Velemajstor Milan Draško: Susreti sa Mihailom Taljem

 27/04/2020

Susreti sa Mihailom Taljem

Olimpijski grad

„Pred Olimpijadu uveden je strašno brzi voz na liniji Beograd-Sarajevo-Ploče. Voz se zvao Olimpik Ekspres i nije imao kupee, nego se sjedilo kao u avionima. Iznad ulaza bio je televizor koji je emitirao specijalne programe, nove filmove, prirodne ljepote Jugoslavije, zimska borilišta, plesove i igre naših naroda i narodnosti i sve ono što smo mogli gledati na normalnoj televiziji, ali ovo je bilo nekako ljepše, svečanije i ozbiljnije“. Nešto kasnije, autor ispisuje stvarno lijepe rečenice.

„Ponekad se učini da bi sve bilo drukčije da je Olimpik Ekspres ostao isti onakav kakav je bio u prvim mjesecima svoga postojanja. Da su stjuardese i dalje raznosile besplatne sendviče, da su radili televizori i da je jedan voz ostao čudo među vozovima, možda se život ne bi raspao onako kako se raspao. Ponekad se učini da je bilo potrebno samo malo urednosti i upornosti pa da izbjegnemo sve ono za šta danas vjerujemo da smo trebali izbjeći i što nazivamo skupnim i nepreciznim imenom rata. Nije blizu istini da rata ne bi bilo da je Olimpik Ekspres ostao onakav kakav je trebao biti, ali je plemenito vjerovati u to. Plemenitost vjere je u ovakvim stvarima važnija od istine“ (Miljenko Jergović -„Historijska čitanka“).

Iznenada me obuze želja da se prisjetim atmosfere olimpijskog Sarajeva, te 1984. Stjepan Kljujić, nekada sportski novinar i pisac, a kasnije lider bosanskih Hrvata, kaže da je odluka o kandidovanju donijeta na sastanku Saveza komunista u Prištini, sedamdesetih godina. Poslije dvanaest tačaka dnevnog reda, Slovenci su žurili na avion, a sarajevski profesor Ljubiša Zečević je pod tačkom razno predložio da se Sarajevo kandiduje za organizatora olimpijskih igara. Slovenci se nisu lako pomirili da se igre povjere  Sarajevu, smatrajući da će novac cijele Jugoslavije biti potrošen na objekte koji nikome neće služiti. Vjerovali su da je logičnija opcija  održavanje olimpijade u Sloveniji, zbog bogate smučarske tradicije. Četiri godine kasnije, 18. maja 1978, Sarajevo pobjeđuje japanski Saporo za samo tri glasa. Treći je švedski grad Geteborg. Olimpijska baklja krenula je iz Olimpije u Grčkoj, odakle je avionom stigla u Dubrovnik. Zatim je nošena kroz cijelu Jugoslaviju. Ceremoniji otvaranja na stadionu „Koševo“ prisustvovalo je 60 hiljada gledalaca. Olimpijski plamen upalila je klizačica Sanda Dubravčić, osvajačica srebrne medalje na Prvensku Evrope 1981. Čertnaeste Zimske olimpijske igre održane su od 8. do 19. februara uz učešće takmičara iz rekordnog broja zemalja (49).

Sve je tada izgledalo idilično. Dan pred otvaranje igara pao je dugo očekivani snijeg. Odlukom gradskih vlasti sve radnju su morale da budu otvorene do 22 sata i maksimalno osvjetljene – od robnih kuća do brijačnica i mesara. U hotel „Holiday Inn“ stigli su najbolji kuvari, konobari i šefovi sala koje je Jugoslavija imala. U centru grada bio je zabranjen saobraćaj privatnim vozilima. Beogradski „Putnik“, ljubljanski „Viator“ i „Nišekspres“ poslali su autobuse i vozače da pomognu u prevoženju gledalaca na olimpijska borilišta: Jahorinu, Bjelašnicu, Igman i Trebević. Poprišta su takođe bila u Zetri i Skenderiji. Maskota olimpijade, dobroćudni vuk Vučko, bio je godinama najprodavaniji suvenir u Sarajevu.  U TV spotovima glas mu je pozajmio Zdravko Čolić. Lijepa muzika na borilištima uljepšala je ambijent. Brus Springstin izdaje 1984. album „Born in the U.S.A“. Naslovna pjesma bila je veliki hit. Sarajevska muzička scena doživljava bum, formira se niz novih bendova. Volio sam grupu „Bolero“ i pjesme „O Jesenjinu i „Jelena“.

Lična bezbjednost tokom olimpijade bila je na najvišem nivou. Svi registrovani lopovi privremeno su smješteni u zatvore u Zenici i Foči. Savršena organizacija kada je važio slogan „nema problema“. To je bio odgovor domaćina na želje uvaženih gostiju. Kažu da je slavnom američkom glumacu Kirku Daglasu u jednoj kafani porcija ćevapa naplaćena 100 dolara!? Vlasnik je razbjesnio Sarajlije i zakleli su se da mu više neće svraćati u kafanu, koju je na kraju zatvorio. Inače, K. Daglas je živio nešto više od 103 godine!

Kirk Daglas u Sarajevu

Mnogo smo očekivali od Bojana Križaja (slalom i veleslalom) i Primoža Ulage (skijaški skokovi), koga su domaći navijači odmah prozvali „Đulaga“. Bojan Križaj je došao na dvije stotinke sekunde od osvajanja bronzane medalje na Olimpijadi u Lejk Plesidu, 1980. Na Svjetskom prvenstvu 1982. u austrijskom gradu Šladmingu, Križaj osvaja drugo mjesto u slalomu iza legendarnog Ingemara Stenmarka. U Sarajevu nije bio na visini renomea. U najavi letačkih skokova puštana je pjesma „Fly Robin Fly“ njemačke grupe „Silver Convention“. Skokove je posmatralo 70 hiljada gledalaca!? Primož Ulaga je zabilježio 9 pobjeda u svjetskom kupu od 1981/88. Na Olimpijadi u Kalgariju 1988, osvaja srebro u ekipnim skokovima.

Nažalost, u Sarajevu se dogodio pad forme. Sanda Dubravčić osvojila je 10. mjesto u umjetničkom klizanju, a srca brojnih navijača razgalio Jure Franko osvajanjem srebrne medalje u veleslalomu! Franko se nalazio na četvrtoj poziciji poslije prve vožnje, ali ostvaruje najbolje vrijeme u drugoj. Anton Hočevar iz Jugoslovenskog olimpijskog komiteta je rekao:“Nije bilo većeg dana u istoriji sporta u našoj zemlji“! Na velikom displeju u centru Sarajeva, iznad kafane „Park“, dugo je pisalo:“Volimo Jureka više od bureka“.

 Jure Franko

Bile su to igre Bila Džonsona, Skota Hamiltona, Katarine Vit, Fila Mera, Gaetana Bušea i Karin Enke. Džejn Torvil i Kristofer Din, plesni klizački par iz Velike Britanije, nastupom na muziku iz „Bolera“, Morisa Ravela, oduševili su sudije koji im daju maksimalne ocjene za umjetnički dojam. Jedan od najspektakularnijih nastupa u istoriji olimpijskih igara. Predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, Huan Antonio Samaran, izjavio je da organizacija u Sarajevu prevazilazi sve prethodne zimske olimpijade.

Svi su tada bili na vrhuncu optimizma i vedrog raspoloženja. Sve je moralo biti u olimpijskom stilu, pa i Bosnin šahovski turnir, koji se tradicionalno održavao početkom proljeća. Ovoga puta okupio je najjači sastav u  dugoj istoriji sarajevskih turnira! Glavni favoriti, Viktor Korčnoj i Jan Timan, bili su među pet najboljih šahista svijeta! S radošću se sjećam 1984. godine. Moja karijera  krenula je uzlaznom putanjom. Osvojio sam međunarodne otvorene turnire u Pragu i Monpeljeu. Zanimljiva je završnica lakih figura protiv čehoslovačkog  internacionalnog majstora Jureka.

Milan Draško-Jozef Jurek
Prag, avgust 1984

Bijeli: Kg3, Le5; pješaci: a4, b3, f4, h4;
Crni: Kf7, Sd5; pješaci: a5, b6, e6, g6;

Kritična pozicija. Nije sporno da bijeli ima izvjesnu prednost. Međutim, crnom se pruža šansa da lijepim manevrom uplovi u mirnu luku. Moj posljednji potez bio je 48. Lc7-Le5. Jurek bira 48… Se3? (48… Sf6! uz Sd7) Prodor kraljem prema g pješaku nije sasvim efikasan jer crni igra Sc5-Sd7, a kralj na f7 štiti g pješaka. Postoji  opcija da u pogodnom momentu bijeli forsira prelazak u pješačku i zatim damsku završnicu. Nestali bi pješaci kraljevog krila. Iako bi pao c pješak, pozicija je remizna. Ako se  bijeli kralj uputi na damino krilo, za njim bi krenuo i crni kralj, spremno očekujući eventualni prelaz u pješačku završnicu). 49. Kf3-Sd5 (Otpornije je 49… Sf5 , mada nedovoljno da spasi partiju nakon 50. Ke4 i padaju crni pješaci daminog krila) 50. Ld4 i sada je jasan plan dobitka. 50… Ke7 51. Kg4-Ke8 52. Kg5-Kf7 53. Lg1!-Ke7 (53… Kg7 54. Lf2-Kf7 (ili Kh7) 55. Ld4+-) 54. Kg6-Sf4 55. Kg7-Sh5 56. Kh6-Sg3 57. Lb6  i bijeli je dobio u 64. potezu.

Na velemajstorskom turniru u Starom Smokovecu osvojio sam 2. mjesto iza velemajstora Aleksandra Černjina. Valerij Salov, koji će jedanest godina kasnije biti treći na svjetskoj rejting listi, daleko zaostaje.

Igrajući drugu tablu za reprezentaciju Jugoslavije na Mitrpoa kupu ostvario sam 5 poena iz 6 partija. Takmičenje u njemačkoj gradu Bad Lauterbergu, odigrano je u jesen 1984. Naša reprezentacija nastupila je u sastavu: Matulović, Draško, Damljanović, D. Paunović. Često sam slušao priče da proslavljeni velemajstor Milan Matulović navija protiv klupskih drugova i kolega iz reprezentacije. Sada sam se uvjerio. Velemajstor Dragan Paunović i ja završili smo ranije partije iz meča s Italijom. Poslije šetnje vraćamo se u prostranu salu. Matulović užurbano prilazi. Vidimo izdaleka da Damljan još igra. „Doktor Mario Marineli“(Matulović) ozarena lica svečano saopštava: Konstatujem da Damljanović ima četiri pješaka manje i, naravno, slabiju poziciju!? Damljan je u cajtnotu izgriješio protiv IM Maria Lanzanija.

Starijim ljubiteljima šaha poznata je neočekivana reakcija Matulovića tokom partije Gligorić-Planinc. Gliga je prva tabla Partizana, Matulović druga. U jednom  periodu promijenjen je tempo igre, pa se igra 45 poteza za dva sata i trideset minuta, a ne, uobičajenih 40. Gligorić se opustio nakon 40. poteza i pala mu je zastavica. Prilazi sudija, neugodna situacija. Kako saopštiti Gligi da je izgubio? On vjerovatno nije znao za promjenu. Osim što je veliki šahista, izuzetno je korektna osoba. Sudija se koleba, Planinc je predusretljiv, pristao bi da se partija nastavi. Izgleda da će igrati dalje. Na scenu stupa Matulović. Energično ruši figure i govori: „A, ne, ne, pravila su jasna“!

„Doktor“ je uprkos neobičnoj osobini bio simpatičan čovjek. Ovakva sklonost tretirana je kao dječiji hir preko noći ostarjelog dječaka!? Volio je i da pravi štoseve na račun drugova iz ekipe. Kup Srbije sedamdesetih, „doktor“ je čelna tabla Partizana. Tradicionalno kasni sedam minuta, jedan od arbitara vodi ga do stola. „Izvolite „doktore“. Matulović sjeda, čisti naočale i blijedo gleda saigrače. Tada su igrala dva mlada, talentovana igrača i stariji koji nije bio naročito posvećen šahu (da ne govorim prezimena).  „Doktor“ zove sudiju:“Izvinite, ali ja igram  za Partizan“!?  Imao je pristalica zbog neobičnih zapažanja i originalnog humora. Odlikovao se fantastičnom memorijom, otvaranja besprijekorno tretirao.

Važio za velikog zavodnika i nije mnogo birao. Priča iz hotela „Evropa“, sa jednog od sarajevskih velemajstorskih turnira. Matulović i njegov kolega Dragoljub Minić sjede u hotelskom restoranu sa dvije fine dame (Matulovićeva terminologija). „Doktor“ je već montirao priču koja nema veze sa njihovim stvarnim životom. Šah se ne spominje. Ponekad bi ga u sličnim situacijama iznenada pozvali s recepcije zbog „hitnog poziva iz Pariza“. Sada nema potrebe. Nije poželjno da se pojavi neko od šahista, jer će svojom pričom srušiti koncepciju. Stolu se približava internacionalni majstor Vladimir Bukal. Doktor se sjajno dosjetio kako da ga predstavi: „Ovo je naš poznanik, on se, inače, hrani u ekspres restoranu“!? Takav restoran stvarno postoji u hotelu, ulaz je s bočne strane, u uskoj ulici gdje je danas velika knjižara „Šahinpašić“. Bukal  je neprijatno iznenađen ovakvom degradacijom. Rezignirano napušta restoran!

Liga Jugoslavije na Cetnju 1985. Derbi kola Bosna-Partizan. Na prvoj tabli Kurajica igra bijelim protiv Ivkova, na drugoj Matulović-Draško. Dva minuta prije početka, Bojan Kurajica se naginje prema meni i kaže da nam nude dva remija na našim tablama. „Doktor“ te cijeni, to je njegova ideja“. Odluku prepuštam Bojanu. Proslavljeni reprezentativci iz zlatnog doba našeg šaha zaslužuju veliki respekt. Bojan prihvata. Matulović mi zatim govori:“Momak, ja naravno imam rješenje za tvoju Francusku odbranu. Treba što prije postaviti lovca na f3. Dobro, nije važno“!? I ovo je bila jedna od njegovih uzrečica.

Dragan Paunović mi je davno ispričao da Matulović ne „konstatuje“ šahiste koji nemaju barem titulu majstora. Vlada Raičević, „doktor“ i ja stojimo ispred Doma Armije. Igrali smo već sedam godina zajedno u Partizanu, još sam bio majstorski kandidat.  „Poznaješ li ovog momka, „doktore“, pita ga Vlada, očekujući  originalan odgovor. Doktor me „rasijano“ posmatra: „Viđo sam ga na sastancima“!?

Matulovića  sam posljednji put vidio na Ligi Srbije u Subotici, 2008. U prostranom restoranu hotela „Patria“ u toku je ručak.  Matulović je imao nezgodu; spotakao se na stepenicama, ruka je u gipsu. Prilazi mom stolu i znam da neće reći nešto uobičajeno. „Milane, jesi li primetio jednu neobičnu stvar“? „Na šta misliš, „doktore“? „Ovde igraju  tri velemajstora, Milana; Ja, ti i Vukić“! „Doktor“ se tog dana vratio u Beograd da sanira posljedice pada.

Na moju igru u Bad Lauterbergu nesumnjivo je uticala posjeta drage osobe iz Leverkuzena. Stigla je Barbara i sve je odjednom izgledalo zanosno. Čak i njeno ime, koje asocira na Preverovu pjesmu. „Seti se Barbara/ Ne zaboravi/Onu mudru srećnu kišu/Na tvome srećnome licu/ I nad onim srećnim gradom“. Upoznali smo se dva mjeseca ranije na Openu u Pragu. Nastavak praške priče ispunio je srca.

Vrijeme radosti

Najveće dostignuće bez sumnje je nastup na  turniru 12. kategorije „Bosna 1984“. Startovao sam kao autsajder, dvadeset jednogodišnji fide majstor sa rejtingom 2440.  Istina, dobro sam igrao prethodne godine, osvojio IM balove i očekivao priznanje titule. Postao seniorski prvak Bosne i Hercegovine. Iskreno, strahovao sam od debakla. Zato sam odlučio da sprovedem fanatične šahovske i fizičke pripreme koje su trajale 45 dana. Trčao sam svako jutro stazom između Neretve i hotela „Mogorjelo“, a zatim 10-12 krugova oko fudbalskog igrališta. Ponekad bih odlazeći na trening susreo komšiju Hajlu, napadača čapljinskog Borca. Uslijedilo bi šaljivo pitanje: Spremaš li se ti za kros ili za šahovski turnir?!

Šta sam mogao suprostaviti asovima svjetskog kalibra? Inferiornost u šahovskom znanju i iskustvu, pokušao sam ublažiti odličnom fizičkom pripremom koja podiže nivo koncentracije. U prelomnim trenucima partije, kada grozničavo tražite pravu soluciju, fizička spremnost itekako pomaže. Šetnja uoči partije, od kultnog hotela „Evropa“ do luksuznog „Holiday Inn“, sagrađenog uoči Zimskih olimpijskih igara,  bila je blagotvorna. Izdaleka bih ugledao hotel karakteristične, žute boje. Uvijek bih pogledao prema vodoskoku ispred ulaza. Prošao kraj recepcije i popeo se na sprat. Put do prostrane Kongresne sale vodi pored popularnog restorana, sa tendom u obliku šešira. Na startu igram crnim figurama protiv velemajstora Stefana Đurića. Izgleda da me trema neće savladati, miran sam, dobro raspoložen.

Brojni ljubitelji šaha netremice posmatraju partije. Nisam više dječak što juri za loptom na „Ledama“, talentovani omladinac Šahovskog kluba Bosna. Kao da sam odjednom gurnut sa obale u maticu rijeke. Toliko zantiželjenih, znalačkih pogleda iz dubine sale daju događaju novu dimenziju. Osjećam se kao umjetnik, stvaralac, o čijim potezima raspravlja auditorijum. Lijepo, inspirativno!

Četiri uzastopna remija na startu donose izvjesnu sigurnost. Potpuno sam posvećen partiji, ne ustajem od stola. Samo još  Artur Jusupov neprekidno sjedi za stolom. Suštinski je važno izdržati  napetost borbe bez opipljivih grešaka. Šta će se desiti poslije serije remija; pobjeda ili poraz? Od toga zavisi sudbina turnira! Nakon četvrtog remija, protiv velemajstora Hulaka, prilazi mi nekadašnja Bosnina nada, Žarko Veković. Nekad je služio vojsku u Čapljini, često svraćao u naš restoran. Umjesto pohvala, Veka me kritikuje: „Kakva je to igra?! Nemoj više misliti o remiju, ti moraš pobjeđivati“! Proročanske riječi!

U petom kolu duel sa velemajstorom Dragoljubom Velimirovićem. Dovoljno je reći da je Velimirović pobijedio na vjerovatno najjačem Šampionatu Jugoslavije, u Novom Sadu, 1975. godine, da shvatimo o kakvom je igraču riječ. Veliko ime našeg šaha, neustrašivi borac.

Draško Velimirović iz mlađih dana

Trostruki državni prvak; posljednju titulu osvaja sa 55 godina! Ponekad prekorači granicu rizika. Ovo nije bio njegov dan. U 13. potezu razmišlja čitav sat, igra 13… d5, što dovodi do brodoloma već u 21. potezu! Upečatljiva je završna slika!

Milan Draško-Dragoljub Velimirović
Sarajevo 1984

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Dh6, Td1, Th1, Sc3, Sg5, Lf1; pješaci: a2, b2, c5, f4, f6, g3, h2;
Crni: Kh8, Dd8, Ta8, Tg8, Sd4, Lb4, Lc8; pješaci: a5, b7, e6, e3, f7, g6, h7;

Protivnik u sljedećem kolu  je njemački velemajstor i aktuelni šampion te velike zemlje, Erik Lobron. Taraševa varijanta Francuske odbrane, igram 3… Sc6, potez koji sam rado primjenjivao još od omladinskih dana. Potez još uvijek nije bio dovoljno istražen. Lobron je izabrao 6. Le2. Suština moje zamisli je da ne igram uobičajeno 6… f6  i na 7. ef6-Df6, već 6… Le7. Za plan crnog bitno je gdje će biti postavljen bijeli skakač nakon uobičajenog manevra koji počinje potezom 7. Sf1. Lobron kasnije bira rijetku liniju (14. Tc1), dolazim do ozbiljne kontraigre u centru. Utisak je da Lobron nije dovoljno upoznat sa finesama pozicije, luta s planom. Nakon 26… De4, obuze me iskrena radost. Pozicija je dobijena!

Erik Lobron-Milan Draško
Sarajevo 1984

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc1, Tc7, Lb2; pješaci: a2, b3, g3, h2;
Crni: Kg8, De4, Td3, Lb7; pješaci: a7, b6, e3, g7, h7;

27.Tg7-Kf8 28. Df1 (Ne ide 28. Tb7-Db7 29. Df1-Df7 30. Dd3-Df2 31. Kh1-De1 32. Kg2-Dd2!-+) 28… Df3 29. Tb7-Td1

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Df1, Tb7, Lb2; pješaci: a2, b3, g3, h2;
Crni: Kf8, Df3, Td1; pješaci: a7, b6, e3, h7;

Lobron pokušava posljednji štos; 30. Tf7?!-Kf7 (Ne, naravno, 30… Df7 31. Dd1) 0:1 Sjajno!

U sedmom kolu protivnik je trostruki vicešampion svijeta, Viktor Korčnoj!  Još igram crnim figurama. Uoči turnira detaljno sam analizirao poziciju koja će nastati u partiji. Srećna okolnost.

Na šahovskom festivalu u holandskom gradu Vajk an Zeu, početkom 1984, Korčnoj je protiv sovjetskog velemajstora Aleksandra Beljavskog izabrao crnim figurama ogranak Nimcovičeve indijske odbrane koji će se pojaviti u našoj partiji. Beljavski se odlučio za glavni nastavak 11. Dc2. Nakon složene borbe, bijeli osvaja pješaka i propušta priliku da uveća prednost. Korčnoj vješto uplovljava u luku remija. Korčnoj i Beljavski podijeli su 1-2. mjesto  sa 10 poena iz 13 partija, ispred velemajstora Predraga Nikolića sa 7,5. Turnir će se pamtiti zbog prekida osmogodišnjeg bojkota Korčnoja od strane sovjetskih šahista (mislim na turnire, jer je Korčnoj igrao meč sa Garijem Kasparovom, krajem 1983).  Korčnoj je tokom IBM turnira u Amsterdamu 1976 godine odlučio da se ne vraća u SSSR. Dobio je garancije bivšeg prvaka svijeta i aktuelnog predsjednika FIDE, Maksa Evea, da njegovo šahovsko zvanje i mogućnost nastupa na turnirima ostaju neprikosnoveni.

Nezaboravni meč Karpov-Korčnoj, Bagio 1978.

Kasnije napušta Holandiju i nastanjuje se u Švajcarskoj. Organizatori turnira suočavali su se s dilemom; odreći se učešća Korčnoja ili sovjetskih velemajstora.

Petra Leverik i Viktor Korčnoj u Švajcarskoj

Turnir u Sarajevu bio je drugi od ukidanja bojkota, gledao sam sa kakvim uvažavanjem sovjetski nevjerovatnom energijom. Igrati na turniru sa Korčnojem, donedavno je izgledalo kao nedostižan san. Sreća je što su vodeći ljudi iz Šahovskog kluba Bosna imali osjećaj kad treba ubaciti u vatru mlade igrače. Korčnoj je u našoj partiji odigrao rjeđi nastavak 11. Lb2 (umjesto 11. Dc2). Do 16. poteza partija teče po teorijskim obrascima. Iznenada sam odlučio da igram 16… Lh5, umjesto uobičajenog 16… Lh3.

Viktor Korčnoj-Milan Draško
Sarajevo 1984

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc2, Ta1, Tf1, Lb2, Le2; pješaci: a3, c4, e3, f2, f3, h2;
Crni: Kg8, Dc7, Ta8, Td8, Sf6, Lh5; pješaci: a7, b7, c5, f7, g7, h7;

Vladimir Kramnik je zabilježio sjajnu pobjedu igrajući 16… Lh3 protiv Aleksandra Halifmana (Linares 2000). Korčnoj je nakon partije rekao da je 16… Lh5 novost, sad znamo da je potez odigran u partiji Lutikov-Aronson, 1957. Analiza pokazuje da je Korčnoj  trebao igrati 18. Dc3 (umjesto 18. Db3), jer bih morao igrati Se8 uz f6. Ovako sam dobio priliku da skakača preko d7 brže aktiviram. Pogledajmo dijagram poslije 22. poteza bijelog (Lc3-d2).

Dijagram:
Bijeli: Kh1, Db3, Tf1, Ld2, Le2; pješaci: a3, c4, e3, f2, f3, h2;
Crni: Kg8, Dc7, Ta8, Sb6, Lg6; pješaci: a7, b7, c5, f6, g7, h7;

Bijeli prijeti La5. Odigrao sam 22… Td8 (Iako potez djeluje prirodno, bolje je 22… De7! i na 23. La5-Sc8 uz Sd6 i crni ima sasvim dobru poziciju) 23. La5-Td6 24. Td1-Dd7 25. Td6-Dd6 26. Kg2-Kf8 27. Lb6-ab6

Dijagram:
Bijeli: Kg2, Db3, Le2; pjesaci: a3, c4, e3, f2, f3, h2;
Crni: Kf8, Dd6, Lg6; pjesaci: b7, b6, c5, f6, g7, h7;

Zanimljivo je da smo u dosadašnjem toku partije igrali veoema brzo. Sada bijeli  propušta priliku da me „natjera“ na razmišljanje. Korčnoj je odigrao 28. Dc3 (28. Da4!?-Le8 29. Da8 i nije lako izračunati ide li aktivno 29… Dd2!? Analiza pokazuje da ide. Ako 30. Lf1-Dc2!  31. Db7-Dg6 32. Kh1-Db1 33. Kg1-Dg6 34. Lg2-Db1=; na 31. e4-Dd2! uz Dg5=)  28… Ke7 29. f4-Le4 30. f3 (Na 30. Lf3 dobro je i 30… Lf3 i 30. Dd3!) 30… Lg6  31. Kf2-Kd7 32. Ke1-Kc7 33. Dd2-Dd2 34. Kd2 i nastaje remi završnica bez motiva za igru. Korčnoj je ponudio remi i 48. potezu!

Fantastično, kao da sanjam najljepše snove! Izlazim u hol, pedesetak ljudi me opkoljava. Razdragana atmosfera. Cenko Sokolov, Ivanov otac, proriče: „Ode ti visoko“!? Meteorski uspon ili sticaj srećnih okolnosti?! Poslije sedmog kola dijelim 1-2. mjesto s Korčnojem, trećim igračem svijeta! Prate nas velemajstori Jan Timan i Artur Jusupov. Osjećaj kao u onoj Nerudinoj pjesmi.

„Ovoga puta me pustite/da budem srećan/, ništa se nije desilo nikom/, sve što se dešava/to je da sam srećan/sa sve četiri strane/srca, kad hodam/, spavam ili pišem“ („Oda srećnom danu“).

Sreća je varljiva

Protiv velemajstora Slavoljuba Marjanovića nastaje Damina indijska odbrana, rano se odričem lovačkog para. Prethodni uspjesi podigli su samopouzdanje, ali ipak ne uspijevam izbjeći ulazak u cajtnot. Marjanović takođe nema mnogo vremena, ostalo je pet poteza do vremenske kontrole.

Milan Draško-Slavoljub Marjanović
Sarajevo 1984

Dijagram:
Bijeli: Kh1, Df3, Tb1, Sd3; pješaci: a2, b3, c4, d5, e4, f5, h2;
Crni: Kh8, De7, Tg8, Lf6; pješaci: a7, b6, c5, d6, d4, h7;

Odigrao sam 36. Te1? (Razmišljao sam u magnovenju o ideji e4-e5 i Sf2-e4. Ipak je to sporna odluka, jer cni nakon 37. e5-de5 38. Sf2 može odigrati 38… Lh4. Ispravno je 36. Tg1! i bijeli objektivno stoji dobijeno; imam pješaka više i mnogo manevarskog prostora, u isto vrijeme, crni nema kontra igru). Marjanović je povukao 36… Dg7 i sada se drži  iznad vode zahvaljujući kontroli g linije. Ako 37. Df2-Dg4, s napadom na centralnog bijelog pješaka. Partija je prekinuta, ali smo remizirali bez nastavka.

Na slobodan dan nakon 8. kola gostovao sam s Korčnojem na sarajevskoj televiziji. Sjedili smo u holu hotela „Evropa“ kad nam je prišao novinar sa izrazito šahovskim imenom i prezimenom; Ljubomir Ljubojević!? Bilo je još ljudi okolo, Korčnoj je prilično nepovjerljivo gledao nepoznate osobe. Dvadeset četiri godine kasnije, igrao sam s Korčnojem na velemajstorskom turniru u Banja Luci.  Naš susret odigran je u pretposljednjem kolu. Korčnoj je vodio i očekivalo se da ponovi prošlogodišnji trijumf u istoj areni. Odigrali smo zanimljivu partiju i uspio sam da pobijedim.

Draško-Korčnoj, Banja Luka 2008

Korčnoj mi je ukazao veliku čast jednočasovnom analizom poslije partije. Viktor Ljvovič je teško podnosio poraze, pa ostaje nedoumica čime sam zaslužio takav tretman. Da li se sjećao naše sarajevske partije i gostovanja na televiziji ili ga je intrigirala atipična pozicija? On je smatrao da stoji bolje već nakon 17. poteza, ali kako je naša analiza odmicala, posumnjao je u takvu ocjenu. To mu nije davalo mira, pa je partiju analizirao u hotelskoj sobi do 1 sat! To mi je uoči posljednjeg kola rekao njegov prijatelj, Vlado. On je pomagao Viktoru koji je tada imao izvjesnih problema sa desnom nogom i kretanjem. Viktor je na kraju analize gorko zaključio: „Zamisli  Vlado, ja sam pogrešno ocijenio poziciju“! Pobjednik devetog banjalučkog turnira je poljski velemajstor Bartolomej Heberla, Korčnoj osvaja drugo mjesto. Velemajstor Milan Vukić upitao je uoči zatvaranja Korčnoja: „Viktore, zašto niste remizirali protiv Draška“? Bilo bi Vam dovoljno za prvo mjesto“. Korčnoj je odgovorio: „Ali moj protivnik je energičnim koracima prilazio stolu i bio crven u licu. Ja sam osjetio njegovu riješenost da igra na pobjedu“!? Zanimjivo razmišljanje  jednog legendarnog šahiste. Kakve sve nijanse uočava i kako ih doživljava. Vukić  i ja smo bili klupski drugovi  u  Agrouniverzalu i sarajevskom Željezničaru. Znao je da sam u neko doba postao miroljubiviji.  Zato je kroz smijeh odgovorio Korčnoju: „Viktore, Vi ste to pogrešno protumačili“!?

Za osvajanje velemajstorskog bala ključne su partije protiv Jana Timana i Artura Jusupova, crnim figurama.

Timan-Korčnoj

Iz preostalih pet partija potrebno je osvojiti 3 poena. Timan je izuzetno svestran igrač, teško je predvidjeti njegov prvi potez. Odlučuje se za 1. e4, nastaje Taraševa varijanta Francuske odbrane, kao u partiji sa Lobronom. Timan bira 6. Sb3, napreduje h pješakom i koncentriše figure na kraljevom krilu. Pozicija crnog djeluje pasivno, kraljevo krilo je nerazvijeno. Timan bi zadržao solidnu, trajnu prednost da je promijenio dame u 17. potezu. Potcijenio je moju aktivnost na daminom krilu i centru. Bijeli griješi sa 20. Tf3, dopuštajući vrlo efikasno 20 … Sc6! s pritiskom na d4, nakon čega bih zahvatio inicijativu. Bijeli kralj je nesiguran, moja dama sa a6 vlada izuzetno značajnom dijagonalom, centar bijelog se urušava! Nakon 22. cd4 ponovo je najbolje 22… Sc6 i prednost crnog ne izaziva sumnju. Potez Sc6 mogao sam odigrati i potez kasnije. Igrajući 22… Tc7 i 23… Tc3 (izmjena topova) gubim napadačke motive, ali zadržavam pozicionu prednost.  Znatno bolje i prirodnije je 26… Dc6! umjesto odigranog Da5. Timan koristi priliku igrajući inventivno 27. Sg6!  U velikom cajtnotu, vučem pogrešno 30… a2, ali i bijeli kasnije griješi sa 34. Ta2. Trebalo je odigrati 34. Ld2 i zatim Ta2. Pravo je čudo da propuštam 34… Tc3! nakon čega postižem izvjesnu prednost. Kako je neobično gledati ovakve propuste hladne glave!

Jan Timan – Milan Draško
Sarajevo 1984

1.e4 e6 2. d4 d5 3. Sd2 Sc6 (Omiljeni potez u Taraševoj varijanti Francuske odbrane. Tih godina donosio mi je dobre rezultate). 4. Sgf3 Sf6 5. e5 Sd7 6. Sb3 a5 7. Lf4 (Nešto rjeđi nastavak; 7. a4) Le7 8. c3 b6  9. h4 La6  10. Lxa6 Txa6 11. Th3 h6  12. Tg3 Lf8  13. h5 (Sličnu ideju napredovanja h pješakom izabraće protiv mene Boris Spaski na ovoj istoj pozornici, dvije godine kasnije. Partija je okončana remijem u 25 potezu). 13…  Se7  14. De2 Dc8  15. a4 Ta7 16. Sh4 Da6

Dijagram:
Bijeli: Ke1, De2, Ta1, Tg3, Sb3, Sh4, Lf4; pješaci: a4. b2, c3, d4, e5, f2, g2, h5;
Crni: Ke8, Da6, Ta7, Th8, Sd7, Se7, Lf8; pješaci: a7, b6, c7, d5, e6, f7, g7, h6;

3d2

Timan je odigrao 17. Dg4 (Bijeli se uzda u napadački potencijal na kraljevom krilu. Iako je mnogo bijelih figura u napadu, stiče se utisak da nije lako ostvariti realne prijetnje. Najopasnija je ideja napada na f7, ali bijelom smeta sopstveni lovac na f4. Sem toga, crni top na a7 može, u nekim varijantama, braniti f7 pješaka!? Na prvi pogled, kontra igra crnog na daminom krilu djeluje sporo. Ali utisak vara! Trebalo je mijenjati dame; 17. Da6-Ta6 18. Le3 s idejom f4 i pripremanjem prodora f4-f5. Crni ima veliki problem razvoja kraljevog krila, naročito topa sa h8). 17… b5!? (17… c5) 18. Sd2?! (Ako već želi pomjeriti skakača, bolje je 18. Sc1. Još uvijek nije kasno vratiti damu 18. De2!?-ba4 19. Da6-Ta6  20. Ta4-Tb6 21. Sc1-Tg8! s idejom g5=; ipak, najdosljednije je 18. Lc1-ba4 19. Sc5!?-Sc5 20. dc5-a3 21. Ta3-Sc6 22. Sf3-Lc5 23. Dg7-Tf8 24. b4-Le7 25. Dh6 (25. Lh6-Dd3!) 25… d4!? i karakter pozicije potpuno se promijenio. Nastalu poziciju nije jednostavno ocijeniti). 18… ba4! 19. Ta4-c5 20. Tf3? (20. Le3)

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dg4, Ta4, Tf3, Sd2, Sh4, Lf4; pješaci: b2, c3, d4, e5, f2, g2, h5;
Crni: Ke8, Da6, Ta7, Th8, Sd7, Se7, Lf8; pješaci: a5, c5, d5, e6, f7, g7, h6;

20… Db5 (Nakon 20. Tf3, najosjetljivija tačka u crnoj poziciji je pješak na d4. Polje b4 je takođe veoma bitno zbog mogućnosti da skakač sa b4, u sprezi sa damom, opasno ugrožava bijelog monarha. Dakle, 20… Sc6! Dama bi ostala na šestom redu da upad bijelog skakača na g6 učini manje efikasnim. Recimo 21. Sg6-hg6 22. De6 (22. Dg6-Kd8 23. De6??-Sd4! 24. Da6-Sf3-+) 22. Se7, s dobijenom pozicijom. Bijeli top na f3 oduzima prirodno polje skakačima. Crni bi ostvario veliku, vjerovatno odlučujuću prednost)!

21.Ta2-cd4 (21… Sc6! i analiza pokazuje da 22. Sg6 ne daje bijelom dovoljnu kompenzaciju). 22. cd4-Tc7 (22… Sc6 23. Tc3!?-Tc7!? (Ne ide 23… Sd4 24. Tc8-Ke7 25. Le3!+-) i ako sada pokuša 24. Shf3-Sb4! 25. Tc7?-Sd3 i bijeli gubi damu. I u ovom ogranku crni ima nesumnjivu prednost). 23. Tc3-Tc3? (Odluka principijelno nije dobra, jer crni gubi motiv napada na d4. Trebalo je igrati 23… Sc6! -+) 24. bc3-Sb6 (Bolje je 24… a4 25. De2-Da5!?) 25. Ta1 (25. De2! sa približno jednakim šansama). 25… a4 26. Tb1

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Dg4, Tb1, Sd2, Sh4, Lf4; pjesaci: c3, d4, e5, f2, g2, h5;
Crni: Ke8, Db5, Th8, Sb6, Se7, Lf8; pješaci: a4, d5, e6, f7, g7, h6;

Čudna pozicija! Crni igra čitavu partiju bez topa i lovca, a sve lake figure bijelog stoji nespretno. Potencijalnu snagu, istina, posjeduje skakač na h4.  Odigrao sam 26… Da5 (Trebalo je igrati 26… Dc6! Potez djeluje prirodnije i otklanja svaku pomisao na žrtvu bijelog skakača na g6. Može se naći slabašno opravdanje, jer sam želio na c6 dovesti skakača. Da sam odigrao 26… Dc6, zadržao bih značajnu prednost; a slobodnjak i pritisak na c3 su realna opasnost za bijelog. Skakač bi sa e7 skočio na c8, što bi predstavljalo uvod u razvoj kraljevog krila i rasterećenje dame oko zaštite skakača na b6). 27. Sg6! (Timan je dosljedan u svojoj koncepciji!) 27… Sg6 (Slabo je 27… fg6 28. De6-Sbc8 29. Tb7! s prijetnjom Dd7 i Dc8; zaslužuje pažnju 27… Tg8!?, što daje izvjesne šanse da zadržim prednost ali nisam imao mirnoće da trpim bijelog skakača. Sve potencijalne prijetnje cajtnot neprirodno uvećava!) 28. hg6-a3 29. gf7-Kf7 30. Df3 (Bolje je 30. Dh5, da se oslabi polje f6. Nakon 30… g6 31. Df3 i sada ne ide 31… Kg7 32. Lg5!-hg5? 33. Df6-Kh7 34. Df7-Lg7 35. Ke2! i ne može se spriječiti mat koji daje top na h1; umjesto 31… Kg7, igrao bih 31… Ke8 s jednakom pozicijom).

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Df3, Tb1, Sd2, Lf4; pješaci: c3, d4, e5, f2, g2;
Crni: Kf7, Da5, Th8, Sb6, Lf8; pješaci: a3, d5, e6, g7, h6;

30… a2? (Tipičan cajtnotski potez! Pješak na a3, bio je mnogo zaštićeniji. Trebalo je napokon razviti lovca, 30… Le7. Važno je da ne ide 31. Lh6-Ke8 i cni ne može odstupiti lovcem zbog Th1! Bijeli bi vjerovatno odigrao 31. Lg5 i promijenio crnopoljce, s jednakim šansama) 31. Ta1 (Sada  bijeli postiže značajnu prednost, uskoro će pasti a pješak, jedina uzdanica crnog). 31… Le7 32. Sb3-Db5 (32… Da4 33. Sc1)  33. Sc1?! (Timan u cajnotu ne uočava lijep taktički udar.; 33. Ta2!-Db3 34. Tb2!!) 33… Tc8 (Logičnije je 33… Ta8) 34. Ta2? (34. Ld2-Kg8 35. Ta2 i bijeli ima pješaka više i realne šanse na pobjedu).

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Df3, Sc1, Ta2, Lf4; pješaci: c3, d4, e5, f2, g2;
Crni: Kf7, Db5, Tc8, Sb6, Le7; pješaci: d5, e6, g7, h6;

34… Ke8? (Zar je moguće da nisam odigrao 34… Tc3! nakon čega bi crni opet morao da razmišlja o remiju. Istina, miroljubivi ishod, ipak, je najrealniji). 35. Ta7-g5 (Raspad sistema. Sada naravno ne ide 35… Tc3 36. Te7! uz Dc3+-) 36. Ld2+- i Timan je dobio u 42. potezu. Šteta zbog propuštenih šansi!

Kasparov, Karpov, Timan

Loš dan Jana Timana

Artur Jusupov je mnogo predvidiviji u otvaranju od Timana, ali sisteme koje igra sjajno tretira.

Jusupov i Kasparov

Otvaranje sam odigrao prilično neinventivno, Jusupov razvija inicijativu, ali u 17. potezu igra slabije 17. a6 umjesto 17. ab6. Već u narednom potezu nepotrebno slabim crna polja igrajući 18… b5. Bolje je 18… Td8, čime zadržavam šansu da u povoljnom trenutku, potezom c5 aktiviram lovca na a8. Prednost bijelog nije odlučujuća, do mog previda u 29. potezu. Opet sam u cajtnotu, igram 29… Ke6? i nakon 30. Df8-b4, previđam efektan potez Jusupova koji momentalno rješava partiju.

Artur Jusupov – Milan Draško
Sarajevo 1984

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Df8, Ta5, Sc3; pješaci: a6, b2, d4, e3, f4, g2, h3;
Crni: Ke6, Dd7, Tb6, Lc6; pješaci: a7, b4, d5, e4, f5, g7, h7;

Jusupov dugo razmišlja. 31. Sd5? (31. Se4! i ne ide 31… de4 32. Te5 mat; ako 31… fe4 32. f5! mat). Potez koji bira  Jusupom ostavlja realnu nadu crnom. Uslijedila je izmjena dama i prelaz u topovsku završnicu sa pionom manje. Nakon 44. Te4, propuštam ulazak u u teorijsku remi poziciju!

Dijagram:
Bijeli: Kg3, Te4; pješaci: d4, e3, f4;
Crni: Kf6, Tb2; pješaci: a5, g7, g4;

Odigrao sam impulsivno 44… a4? (Trebalo je 44… Tb7! sa mogućim nastavcima 45. d5-Te7 46. Ta4-Te3 47. Kg4-Te1 ili 45. Te5-Ta7 (45… Te7=) 46. Tb5-a4 47. Kg4-a3 48. Tb1-a2  s remijem u oba slučaja. Nakon moje greške u 44. potezu, Jusupov je igrao sigurno i dobio u 56. potezu. Nekadašnji omladinski prvak svijeta (1977) bio je u velikom naletu. Već sljedeće godine osvaja Međuzonski turnir u Tunisu i Turnir kandidata u Francuskoj. U sjajnom stilu pobjeđuje  meč protiv  Jana Timana 6:3, ali gubi od Andreja Sokolova, nove zvijezde svjetskog šaha. Jusupov je vodio 6:4, pa izgubio tri partije uzastopno! Posljednja, četrnaesta, završena je remijem i to je kraj svih nada Jusupova u tom blistavom ciklusu.

Srećna i nezaslužena pobjeda protiv klupskog druga, Gorana Dizdara, zbog pada zastavice u 40. potezu, vraća optimizam. Za osvajanje velemajstorske norme potrebne su pobjede protiv velemajstora Olega Romanišina i Petra Popovića. Bogoljubovljeva odbrana nije naročito oružje za igru na pobjedu, crnim figurama. Pogotovo protiv asa kalibra Olega Romanišina. Pozicija u granicama jednakosti i remi u 36. potezu. Brzi remi protiv Popovića.

Tabela: 1-2. Korčnoj i Timan 9 poena iz iz 13 partija. Van der Vil i Jusupov dijele 3-4. sa 7,5 poena; 5-7. P. Popović, Draško i Kurajica 7; 8. Romanišin 6,5; 9-10. Hulak i Dizdar 5,5; 11-13. Marjanović, Velimirović, Đurić 5 poena i 14. Lobron 4,5.

Draško Velimirović je imao lucidnih trenutaka za šahovskom tablom i van nje tokom turnira „Bosna 1984“, Veliki okrugli sto u jednom uglu restorana, „Gazda“, kako smo zvali Velimirovića, temperamentno i slikovito opisuje detalj iz partije Durao-Ivkov. Sluša ga mnogo šahista, čak i oni koji ne razumiju naš jezik (Timan i Lobron). Neočekivano se pridružuje i osoblje hotela. Veliki cajtnot, Bora Ivkov je izgleda pogriješio, portugalski internacionalni majstor Joakim Durao kreće damom sa c1 prema polju h6, uzbuđen, jer se nalazi pred pobjedom protiv slavnog protivnika. Velimirović je odavno ustao, drži u rukama imaginarnu figuru i naginje se naprijed. Durao, omanjeg rasta, stigao je damom do g5, u tom trenutku „Gazda“ imitira glas Ivkova koji spasonosno uočava da je bijeli kralj pod šahom. Svjestan da sada gubi, Durao će klonuti; glava mu pada na tablu, kao i Velimirovićeva na stol pun jela!

Velimirović i Anderson analiziraju, stoje Geler i Kasparov, sjede Talj i Ivkov (Međuzonski turnir Moskva 1982)

Devetnaest godina kasnije, sjedim sa velemajstorom Dragišom Blagojevićem i Duraom u hotelu „Torreatta“ u Palermu. Opušteno ćaskamo. Stigli smo na Siciliju zbog tradicionalnog Open turnira. Durao je stariji gospodin, prijatan sagovornik, pitam ga o partijama protiv jugoslavenskih igrača. Dragiša shvata, čemu to vodi, jedva zadržava smijeh, ali o partiji sa Ivkovom ništa ne saznajemo!

I sljedeća anegdota vezana je na posredan način za Velimirovića. Konobari u hotelu bili su odlični, ljubazni, ali svako ima loš dan. Holandski velemajstor Jan Timan naručio je glavno jelo i zamolio konobara da mu donese flašu kisele vode. Sasvim neočekivano, konobar pravi odsječan pokret, sa dlanom okrenutim prema Timanu i govori: Prvo pojedi, pa ćeš onda dobiti piće!? Timan vidno iznerviran protestuje, ali nema kisele! Partija Velimirović-Timan, tog dana, završava efektnom pobjedom Velimirovića! „Gazda“ je žrtvovao skakača u 17. potezu, zatim i kvalitet, četiri poteza kasnije. Nastala je rijetko viđena pozicija; bijeli 20 poteza igra s topom manje! Dogurao je pješaka do g7, stvorio neke prijetnje. Pozicija crnog je dobijena, ali Velimirović je nagrađen za hrabrost!

Dragoljub Velimirović- Jan Timan
Sarajevo 1984

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Dh5, Ta1, Th1, Sh7, Ld2, Le2; pješaci: a3, c2, c3, d4, e5, f2, g5, h2;
Crni: Ke8, Da5, Ta8, Th8, Sc6, Se7, Ld7; pješaci: a7, b7, c4, d5, e6, f7, g7, h6;

Vjerujem da se pitate šta radi skakač na h7? Velimirović je  u 14. potezu zamislio žrtvu koja slijedi. 17. Sf6!?-gf6 18. gf6-Sf5 19. Tg1-Tf8.

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Dh5, Ta1, Tg1, Ld2, Le2; pješaci: a3, c2, c3, d4, e5, f2, f6, h2;
Crni: Ke8, Da5, Ta8, Tf8, Sc6, Sf5, Ld7; pješaci: a7, b7, c4, d5, e6, f7, h6;

20.Tg7!? (Stockfish 10: 20. Df7!?-Tf7 21. Tg8-Tf8 22. Lh5-Kd8 23. Tf8-Kc7 24. Ta8-Sd8 25. f7-Sf7 26. Lf7-b5!? I sad bijeli ima dvije ideje. 1) 27. a4-b4!? 28. cb4-Db6 29. c3-Lc8!=; 2) 27. Tg8-Da4!? s idejom b4=) 20… 0-0-0 21. Lg4-Sg7 22. fg7-Tg8 23. Dh6-Se7 24. h4.

Dijagram:
Bijeli: Ke1, Dh6, Ta1, Ld2, Lg4; pješaci: a2, c2, c3, d4, e5, f2, g7, h4;
Crni: Kc8, Da5, Td8, Tg8, Se7, Ld7; pješaci: a7, b7, c4, d5, e6, f7;

24… Da4 (Da li je Timan trebao odigrati 24… Tg7!? Nakon 25. Dg7-Tg8 26. Df7-Tg4 27. De7-Tg1 28. Ke2-Ta1; ne samo da crni ima topa više već je nestao i bijeli pješak sa g7. Ipak, bijeli igrajući 29. Lg5! održava napetost. Iznuđeno je 29… b5. 30. h5-Lc6 31. De6-Kb7 32. Df7-Ka6! (32… Dc7 33. e6!-Kb6 34. h6-Th1 35 f4 sa neizvjesnom pozicijom!?) 33. Dg8-Ld7! (33… Dc7 34. h6-Th1 35. f4 i opet je nejasno) 34. Dd5 (34. e6?-Dc3!-+) 34… Dc7 35. h6-Lc6 36. De6-Ka5!  (Prijeti Dh7!) 37. Ke3! (37. Dg8-Db7!; 37… d5-Lb7 i ne ide 38. Dg8-De5-+) Pozicija crnog je objektivno dobijena, ali ne sumnjam da bi predstojala velika borba).

25.Kd1-Sf5 26. Lf5-ef5 27. h5-f4 28. Dg5-Dc6? (28… Lh3! 29. h6-Dd7 i ne ide 30. h7-Dg4!-+; Crni bi uspio da postavi lovca na dijaginalu b1-h7, zaustavljajući bijele pješake). U dramatičnom cajtnotu Timan nije nastavio precizno, bijeli preuzima inicijativu. Velimirović griješi još kardinalnije i Timanu ostaje još samo 40. potez. Ako pronađe pravu soluciju, lako će dobiti u nastavku!

Dijagram:
Bijeli: Kd2, De7, Tg5, Lf6; pješaci: a3, c2, c3, d4, e5, f2, g7;
Crni: Kc8, Dh8, Tg8, Tg6, Le6; pješaci: a7, b7, c4, d5;

Timan je odigrao 40… Tf6?? (40… Lf5! Ako 41. Df7-T6g7!-+ Sada crni jednostavno prijeti Tg5 i Dg7) 41. Df6-Df6 42. ef6-Kd7 43. Te5!-Te8 44. f4-Lf7 45. f5  Crni predaje. Divovska borba!

Učesnici, sudije i organizatori turnira “Bosna 1984”

Mat kraljem!

Sjajna su Gligorićeva zapažanja o velikim šahistima i  izuzetni putopisi o Brazilu, Argentini, Paragvaju, Kubi, Španiji i Engleskoj u knjizi „Pobede i porazi“. Gliga sa simpatijama piše o Miši Talju. „Ako je stil ogledalo karaktera, onda je najveći optimist svakako – Talj. I kao prvak sveta, ostao je onakav kakav je bio i pre. Ljubimac publike. Posle Botvinikove hegemonije, pune saopštavanja i dostojanstva, Talj je instituciju prvaka sveta nekako snizio, približio običnim ljubiteljima; ko god hoće, može igrati kafanski šah s prvakom sveta do kasno u noć. Kad je tako nešto bilo? Svi smatraju da Talju titula nije udarila u glavu. I ja. Simpatičan je, jer se nije izmenio. Da li nije? Talj se penjao negirajući sve i svakoga. Sad nema koga da negira. Hoće li se njegov životni stav moći prilagoditi novoj situaciji“.

Finiš velikog turnira u malom bosanskom gradu. Niko nije očekivao da će Bugojno okupiti takvu elitu. Jedanaesti mart 1978, sjedamo u očevu ladu 1600, radoznali i riješeni da izbliza vidimo šahovske legende. Putuju i moj dugogodišnji trener Kićo i naš prijatelj Damo. Šta je 300 kilometara vožnje kad se gori od želje! Tog dana briljirao je svjetski prvak Karpov koji efektno pobjeđuje  Horta. Talj je remizirao crnim figurama protiv dr Hibnera u relativno mirnoj partiji. Spaski je oduševljavao markantnim izgledom i igrom. Podijelio je 1-2. mjesto sa Karpovom, dokazujući da se oporavio od poraza u meču s Korčnojem.

Nisam tada ni slutio da ću 7 godina kasnije igrati turnirsku partiju s Taljem! „Memorijal Paula Keresa 1985“ održavao se od 21. februara do 14. marta u Talinu. Pamtim trenutak kad su me pozvali iz Šahovskog saveza Jugoslavije: „Želiš li igrati Šampionat u Novom Sadu ili Keresov memorijal“? Kakav raskošan izbor! Odlučih se za Talin jer sam žudio da zaigram u najšahovskijoj zemlji svijeta. U karijeri svakog šahiste postoji period kada su ambicije nesagledive. Uoči odlaska u Talin prolazio sam kroz tu jedinstvenu fazu.

Talin

U Talin putujem kao dvadeset dvogodišnji internacionalni majstor, na vrhuncu forme, da provjerim može li se uzlazna putanja uspjeha nastaviti na tako renomiranom, teškom turniru. Avion na liniji Beograd-Moskva, koji leti nešto manje od tri sata, približava se međunarodnom aerodromu Šeremetjevo 2. Ispod nas se prostire nepregledna, tamna šuma, sasvim na kraju vidika nazirem obrise velikog grada. Na aerodromu me dočekuju dva čovjeka iz Talina, članovi organizacionog tima, i brzo odvoze do moskovskog hotela „Sport“. U tom hotelu prave odličan boršč, čorbu od goveđeg mesa, cvekle, koja daje crvenu boju i kiselkast ukus, pavlake i mnoštva drugih sastojaka. Iz sobe na 12. spratu posmatrao sam malo jezero u blizini i moskovske pejzaže. Sutradan smo sa aerodroma Vnukovo poletjeli za Talin.

„Memorijal Paula Keresa“ jedan je od najprestižnijih turnira u SSSR-u. Turnir devete kategorije okupio je izuzetne asove sovjetskog šaha, pripadnike nekoliko generacija. Posebnu draž turniru daje nastup jednog od najgenijalnijih šahista u istoriji, bivšeg svjetskog prvaka Mihaila Talja!

Prvo putovanje u Sovjetski Savez i prvi susret sa najvoljenijim šahistom u istoriji!

U posljednjem trenutku otkazuje čehoslovački velemajstor Lubomir Ftačnik, zahvaljujući neparnom broju učesnika (15), dobijamo dodatni slobodan dan. Glavni grad Estonije, Talin (400. 000 stanovnika), nalazi se na sjevernoj obali Baltičkog mora, 80 kilometara južno od Helsinkija. Ima dobro očuvan i atraktivan stari grad, okružen bedemima, koji je dio kulturne baštine UNESCO-a. Smješteni smo u hotelu Olimpija (26 spratova), napravljenom 1980. godine zbog Olimpijskih igara u Moskvi. U Talinu su, u sklopu igara, održavana takmičenja u sportovima na vodi.

Do turnirske sale stižemo pješice za 7-8 minuta, lijepa je, prostrana, sa velikom salom za analize koja se iz publike samo nazire. Dvije plavokose djevojke prodaju ulaznice, jedna od njih postaće supruga Lembita Olja. Sala će svaki dan biti ispunjena do posljednjeg mjesta. U prvom kolu remiziram crnim figurama sa Fincem Vrjolom, u drugom sam slobodan. Slijedi susret sa velemajstorom Viktorom Gavrikovom, koji je početkom godine podijelio 1-3. mjesto na Šampionatu SSSR-a.

Velemajstori  Aleksandar Černjin, Viktor Gavrikov i Mihail  Gurjevič, 1-3. na Šampionatu SSSR-a 1985.

Vodim bijele figure, nastaje Grinfeldova odbrana, za koju je Gavrikov specijalista. Biram rijetku liniju, karakterističnu zbog ranog pomjeranja pješaka na b4, uzdajući se u solidno iskustvo u igranju ove pozicije. Tada nije bilo kompjutera, u pripremama smo se najviše oslanjali na Šahovski informator, Šahovske glasnike, sovjetske periodične časopise. Uspio sam doći do biltena, tek završenog prvenstva SSSR-a, riznice odličnih partija.

Brošura o Memorijalu Paula Keresa 1985

Gavrikov je stilom igre i pokretima podsjećao na Anatolija Karpova. Crni nije precizan u 14. potezu, u 16. pokušava manevrisati skakačem, ali potcjenjuje snagu 17. d5! nakon čega trajno preuzimam inicijativu. Završna pozicija ne pojavljuje se često u praksi. Partija je komentarisana u uglednom beogradskom nedjeljniku NIN-u, pod naslovom „Mat kraljem“! Crni je na potezu, ali ne može spriječiti mat u sljedećem potezu. Bijeli će jednostavnim pomjeranjem kralja objaviti mat. Efektna slika!

Milan Draško-Viktor Gavrikov
Talin 1985

Dijagram:
Bijeli: Kf3, Tg8, Sf5, Ld1; pješaci: a4, e5, f7, h3;
Crni: Kh5, Tf8, Sc7, Le7; pješaci: a7, b5, c4, h7;

Publika u sali pozdravila je moju efektnu pobjedu dugim aplauzom! Nakon pobjede nad Gavrikovom osjetih nalet optimizma. I događaji van turnirske sale odvijali su se pozitivno. Brzo uspostavih kontakt sa dvoje mladih ljudi. Plavokosa Tina, uvijek nasmijana, i novinar Mart Tarmak  donose mi biltene Šampionata SSSR-a. Kakva dragocjenost! Bili su tako dobrodušni, zadovoljni što mogu pomoći. Stidljiva, fina djevojka voljela je šah i ponekad igrala turnire. Mršavi, skromni mladić bio je imresioniran šahovskim praznikom u Talinu. Neobična je, sasvim neočekivana, njegova kasnija sudbina.

Za vrijeme meča Norveška-Crna Gora, na Olimpijadi u Tromsu 2014. godine, slučajno  vidjeh kako  jedan visoki čovjek razgovara sa Garijem Kasparovom. Pomislih da sam ga negdje već vidio. Kad sam završio partiju (remi sa velemajstorom Simonom Agdeštajnom), preselih se na tribine. Dok posmatram da li će naš šampion Nikola Đukić odoljeti svjetskom prvaku Magnusu Karlsenu, prilazi mi, svečano obučen, upravo Tarmak! „Da li me se sjećaš“? Nekako se nije izrazito promijenio, prepoznah ga. Učtiv i mnogo sigurniji u sebe. „Sada sam ambasador Estonije u Oslu“! Kratak, srdačan razgovor. Daje mi vizit kartu. Drago mi je što mu život okreće nasmijanu stranu.

U četvrtom kolu remi u 16 potezu protiv nekada najmlađeg velemajstora svijeta, Aleksandra Kočijeva. Bivši omladinski prvak Evrope ponudio je remi bijelim figurama u 16. potezu. Igrač raskošnog dara postao je, tih godina, izrazito miroljubiv.

Trenuci koji se ne zaboravljaju

I evo, kakvog li zadovoljstva i počasti, u petom kolu talinskog turnira igram protiv samog Mihaila Talja!

Prije dočaravanja partije, vratiću se, na trenutak, u 1983. godinu.

Velemajstor Goran Dizdar priča mi o Talju tokom Šampionata Evrope za mlade u Bratislavi 2019. Sekundirali smo nadama iz Hrvatske i Crne Gore. Velemajstorski turnir Jurmala 1983. „Jedva sam čekao da vidim Talja“. Dolaze igrači, Talja još nema. Pojavljuje se i rukuje sa svima s osmijehom, stvarajući neku familijarnu atmosferu. Putovali smo dvadesetak minuta autobusom od hotela do sale. Talj usput razgovara sa svima o partijama, sasvim je u toku. U moju partiju je daleko dublje pronikao od mene“!

6-1

Talj se tokom turnira ljubazno obratio Dizdaru: „Igrali ste odlično završnicu sa Vitolinšem i razgromili Dolmatova“. Moj prijatelj i klupski drug iz osamdesetih (Bosna) priča o partiji s Vitolinšem. „On je dva puta odbio remi, drugi put potpuno neosnovano. Takav je bio, beskompromisan“. Letonski IM, pun originalnih ideja, povremeno je pomagao Talju u pripremama za turnire i mečeve.

Na Keresovom memorijalu 1983 (igran je svake druge godine) Talj je pobijedio sa 10 poena iz 15 partija. Drugi je Rafael Vaganjan sa istim brojem poena, 3-5. Mihail Šuba, Tigran Petrosjan i Jan Elvest 9 poena.

Milan Drasko-Mihail Tal
Talin 1985

Zanimljivo nadmudrivanje u otvaranju, sa željom da se pozicija prilagodi sopstvenom karakteru.

1.Sf3-Sf6 2. c4-e6 3. Sc3-Lb4 4. Dc2-0-0 5. a3-Lc3 6. Dc3-b6 7. e3-Lb7 8. Le2-d6 9. b4-e5 10. Lb2-Sbd7 11. 0-0-De7 12. d3-Sg4 13. h3-Sh6 14. d4-e4 15. d5

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc3, Ta1, Tf1, Sf3, Lb2, Le2; pješaci: a3, b4, c4, d5, e3, f2, g2, h3;
Crni: Kg8, De7, Ta8, Tf8; Sd7, Sh6, Lb7; pješaci: a7, b6, c7, d6, e4, f7, g7, h7;

Utisak je da plan Talja Sf6-Sg4-Sh6 nije opravdao očekivanja. Petnaesti d4-d5 je, ipak, značajno dostignuće. Bijeli skakač će na d4 stajati veoma dobro. Naišao je trenutak malodušnosti ili je u pitanju želja da se ponudom remija smanji napetost? Moj drug, velemajstor Cvitan bi rekao: „Kad ćeš opet imati takvu poziciju s Taljem“? S druge strane, nikad se ne zna kakvu improvizaciju može prirediti genije.

Talj je poslije izvjesnog razmišljanja odgovorio blagim smiješkom i prihvatanjem. Bio sam naravno zadovoljan, remi je prijao mojoj sujeti, ali zar nije olako propuštena prilika koja se ne pruža često; igrati s Taljem, boriti se što duže, po cijenu mogućeg i vjerovatnog poraza. Veliko uvažavanje protivnika, blag karakter, odsustvo potrebne doze sportske drskosti, bile su suviše velike prepreke. Stvar je mogao spasiti samo Talj odbijanjem ponude. Ni kratkoća partije nije omela Taljevu fantaziju prilikom analize, ja sam djelovao kao slučajni posmatrač i solidan učenik.

Našem stolu tokom analize prilazi visok, vitak čovjek, pedesetih godina, i pita me šeretski: Šta je to zemljače, samo remi protiv Talja?! Ljubiša Grojić, rodom iz Ivanjice, dugogodišnji stanovnik Talina, neobične životne sudbine. Naravno, brzo smo uspostavili blisku komunikaciju, on se često pojavljivao na manifestacijama gdje je mogao sresti naše ljude. Rođen 1928. uključuje se veoma mlad u partizanski pokret. Jedne od prvih poratnih godina nude mu da putuje na konferenciju u Pariz, on glatko odbija i odlazi na radnu akciju. Ponudu da krene na školovanje u Sovjetski Savez prihvata sa izrazitim  zadovoljstvom, putuje u zemlju koja je tih godina bila san mnogih mladića. Tu ga, međutim, zatiče Rezolucija Informbiroa, za mnoge iznanađujući sukob dojučerašnjih saboraca Josipa Broza Tita i sovjetskog vođe Josifa Visarionoviča Staljina. Ljubiša je zbunjen, pokušava da se vrati u Jugoslaviju, ali bez uspjeha. Pomiren sa novim okolnostima, započinje drugačiji život, ženi se Ruskinjom, dobijaju sina Igora. Zemlju u kojoj se rodio i odrastao posjetiće tek 1961. godine! Njegova kazivanja obojena su sjetom, raduje se što u meni pronalazi pažljivog sagovornika. Žali se na zdravstvene probleme,  odstranjen mu je dio želuca zbog karcinoma. Uprkos svemu, nasmijan, rapoložen, djeluje kao čovjek koji je  napokon pronašao svoj mir. Posjetio sam njegov stan i sa zadovoljstvom upoznao Ljubišinu porodicu.

Nakon Talja, lakše se igra sa drugima; u 6. kolu dobijam crnim figurama australijskog velemajstora Jana Rodžersa. Pamtim partiju zbog duboke koncentracije; tokom analize nakon partije, neprestano sam obarao koncepciju Rodžersa.

Zanimljiv je završni dio partije Talj-Rodžers. U dva navrata dogodilo se dvostruko ponavljanje pozicije i uvijek bi Talj izbjegao remi. Crni je dugo držao ravnotežu, ali naglo popušta.

Mihail Talj-Jan Rodžers
Talin 1985

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Ta7, Sc3, Sd2, Le3; pješaci: a3, b2, e4, f2, g2, h4;
Crni: Kg8, Td8, Sc5, Lc4, Lf8; pješaci: a4, b5, e5, f7, g6, h7;

Bijeli stoji nešto aktivnije, damino krilo crnog je „napeto“. Crni je na potezu i griješi igrajući 43… h6? (Trebalo je odigrati staloženo 43… Tb8, sa šansama da održi poziciju. Nije išlo 43… Ld3 44. Sd5, uz Lg5) 44. Sc4-bc4 45. Tc7-Sd3 46. Sa4-Tb8 47. Tc4

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Tc4, Sa4, Le3; pješaci: a3, b2, e4, f2, g2, h4;
Crni: Kg8, Tb8, Sd3, Lf8; pješaci: e5, f7, g6, h6;

Rodžers je odigrao 47… Kg7 (Slabo je 47… Sb2 48. Sb2-Tb2 49. Tc8-Kg7 50. Lh6!+-) I sada je lijepo pogledati marš b pješaka koji igra četiri sljedeća poteza! Talj je nastavio 48. b4-Ta8 49. b5-La3 50. b6-Ld6 51. b7!-Tb8 52. Tc6 Crni predaje.

U 7. kolu dugo pokušavam povećati minimalnu, ali trajnu prednost protiv Estonca Kika (Kiik Kalle, IM od 1993.). U obostranom cajtnotu koristim propust Kika postižući dobijenu poziciju. Partija je prekinuta, a nakon trijumfa, pridružujem se velemajstoru Sergeju Dolmatovu na diobi 1-2. mjesta, sa 4,5 poena iz 6 partija! U mislima sam poletio visoko. Opet sam u vrhu, kao na Bosninom turniru. Ovaj put ću izdržati!?

„Bogovi će ti ponuditi šanse.

Spoznaj ih, ostvari ih“.

(Čarls Bukovski-„Nesmejano srce“)

Srušiše se snovi

Zanimljiva je partija između Kika i Talja. Dvadesedvogodišnji KiK ostvaruje potpuno dobijenu poziciju.

Kale Kik-Mihail Talj
Talin 1985

Dijagram:
Bijeli: Kh1, Dc4, Tc6, Tf1; pješaci: g2, h3;
Crni: Kg8, Dc8, Te7, Le5; pjesaci: a6, f7, g7, h7;

Ne samo da ima kvalitet manje, već su neizbježni novi materijalni ustupci. Čini se da je najveći šahovski  čarobnjak u istoriji u bezizlaznoj situaciji. Posljednji potez Kika bio je 35. Tb6-c6. Talj je odigrao 35… Dd7 (Ne ide 35… Lc7 36. Tc1+-; 35… Tc7? 36. Df7!)  Bijeli je odigrao 36. Tf7? (Odmah dobija 36. Tc8-Te8 37. Te8-De8 38. Te1! i crni gubi lovca na e5!). Talj igra 36… Dc6 (Ne ide 36… Tf7 37. Tc8-Dc8 38. Dc8-Tf8 39. De6 i pada lovac) 37. Tg7?? (Bijeli je u cajtnotu. Kik se nalazio u stanju velikog uzbuđenja, na korak od sjajne pobjede.  Nije lako kontrolisati emocije. Ili je proradila Taljeva magija? Da je odigrao 37. Dc6 ili Tf8, partija bi najvjerovatnije završila remijem, iako je bijeli još uvijek bolji). Poslije 37… Kg7 38. Dc6-Tc7! Bijeli predaje, jer prijeti mat po prvom redu. Bijeli je prinuđen dati damu za topa.

Možda je na ishod partije uticala i Taljeva reputacija nepobjedivog igrača? Ko bi rekao da će genijalni napadač i kombinatorik decenijama držati svjetski rekorg u nizu partija bez poraza?! Talj je ostao neporažen 95 partija od 23. oktobra 1973. do 16. oktobra 1974. godine! Ostvario je 46 pobjeda i 49 remija. Talj je ostvario sličnu seriju od jula 1972. do aprila 1973, kada je izdržao 86 partija bez poraza.

Intetrnacionalni majstor Srđan Šale, koji je svojevremeno nadahnuto uređivao šahovsku rubriku u „Sportskim novostima“, poslao je 18. marta 2017, zanimljivu poruku profesoru Goranu Tomiću i meni u formi kviz pitanja: „U čemu je Milan Draško bolji od Kramnika, Capablance i Carlsena, ali nije i od Talja“? Poruka je namijenjena čitaocima Šah mat liste, popularne među šahistima širom svijeta.

Srđan zatim piše o tekstu u časopisu „New in Chess“.  „Američki međunarodni majstor Jeremy Silman napisao je: „Nizozemski časopis „New in Chess“ najbolji je šahovski časopis svih vremena“! Moja neznatnost slaže se sa navedenom ocjenom. To je jedini časopis koji je dosegao 2900 rejting u kvaliteti.

Izišao je novi broj 2 na 100 stranica (od ukupno 8 koliko ih bude u jednoj godini) i na stranici 14 objavljena je sljedeća rang lista sa fotografijom koju prilažemo.

1.Talj 2. Talj 3. Milan Draško 4. Kramnik 5. Wang Yue 6. Capablanca 7. Wesley So 8. Magnus Carlsen

Vaš zadatak je odgovoriti o kakovoj se listi radi i u čemu je to velemajstor, trener, selektor, putopisac i pisac  Milan Draško bolji i od Kramnika i od Capablance i od Carlsena?

Odgovor

To je lista nepobjedivosti

Radi se o igračima koji su imali najduže periode nepobjedivosti u klasičnim partijama. Evo točnih podataka.

1.Talj – 95 partija od 10/1973 do 10/ 1974. 2. Talj 86 partija u razdoblju 7/1972 do 4/1973. 3. Milan Draško 84 partije od 10/2006 do 9/2007. 4. Kramnik 82 partije od 1/1999 do 7/2000. 5. Wang Yue 82 partije 3/2008 do 12/2008. 6. Capablanca 63 partije od 1916-1924. 7. Wesley So 56 partija od 7/ 2016 do danas. 8. Magnus Carlsen 42 partije 11/2015 do 4/2016.

U političko-šahovskim kuloarima procjenjuje se da će Ministarstvo odbrane Crne Gore angažirati Draška kao savjetnika“. Tekst je objavljen u „Sportskim novostima“ i Šah mat listi.

Članak u “New in Chess”

Naravno, moja duga serija bez poraza i neočekivano pozicioniranje među šahovskim legendama, predstavljalo je veliko iznenađenje. Na jednoj od brojnih italijanskih turneja, IM Anđelko Dragojlović, odmah me spustio na zemlju. Dragojlo je rekao: „Kaži ti meni koliko je u te 84 partije bilo remija, ahaha“?! Mnogo kasnije, velemajstori Bogdan Lalić i Sergej Tivjakov ostali su neporaženi u 110 partija! Ali svjetski rekorder je svjetski prvak! Magnus Karlsen je nanizao 120 partija i serija još traje.

Duel sa Dolmatovom u osmom kolu (crnim figurama) pravi je test za moj čvrsti stil igre. Sergej Dolmatov se okitio titulom omladinskog šampiona svijeta (1978.), a dva puta zaredom postaje omladinski vicešampion Evrope. Sjajno je igrao osamdesetih godina, demonstrirao duboke strateške ideje i precizno tretiranje završnica. Nimcovičeva varijanta Francuske odbrane, nakon 16. poteza ostvarujem izvjesno dostignuće, kontrolu nad poljima c4 i a4, ali griješim rokirajući na veliku stranu. Crni skakač na c4 i lovac na a4 stoje dobro, ali statično, svako otvaranje pozicije eksponiralo bi položaj mog kralja. Težiste igre prebacuje se na kraljevo krilo, gdje sam ranjiviji. U zanimljivoj završnici Dolmatov pobjeđuje u 66. potezu. Iako sam imao lovca i četiri pješaka, protiv topa i samo dva pješaka, Dolmatov me postepeno potiskivao.

Velemajstori  Dlugi, Najdorf i Dolmatov posmatraju jednu od partija meča Kasparov-Karpov, Sevilja 1987 (tamo gdje piše o mojoj partiji sa Dolmatovom).

Sergej Dolmatov uskoro se posvetio trenerskom radu, 1987. postaje trener svjetskog prvaka Garija Kasparova. Osvaja zlatnu medalju na Olimpijadi u Manili 1992. godine, kao reprezentativac Rusije. Imao je potencijal za velike domete, međutim, sve rjeđe je nastupao. Posljednih godina posvetio se radu sa mladim, talentovanim šahistima.

Slijedi potpuno slobodan dan, odlazimo u pozorište da gledamo znamenitu tragičnu operu u tri čina, „Lučia di Lamermur“. Autor je Italijanski kompozitor iz Bergama Gaetano Donizeti (1797-1848), inspirisan knjigom slavnog škotskog pisca Valtera Skota (1771-1832.) „Lamermurska zaručnica“. Mnogo lijepih muzičkih fragmenata omogućava uživanje i opuštanje nakon napornih partija. Uoči odlaska u pozorište, dugo sam šetao gradom, temperatura je u jednom trenutku pala na -30! Pošto nije bilo ni daška vjetra, relativno lako sam podnosio hladnoću.

U devetom kolu remiziram sa velemajstorom Lembitom Oljom koji bira zanimljiv ogranak u Fijanketnoj varijanti Kraljeve indijke. Činilo se da je pobjeda na dohvat ruke, crna dama prividno gubi koordinaciju sa ostalim figurama, ali Olj pribrano postiže jednakost. On će devedesetih godina postati jak velemajstor, učesnik četiri olimpijade i povremeno u prvih 40 na svijetu po rejtingu.

Velemajstori Jermolinski, Tivjakov i Olj, Imperia 1989

Vijest koja je šokirala šahovsku javnost stigla je iz Talina, u maju 1999. Lembit je skočio sa prozora svog stana, izvršivši samoubistvo u 33. godini. U desetom kolu igram crnim protiv velemajstora Genadija Kuzmina. Sjajna intuitivna žrtva kvaliteta Kuzmina, prekid nakon 40. poteza i poraz u nastavku. Kuzmin je podijelio 2-6. mjesto na vjerovatno najjačem Šampionatu Sovjetskog Saveza u istoriji, u Moskvi 1973. Pobijedio je Boris Spaski sa 11,5 iz 17, a Kuzmin završio u društvu Anatolija Karpova, Tigrana Petrosjana, Lava Polugajevskog i Viktora Korčnoja sa 10,5 poena. Na šampionatu je učestvovalo čak 5 svjetskih šampiona; 4 bivša i jedan budući! Kuzmin osvaja zlatnu medalju na Olimpijadi u Nici 1974. godine, kao reprezentativac Sovjetskog Saveza. Radio je kao trener legendarne svjetske prvakinje Maje Čiburdanidze.

Talj posmatra Kuzminovu igru

Sjedim preko puta internacionalnog majstora Hilara Karnera. Za nekoliko trenutaka počinje naša partija. Jedna otmjena, lijepa žena prolazi ispod bine na kojoj igramo. Karner se naginje prema meni: „To je treća supruga Miše Talja“. Loše sam odigrao otvaranje bijelim figurama, u istom stilu nastavio. Poražen sam u nastavku nakon izuzetno blijede igre! Karner je svojevremeno slavio pobjedu protiv Paula Keresa, a 1972. pobjeđuje mladog velemajstora, budućeg svjetskog prvaka, Anatolija Karpova. Pobijedio je  Talja na „Memorijalu Paul Keres 1983“. Karner je gajio izrazito agresivan stil i smatran igračem inspiracije.

IM Hilar Karner, treći s lijeva

Ulazim u sasvim suprotno raspoloženje, istopio se optimizam, potreban mi je predah i nalazim ga remijem protiv mađarskog IM Tibora Karoljija. Uoči tri završna kola, rezonujem da bih mogao ostati na 50%, igram dva puta bijelim figurama.

Opet plamti nadahnuće

Desetog marta, dešava se nešto nepredvidivo; umire šef države Konstantin Černjenko u 74. godini, nakon samo 13 mjeseci vršenja vlasti. Proglašena je trodnevna nacionalna žalost, uvodi se dodatni slobodan dan. Na partiju protiv estonskog internacionalnog majstora Aleksandra Vejngolda dolazim čvrsto riješen da rano ponudim remi, već u otvaranju. Međutim, poslije 12. poteza crnog, ostvarujem veliku prednost, u takvim se pozicijama ne nudi remi. Postižem jednu od najefektnijih pobjeda u karijeri!

Milan Draško-Aleksandar Vejnogld
Talin 1985

1.Sf3-Sf6 2. c4-b6  3. Sc3-Lb7  4. d4-e6  5. Dc2-c5  6. dc5-bc5  7. Lg5-Le7  8. e3-h6  9. Lh4-Da5  10. Le2-g5 (Početak pogrešne koncepcije crnog). 11. Lg3-Se4  12. Le5-f6? (Bolje je 12… Lf6, mada prednost bijelog ne izaziva sumnju). 13. 0-0 (Efikasnije je 0-0-0!  13… fe5  14. Se4-Sc6 15. a3-Dc7  16. Tfd1-Kf7 (16… g4).

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc2, Ta1, Td1, Se4, Sf3, Le2; pješaci: a3, b2, c4, e3, f2, g2, h2;
Crni: Kf7, Dc7, Ta8, Th8, Sc6, Lb7, Le7; pješaci: a7, c5, d7, e5, e6, g5, h6;

17.Sh4?! (Potez se neodoljivo nametao, zbog prijetnje 18. Lh5 pozicija crnog izgleda kritično; 17. Sc3! sa prijetnjom 18. Sb5 i još opasnijom 18. Sh4, vodi velikoj prednosti). 17… gh4 18. Lh5-Kf8 19. Sf6

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc2, Ta1, Td1, Sf6, Lh5; pješaci: a3, b2, c4, e3, f2, g2, h2;
Crni: Kf8, Dc7, Ta8, Th8, Sc6, Lb7, Le7; pješaci: a7, c5, d7, e5, e6, h4, h6;

19… Lf6? (Odlučujuća greška! Trebalo je odigrati 19… e4! i nakon 20. Sd7 (20. Td7-De5! 21. Tb7-Lf6, s velikom prednošću crnog) 20… Kg7 21. De4-Th7! 22. De6-Kh8 23. Lf3-Sd8 24. Df5-Tg7 i crni stoji nešto bolje. Kompjuteri nam ruše iluzije! Od normalnog šahiste teško je očekivati ovako hladnokrvnu odbranu). 20. Dg6-d5 21. Df6-Kg8 22. De6-Kf8 23. Td5-Th7 24. Tad1-Sd4 25. ed4-Ld5 26. cd5-ed4 27. d6-Dd8 28. Df5 (Bolje je 28. Te1) 28… Kg8 29. Dc5-Dg5 30. Dc4-Kf8 31. Lf3Td8 32. Dd4-h3 (Dugo sam imao znatno bolje vrijeme, ali u ovom trenutku ulazimo u obostrani cajtnot). 33. b4 (Bolje je 33. g3) 33… Thd7 ( 33… hg2) 34. Ld5-Tg7 (Naravno, ne ide 34… Td6 35. Dh8-Ke7 36. Te1-Kd7 37. Dh7 s matom). 35. f4-Dg6 36. Le4-Df7 37. Dc5. (Ponovo je bolje 37. g3) 37… hg2 38. Td5-Kg8 (Otpornije je 38… De6!? Pozicija je i  dalje dobijena za bijelog, samo bih morao pronalaziti jake i ne baš očigledne poteze). 39. Tf5-Dd7 40. Tf6-Dh3.  U ovom momentu partija je prekinuta, razmišljao sam na 41. potez.

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dc5, Tf6, Le4; pješaci: a3, b4, d6, f4, h2;
Crni: Kg8, Dh3, Td8, Tg7; pješaci: a7, g2, h6;

Potez 40… Dh3 djelovao je šokantno. Iscrpljen zbog vrlo teške partije i rezigniran što nisam uspio da je dovedem do logičnog kraja, naglo gubim optimizam. Učinilo mi se da pobjeda izmiče. Kakva zabluda! Kovertirao sam  41. Dd5 (Dobro je 41. Ld5). Sjećam se povratka od turnirske sale do hotela „Olimpija“. Vraćao sam se pješice sa prijateljicom Heli. Upoznali smo se u velikom restoranu hotela, gdje je često ručala sa najboljom drugaricom Merike. Mirna, mila djevojka, posmatrala je moje partije od početka do kraja. Ponekad bih se okrenuo prema publici i pogledi bi se nakratko susreli.

„Želim pogled tvojim očima da napojim,

Da u tvojoj kosi sakrijem lice“.

(Herman Hese-„Ljubav“)

Heli je bila tako dobra djevojka! Primijetila je moju odsutnost, gotovo da nismo riječ progovorili. Takvu  zanesenost šahovskom partijom vjerovatno više nisam doživio. U tim trenucima analizirao sam poziciju naslijepo i shvatio da ću ipak dobiti. Svejedno, dugo nisam uspio zaspati, izmučem razmišljanjem. Sem toga, bio sam neučtiv prema Heli, s nestrpljenjem sam čekao novi susret.

U nastavku je slijedilo 41. Kh8  42. Dd4-Kg8  43. Ld5-Kh7  44. Te6-Dh5  45. Lc6-Dh3 46. Le4-Kg8  47. Te7 (47. Ld5!) 47… Dg4  48. Lf5  1:0

U partiju protiv Jana Elvesta ulazim izrazito umoran, ali pobjeda protiv Vejngolda imala je sjajan efekat na raspoloženje! Elvest mora pobijediti mene i Gavrikova za velemajstorsku normu.

Iz Primljenog daminog gambita, već u 4. potezu prelazimo u Slovensku odbranu. Partija teče neobično, sa ranim zaoštravanjem. Sasvim neočekivano, pruzimam inicijativu već u 11. potezu! Uspijevam zadržati prednost iako je bilo mnogo vatre u središnjici. Dobro odigrana partija. Stižem nadomak pobjede.

Jan Elvest-Milan Draško
Talin 1985

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Te2, Th6, Se3, Lb3; pješaci: g2, h2;
Crni: Ke7, Tf8, Tg7, Se5, Lc6; pješaci: a7, b7, e6, f4, h7;

Crni je na potezu. Elvest je u velikom cajtnotu, ja, začudo, imam mnogo vremena. Odigrao sam 37… Sf3! 38. Kf1-Sd2! Bijeli predaje.

Nekoliko sekundi prije Elvestove predaje, stolu prilazi Talj, baca brz pogled prema meni uz grimasu koja bi mogla značiti: Nije loše momak!? Najdraži kompliment za igru koji sam ikada dobio! Iako su riječi ostale neizgovorene.

Elvest je kasnije postao igrač svjetskog kalibra.

U poslednjem kolu, pun samopouzdanja, lijepo pobjeđujem čehoslovačkog međunarodnog majstora Josefa Pribila. Korektni, odmjereni Pribil, daje mi uoči partije raspis Opena „Prag 1985“. Bio sam zagrijan da branim titulu prošlogodišnjeg pobjednika. Umjesto u Prag otišao sam na „Rubinštajnov memorijal“ u poljskoj banji Polanica Zdroj u nadi da ću osvojiti velemajstorsku normu.

Sergej Dolmatov osvaja prvo mjesto u Talinu sa 9,5 iz 14, slijedi Genadij Kuzmin sa pola poena manje, sa 8,5 poena iz 14 partija, dijelim 3-6. mjesto u društvu velemajstora Viktora Gavrikova, Mihaila Talja i Aleksandra Kočijeva. Čak sam zvanično treći.

Dobijam ogromnu količinu rubalja koje se ne smiju iznositi iz Sovjetskog Saveza. Rado bih novac poklonio Ljubiši, ali on energično odbacuje takvu pomisao. Štaviše, Ljubiša  poziva moju prijateljicu Heli i mene na gala ručak u hotel „Viru“. Kasnije mi predlaže kako da potrošim novac. „Idu u veliku robnu kuću GUM, na Crvenom trgu“. Ponovo me prate isti ljudi, spavanje u hotelu „Sport“, odlazak u kupovinu. I pored velike trgovine, ostaje mi 200 rubalja, koje ostavljam pratiocima. Ruke su mi prepune, nejasno je kako sam sve to donio u Beograd, do stana moje tetke Sene, u Miloša Pocerca broj 30. U istom ulazu živio je slavni pisac Danilo Kiš.

Tri mjeseca nakon „Memorijala Paula Keresa“, Talj je otputovao u na Međuzonski turnir u meksičkom gradu Tasko de Alarkonu. Pobijedio je u velikom stilu Jan Timan sa 12 poena iz 15 partija. Drugi je velemajstor Jesus Nogeiras sa 10,5. Talj je teći sa 10, čime obezbjeđuje plasman na Turnir kandidata.

U drugoj polovini 1985. dolazi do pada moje forme. „Memorijal Akiba Rubinštajn“ i „Memorijal Bora Kostić“ u Vršcu donose razočaranje. Na oba turnira imao sam pola poena manje od 50%.

Talj ruši tradiciju

Novi susret za šahovskom tablom s Mihailom Taljem dogodio se neočekivano brzo, u oktobru iste godine. U Centralnom šahovskom klubu, u Moskvi, u okviru Kupa evropskih šampiona, jugoslovenskom šampionu sarajevskoj Bosni, protivnik je slavni moskovski Trud. Bosna je bila veliki šahovski hit osamdesetih, sa pet uzastopnih trijumfa na ligama Jugoslavije. Moskovski organizatori bili su ne malo iznenađeni kad su, umjesto predviđenih deset, ugledali 29 članova naše delegacije! Rješenje je uvijek na dohvat ruke kad postoji dobra volja, smještaju nas u hotel „Beograd“.

Početak oktobra, još su daleko moskovski mrazevi, na partije odlazimo laganom šetnjom. Igra se na šest tabli, dvokružno. Beljavski – Kurajica; Talj-Draško; Romanišin- G. Dizdar; Ceškovski-Dizdarević; Bagirov-Arapović; Petrušin-B. Lalić.

Tokom jedne višečasovne šetnje moskovskim ulicama sa sedamnaestogodišnjim Ivanom Sokolovom,  Ivan je zastao i sasvim van konteksta prethodne diskusije rekao: Znaš šta, ja mislim da ti više nisi tako perspektivan kao što je izgledalo!? Iznenađen, samo sam odgovorio: „Nemoj tako Ivane“.

Već u prvoj partiji pruža mi se prilika za veliku borbu s Taljem, ali u manje povoljnim okolnostima u odnosu na Talin. Branim se Šlehterovom varijantom.

Mihail Talj-Milan Draško
Moskva 1985

1.d4-d5 2. c4-c6 3. Sc3-Sf6 4. e3-g6 5. Sf3-Lg7 6. Le2-0-0  7. 0-0-dc4 8. Lc4-Lg4 9. h3-Lf3 10. Df3-Sbd7 11. Td1-e5 12. d4-e4 13. Df4! (Teorijska novost! Uobičajeno je 13. Se4-Se4 (igra se i 13… Se5, kao u partiji Griščuk-Kasimdžanov) 14. De4-Sb6 15. Lb3-cd5 16. Ld5-Sd5 17. Td5-Db6 i crni se nada da su bolji razvoj i pritisak na daminom krilu dovoljna kompenzacija za žrtvovanog pješaka). 13… De7 (Trebalo je izbjeći kompromitovanje pješačke strukture i odigrati 13… cd5 Tako je igrao malo poznati šahista N. Ziane protiv Dmitrija Gurjeviča (Dallas Pinfort op. 1996). Nakon 14. Sd5-Sb6!? 15. Sc3-De7 16. Lb3; i sada je umjesto 16… Tfd8, kako je igrano u partiji, trebalo odigrati 16… Tac8, otežavajući razvoj lovca sa c1). 14. dc6-bc6 15. Ld2-De5 (Bolje je 15… Sb6, kako sam igrao protiv Lajoša Portiša na turniru „Bosna 1986“. Uslijedilo je 16. Lb3-c5 (nešto bolje je 16… a5). Ostaje utisak da bijeli u svim tim opcijama ima laganu igru i trajnu prednost. Lovački par prije ili kasnije dolazi do izražaja. I oslabljena pješačka struktura).

Talj je naravno rado promijenio dame; 16. De5-Se5 17. Le2 (Sve prednosti bijele pozicije bez dama su još izrazitije) 17… Tab8 18. b3-Tfd8 19. Le1-Lf8 (Na trenutak sam pomislio da mogu pokušati 19… Sd3. Bijeli bi odigrao 20. Ld3-ed3 21. Tac1 i pješak na d3 više je slabost nego snaga. Pa, ipak, tu bi barem bilo malo vatre). 20. Kf1-La3 21. Tab1-Kf8 (22… h5 ili 22… a5, da bih nakon 23. Sa4 odigrao 23… Lb4) 22. Sa4-Sd5?! (Bolje je 22… Ke7 ili 22… Td5!?) 23. La5!-Td7 (Bolje je 23… Sb6) 24. b4!-Lb4 (I cajtnot se umiješao) 25. Sc5+- Gubim materijal. 25… Lc5 26. Tb8-Ke7 27. Tdb1-Lb6 28. Ld2-f5 29. a4-g5 30. a5-Lc5 31. T1b7 1:0

Talj je odmah nakon partije rekao: „Potez Df4 je novost, ali ga ne bih preporučio“. Uvijek korektni Miša. Žao mi je što nisam pružio malo dostojniji otpor, ali ostaje zadovoljstvo što sam se borio protiv Talja!

U drugom krugu Tartakoverova varijanta Daminog gambita, remi u 16. potezu.

Nakon partije prelazimo u salu za analizu na prijateljski brzopotezni meč od 4 partije. Moj stil igre koji karakteriše stabilna, poziciona igra, bez grubih previda, pogodan je za cuger. Poslije žestoke borbe, u posljednju partiju ulazimo poravnati. Talj pobjeđuje odlučujuću partiju i meč rezultatom 2,5:1,5.  Izgubili smo od Truda 7:5 u ukupnom skoru, što predstavlja častan poraz. U drugom krugu rezultat je 3:3. Velemajstor Bogdan Lalić zabilježio je pobjedu 1,5:0,5. Kurajica i Dizdar odigrali 1:1, a na preostale tri table smo minimalno poraženi. Naši domaćini lansirali su u jednom trenutku ideju da igramo slobodne brzopotezne partije, svako sa svojim suparnikom iz regularnog meča. Sa dijelom ekipe, napustio sam hotel „Beograd“, jer smo odlučili da večeramo u jednom moskovskom restoranu. Za ideju smo saznali tek ujutro, uoči povratka u Jugoslaviju. Kakva šteta! Propuštena je prilika da možda čitavu noć, igram brzopotezne partije s Mišom Taljem. Bilo bi to neponovljivo iskustvo!

Između dva kruga, na slobodan dan, organizatori su priredili lijepo iznenađenje. Poveli su nas na meč za titulu prvaka svijeta između Anatolija Karpova i Garija Kasparova. Velelepna dvorana pozorišta Čajkovski, osmi oktobar, igra se 13. partija meča.

Susret Karpova i Kasparova u Lenjingradu 1975.

Goran Dizdar i ja krećemo desno od glavnog ulaza i sjedamo blizu sudijskog stola, dvadesetak metara od igrača. Kasparov ponovo bira neugodnu i dugo vremena zapostavljenu fijanketnu varijantu protiv Nimcoindijke. Dinamika koju Kasparov udahnjuje u svoje figure i poteze zagonetna je za Dizdarov i moj klasični pristup šahu. Gledamo kao opčinjeni priznajući da nam tu ništa nije jasno. Kad pomislimo da je Karpov u teškoćama, pronalazi parade na sebi svojstven način. Izlazimo nakratko u veliki hol, pored nas prolazi najpoznatiji član analizatorskog tima Karpova, slavni Efim Petrovič Geler. Neko ga u prolazu pita da li je Karpov u problemima? Osmjehuje se i lakonski odgovara: „Ničevo strašno“. Partija završava remijem u 24. potezu.

Samo nekoliko dana nakon našeg meča u Moskvi, Talj je otputovao na Turnir kandidata u Monpelje. Na turniru 14. kategorije pobjeđuje Artur Jusupov sa 9 iz 15. Drugoplasirani Rafael Vaganjan imao je isti broj poena, ali slabije dodatne kriterijume. Trećeplasirani je mladi igrač u velikom usponu, Andrej Sokolov, koji  takođe osvaja 9 poena. Timan i Talj dijele 4-5 mjesto sa 8,5.

Zatim su Timan i Talj odigrali meč od 6 partija za plasman u Mečeve kandidata. Timan je dobio drugu, a Talj petu partiju, uz četiri remija. Zbog boljeg plasmana u Monpeljeu, Timan je igrao u daljem ciklusu.

Talj je u Monpeljeu uspio prekinuti  neprijatnu tradiciju loših rezultata protiv Viktora Korčnoja. Prethodnu partiju, na velikom turniru u Titogradu 1984, Korčnoj pobjeđuje u lijepom stilu. Pokazao je sjajnu tehniku u završnici istobojnih lovaca sa istim brojem pješaka. Vrijedi istaći pobjedu na titogradskom turniru našeg velemajstora Dragoljuba Velimirovića sa 7,5 iz 11. Korčnoj je drugi sa istim brojem poena, treći je Talj sa 6,5. Četvrti Božidar Ivanović sa 6, peti Petar Popović, takođe 6 poena itd.

Mihail Talj-Viktor Korčnoj
Monpelje 1985

Korčnoj griješi u 18. potezu. Trebalo je odigrati 18… Td8, sa dobrom izgledima na jednakost.

Dijagram:
Bijeli: Kc1, Td1, Te1, Sb3, Sd6, Lc4; pješaci: a4, b2, c2, f2, g3, h2;
Crni: Kg8, Ta8, Tf8, Sa7, Lc8, Lc7; pješaci: a5, b7, e6, f5, f7, h6;

Viktor Ljvovič se odlučio za 18… b6? 19. Sf5!-ef5 20. Ld5-Le6 (20… Tb8 21. Te7) 21. La8-Ta8 22. Sd4-Ld5 23. Te7-Tc8 24. Sb5 Crni predaje. Na 24… Sb5 25. Td5, s dobijenom pozicijom.

Njihova partija iz Rejkjavika posebno je atraktivna! Na turniru 14. kategorije pobijedio je Najdžel Šort sa 8 iz 11, Talj je drugi sa 7, Timan treći sa 7, četvrti Korčnoj 6,5, peti L. Portiš, takođe 6,5 itd.

Mihail Talj – Viktor Korčnoj
Rejkjavik 1987

Dijagram nakon 33. poteza Talja.
Bijeli: Kg1, Dd8, Tf1, Sf2, Sf5; pješaci: a2, b3, e4, g2, h3;
Crni: Kg8, De5, Te6, Sc5, Lf8; pješaci: c7, f7, g7, h5;

Crni stoji malo bolje, ali nema nerava da trpi opasnog skakača na f5. Odigrao je 33… g6?? (33… Se4!?) 34. Sg4! (34. Sh6!-Kg7 (34… Kh7 35. Df8-Te8 36. Sf7+-) 35. S2g4!-hg4 36. Tf7-Kh6 37. Df8-Kg5 38. h4-Kh4 39. Th7-Kg5 40. Dh6-Kf6 41. Dh4-Dg5 42. Df2-Ke5 43. Dc5-Kf6 44. Dd4-De5 45. Dd8-Te7 46. Df8+-) Korčnoj je odigrao 34… hg4. Uslijedilo je 35. Sh6-Kg7 36. Tf7-Kh6 37. Df8-Kg5 38. h4 (38. Dd8!?-Kh6 39. hg4-Dg3 40.. Tf3-Dg4 41. Th3-Dh3 42. Df8!-Kg5 43. Dc5+-) 38… Kh4 39. Dh6 (39. Th7!-Kg5 40. Dh6-Kf6 41. Dh4-Dg5 42. Df2 i dobija kao u malopređašnjem primjeru) 39… Dh5 40. g3-Kg3 41. Df4-Kh4 42. Df2-g3 43. Tf4-Kg5 44. Dg3-Kh6 45. Th4-Te4 46. Th5-Kh5 47. Dc7 i Talj je dobio u 57. potezu.

Iste godine Talj pobjeđuje Korčnoja na velikom blic turniru u Briselu. Trijumfovao je Kasparov sa 17 iz 22! Drugi je Timan sa 15, a znatno zaostaju Ljubojević i Karpov sa 12,5. Ljuba je jedini porazio Kasparova. Posljednjih šest partija između Talja i Korčnoja završeno je remijem (jedna od njih je brzopotezna).

Da zapalimo po jednu

U avgustu 1986. igrao sam na Openu u Zapadnom Berlinu. Putovao sa internacionalnim majstorima Ekremom Čekrom i Zvonkom Meštrovićem. Stigao sam vozom iz Čapljine u Sarajevo, zatim Čekrinim renoom 4 krećemo na dugo putovanje. Imali smo jednu dužu pauzu; spavanje u najpoznatijoj zimskom turističkoj atrakciji Slovenije, Kranjskoj Gori. Dugogodišni organizator „Berlinskog ljeta“, gospodin Alfred Sepelt, nudio je internacionalnim majstorima spavanje s doručkom. Dijelio sam sobu sa Meštrovićem u hotelu „Kempinski“. Zvonko je bio gospodin, tih i neupadljiv. Imao sam utisak da boravim sam u sobi.

Marko Tratar-Zvonko Meštrović, Open Lošinj 2007.

Turnirska sala nalazila se u hotelu „Palace“. Mnogo ljepši ambijent biće narednih godina kada smo prešli u  hotel „InterContinental“. Igrao sam turnire u tom hotelu  1989 i 1990. godine.

Pobjeđujem u prvom kolu rumunskog fide majstora Joana Zarkulu. Zatim uzbudljiva partija crnim protiv GM Rodžersa. Remi. I još dramatičnija protiv GM Kostena. Igrao sam tada oštrije, riskantnije sisteme. Kosten je na visini zadatka, dobija partiju. Činilo se da nije moj turnir, ali krenula je serija pobjeda. Glavna zvijezda Opena bio je Miša Talj. Mi smo se prije svakog kola pozdravljali i rukovali.

Nažalost, nismo razgovarali. Izgledalo mi je neumjesno da ometam Talja uoči partije. Sem toga, bio sam suviše mlad i sasvim sigurno, nedorastao sagovornik. Barem sam tako osjećao. Obradovah se kad sam vidio Taljev izvještaj sa turnira na internetu! Unaprijedio me u velemajstora!? Talj je pobijedio u Berlinu.

---

Mikhail Tal at West Berlin, 1986.
Douglas Griffin / October 14, 2019

Mikhail Tal took part in the 1986 edition of the ‘Berliner Sommer’, an event which was one of the largest ‘opens’ in Europe.  Despite his relative unfamiliarity with Swiss systems, and despite the difficult playing conditions, he succeeded in taking 1st place (on tie-break).  He later wrote a report on the event for the Soviet magazine ’64’.  This blog post features a translation of the report, including Tal’s annotations to his decisive last-round game v. Petar Velikov.  The post also includes a translation of Tal’s annotations to his win v. Eliahu Shvidler, from the magazine ‘Shakhmaty (Riga)’.

A SAUNA, MINUS THE SWIMMING POOL

It is now difficult to name a place on earth where a Soviet chessplayer had not set foot.  But strangely enough, though located nearby in the centre of the European continent, West Berlin had been passed by.  I was only becoming familiar with it now, although I was here for several hours in the train after the Olympiad of 1960.  Following the very latest fashion, the organisers gathered around five hundred participants.  While the playing area in the hotel ‘Palace’ would have been spacious only for a normal tournament.  By the third hour of play, the conditions recalled that of a bathhouse, but, alas, minus the swimming pool.  Clearly, the ‘attendants’ were in pursuit of norms, since besides ten or so grandmasters and around fifty international masters, there ‘steamed’ a generous number of purely amateur players, taking part on their own account.  Besides the twenty-five main prizes there were established as many consolation ones – chess sets, boards, books etc., from which the players occupying 26th-50th place took turns to choose.  At first, admittedly, this did not occur without a lottery.  The 19-year-old Romanian schoolboy Schwarzmann (who left a very good impression) drew from the hat the ticket with the surname of the only winner of the chess computer ‘Mephisto’.

For nine days we all played, as per the provisions of the ‘Swiss’, nine rounds.  But I had the continual feeling that there were as if several ‘streams’.  At any rate, my group was evidently the strongest.  My opponents and I gained a lot of points.  At the tables adjacent to me I often noticed grandmasters F. Gheorghiu (Romania), V. Jansa (Czechoslovakia), G. Tringov & I. Radulov (Bulgaria), M. Draško (Yugoslavia) and I. Rogers (Australia).  For the first time I witnessed ‘from close up’ the play of the Swede, P. Cramling.

The severe time control (2½ hours for 50 moves and then 1 hour for each 20) did little to help the organisers.  In the concluding rounds many games were played, as they say, to the finish.  While the last game, in which a single queen managed to take prisoner a lone rook, ended only immediately before the closing of the event…

Before the 9th round, several participants (besides I) had 6½/8.  My ‘Buchholz’ was not the best, and in addition two of my opponents had ratings in the region of 2200.  It was clear that a draw could not be enough.

In the final round, Tal had to win with the black pieces against the very solid Bulgarian grandmaster Petar Velikov.  He took some risks, as the situation demanded, and was rewarded when he gained a clearly winning rook endgame.  However, a moment of carelessness on the approach to the first time control nearly cost him first prize.

Petar Velikov-Mikhai Tal
Berlin 1986

In this position, 42…g3 wins easily, but (after having written the move on his scoresheet!) Tal was distracted by the possibility of 43.Rg4, forgetting that 43…Rc7 is then sufficient.  He instead captured at h3, on which 43.g3! leads to a position with clear drawing tendencies.  However, Velikov later went wrong an Tal clinched the win in the following position:

with 52…e3! (53.fxe3 Ke2! followed by the advance of the d-pawn).  He later described this encounter as a tense game, ‘typical of the last round in a Swiss’.  A translation of Tal’s annotations to it can be downloaded at the following link:

Velikov-Tal, West Berlin 1986

Tal’s report on concludes with the final standings.

Results of the tournament:

1-3 M. TAL(USSR), N. Birnboim (Israel) & A. Lauvsnes (Norway) – each on 7½/9.

4-6 M. Draško (Yugoslavia), J. Tisdall (Norway) & V. Jansa – on 7, etc.

Tal later annotated his game v. E. Shvidler (Israel) for the magazine Shakhmaty (Riga).  A translation of the annotations can be downloaded at the following link.

Tal-Shvidler, West Berlin 1986

 

SOURCES:

Tal’s report on the Berliner Sommer tournament appears in ‘64‘ (№ 20, 1986).  The annotations to the game v. Shvidler are from Shakhmaty (Riga) (№ 22, 1986).

---

Zanimalo me kako su moji prijatelji i klupski drugovi iz sarajevske Bosne doživjeli susrete s Taljem.  Bivši prvak Evrope (2006), Zdenko Kožul, lijepo priča o susretima s Taljem (Tbilisi 1988. i Marsej 1989). „Memorijal Viktor Goglidze“ jedanaeste kategorije odigran je septembra 1988. „Loše mi je krenulo, gubim četiri partije. U petom kolu ponovo poraz. Tu partiju odigrao sam izuzetno slabo. U šestom kolu  čekao me Miša Talj. Odigrao sam lijepu partiju i pobijedio Talja“! „Kako je Miša reagovao“. On je rekao: „Očekivao sam da će partija s Vama biti neizvjesna“. „Zašto? Ja sam igrao veoma loše, naročito u petom kolu“. Talj objašnjava: „Igra u petom kolu bila je vrhunac krize“. „Znao sam da Vaš potencijal mora doći do izražaja“. Mnogo kasnije (14. 09. 2019), tokom popularne emisije o šahu na trećem kanalu Hrvatske televizije, koju vodi velemajstor Alojzije Janković, Zdenko će priznati: „Najveličanstveniji trenutak moje karijere je pobjeda protiv Talja u Tbilisiju“!

Zdenko Kožul

U Marseju je odigran turnir jedanaeste kategorije. U međuvremenu je Zdenko izrazito napredovao, plasiran je u samom vrhu. „Završna svečanost. Prisutan je predsjednik općine sa svitom političara i uglednih ljudi. Glamur. Talj mi govori:“Znaš šta, ajmo mi zapaliti po jednu“! Malo smo se odmakli, sjeli na trotoar i guštali. Ništa nismo pričali, samo tako sjedili. Tih trenutaka sjećam se sa istinskim zadovoljstvom“!

Bivši vicešampion Evrope, nekada igrač svjetske klase, Predrag Nikolić: „Talj je jedini šahovski genije, ne samo po igri već po erudiciji, duhovitosti, harizmi“. Nikolić je, zapravo, podijelio 1-2  mjesto sa Vasilijem Ivančukom na Šampionatu Evrope u Antaliji 2004. godine, ali je u naknadnom razigravanju poražen.

Anatolij Karpov-Predrag Nikolić

Moj klupski drug iz italijanske ekipe „Don Pietro Carrera“ (Katanija), velemajstor Igor Efimov, oduševljeno priča o Miši: „Talj je bio „super star“. O čemu god se pričalo, on je vodio glavnu riječ. Erudita kakav se rijetko sreće“.

Neobičan dan u Moskvi

Nakon četiri godine, opet sam u velikom holu talinskog hotela „Olimpija“, stižem na turnir dvanaeste kategorije. Između dva talinska turnira, u SSSR-u su se dogodile drastične promjene. Mihail Gorbačov pokušava sa reformama, Glasnost i Perestrojka djelovali su obećavajuće. Donosi se zakon kojim se dopušta osnivanje privatnih kompanija. Stvarnost je, međutim, postajala sumornija. Prva osoba iz svijeta šaha od koje smo čuli negativno mišljenje o pokušajima Gorbačova bio je Boris Spaski. Igrali smo početkom 1988. godine meč Solingen-Bosna u istoimenom njemačkom gradu. „Zabluda je da ideje Gorbačova donose napredak, situacija je sve lošija“. Desila se nuklearna havarija u Černobilu tokom testiranja tamošnjeg pogona. Njemac Matias Rust spušta svoj avion (cesna 172B) pored Crvenog trga, što će inicirati smjenu 2000 oficira. Evidentan je opšti pad standarda, u opadanju su i državne rezerve.

Prilikom dolaska na Šeremetjevo 2 i boravka u Moskvi, dan uoči polaska za Talin, desilo se nešto što je ranije bilo nezamislivo. Na aerodromu me sačekao visok, plav čovjek, srednjih godina sa francuskim imenom Mišel. On nije rezervisao sobu za mene ni u jednom moskovskom hotelu.

 

Dugo smo pokušavali na recepcijama brojnih, velikih hotela, odgovor uvijek isti; bez prethodne rezervacije nema šanse da izdaju sobu! Odlazimo u predstavništvo Estonije, tamo živi i radi njegova kćerka. Dok sjedimo u sobi, telefonski poziv nas upozorava da ne mogu tu ostati. Neobična, gotovo apsurdna situacija; u ogromnom gradu, preda mnom se zatvaraju sva vrata!

Solidno poznavanje Moskve i sačuvana adresa i broj telefona Irine, bude optimizam. Sa Irinom sam se družio u Sočiju tokom  „Memorijala Mihaila Čigorina 1988“. Danas je teško zamisliti da su turniri  trajali 25 dana.  Zovem Irinu s recepcije, na moju radost ona je u stanu i podiže slušalicu. Objašnjava kako da dođem do nje. Prilično komplikovano, ali dajem sve od sebe.

Uspijevam da stignem do stana. Irina se šali: „Bilo nam je stvarno lijepo u Sočiju, ali to je ljetnja avantura“. Zašto misliš da bi opet trebali biti zajedno“. Dok to govori sjedi u mom krilu. Odlazim u kupatilo na tuširanje I povlačim rezu na vratima. Potpuno besmisleno! Kad sam završio, ispostavilo se da ne mogu otvoriti vrata! Pokušavamo petnaestak minuta, ali nema progresa. Kakva glupa situacija! Hoću li provesti noć u kupatilu? I kad sam se već pomirio sa stvarnošću, vrata se otvoriše! Irina se smijala. Imala je sjajan smisao za humor, i po tome ću je pamtiti. Jutro poslije divne noći, ležimo opušteni na francuskom krevetu. I još jedno iznenađenje; njena mačka leti kroz vazduh dva metra i zaustavlja se tačno između njegog desnog i mog lijevog bedra! Srećom, bila je precizna, sve je prošlo bez posljedica. Pun utisaka odlazim u Talin.

Želim što prije izaći u šetnju ulicama Talina. Razmišljam o Ljubiši, njegovo zdravlje bilo je rovito. I baš prvi prolaznik na koga sam naletio bio je on, vedar i nasmijan! Priča mi da je njegov sin otvorio poluprivatnu firmu, odlazimo do kancelarije, pušta našu muziku, glavnu sponu sa zavičajem. Žudio je za Jugoslavijom iz svog djetinjstva a nije imao s kim da priča o tome. Šta je njegovoj supruzi, Ruskinji, i sinu Igoru značila njegova i naša otadžbina? Jednom smo ručali u malom restoranu. Pored nas devet djevojaka. Raspoložene su, slave rođendan. Jedna je posebno lijepa i zove se Lena. Ljubiša je slobodniji i snalažljiviji od mene na plesnom podijumu. Pleše sa crnokosom, vitkom djevojkom. Lena želi da pleše sa mnom. Nisam dobar u tome, nalazim neki izgovor da odbijem. Nekad ne možemo prepoznati sebe! Naravno  da sam kasnije zažalio. Ljubiša je saznao gdje su zaposlene i ja krenem da tražim Lenu! Kad smo se našli oči u oči, govori da sam je zamijenio s nekim. „Ja vas ne poznajem“.  „Prečka“, što bi rekao moj dragi prijatelj, Šule (GM Nenad Šulava). Odbijanje poziva za ples tamo se smatralo uvredom.

Dobro sam igrao na turniru 12. kategorije. Dobijam velemajstora Mihaila Marina i remiziram crnim protiv Lava Psahisa. Gubim bijelim protiv Lembita Olja. Nakon neopreznosti u otvaranju, stvari kreću nizbrdo. Zatim neočekivano brzi remiji protiv Gavrikova i Elvesta, crnim figurama. Elvest je odigrao prvi potez rekavši: „Ja ne pretendujem igrati na pobjedu“! Ne uspijevam iskoristiti malu prednost protiv švedskog IM Ernsta. Igrao sam preduzimljivo protiv Kubanca Borgesa, ali nedovoljno za pobjedu. Remi  protiv velemajstora Ejngorna u zanimljivoj završnici po dva skakača i pet pješaka. Potrebno je da dobijem dvije posljednje partije za velemajstorski bal protiv mladih asova Georgi Timošenka i Borisa Geljfanda.

„Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog/, biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje/, ne živeti svaki dan do poslednjeg daha“ (Pablo Neruda-„Zabranjeno je“).

Razmišljam o varijanti koju ću izabrati protiv Timošenka, bijelim figurama, zamišljen i pomalo odsutan ulazim u lift. Pored mene poznata lica. Košarkaški reprezentativci SSSR-a, Aleksandar Volkov i Aleksandar Belostenji voze se sa mnom. Visina Belostenjija (214 cm), dolazi još više do izražaja na malom prostoru. Misli lete ka Olimpijadi u Moskvi 1980. godine. Slavni Mostarac Dražen Dalipagić-Praja, koji je imao odraz iz mjesta 99, 5 cm, poentirao je svojim čuvenim skok šutevima preko ruku ovog diva! Zbog ulaska sovjetskih trupa u Avganistan (1979.) 64 zemlje, među njima i Sjedinjene Američke Države, bojkotovali su Olimpijadu pa je duel naših reprezentacija u polufinalu bio, zapravo, glavni događaj košarkaškog turnira. Pobjeda Jugoslavije 101:91, zatim gotovo rutinski trijumf u finalu protiv selekcije Italije (86:77).

Timošenko voli da igra Daminu indijsku odbranu , smislio sam novi potez u jednom ogranku. Ništa spektakularno, računajući više na faktor iznenađenja. U desetom potezu plasiram novost (10. e3), oštra pozicija, odlazim skakačem na damino krilo umjesto u centar, gubim nit i partiju. Geljfand u analizi pronalazi zanimljive mogućnosti za bijelog. Boris me pita: „Koliko si pripremao ovu novost“? „Petnaestak minuta“. Odgovor ga nasmijava, uvjeren je da se šalim!?

Žalim se Ljubiši zbog olako ispuštene prilike. Njegove riječi su pune razumijevanja, ljekovite: „Zašto si tako tužan, nisi izgubio život, nisi izgubio dušu“!? Osjećao sam da nervoza  sasvim iščezava!

Zanimljivo, tražeći bilo kakav trag o Ljubiši, otkrio sam da se u nekoliko navrata oglašavao komentarima u beogradskoj „Politici“, tokom 2008. godine. U dva maha hvalio je zapažanja našeg proslavljenog velemajstora Aleksandra Matanovića.

Tekst A. Matanovića u Politici „Izuzetak Gari“, objavljen je u ponedeljak, 31. mart 2008.

„Gospodine Matanoviću, svaka Vam čast. Nadam se da se sećate našeg susreta u Tallinu, kada su ovdašnje vlasti iskoristile 90-godišnjicu Paula Keresa u „svoju političku korist“, da ga predstave kao velikog mučenika sovjetskog režima. Znao sam se sa Keresom, poštovao sam ga, i dan-danas je ostao u mojim uspomenama kao jedan divan intelektualac i izvanredni šahista, koji se sa velikim poštovanjem odnosio prema našoj domovini-Jugoslaviji. U pravu ste u ocenama za Kasparova. Njegove ambicije da se dokopa visokih vrhova vlasti u Rusiji govore o njegovoj inferiornosti. U tome su učestvovali ruski oligarsi, koji su ga (ne sumnjam nimalo!) izdašno finansirali. Njega ne bi narod izabrao ni sa najmanjim brojem glasova. Vama i Vašim kolegama srdačan pozdrav sa najljepšim uspomenama sa našeg kratkovremenog susreta na Badnje veče 2006. Iskreno Vaš Ljubiša Grojić.

Tekst A. Matanovića: „Šahisti i šahistkinje“, nedelja, 14. 09. 2008.

„Poštovani gospodine i druže Matanoviću. Pišem „druže“ jer smo obojica bili u NOBu. Sa velikim zadovoljstvom sam pročitao Vaše poglede na „ženski šah“, slažem se sa njima, mada sam u šahu početnik, bez obzira što sam pre nekoliko meseci stigao do 80! O tome sam priznao i na estonskom radiju, kad ste bili u Tallinu baš za Božićne praznike 2006, a u vezi sa jubilejom Paula Keresa. Raduje me što ste živi i zdravi, a to potvrđuje i sadržaj vašeg članka. Naš kratkotrajni susret mi je ostao u uspomeni i žao mi je što Vam nisu dali (organizatori) malo više slobodnog vremena. Osim tog našeg susreta ostaće mi uvek uspomena o vrhunskim uspesima našeg Yu-šaha, kojim se naša Domovina mnoge, posleratne godine slavila, a Vi ste bili na čelu! Hvala Vam za sve ono, čime ste i Vi, i svi naši velemajstori slavili našu zemlju. Kao i sada, kako to rade Novak, Ana, Jelena i drugi naši tenisači! Sa najlepšim uspomenama i zahvalnošću, iskreno Vaš Ljubiša GROJIĆ iz Tallina“.

Sa zadovoljstvom se sjećam druženja i šetnji s Ljubišom. Moj brat Dragan nedavno je rekao:“Lijepa je ona priča o našem čovjeku iz Talina. Volio bih da nešto napišeš o tome“.

Oproštaj u velikom stilu

Boris Geljfand iz mladih dana

Detalj iz partije Anand-Gelfand

Partiju protiv Borisa Geljfanda, (tadašnji rejting 2600) mogu igrati rasterećeno, šanse za bal su iščezle, ali snaga protivnika dovoljno je inspirativna.

Boris Geljfand-Milan Draško
Talin 1989

1.d4-d5 2. Sf3-Sf6 3. c4-dc4 4. Sc3-c6 (Osamdesetih godina igrao sam Primljeni damin gambit i Slovensku odbranu. Na 4. Sc3 rado bih potezom 4… c6 prešao u Slovensku). 5. a4 (5. e4!?) 5… Lf5 6. Se5 (Na Keresovom memorijalu 1985, estonski velemajstor Jan Elvest odigrao je u našoj partiji 6. Sh4. Popularan je i nastavak 6. e3-e6 7. Lc4-Lb4 8. 0-0 Sbd7). 6… Sbd7 (Češće se igra 6… e6 7. f3-c5 8. e4-Lg6 9. Le3-cd4 10. Dd4-Dd4 11. Ld4-Sfd7, kao u partiji Topalov-Kramnik, u meču za titulu svjetskog šampiona, Elista 2006. godine. Pozicija je bila aktuelna i u meču za titulu Topalov-Anand, u Sofiji 2010.  Anand je uspješno parirao u trećoj i petoj partiji, dok je Topalov u osmoj partiji, slavio pobjedu. Dugo je veliku popularnost uživao 7… Lb4 (umjesto 7… c5) 8. e4-Le4 9. fe4-Se4 10. Ld2-Dd4 11. Se4-De4 12. De2-Ld2 13. Kd2-Dd5 14. Kc2-Sa6 15. Sc4 Crni žrtvuje figuru za tri pješaka. Takve pozicije nisu bliske mom stilu, izbjegavao sam mogućnost da zbog boljih kućnih analiza protivnika osjetim gorčinu poraza.

Na turniru „Bosna 1985“, odigranom u sarajevskom hotelu „Holiday Inn“, odigrao sam 6… Sa6 protiv ukrajinskog velemajstora Adriana Mihaljčišina. Potez je u tri navrata uspješno primijenio i bivši svjetski šampion Vladimir Kramnik u brzopoteznim i partijama po ubrzanom tempu. Mihaljčišin je u našoj partiji odigrao 7. f3 i nakon 7… Sfd7 primijenio rijetku ideju 8. Lf4. Potez nije opravdao očekivanja, uspio sam dobiti u 26. potezu). 7. Sc4-Sb6 (Potez 7… Dc7 stekao je veliku popularnost u meču za šampiona svijeta Aljehin-Eve, 1935. Meč je završen senzacionalnom pobjedom holandskog velemajstora Maksa Evea. Dobro sam tretirao ogranak 7… Dc7 protiv mađarskog velemajstora Andraša Adorjana, na turniru „Bosna 2003“; uslijedilo je 8. g3-e5 9. de5-Se5 10. Lf4-Td8 11. Dc1-Ld6 12. Sd6-Dd6 13. Lg2-De7 14. 14. 0-0-a5 15. De3-Sc4 16. Da7-Db4 17. Sa2-Db3 18. Sc1-Db2 19. Sd3-Dd4 20. Db7-0-0 21. Dc6-Se4 22. Tac1-Tc8 23. Db5-Ld7 24. Le5-Se5 De5-Sc3 26. Lf3 remi).

8.Se5-e6. (Bolje je 8… a5). 9. f3!? (Poljski velemajstor Vlodzimež Šmidt odigrao je 9. e3, na Rubinštajnovom memorijalu 1985. Nakon 9… Lb4 10. Ld2-Sfd7 11. Sd3 naša partija završena je remijem; igra se i 9. a5; 9. Lg5; i 9. g3). 9… Lb4. (Bolje je 9… Sfd7). 10. e4-Lg6 11. Le3. (Bijeli oklijeva da pokrene A pješaka, mada nakon 11. a5-Sbd7 12. Db3 ostvaruje značajnu prednost). 11… a5 12. Db3-Sfd7 13. Sd3-Le7. (Nepreciznost u stiješnjenoj poziciji. Logičnije je 13… Ld6 sa idejom 14… 0-0, uz 15. Te8, 16… f6. Potez 13… Ld6 primijenio je velemajstor Ivan Sokolov protiv kolege po tituli Josifa Dorfmana na Olimpijadi na Bledu, 2002. Bijeli je zadržao prednost, ali nije bio na visini zadatka u središnjici. Partija je okončana remijem u 45. potezu. Ogranak Slovenske odbrane koji sam primijenio, očito vodi teškoćama. U vrijeme kada je partija igrana, mnoge finese ovog sistema bile su nepoznate. Boris Geljfand, kao vrstan teoretičar, ubjedljivo dobija teorijski duel).

14.Le2-0-0 15. 0-0-Te8 16. Tad1 (16. f4) 16… Dc7. (Bolje je 16… Ld6 i zatim 17… De7). 17. f4-Ld6 18. Se5-f5. (Borba za malo vazduha. Ni 18… f6 ne smanjuje pritisak, jer nakon 19. Sg6-hg6 20. Ld3 ili 20. Tf3, bijeli je mnogo bolji). 19. ef5. (Još efikasnije je 19. h4). 19… Lf5 20. Lh5. (Sasvim dobro je i 20. g4-Lg6 21. f5-Le5 22. de5-Lf7 23. Lf4! zadržavajući veliku prednost) 20… g6 21. g4

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Db3, Td1, Tf1, Sc3, Se5, Le3, Lh5; pješaci: a4, b2, d4, f4, g4, h2;
Crni: Kg8, Dc7, Ta8, Te8, Sb6, Sd7, Ld6, Lf5; pješaci: a5, b7, c6, e6, g6, h7;

Pronašao sam najbolju praktičnu šansu. 21… Sd5 22. gf5-Se3. (22… gh5 23. Td3-S7f6 24. fe6-Te6 25. Sd5-cd5 26. Kh1 bijeli zadržava mnogobrojne prijetnje i značajnu prednost) 23. fg6-Se5 (23… hg6 24. Se4!) 24. fe5-Le5 25. de4-De5.

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Db3, Td1, Tf1, Sc3, Lh5; pješaci: a4, b2, g6, h2;
Crni: Kg8, De5, Ta8, Te8, Se3; pješaci: a5, b7, c6, e6, h7;

25.Lf3? (Ostaje utisak da je Boris u nekoliko navrata propustio priliku da uveća prednost. U ovom trenutku mora biti na visini zadatka. Ispravno je 26. Tf3-Sd1 27. Db7-hg6 28. Df7-Kh8 29. Lg6-De1 (29… Dd4) 30. Kg2-Dh4 31. Dc7!-Dg5 32. Tg3-Te7 33. Tg5-Tc7 34. Sd1-Td8 35. Se3 sa dobrim izgledima na pobjedu). 26… Sf1 27. gh7-Kh8 28. Tf1-De3 29. Kg2 (Sigurnije je 29. Tf2, i remi je najvjerovatniji ishod). 29… Tad8. (Osjetio sam veliko olakšanje. Bura se stišala, moj kralj je siguran. Sada je bijeli kralj postao izložen. Iako sam uoči partije nesumnjivo bio zadovoljan remijem, dobro je što nisam uočio forsirani remi 29… Tg8 30. hg8-Tg8 31. Kh1-Tg1 32. Tg1-Df3 33. Tg2-Df1. Osjećao sam da Geljfand gubi prisebnost u cajtnotu). 30. Td1?

Dijagram:
Bijeli: Kg2, Db3, Td1, Sc3, Lf3; pješaci: a4, b2, h2, h7;
Crni: Kh8, De3, Td8, Te8; pješaci: a5, b7, c6, e6;

Veliko je iznenađenje da sam ostvario ovakvu poziciju poslije evidentne prednosti Geljfanda u otvaranju. Odigrah 30… Tf8? (Srećom, potez zadržava veliku prednost. Trebalo je, naravno, odigrati 30… Tg8! sa forsiranim matom u 4 poteza! Boris Geljfand djelovao je još zbunjenije od mene u obostranom cajtnotu, uspio sam ostvariti dragu i značajnu pobjedu u 40. potezu. Da pogledamo i završnu poziciju.

Dijagram:
Bijeli: Kg2, Lg6; pješaci: a4, h7, h2;
Crni: Kh8, Db1, Te8; pješaci: a5, b7, c6;

Boris je odigrao 41. Lb1 i ujedno predao partiju. Oproštaj od Talina u velikom stilu!

Tabela: 1-3. Timošenko, Olj, Elvest 7 iz 10; 4-5. Ejnorn i Psahis 6; 6. Gavrikov 5,5; 7. Draško 5; 8. Geljfand 4,5; 9. Marin 2,5; 10. Ernst 2,5; 11. Borges 2. Vraćam se u Moskvu noćnim vozom, gledam film sa Čarlsom Bronsonom u glavnoj ulozi. Prošli smo tokom noći kroz Lenjingrad, grad koji do danas nisam posjetio i žalim zbog toga! Na recepciji hotela „Sport“ pratilac iz Talina moli da sam platim jednodnevni boravak. Shvatam da je kriza  i sa zadovoljstvom prihvatam.

Šetam u blizini Crvenog trga, Moskva se budi zajedno s proljećem. Pozvao sam na ručak Irinu i Jelenu (prevodilac sa turnira u Sočiju). Iz restorana se vidi Crveni trg. Još jedan boršč, crni kavijar i kijevski kotlet. To sam volio u sovjetsko vrijeme. I onu sirovu haringu iz Baltičkog mora. Najduže ću, naravno, pamtiti druženja sa nježnim ruskim djevojkama. One su voljele na poseban način. Laganim korakom obilazimo Stari Arbat, koji su obožavali pjesnici i umjetnici.

Stari Arbat

Bila je popularna knjiga „Djeca Arbata“, izdata 1987. Anatolij Ribakov je pošteno ispričao tešku sudbinu svoje generacije, čija je mladost protekla u vrijeme staljinističkih represalija. Tragična i istovremeno svjetla knjiga. Dugo je bila „u bunkeru“,  zabranjena.  Pričamo o filmu „Doktor Živago“, po knjizi Borisa Pasternaka. Ljubavna himna ruske književnosti. Kod nas je bila popularna verzija sa Džuli Kristi i Omarom Šarifom u glavnim ulogama. Voljeli smo Larinu pjesmu. One mi govore da film ne odražava vjerno tadašnju situaciju. Dugo šetamo, sluteći da je to naš posljednji susret. Dostojan oproštaj od zemlje u kojoj sam odigrao divne turnire.  U Ulici Maksima Gorkog kupujem lijep prsten. Nekom ću ga već pokloniti!

Ulica Maksima Gorkog

Čudesni ples figura

A Miša Talj je nastavljao da igra i pobjeđuje, uprkos narušenom zdravlju. Imao je 12 operacija, mnogi bi na njegovom mjestu napustili šah, ali Taljeva energija i optimizam bili su neiscrpni! „Ti si, Mišik, jači duhom od svih nas“, rekao mu je u Rigi 1969. trostruki prvak Sovjetskog Saveza, Leonid Štajn. „Kad se taj duh sjedinio s energijom mladosti, on je bio nepobjediv“! (Gena Sosonko). Pogledajmo fragmente iz  Taljevih blistavih pobjeda s komentarima samog autora (Talj-„Izabrane partije“).

Mihail Talj-Johan Hjartarson
Rejkjavik, 1987

„Uvek je zanimljivo da popričam s velemajstorom Eduardom Gufeljdom, koji je pun zanimljivih poređenja. On jako voli da poredi šahovsku partiju s nekakvom bitkom ili sukobom. I uistinu, šahovska terminologija ima mnogo vojnih izraza, kao što su manevar, zaobilaženje, napad itd. I nije čudo da je ta igra toliko popularna među vojnicima i oficirima. Tako partija koju ću pokazati mene podsjeća na Kulikovsku bitku u kojoj je glavnu ulogu odigrala konjica (u mojoj partiji damin skakač), dok je završni udarac protivniku zadao rezervni puk vojvode Bobroka (u mom slučaju skakač f3). Ne mogu, naravno, reći da je sve bilo isplanirano, ali je moj damin skakač imao veličanstvenu karijeru“.

Dijagram nakon 35. poteza:
Bijeli: Kg1, Db2, Tc1, Sc6, Sf3, Ld3; pješaci: b4, d5, e4, f2, g2, h3;
Crni: Kg8, Db6, Ta8, Se8, Sh5, Ld7; pješaci: b5, d6, e5, f4, g6, h7;

„Ali, tu postoji veoma zabavna kombinacija… Istina, ništa nije davala žrtva skakača koja se nametala: 36… Sfe5-de5 37. Se5 zbog kontranapada – 37… Df6. Udar se nanosi sa druge strane, i ideja koja je u početku bila sasvim maglovita, dobija sasvim konkretne obrise“.

36.Tc5!! („Prva varijanta je očigledna; posle 36… dc5 37. Sfe5 preti uzimanje dame, pa je potrebno pomaknuti kralja, recimo, 37… Kg8 38. Sd7-Da6 i tu dobija čak i 39. bc5. I tako, top je neprikosnoven. Štititi pešaka s 36… Sc7 nije dobro zbog 37… Sce5. A uzimanje na c6 je naprosto beznadežno. Ali, crni ima veoma ozbiljan kontra-resurs, čije je posledice trebalo izračunati mnogo ranije“).

36… Da6 37. Tb5-Sc7 („To je glavna varijanta kombinacije. Ali, zanimljivo je pokazati i bočne linije – 37… Lc6 38. dc6-Sc7. Top ima tri mogućnosti za odstupanje. Na 39. Td5 sledi 39. Da1 40. Da1-Ta1 41. Kh2-Sd5 42. ed5-Sf6 i pešak ne prolazi. Na 39. Tb8 moguće je 39… Dc6 40. Ta8-Sa8 41. b5-Db7 i pred belim je mnogo tehničkog posla. Ali, najubedljivije je 39. Ta5!-Dc6 (ili 39… Dd3 40. Ta8-Sa8  41. Da1) 40. Se5!-de5 41. De5-Sf6 42. Tc5 i beli dobija“. Ali, ponavljam, to je pobočna varijanta. U glavnoj varijanti beli skakač, koji je prevalio dug put i došao na c6, još nije okončao svoju čudesnu karijeru“). 38. Tb8!-Dd3 39. Sce5!

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Db2, Tb8, Se5, Sf3; pješaci: b4, d5, e4, f2, g2, h3;
Crni: Kg7, Dd3, Ta8, Sc7, Sh5, Ld7; pješaci: d6, f4, g6, h7;

„Pokazuje se da je glavnu ulogu u napadu preuzeo top, koji je crnom kralju odrezao osmi red. Sada gubi 39… de5 40. De5-Sf6 41. De7-Kh6 42. Df8-Kh5 43. Df6, ili 40… Kh6 41. Dg5-Kg7 42. De7-Kh6 43. Df8“).

39… Dd1 40. Kh2-Ta1 („Crni opet ne može da uzme skakača zbog iste varijante“). 41. Sg4!-Kf7 42. Sh6-Ke7 43. Sg8 Crni je predao zbog 43… Kf7 44. Sg5#. Umetnički utisak bi bio efektniji posle 43. Dg7-Sg7 44. Sg8-Kf7 45. Sg5#, ali bilo mi je neugodno zbog partnera i hrabrog skakača, koji je preskakutao celu tablu, čime je zaslužio da bude taj koji daje mat. I njegov sabrat na f3 nije bio bez posla: celu partiju je proveo u rezervi“.  Sjajno ostvarenje u Taljevom stilu! Gostujući  1988. godine u TV centru „Ostankino“, Talj ističe da se iskreno radovao što je partija izabrana za najljepšu na konkursu „Šahovskog informatora“.

Doktor ekonomskih nauka, akademik, Leonid Abalkin, postavio je pitanje Talju o njegovom shvatanju i definiciji šaha, estetskoj i etičkoj dimenziji drevne igre. (TV centar „Ostankino“, 1988). „Tačnu definiciju šaha niko do sada nije izrekao. Šah je svakako i umjetnost i nauka. I sport, to je sasvim jasno. Šampionati, pobjede, porazi, medalje, nagrade. Ali, šah nije samo sport. Ako danas upitate nekoga, ko sasvim dobro prati šah, kako je završen Međunarodni turnir u Holandiji 1938, AVRO turnir, možda će se sjetiti da su 1-2. mjesto podijelili mladi velemajstori Paul Keres i Ruben Fajn. A ko je bio treći? Koliko su poena imali pobjednici? Malo ko će odgovoriti. Ali, ako upitate ljubitelje šaha po čemu je znamenit AVRO turnir, mnogi će odmah odgovoriti po partiji Botvinik-Kapablanka. I ne zato što je mladi sovjetski velemajstor pobijedio velikog eks šampiona svijeta i što su porazi Kapablanke tada bili senzacija, već zbog kombinacije iz partije koja je bila tako sjajna, tako lijepa, logična i efektna, istovremeno.

Mnogi upoređuju šah i matematiku. Smatra se da šahista mora biti dobar matematičar. Ta analogija kod mene ne izaziva entuzijazam. Mnogo mi je bliža povezanost šaha s muzikom. Gledajući partije Botvinika, ja osjećam ljepotu muzike Baha, genijalne note čiju  konstrukciju ne možete srušiti, uglađenost i dubinu Čajkovskog i Smislova, eleganciju Keresa i Šopena, virtuoznost Petrosjana i Lista“.

Na turniru 14. kategorije u Rejkjaviku pobijedio je Najdžel Šort sa 8 iz 11. Talj je drugi sa 7. Timan je treći sa 7 poena, četvrti Korčnoj i peti L. Portiš osvojili su po 6,5 poena. Na Međuzonskom turniru u Subotici Talj je četvrti. Osvojio je 10 poena iz 15 partija, kao i petoplasirani Zoltan Ribli. Pola poena više imali su pobjednik Đula Saks, Najdžel Šort i  Džonatan Spilman. Jedini poraz Talj je doživio u finišu protiv indijskog IM Prasada Devakija koji je osvojio pretposljednje mjesto. Pominjanje Međuzonskog turnira asociralo me na Taljev briljantan nastup u Rigi 1979. Pobijedio je na Međuzonskom sa 14 iz 17! Drugoplasirani Lav Polugajevski osvojio je 11,5 poena. Mađarski velemajstori Adorjan i Ribli zabilježili su 11 poena.

Mnogi su tada pomislili da se istorija čudesno ponavlja, dvadeset godina nakon Turnira kandidata u Jugoslaviji. Iste godine, Talj je zablistao na velikom turniru desetorice (15. kategorija) u Montrealu, podijelivši pobjedničke počasti sa svjetskim prvakom Anatolijem Karpovom sa 12 poena iz 18 partija. Treći je Lajoš Portiš 10,5, četvrti Ljubomir Ljubojević 10 poena. Kakav je to bio turnir najbolje svjedoči činjenica da je veliki Bent Larsen ubjedljivo posljednji!

Mihail Talj-Andrej Sokolov
Svetski kup, Brisel 1988.

„Kada se na startu turnira igrala partija Korčnoj-Sokolov, koja je ponavljala partiju Tukmakov-Beljavski s turnira u Reggio-Emiliji (1987/88), Vaganjan je skrenuo pažnju na mogućnost interesantne žrtve figure. Pred partijom sa Sokolovom ja sam na tabli pogledao verovatni nastavak i nastale su zanimljive stvari…“

Dijagram nakon 32. poteza Talja.
Bijeli: Kg1, Tc1, Td1; d5, f2, g3, h2;
Crni: Kd7, La2, Ld6; pješaci: a5, b6, g6, h7;

Nakon bure u središnjici nastala je neobična pozicija; Bijeli ima dva kvaliteta više, uzdanica crnog su slobodni pešaci. „Osnovno je – igrati aktivno i iskoristi snagu topova. Ne ide 32… Lc5 zbog 33. Tc5. Osnovni zadatak belog je dati topa za jednog od lovaca i, ako je moguće, za jednog pešaka daminog krila“. Sokolov je odigrao 32… a4 33. Tc6-Lc5 34. Tc1 („Sada na 34… Ld5 sledi 35. T6c5-bc5 36. Tc5 s lakim dobitkom, jer crnom treba vreme za koordinaciju kralja i pešaka)“. 34… Ld4 35. T6c4!-Lc4 36. Tc4-b5 37. Td4. („Sve zavisi od jednog tempa, ali ovoga puta je beli taj koji ga ima“).

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Td4; pješaci: d5, f2, g3, h2;
Crni: Kd7; pješaci: a3, b5, g6, h7;

38.Td1! („Jedini potez koji vodi pobedi. Posle 38. Kf1-a2 39. Td1-b4 može se i izgubiti. Nije dobro ni 38. Td2, jer posle 38… b4 39. Ta2-Kd6 40. Kf1-Kd5 41. Ke2-Kc4 42. Kd2-Kb3 i nastaje remi pozicija“). 38… b4 39. Ta1-Kd6 40. Kf1-Kd5 41. Ke2 Crni predaje Na 41… Kc4 odlučuje 42. Kd2 i tu je moguća sledeća varijanta: 42… Kb3 43. Tb1-Ka4 44. Kc2-a2 45. Te1-Ka3 46. Te3-b3 47. Tb3-Ka4 48. Tb8

Mihail Talj-Džonatan Spilman
Svetski kup, Rejkjavik, 1988

Pozicija nakon 20. poteza Spilmana. Pritisak na crnu poziciju raste.

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dd2, Te1, Te3, Sg5, Lf4; pješaci: a2, b2, c4, d5, f2, g2, h3;
Crni: Kf8, Db4, Ta8, Te8, Sf6, Lg7; pješaci: a5, c5, d6, e7, f7, g6,h7;

21.De2 („Na 21… Sd5 sledi 22. cd5-Df4 23. Se6-fe6 24. Tf3 s osvajanjem dame, ali, može biti da je to bilo najbolje rešenje za crnog (24… e5 25. g3-Df6 s mogućnošću pružanja otpora). Spilman podstiče skakača na žrtvu…“) 21… h6… („I samo se njegovom rastrojenošću može objasniti činjenica da je posle ovog poteza predložio remi“). 22. Sf7! („Posle tog udara napad belog je neodbranjiv“). 22… Kf7 23. Tb3! („Naravno, samo ne 23. Te7?-Te7 24. De7-Kg8 i kralj će se izmigoljiti“). 23… Da4 24. De6-Kf8 25. Tb7 („Sada preti 26. Ld6, od čega nema zadovoljavajuće odbrane; na 25… Tad8 odlučuje 26. Te7, a na 25… Ta6 dobija 26. b3-Da2 27. Te7-Te7 28. De7-Kg8 29. Db7 i top je ulovljen“). 25… Dc4 26. Ld6-Sg8 27. Te3!-Lf6 28. Tf3-Kg7 29. Le7-Te7 30. Te7-Se7 („Na 30… Le7 odlučuje 31. Tf7-Kh8 32. Dg6“). 31. Df6-Kg8 32. Df7!-Kh8 33. De7-Dd5 34. Tf7 crni predaje“.

Na turniru petnaeste kategorije pobijedio je svjetski šampion Gari Kasparov sa 11 iz 17, drugi je Aleksandar Beljavski 10,5, treći Talj sa 10 poena. Veliki uspjeh postigli su Johan Hjartarson i Jan Elvest, podijelivši 4-5. mjesto sa 9,5 poena.

O hipnozi i Fišeru

Šta tek reći za  Taljev veličanstven bljesak u kanadskom gradu Sent Džonu. Brzopotezni šampionat svijeta održan je 1988. Igrani su mečevi na ispadanje. Talj pobjeđuje Dmitrija Gurjeviča 2,5:1,5, Jesusa Nogeirasa 2,5: 0,5 i Artura Jusupova 3:0. Teški mečevi u polufinalu. Aleksandar Černjin poveo je 1,5:0,5, dobivši drugu partiju. Černjin je prethodno porazio Elvesta i Karpova. Talj dobija sljedeće dvije partije i meč. U drugom polufinala još veća drama: Vaganjan-Kiril Georgijev 4,5:3,5. Kiril je eliminisao Kasparova (3:1). Očekivala se velika borba u finalu, jer je Rafael Vaganjan oduvijek važio za izrazito darovitog šahistu.

Talj i Vaganjan

Možda bi tako i bilo da Vaganjan nije napravio neobičan previd.

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Db3, Ta1, Td1, Sb6, Le3; pješaci: b2, c5, e2, f2, f4, h2;
Crni: Kg8, Dh5, Tf8, Sc6, Sd5, Lc7; pješaci: b5, e6, g7, h7;

Talj je odigrao 25. Sc4-b6 (Još efikasnije je 25. Sd6). Iako se čini da je pozicija bijelog kralja nesigurna, prednost Talja ne izaziva sumnju. Vaganjan igra 25… Tf4?! 26. Sd5?? (26. Lf4-Sf4 27. Ta8-Kf7 28. Df3!+-) 26… Tg4 27. Kf1 Vjerujem da su protivnici u strašnom cajtnotu. Slijedi nesvakidašnji previd Vaganjana!

Dijagram:
Bijeli: Kf1, Db3, Ta1, Td1, Sd5, Le3; pješaci: b2, c5, e2, f2, h2;
Crni: Kg8, Dh5, Tg4, Sc6, Lc7; pješaci: b5, e6, g7, h7;

Crni je odigrao 27… Dh2?? (27… Tg1! 28. Kg1-Dh2 29. Kf1-Dh1 mat)! (Hipnotička moć Talja u najboljem izdanju)!?  28. Ke1 i sada je bijeli nadmoćan. Uslijedilo je 28… La5 29. Ta5-Sa5 30. Sf6!-Kf7 31. Td7-Kf6 32. Dc3-De5 33. Ld4-Td4 34. Dd4-Dd4 35. Td4-Sb3 36. c6! crni predaje. Talj dobija finalni meč 4:0!

Nakon turnira u Briselu, u okviru Svjetskog kupa, Talj je gostovao u koncerntom studiju „Ostankino“. Prisutno je neuobičajeno mnogo ljubitelja šaha, kao da je košarkaška utakmica!?  Odgovarao je na pitanja, često izazivao oduševljen smijeh i dugotrajne aplauze publike. „Vi imate veoma dobre relacije i sa Kasparovom i sa Karpovom. Jeste li pokušali da ih pomirite“? „Vi ste zaista u pravu, ali imam još bolje odnose s Taljem, pa tako nešto nisam ni pokušavao“!?

Karpov, Polugajevski, Kasparov, Talj

Talj opisuje finiš Šampionata Sovjetskog Saveza 1957. Ostala su još dva kola. „Danas igram crnim sa iskusnim Ratmirom Holmovom, a sutra bijelim sa izrazitim napadačem, borcem bez straha, Tolušom. Potrebno mi je 1,5 iz 2 za velemajstorsku titulu i eventualno, titulu prvaka države. Odlučio sam da sa Holmovom igram mirno, a da sutra sve karte bacim na stol. I Holmovu je potrebno 1,5 iz 2 da postane velemajstor. Danas igra s Taljem, mladićem iz Rige, a sutra s Bronštajnom. Njemu je takođe bilo jasno kako osvojiti 1,5 iz 2!? Naša partija odvija se prilično mirno, ja sam ocijenio da je pozicija totalno remizna i tihim glasom rekao: „Izvinite, vi ste saglasni s remijem“? On je pokretom glave, energično odbio! Holmov se zamislio. Prolazi pet minuta, ja sam još miran. Zatim sam počeo da se nerviram, nisam vidio šta se može smisliti u takvoj poziciji. Poslije 10 minuta bio sam znatno nervozniji. Nakon 15 minuta, već sam s užasom posmatrao poziciju. Poslije 20, sazrela je odluka da predam partiju, samo da ne dočekam njegov potez!? Tada je moje teške misli prekinuo Holmov. Pogledao je u mene, rekavši: „Remi“? Ja sam rekao, hvala! Počeli smo analizirati i kad smo došli do završne pozicije, obazrivo sam upitao:“Ratmir Dmitrievič, o čemu ste Vi tako dugo mislili? „Razmišljao sam kako sutra pobijediti Bronštajna, crnim“!?

„Tokom partije s Nanom na turniru u Briselu (treći u seriji mojih poraza) počeo sam, bez ikakvog razloga, razmišljati o tome kako sam u jučerašnjoj partiji s Timanom propustio elementarni forsirani dobitak. Gledao sam svoju poziciju s Nanom, a mislio o partiji s Timanom. Takve simultanke na velemajstorskim turnirima, po pravilu, ne prolaze bez kazne“!?

„Šta vas je motivisalo, kao šahistu koji je tada bio u prvih deset na svijetu, da pomažete Karpovu u meču protiv Korčnoja“? „Jednostavno, u to vrijeme, posebno tokom meča s Korčnojem u Bagiju, atmosfera je bila takva da nismo mogli zamisliti posljedice ako šampion svijeta ne bude sovjetski šahista, naročito ako šampion postane otvoreni anti sovjetski šahista. Mi nismo bili 100% sigurni, danas to izgleda smiješno, da u tom slučaju šah ne bi proglasili lažnom igrom, odbacili“. Sjećam se kada je rezultat bio 5:5, bili smo užasno nervozni. Mi smo već spakovali kofere kada je bilo 5:2, diskutovali o odlasku na Olimijadu u Buenos Aires; da li se prethodno vraćati u Moskvu, ili ne? Pri rezultatu 5:5, razmišljali smo kako uopšte stići u Moskvu!? Rukovodilac naše delegacije Viktor Davidovič Baturinski pio je tabletu za tabletom za srce. Stalni telefonski pozivi, situacija je postala nepodnošljivo napeta. I bili smo veoma zadovoljni  što smo u nekoj mjeri pomogli Karpovu, pomogli sovjetskom šahu da odbrani primat u borbi protiv, kako se tada smatralo, najvećeg neprijatelja sovjetskog šaha“.

„Šta mislite o hipnozi u šahu“? „Stara je to priča. Smatralo se da Emanuel Lasker hipnotizira svoje protivnike, jer nije bilo logičnog objašnjenja za greške njegovih protivnika, uvaženih velemajstora. Danas je meni teško govoriti o tome, jer moji sportski rezultati jasno pokazuju da sam sada hipnotizer u penziji i nema realne opasnosti za moje protivnike. Sasvim sam ubijeđen da ne možete hipnotisati protivnika, osim ako on sam ne želi da bude hipnotisan“. Zanimljivo je na tu temu pisao velemajstor Pal Benke:

„Talj je bio genije, nije bilo sumnje u to. On je imao zadivljujuću sposobnost da računa duge zapetljane varijante. Svi su Talja voljeli, ustvari, nisam nikada sreo igrača (tu ubrajam i sebe) koji ga nije volio. Jednom sam igrao sa njim sa sunčanim naočarima zato što je on često zurio u ljude, kao da je pokušavao da ih hipnotiše. Neki su me novinari ubijedili da to uradim, šale radi. Poslije toga, širom svijeta se širila priča da sam ja ozbiljno brinuo da će me Talj začarati“. (Iz knjige „My life, games and compositions“).

Talj u nastavku odgovora na temu hipnoze priča o Fišeru. „Mnogi šahisti sa kojima sam razgovarao govorili su da je bilo veoma, veoma teško igrati s Fišerom. Ne zato što je on hipnotisao, nije bilo takvih misli. Fišer je igrao s takvom snagom, željom za pobjedom, tako jakom voljom, da su se ti fluidi fizički reflektovali na protivnike i oni su osjećali nesigurnost, pomanjkanje samopouzdanja“.

Zaneseni Fišer

Slijedi neobična priča, poznata samo uskom krugu ljudi. „U toku su sveobuhvatne pripreme za organizaciju velikog turnira u čast 50 godina Oktobarske revolucije. Znalo se da će turnir biti veoma jak. Fišer je izrazio želju da igra na turniru! I tada je Sport komitet pozvao najjače sovjetske šahiste Petrosjana, Smislova, Keresa, Spaskog Talja. Pitali su nas:“Šta da radimo“. Mi smo pozdravili takvu ideju. „A vi garantujete prvo mjesto“? „Nismo mogli ništa određeno reći. I Fišeru je poslato ljubazno pismo, čija je suština odbijanje njegovog učešća“. Turnir je održan u Moskvi 1967. Pobijedio je Leonid Štajn sa 11 iz 17, drugo do peto mjesto dijele Smislov, Bobocov, Gipslis i Talj sa 10 poena. Kakva sjajna grupa sa pola poena manje: Portiš, Bronštajn i Spaski. Svjetski prvak Tigran Petrosjan osvojio je 11 mjesto sa 8,5.

Spaski stiže u ponoć

Beogradski list „Politika“ organizovao je 1967. godine veliki brzopotezni turnir na kome su igrali Petrosjan, Talj, Smislov, Keres, Gligorić, Benke, Olafson, Larsen, Mikenas uz još cijeli niz jakih „cugeraša“. Prvo mjesto osvojio je Talj, koji je umjesto nagrade od 5000 dinara dobio za uspomenu – lovačku pušku. Talju je nagradu predala izvjesna Ruška, najmlađa članica redakcije, a on je ovako uzvratio: „Drago mi je što je moj trofej na „Politikinom“ turniru puška, još draže što mi je trofej predala Ruška“!

Boris Spaski i Paul Keres

Legendarna gruzujska šahistkinja Maja Čiburdanidze postala je svetska prvakinja  1978, sa 17 godina (najmlađa u istoriji), pobijedivšu slavnu sunarodnicu Nonu Gaprindašvili. Držala je titulu do 1991, kada je poražena od Kineskinje Ksi Jun.

Olimpijada u Lucernu 1982. Maja Čiburdanidze, Nana Joseliani, Aivars Gipslis, Nona Gaprindašvili, Nana Aleksandrija, Gari Kasparov, Eduard Gufeljd

Kada je imala 12 godina igrala je u tradicionalnom meču SSSR-Jugoslavija. Dobija sve četiri partije protiv naše Vlaste Kalhbrenner-Maček (WIM), posebno efektno četvrtu.

Trinaestogodišnja Maja Čiburdanidze

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Velemajstor Bora Ivkov je tada nazvao Maju „ženskim Fišerom“ Novinar je postavio Talju pitanje: „Kakve su šanse da Maja postane šampion svijeta u muškoj konkurenciji“!? Talj je brzopotezno odgovorio: „One su u svakom slučaju, veće nego da ja postanem šampion svijeta u konkurenciji šahistkinja“!

Jednom je Botvinik napisao pismo Sali, izražavajući zabrinutost za Taljevo zdravlje. Predložio im je da se privremeno presele u Moskvu kako bi se Miša liječio u moskovskoj bolnici. Talj je pročitao pismo i bio zahvalan. Zatim je u šali objasnio Sali suštinu pisma. „Sve sam razumio! Patrijarh se jednostavno zaljubio u tebe u hoće da te preseli u Moskvu. Ali sama procijeni, vrijedi li mijenjati jednog eks-šampiona svijeta za drugog“?!

Milunka Lazarević

Milunka Lazarević nadahnuto priča o Talju. „Spavao je malo, dva-tri sata, kao Napoleon… Takvi ljudi brzo žive, ali i brzo umiru“…

„Kada je u meču Kasparov-Karpov, Karpov izjednačio, ponestale su ideje u štabu Kasparova. To je velika „vojna tajna“, ali lanuću, neka ostane za istoriju da je na dan pauze glasnik otišao na more gde se Miša odmarao, da pronađe „vlasnika ideja“i taj meč je Kasparov dobio“…

„Jednom sam pitala Spaskog kako dobija Talja. Odgovorio je: „Igram dve partije – u jednoj sprovodim svoju ideju a u drugoj stalno dežuram zbog njegovih šahovskih štoseva jer nemate pojma šta mu sve pada na pamet. Kada se završi, iscrpljen sam kao da sam igrao protiv dva velemajstora“.

Boris Spaski o Talju. „Jednom sam mu spasio život“. „Kako“? „U Bugarskoj je sovjetski tim osvojio svjetski šampionat. Bilo je blizu ponoći kada sam odlučio otići kod Miše. Iz otvorenih vrata je izlazio dim, on je spavao u krevetu koji se dimio. Bacio je opušak pored pepeljare i zaspao. Lako se mogao otrovati dimom. Uzeo sam bocu, nalio vodu u kupatilu i sve ugasio“.

Talj se vraćao iz dvorane posle prekinute partije sa velemajstorom Isakom Boleslavskim (Šampionat SSSR-a 1957). Zamišljen prelazi ulicu na zabranjenom mestu. Milicioner ga zaustavlja i pošto nije imao ličnu kartu, odvodi u stanicu. Šef je u kancelariji na stolu imao tablu i analizirao upravo partiju Boleslavski-Talj, jer je poteze javio radio. Ne dižući glavu sa table, pitao je Talja kako se zove, a on je odgovorio:“Mihail Talj“. Komandant je na to dreknuo: „Pa zar još jedan Talj“! „Da, ali ja sam onaj pravi“- odgovorio je Talj. Potom su analizirali celu noć partiju, koju je, uprkos toj pomoći milicije, Talj izgubio.

„Godine 1960. „Novosti“ su organizovale čuvenu simultanku u beogradskom Bezistanu. Na jednoj strani je bio Talj a na drugoj naši poznati umetnici, sportisti i političari. Bio je to veliki događaj za Beograd. Talj je bio legenda. Ja sam dobila redakcijski zadatak da izaberem učesnike. Vraški težak posao. Nema ko nije hteo da se okuša sa prvakom sveta. Sećam se da je glumce zastupao Branko Pleša a fudbalere Miloš Milutinović i Dragoslav Šekularac. I tu je iskrsnuo problem.

„Sa Šekijem“? „Ne, sa doktorom Obradovićem. Crvena Zvezda je tada igrala neku važnu utakmicu i doktor Obradović nije hteo da Šekularca pusti iz karantina. Otišla sam do dr Obradovića i nekako ga ubedila. Rekao mi je:“Šeki može da igra, ali pod uslovom da ovde bude u zakazano vreme“. Simultanka je počinjala u 10 časova a Šekularac je u 13 morao da bude u karantinu. Kada smo stigli do Bezistana, tamo više ni igla nije mogla da padne.

Dragoslav Šekularac iz slavnih dana

Talj je, naravno, sve redom pobeđivao. Videvši da će i Šeki nagrabusiti, kažem Talju:“Onaj tamo je naš čuveni fudbaler Šekularac, ponudi mu remi“. To će njemu značiti više nego išta“. Talj kaže – u redu i ponudi Šekiju remi. Ali Šeki odbije. A spiker gromoglasno objavi:“Veliki Šekularac odbio miroljubivu ponudu velikom Talju“! Šeki sav na nebesima, a u izgubljenoj poziciji. Ja ponovo kažem Talju:“Daj mu remi“. Miša opet ponudi podelu poena, Šekularac pristane uz opšte oduševljenje gledalaca. A ja Šekija za ruku pa u „fiću“ i pravo u „Košutnjak“ dr Obradoviću. Uvek sam držala reč“ (Milunka Lazarević).

Talj piča o neobičnoj navici Sport komiteta iz sovjetskih vremena. „Kada smo putovali na turnire ili mečeve davali su nam list papira. U početku niste znali što je to, potom se razjasnilo. Tamo je pisalo da se ja, Mihail Talj, obavezujem da ću pobijediti na turniru ili u meču. I moram potpisati. Ja sam nekoliko puta potpisao, a kasnije su mi prestali davati. I takve su se stvari dešavale“.

Jevgenij Gik: „Čitav svoj život Talj nije nikoga izdao, nikoga prodao. Odbio je da piše izvještaje za KGB posle putovanja u inostranstvo, kao što je bilo rađeno u sovjetskim vremenima, mislio je da je to odvratno. Kao što je napisano, čini mi se da je to napisao Genadij Sosonko (sreo sam se sa njim i čak smo igrali 60-ih godina), u perestrojki je poznati KGB-ovac pokazao Talju njegovo lično djelo, Taljev dosije, i pokazao da su njega ‘otkucali’ njegovi bliski prijatelji – koji su ulazili u njegov dom, sjedili sa njegovom familijom za istim stolom. On je bio šokiran.

 

Treba reći da Talj nije samo bio veliki šahista, već i sjajan novinar. On je diktirao svoj tekst dopisniku ili direktno na pisaću mašinu, posle čega je uredniku ostalo samo da stavi zapete. Usput, ovaj se metod pokazao vrlo koristan, jer je jedna od riških daktilografkinja, koja se zvala Gelja (Angelina), postala njegovom suprugom.

 Miša Talj i njegova treća supruga Gelja

Talj je bio omiljen pisac u “64”, često je dolazio u redakciju i razgovarao sa osobljem. On je usput, bio jedina osoba koji je bio na svim vjenčanjima glavnog urednika Aleksandra Rošalja (a koliko ih je bilo!). Ali jednom je Rošalj silno zbunio Talja. Početkom 70-ih godina, on je odlučio –možda za promjenu –da se po drugi put oženi za svoju prvu suprugu. Kao i obično na vjenčanje je u svojstvu ‘šahovskog generala’ bio pozvan Talj. Ali se onda Talj zbunio: “Alik” – rekao je on. “Znate, meni je nešto sa glavom, imam nekakve halucinacije. Čini mi se da sam sve to već vidio”.

“Izvini”, umirio ga je Rošalj, “jednostavno te nisam pozvao na razvod”.

Tog dana Talj je došao u redakciju, i morao sam da napišem još jedan članak za “64”. Ali velemajstor se nije osjećao dobro i predložio da porazgovaramo u domu Erika Pogosjanca, poznatog po studijama, gdje je Mihail tih godina često boravio kada je dolazio u Moskvu. Mnogi su smatrali Pogosjanca neslužbenim svjetskim šampionom u kompoziciji, a nije slučajno da su se on i Talj međusobno zvali kraljevima. Bio sam svjedok tih “kraljevskih” sastanaka: Pogosjanc je volio da posmatra partije Talja, a Talj studije Pogosjanca. Usput, Talj je samo jednom u svom životu sastavio studiju u koautorstvu sa Erikom.

Tako smo došli do Pogosjanca, da bi uradili taj članak. Međutim, na stolu je bio šah, i Talju nije bilo do diktiranja: on je sjeo za sto i automatski odigrao 1.e2-e4. To se često opisuje kao fanatična ljubav Talja za šah: on je bio spreman da igra u bilo koje vrijeme, sa bilo kim, bilo gdje“ („Kosmički uzlet Mihaila Talja“).

Kratka priča Gene Sosonka lijepo ilustruje Taljevu beskrajnu zaljubljenost u Igru. „Njemu je uvijek nedostajala živa igra, pa bi nakon nekoliko sati zajedničke analize počeo da blijedi i uzdahnuvši mi  rekao: „Ali možda trebamo ovu poziciju provjeriti u blicu“?

Iznenadni dolazak Korčnoja

Zanimljive su priče o Talju fide majstora Srđe Dragaševića, nekadašnjeg predsjednika Šahovskog saveza Crne Gore i direktora turnira „Nikšić 1983“. Velemajstorski turnir 14 kategorije bio je impozantan šahovski skup, najjači u Crnoj Gori, ikad. Pogledajmo tabelu. 1. Kasparov 11 iz 14! Drugi je  Larsen sa 9 poena, 3-4. Spaski i Portiš 8, zatim 5-6. Majls i Anderson 7,5. Talj i Timan dijele 7-8. mjesto sa 7 poena itd. Jedini poraz Kasparov je doživio protiv Borisa Spaskog, iako je vodio bijele figure. Spaski je poslije pobjede podigao obje ruke uvis, kao fudbaleri nakon postignutog gola!

Kasparov-Spaski

U donjem domu završili su, pored ostalih, Ljubojević, Gligorić i Tigran Petrosjan, koji je već bio načet bolešću. Napustio nas je, na veliku žalost poklonika šaha, u avgustu sljedeće godine.

Detalj sa velikog turnira u Nikšiću 1983.

Turnir je organizovan u čast šezdesetog rođendana legendarnog Svetozara Gligorića.

Gligorić-Fišer

Slavni gosti imali su diskretnu zaštitu operativaca u civilu. Odjednom se pronio glas da se Miši Talju gubi svaki trag! Pozvali su, pomalo panično Dragaševića, koji ostaje začuđujuće pribran. „Pretražite kafane od Nikšića do Podgorice, u nekoj ćete sigurno pronaći Talja“! Veče odmiče, počinje potraga. Pronalaze ga u jednoj  gostioni u Spužu, u društvu Ratka Kneževića, Taljevog odličnog prijatelja. Miša je igrao na dvije table istovremeno protiv lokalnih ljubitelja šaha“!

Kasparov blistao u Nikšiću

Čuveni fotograf Ratko Knežević bio je u štabu Garija Kasparova, osamdesetih godina. Bavio se i sportskim novinarstvom i biznisom. Dok sam igrao u Protvinu (jul 1988),  stotinak kilometara od Moskve, pozvao me telefonom da iznesem utiske o turniru dvanaeste kategorije.

Pamtim turnir po šetnjama sa Davidom Bronštajnom,  razgovoru s Markom Dvoreckim o meču Timan-Jusupov i svakodnevnim fudbalskim utakmicama u srcu borove šume. Našu ekipu pojačao je Artur Jusupov, stigavši iz Moskve sa suprugom Tatjanom. Pripremao se za Šampionat SSSR-a,  koji se održavao u moskovskom „Hamer centru“. Godi mi serija remija crnim figurama protiv asova kalibra: Psahisa, Razuvajeva, Vižmanavina, Kajdanova i Haritonova. Ljeto na vrhuncu, ali u Protvinu nema gužve, caruje duboki mir. I dogodila se lijepa romansa. Šetnje s Ljudmilom pored rijeke Protve  bile su praznik!

„U noći nekoj

kao djevojčici pričaću ti bajke i skaske.

Drugi put ću zaželjeti da odem daleko, daleko.

Do Aljaske“.

(Izet Sarajlić-„Na sve spremna budi“)

Knežević je tada pisao za beogradski „Sport“. Upoznao sam ga nekoliko dana kasnije, tokom drugog kola  Šampionata SSSR-a (pobijedili Kasparov i Karpov). Derbi kola Kasparov-Ivančuk. Gari se mršti kao da nije zadovoljan, Ivančuk silazi sa velike bine i ležerno šeta iza zadnjih redova publike. Ali utisak vara, Kasparov je u svom elementu, Vasja predaje u 24. potezu! Ilja Smirin u velikom stilu pobjeđuje bivšeg šampiona svijeta Vasilija Smislova, poslije samo 28 poteza.

Ratko je bio u društvu Jevgenija Bebčuka, svojevremeno predsjednika Ruske šahovske federacije. Publicista i šahovski zaljubljenik, Nebojša Knežević, priča mi o susretu s Bebčukom, tokom Dječije olimpijade u Sutomoru,  1996. „Razgovararali smo o Talju i Bebčuk mi je prenio upečatljivu izjavu Petrosjana:“Svi smo mi veoma talentovani, samo je Miša Talj genije“!

Ratko Knežević je organizovao Taljev dolazak u Spuž, povodom osnivanja Šahovskog kluba Mihail Talj (6. januar 1989). Glavni događaj bio je meč između Talja i legende crnogorskog šaha, Božidara Ivanovića. Talj je pobijedio 5:0 u ubrzanom šahu, a meč u blicu bio je mnogo uzbudljiviji. „Današnji meč ja sam dobio 5:3. Istina, mi smo igrali još četiri partije, ovaj drugi meč ja sam izgubio 2,5:1,5. Ukupan rezultat je 6,5:5,5 za mene, ali i taj rezultat sa velikom dozom sreće. Moram reći da je danas Božidar igrao bolje od mene“, izjavio je Talj, gostujući zajedno s Ivanovićem u TV emisiji koju je vodio  Ranko Jovović. „Vi ste minule godine pobijedili na Brzopoteznom prvenstvu svijeta u Sent Džonu. Pobijedili ste ubjedljivo Vaganjana u finalu. Igrali su Kasparov i Karpov. Kako ste to uspjeli“? „Na tom turniru, u finišu, Božidar je bio moj sekundant. Danas ja nemam takvog sekundanta, zbog toga je bilo dosta teško“.

Ranko Jovović i Mihail Talj

Dugogodišnji direktor Radio Danilovgrada i šahista, Brano Kadić, priča mi da je Talj često ljetovao sa porodicom u Spužu u režiji Ratka Kneževića. „Igrao sam s Taljem barem 50 cuger partija“, govori mi Brano. On sa puno uspjeha i dobre volje uređuje šahovsku rubriku u „Pobjedi“ (četvrtak-dvije stranice).

Dragašević nastavlja priču. „Talj je svako veče zvao suprugu s recepcije hotela „Onogošt“. Pričao je tako nježno, gotovo tepao, i nije mu smetalo što su brojni gosti hotela sasvim blizu. Poslije toga bi krenulo druženje sa prijateljima“.

Nakon Nikšića odigran je jak brzopotezni turnir u Herceg Novom. „Poslije završetka turnira Talj je otišao kasno na spavanje nakon burne noći i mnogo alkohola. Sutradan se avionom iz Dubrovnika vraćao u domovinu. Jutro je počelo tegobno, nije bilo šanse da ga probude. Telefonski pozivi, kucanje na vrata, ništa ne pomaže. Nekako ga, ipak, probudiše. Zatim smo nazvali  aerodrom i uspjeli izdejstvovati da avion sačeka uspavanog genija“! Kasparov je pobjednik velikog brzopoteznog turnira sa 13,5 iz 16, drugi je Korčnoj sa 10,5, treći Talj 9,5. Četvrti Ljubojević 8,5, peti Timan 8, šesti Spaski 7. Sedmo mjesto osvojio je Saks sa 6 poena, osmi Larsen 5,5, i deveti Ivanović 3,5. Turnir je odigran u hotelu „Plaža“. Po završetku organizovana je večera u hotelu „Topla“ za učesnike turnira i pratnju.

Kasparov-Korčnoj, Herceg Novi 1983. Pored njih sjedi Branko-Banjo Pejović

Tokom večere i poslije nje vođeni su intenzivni razgovori naših predstavnika, koje je predvodio književnik Brana Crnčević, i predstavnika Sovjetske šahovske federacije. Bio je to završni dio razgovora započetih tokom turnira u Nikšiću, na koji je kao gost pozvan Viktor Korčnoj. Razgovori su uspješno dovedeni do kraja i postignut je dogovor o ukidanju zabrane nastupa sovjetskih šahista na turnirima gdje igra Korčnoj. Veliku ulogu u pomirenju Sovjeta i Korčnoja imali su i Svetozar Gligorić, Milunka Lazarević, predstavnici Šahovskog saveza Jugoslavije. Naravno i Brana Crnčević, Korčnojev prijatelj. Njegova knjiga „Emigrant i igra“ posvećena je Viktoru Ljvoviču. Veliku ulogu u svemu imao je Stanislav-Ćano Koprivica, osnivač i dugogodišnji direktor „Montexa“. Istorijski dogovor omogućio je održavanje meča Kasparov-Korčnoj u polufinalu Mečeva kandidata. Korčnoj se mogao držati pravilnika jer je zvanično dobio meč bez igre, zato što Sovjeti nisu dozvolili Kasparovu da igra protiv disidenta. Međutim, Viktor je ispoljio korektan stav. Meč je odigran u Londonu (21. novembar-16. decembar 1983). Korčnoj dobija prvu partiju crnim figurama! Zatim četiri uzastopna remija. Kasparov dobija šestu, crnim, i do kraja meča (7:4) igra na vrhunskom nivou.

Posljednjih godina Taljevog života, kada je često boravio u moskovskoj bolnici, o njemu je brinuo Jevgenij Bebčuk. A 1990. godine zajedno su putovali na Olimpijadu u Novom Sadu. Talj je pozvan kao gost. Stigli su na moskovski aerodrom i ispostavilo se da je Talj zaboravio sva dokumenta, uključujući i pasoš. Bebčuk je vodio pregovore sa ruskim, a kasnije i jugoslovenskim carinicima. Popularnost Talja bila je tako velika da je sve dobro završeno. Pokazalo se, neočekivano, da Talj može putovati po svijetu bez ikakvih dokumenata! Lijepo je slušati priče  koje dočaravaju Taljev karakter i harizmu.

Tokom 1989. godine Taljevo zdravstveno stanje ozbiljno se pogoršalo. Njegov izgled nije ostavljao puno optimizma. Ali duh je bio itekako živ! Nastupio je u Manili 1990. Njegov posljednji Međuzonski turnir. Tri pobjede, tri poraza i sedam remija.  Pobjedničke počasti dijele Geljfand i Ivančuk sa 9 iz 13. Dobra igra na Openu  „Moskva 1990“ (6,5 iz 9).

U februaru  1991. odigrao je sjajnu partiju protiv IM Ramosa u meču Porc-Bamberg. Žrtvuje kvalitet već u 15. potezu, a nakon 29. poteza bijelog naziru se živopisne matne slike!

Mihail Talj-Domingo Ramos
Njemačka 1991

Dijagram:
Bijeli: Kg1, Dh8, Td1, Ld4, Lf3; pješaci: a4, c3, g2, h2;
Crni: Ke8, Dc2, Tc7, Tg6, Le6; pješaci: a6, f7;

Crni je predao. Na 29… Ke7 30. Lc5! uz Dd8 mat. Ili još atraktivnije 30. Dd8!-Kd8 31. Lf6!-Kc8 32. Td8 mat. Na 39… Kd7 40. Dd8! s matom kao u pređašnjem slučaju. Zanimljiva je priča Gorana Dizdara, koji je takođe  igrao Bundes ligu.

„Izgledao je kao pokojnik. Ali, vidjelo se da još igra sa velikim žarom. Pobijedio je efektno i bio srećan. „Oni misle da sam gotov za šah, ali ja sam žrtvovao i dobio“!

Pričajte nam još o Talju

Na turniru 12. kategorije u San Francisku (1991) osvaja treće mjesto. Pobijedio je Eugenio Tore, a drugo mjesto osvojio američki velemajstor Patrik Volf. Na Najdorfovom memorijalu u Buenos Airesu (11. kategorija) podijelio je 1-3. mjesto sa Zunigom Grandom i Jesusom Nogeirasom sa 8,5 iz 13. Najdorf je bio koloritna figura i Taljev nastup u Buenos Airesu asocirao me na njihovu čuvenu partiju na Olimpijadi u Lajpcigu 1960.  Aleksandar Koblenc je lijepo dočarao atmosferu uoči partije i efektnu Taljevu pobjedu.

„Mi smo sjedili u restoranu hotela „Astorija“ i ručali. Do početka meča SSSR-Argentina ostalo je još nekoliko sati. Neočekivano se pred našim stolom sa salvijetom u ruci pojavio lider protivničke momčadi Najdorf. „Ja ću prihvatiti sve vaše žrtve“, rekao je on u šali Talju.“Pazite, ja sam se uspješno borio sa prvacima svijeta Kapablankom i  Aljehinom“.“Ja ću obavezno žrtvovati i nadam se da ćete vi održati svoje obećanje“, odgovorio je prvak svijeta. O tome kako su održali  svoju riječ sabesjednici, pričat će partija.

Mihail Talj-Miguel Najdorf
Lajpcig 1960

Dijagram nakon 20. poteza.
Bijeli: Kg1, Dh3, Te1, Tf1, Sf5, Lh4; pješaci: a3, b2, d4, f4, g2, h2;
Crni: Kg8, Dc7, Ta8, Tf8, Se4, La7; pješaci: a6, b5, d5, f7, g7, h7;

21.Te4!-de4 22. Lf6! „Napad bijelog je postao neobranjiv. Poslije 22… Db6 23. Lg7-Tfe8 24. Le5-Dg6 25. Sh6-Kf8 26. f5 i argentinski se velemajstor predao. Na 26… Dg5 odlučuje 27. Sf7!, a u slučaju 26… Dc6 27. Dh5-Te7 28. Dg5 (Iz knjige „Talj-šahovski umjetnik i borac“).

Na Openu u Porcu kod Kelna, Talj osvaja 4. mjesto, sa 7 poena iz 9 partija. Na Šampionatu Sovjetskog Saveza  u Moskvi (1991), bilježi 5 iz 11. Pobijedio je Artašeš Minasjan sa 8,5, isti broj poena osvojio je i drugoplasirani Elmar Mageramov. U januaru 1992. Talj je zauzeo četvrto mjesto na Openu u Sevilji, sa sedam iz devet. Pobijedio je Lembit Olj sa 7,5, ispred Leonida Judasina i Danijela Kampore (7,5).

Nema sumnje, Talj se, boraveći u zanosnoj Andaluziji, prisjećao turnira u Malagi 1981, odigranog na „Sunčanoj obali“ (Costa del Sol). Iako je živio sa trećom ženom Geljom i šestogodišnjom ćerkom Žanom, zamolio je, u trenucima slabosti ili nadahnuća, prvu suprugu Sali da mu se pridruži tokom turnira. Sali je tada živjela u Njemačkoj. Glas mu je tako zvučao da je ona poklekla i odjurila kod njega. Tad se na nekoliko dana sve vratilo, ponovo su postali porodica. Ona mu je prala omiljenu košulju. On je odlazio u njoj na partiju i pobjeđivao.

Miša i Sali opet zajedno

Zauzeo je prvo mjesto i rekao joj to što je ona očajnički htjela da čuje odavno:“Ja sam bio šampion samo s tobom! Ti si mi uvijek donosila sreću“! Tada se činilo da im sudbina poklanja šansu da počnu sve iz početka. Malaga će u njihovim životima ostati poput neke oaze sreće, jer život je odavno krenuo drugim putem. Takvi trenuci griju dušu. Sali i Miša ostaće bliski do samog kraja.

Talj u aprilu 1992.  nastupa na turniru 13. kategorije u Barseloni. Posljednji put u karijeri igra po klasičnom tempu. Bolest neumoljivo nadire. Nekadašnji vicešampion svijeta, Vladimir Akopjan, odbija miroljubivu ponudu Talja već u petom potezu. Teško je shvatiti takvu odluku mladog jermenskog velemajstora. Za šahovsku umjetnost je bolje što je tako izabrao. Talj je imao 4,5 iz 10. Posljednje kolo.

Mihail Talj-Vladimir Akopjan
Barselona 1992

Dijagram:
Bijeli: Kf2, Dd6, Td4, Te1, Sf3; pješaci: a2, b4, d5, f4, h2;
Crni: Kh8, Dc3, Tc8, Tg8, La4; pješaci: c4, e6, f7, f5, h7;

Talj je odigrao 29. Td4, Akopjan razmišlja. 29… Tg7? (29… Tg6! sa dobrim izgledima da izbjegne poraz). 30.  de6-Lc6 31. Sg5!-Tg5 (Bolje je 31… fe6, ali prednost bijelog i tada bi vodila pobjedi) 32. De5! (32. fg5??-Df3 i bijeli kralj je u matnoj mreži) 32… Tg7 33. Td8!-Td8 34. Dc3-f6 35. e7-Ta8 36. Df6-Le4 37. Tg1-Ta2 38. Ke1 Crni predaje. Kakav oproštaj od turnira! Ali, nije to posljednji šahovski podvig!?

Nakon povratka u Moskvu, Talja su smjestili u bolnicu broj 15.

Odličan je intervju Milunke Lazarević „Večernjim novostima“ (2003) o Mišinim posljednjim danima.

„A vi ste bili zvezda vodilja mnogim šahistima. Ali, imali ste i svoje ljubimce, magove šahovske igre. Izdvojite neke“.

„Talj, Larsen, Anand, Kramnik, Timan. Naravno, Talj pre svih. Fenomen, čudo, pesma neopevana“.

„Vi ste bili prijatelj „Gusara iz Rige“.

„Da. Vlada Bulatović Vib mi je rekao:“Napiši 200 stranica o Talju, odmah ću ti štampati“. Nije mi bilo do novca, uvek ću se sećati Taljevih poslednjih dana. Bio je spao na 30 kilograma. Našla sam lekara, u stvari, bioenergetičara. Nana Aleksandrija je pisala o tome, kako sam ubedila Talja da mu ima pomoći. I bio se oporavio, došao na 40 kilograma. A onda – igrala se neka važna fudbalska utakmica.Talj je obožavao fudbal. Otišao je na stadion, a nije smeo.

Kad sam ja o tome pisala tekst, daktilografkinje u „Borbi“ su mi posle treće stranice rekle: „Zašto tako kratko, dajte još“! Talj je bio jedan, jedinstven. Svi su ga voleli… Kod nas posebno“.

Dvadeset osmi maj 1992. Taljevo stanje bilo je takvo da je svaki dan mogao biti posljednji. Ali, dešava se još jedan bijeg iz bolnice! Talj je žurio na brzopotezni turnir. Igralo je osam igrača, dvokružno. Listu je predvodio svjetski prvak Kasparov, koji pobjeđuje na turniru. Jedini poraz doživio je protiv Talja. Ljubiteljima šaha dostupno je samo 17 poteza.

Talj pobjeđuje Kasparova, 28. maj 1992.

Mihail Talj-Gari Kasparov 1:0
Moskva, 28. maj 1992

1.e4-c5 2. Sf3-d6 3. Lb5-Sd7 4. d4-Sf6  5. 0-0-a6  6. Ld7-Sd7 7. Sc3-e6 8. Lg5-Dc7 9. Te1-cd4 10. Sd4-Se5 11. f4-h6 12. Lh4-g5 13. fe5-gh4 14. ed6-Ld6 15. Sd5!?-ed5 16. ed5-Kf8 17. Df3   

„Talj je neosnovano žrtvovao jednu figuru, ja sam odbio njegov napad. Ali, za pet minuta nisam uspio da se izborim sa problemima koje mi je postavio Talj. To je vjerovatno neka viša šahovska istina. U zadnjim danima života, ipak je bio u stanju da igra šah, koji mu je donio besmrtnu slavu“ (Kasparov). Talj je osvojio treće mjesto, drugi je Jevgenij Barejev. Uveče, oko 10 sati, Talju je pozlilo. Njegova posljednja ljubav, Marina, (nisu bili vjenčani) opisuje dramatične trenutke. „Odmah sam pozvala reanimaciju, došli su jedni ljekari, pa drugi. I tada sam vidjela kako odlazi život, kako nema snage u očima. Zjenice su se suzile. To je mnogo strašno“. Talj umire 28. juna 1992.  Književnik Berislav Blagojević, čiji je prvi roman „Tiši od vode“ ušao u najuži izbor za NIN-ovu nagradu 2013, gledao je televizijske vijesti kada je spiker drhtavim glasom saopštio tužnu vijest. Budući pisac imao je tada 13 godina. „Tog trenutka nestalo je slike, struje, magije, djetinjstva. Ostao je život“ („Zbogom Miša“).

Sahranjen je na riškom jevrejskom groblju Šmerli, uz muziku  Rahmanjinova. U grob nisu bacali komade zemlje, nego šahovske figure.

Spomen ploča na Taljevom grobu

Žana Talj, Mišina ćerka iz trećeg braka s Geljom, toplo priča o ocu.

„Tata je za mene neka vrsta nestvarnog izvora toplote i svetlosti. To je nešto čvrsto, kao zid. Nepogrešivo… Ono što uvek štiti, podržava i uvek savetuje najtačnije. Tata je gotovo imao dar vidovnjaka. I ujedno, tata je za mene nešto iznenađujuće ljubazno, mekano, sa neverovatnim smislom za humor. Bukvalno, zračio je dobrotom.

Žana Talj

Tata nije bio samo sjajan šahista. Bio je profesor književnosti, filolog, novinar, obožavao je čitanje, svirao klavir. Tata je za mene bio samo PAPA. Neverovatan tata. Sa njim se nikad nisam osećala kao dete, uvek smo govorili ravnopravno. Čitali smo zajedno, razgovarali o svemu, čak i o događajima u svetu. Mi smo se često razumeli i bez reči… jedan pogled bio je dovoljan da sve bude jasno. Sa tatom sam čak i bolovala, i meni je bilo samo važno da on legne pored mene na sofi, sa obaveznim novinama u ruci, odmah bi postala smirena, i prestalo bi sve što me je bolelo“.

Žana i Miša

„Njegovu igru su upoređivali sa muzikom“?

„Mnogi su verovali da je bio Mocart. Neki su ga upoređivali sa Geršvinom. Ali, ja u njemu vidim Rahmanjinova… Ponekad je ljubazan, tih inspirativan, tako kreativan i iznenađujuće lep u potezu. Zatim, strastven, napet i nepopravljiv. I odjednom dolazi taj moćni talas, koji je neočekivan za protivnika u odlučujućem trenutku. Ali, njegova igra, kao i čitav njegov život, prožeti su Ljubavlju. Za šah, za zabavu… za figure. Imao je pun život, a sve to ima priču. Tata je bio poslednji romantičar… kao Rahmanjinov. Posle njega, toga više nije bilo. Možda nije slučajno što je Rahmanjinov bio njegov omiljeni kompozitor“.

Jedan genije je otišao, a drugi se vratio na scenu poslije dvadesetogodišnje samoizolacije! Utisak je da je Fišer u mlađim danima obožavao Talja. Koblenc piše da je tokom turnira u Cirihu 1959. upijao svaku Mišinu riječ. Njihov novi susret desio se na Olimpijadi u Lajpcigu 1960. Koblenc piše: „Robert Fišer predlaže Talju da mu predskazuje budućnost. „Dobro, reci Bobby, kako će završiti revanš meč s Botvinikom“?  Pažljivo pogledavši dlan prvaka svijeta Fišer je rekao:“Ti ne voliš gubiti“. „A ko voli“? I gromki  smijeh je omeo Fišera da nastavi seansu hiromantije“ („Tal-šahovski umjetnik i borac“).

On igra kao nekad!

U januaru 1992. Boris Spaski daje intervju „Novoj Makedoniji“ u kome saopštava: „Često srećem Fišera. Nedavno sam bio kod njega i pitao ga, slaže li se da igra sa mnom meč poslije takve pauze? Fišer je odgovorio: Bez obzira što svi vi stalno igrate, ja sam još najbolji! Fišer me kasnije pozvao telefonom i predložio da igramo meč, objasnivši kad i gdje, pod kakvim uslovima. Odmah smo se složili da igramo u Jugoslaviji“. Kontroverzni srpski biznismen, bankar i direktor kompanije Jugoskandik, Jezdimir Vasiljević, ponudio je nagradni fond od 5 miliona dolara, Fišeru pripada 3.500.000.

Neobičnom igrom sudbine, mjesec dana poslije Taljeve smrti, na beogradskom aerodromu pojavljuje se Robert Fišer! Kao da je stigao sa neke druge planete da popuni užasnu prazninu. U hotelu „Maestral“, u malom mjestu Pržno, blizu Svetog Stefana, igrao se revanš meč Fišer-Spaski. Fišer je smatrao da je i dalje svjetski šampion i događaj je u dijelu javnosti tretiran kao revanš meč za titulu. Nenad Neš Stanković brinuo je o Fišerovoj sigurnosti. Lijepo dočarava susret Fišera i Spaskog  („Najveća tajna Bobija Fišera“).

„Priča koja je postala mit i čiji junaci, zahvaljujući vrtlogu vremena i događaja, još za života dobiše epitet legendi, svoj neočekivani nastavak dobi u 22 sata, kada u prostoriju uđe Boris Vasiljevič Spaski. Sigurno da u životu svakog čoveka postoje momenti kada on celim svojim bićem u trenutku postane svestan da prisustvuje nečem sasvim posebnom i izuzetnom. Ta spoznaja koja prevazilazi granice razuma događaj uzdiže do značaja koji ne podleže vremenskim odrednicama i koji ostaje neizbrisivo zabeležen na karti kolektivne memorije. Zato mi se učini, u trenutku kada Spaski uđe u „Dva jelena“, da i taj deo istorije hoda zajedno sa njim, onaj deo sa kojim se definitivno sklapa mozaik, i sa kojim možda počinje neka nova priča predodređena za mit. Susret je bio više nego srdačan. Iskreni poljupci, zagrljaji i rukovanja“.

Intrigantno pitanje tog vremena: Kakva je uloga mlade mađarske šahistkinje Zite Rajčani u Fišerovom povratku? Koliko je Bobi bio opčinjen i zavisan, svjedoče sljedeći redovi.

Janoš Kubat i Zita Rajčanji

„Najčešće je pribegavala fingiranim bekstvima, režiranim po idejama devetnaestogodišnje devojke, koja bismo mi rešavali još u krugu samog dvorišta, kasnije hotela. Ali ti „hepeninzi“ su gotovo redovno postizali svoj cilj. U tih desetak minuta, koliko su obično trajali, izbezumljeni Bobi bi alarmirao sve oko sebe, naprosto insistirajući na sveopštoj, naravno, nepotrebnoj panici. Kada bi se nasmijana Zita uz našu pratnju vratila sa još jednom potvrdom svoje važnosti, što je zapravo bila poruka da to uvek imamo u vidu, Bobi ju je, sa izrazom olakšanja na licu, odmah odvodio u njegove odaje iz kojih zadugo ne bi izlazili. Kao krunu u opisu njihovih međusobnih relacija trebalo bi istaći izuzetno jak utisak koji sam poneo, da je osnovni motiv kojim se Zita rukovodila u vezi sa svojim mnogo starijim prijateljem i šahovskim idolom bila čista i iskrena ljubav, čak divljenje, osećanja za kojima je Bobi celog života čeznuo, a kada su mu se u poznim godinama dogodila, on nije umeo da ih do kraja prepozna i zadrži kraj sebe“.

Početak revanš meča zakazan je za prvi septembar 1992. Prva partija bila je veličanstven događaj!

Fišer-Spaski Sveti Stefan 1992.

Događaj koga ću se zauvijek sjećati! Akteri istorijskog meča u Rejkjaviku, 1972. godine, ponovo na sceni.

Spaski-Fišer Rejkjavik  1972.

Mnogo nepoznanica vezanih za legendarnog Bobija Fišera, život između dva meča obavijen velom tajne. Može li se zaustaviti vrijeme, igrati šampionski i nakon 20 godina pauze? Živio sam tada u Herceg Novom, u kući velemajstora Dragoljuba-Draška Velimirovića. Moj klupski drug iz zemunskog Agrouniverzala, GM Adrijan Mihaljčišin, provodi odmor na Toploj, sa suprugom i djecom. Ići ćemo zajedno na meč. S nama su Adrijanov nekadašnji trener i majstorski kandidat Milan Keserović.

Prvog septembra 1992. sjedili smo u restoranu pored hotela Maestral, okruženi bujnim mediteranskim zelenilom. Svi smo u napetom iščekivanju da dugo očekivani meč počne. Vjerujem da mnogi misle da će se stvari iskomplikovati u posljednjem trenutku, da će Fišer odustati. Stroga kontrola na ulazu u hotel, zajedno sa Mihaljčišinom ulazim u jednu prostoriju iznad turnirske sale. Na monitoru vidimo Fišera i Spaskog kako sjede za stolom. U prostranoj sobi bilo je nekoliko ljudi, nakon Fišerovog poteza 1. e2-e4 strčali smo u salu postajući svjedoci istorije! Mihaljčišin je prijatelj sekundanata Borisa Spaskog, velemajstora Jurija Balašova i međunarodnog majstora Aleksandra Nikitina, sjedamo pored njih.

Igra se Španska partija, u 13. potezu Fišer bira drugačiji put u odnosu na njihovu 20. partiju iz Rejkjavika 1972. godine. U 29. potezu izgledna žrtva skakača Spaskog, nakon koje su sekundanti zadovoljni.

Robert Fišer-Boris Spaski
Sveti Stefan 1992

Dijagram poslije 35. poteza.
Bijeli: Kg1, Da1, Ta7, Sd2, Sf3, Lc2, Le3; pješaci: b4, c3, f2, g2, h3;
Crni: Kf6, De8, Ta8, Sh7, Ld5, Le7; pješaci: b5, c4, d6, e5, f5, g6, h5;

Kada je Fišer odigrao 36. g4! Nikitin je priznao: „Da, on igra svojom ranijom snagom“! Bezuspješno pokušavamo odgonetnuti Fišerove ideje i namjere. Uslijedilo je 36… hg4 37. hg4-Ta7 38. Da7-f4 39. Lf4!?-ef4 40. Sh4!-Lf7 41. Dd4-Ke6 42. Sf5!?  i bijeli je dobio u 50. potezu. Nakon Fišerove pobjede dugo smo stajali u sali u nevjerici da je moguće igrati ovako blistavo nakon takve pauze. Čarolija je kratko trajala, bio je to bljesak genija, ali igra u nastavku  meča nije oduševila šahovsku javnost. Odigrano je 30 partija, Fišer pobijedio 10:5, uz 15 remija. Drugi dio meča odigran je u Beogradu. Fišer je zablistao i u jedanaestoj partiji, ali ostaje utisak da je pauza nesumnjivo ostavila trag. Spaski nakon meča izjavljuje da Fišer jednostavno nema više raniju energiju, niti je ozbiljnije proučavao šah tokom duge pauze.

Šta mi je u psihološkom smislu značio odlazak na prvu partiju revanš meča Fišer-Spaski? Odjednom sam osjetio da sve nadaće izazvane ratom, rušenje naše kuće i kafane u Čapljini, gube značaj u odnosu na činjenicu da ću vidjeti Fišera, idola iz dječačkih dana! Razum je govorio da je to zabluda, opsena, ali me obuzela velika radost što je takav osjećaj uopšte moguć i što sam u stanju da ga istinski doživim!

„Ako je osnovna težnja svakog ljudskog bića da ostavi za sobom nasleđe i trag u večnosti, Fišerov san je usrećio hiljade naslednika koji su mogli da žive od šaha posle 1972. i milione onih koje je privukao da krenu istim putem. Današnji šah je njegova zadužbina.

Fišer u Rejkjaviku 1972.

Fišerova tuga je priča o bolu i  praznini koja dolazi posle trijumfa. Bio je odabran da, u vreme gubitka vere i individualnosti, pokaže božansku moć ljudskog uma pre početka vladavine mašina, i da iskuša snagu ljudskog prkosa kakvog danas više nema“ (Marjan Kovačević-„Politika“, 20. januar 2008).

Fišer u ležernom izdanju

Završavam poglavlje o Fišeru i Spaskom u malo ležernijem stilu.

Češki internacionalni majstor i pisac sjajne knjige „Magične pozicije“, Jan Konopka, pričao mi je o Borisu Spaskom. „Bio sam kapiten žena u meču protiv veterana, mislim da je to 2009. godina. Marijanske Lazni. Pokazujem na demonstracionoj tabli partiju Ana Muzičuk-Vlastimil Hort. „Mnogo posmatrača, među njima specijalni gost organizatora, Spaski. Ana je imala dobijenu poziciju. Niko osim Borisa ne vidi sjajnu kombinaciju. „Ja sam obavezan da to vidim, kao bivši prvak svijeta“! U drugoj prilici, Spaski prilazi demonstracionoj tabli, osporavajući moj potez. Predlaže nešto drugo i uvjeren da ga intuicija ne vara, govori šaljivo:“Čuki, Čuki, Ivančuki“!  Pokazalo se da taj potez Konopka nakon analize obara. Zatim uzvraća u istom stilu: „Čuki, Čuki, Muzičuki“! Koliko su Spaski i Fišer različiti karakteri, svejedno, bili su istinski prijatelji.

Fišer je preminuo 17. januara 2008. godine, a Goran Dizdar i Alojzije Janković igrali Open Rejkjavik, naredne godine. Goranova zanimljiva priča: „Upoznali smo djevojku iz Beograda, njen otac živio je u Rejkjaviku i poznavao Fišera. Bio je u organizacionom timu meča Fišer-Spaski 1992. Djevojka bi ponekad vidjela Fišera kako šeta blizu aerodroma „Keflavik“. Djevojka: „On se osjećao kao ptica u krletki“.

Sa Fišerom je bilo teško stupiti u kontakt. „Jedan manje poznati šahista prilazi mu u Rejkjaviku:“Izvinite, ja sam šahista, želio bih kratko pričati s vama“. Fišer:“Ako ste šahista, onda sigurno znate šta sam ja odigrao u 28. potezu protiv Portiša u Santa Moniki?! Čovjek se zbunio, naravno, nije znao. I propada razgovor!

Susret sa šahovskom epohom

Iznenadni susreti sa legendama svjetskog šaha, zauvijek se pamte. Vidio sam Mihaila Mojsejeviča u Rimu i Tilburgu. Listu Open turnira „Roma 1990“ predvodili su bivši svjetski prvak Vasilij Smislov i  vicešampion svijeta David Bronštajn. Sudar generacija. Novi talas predvode Anand i Barejev, ali veliki turnir osvaja engleski velemajstor Toni Majls. Agilni organizator Đulio Saveli pozvao je Mihaila Botvinika i aktuelnog svjetskog prvaka Garija Kasparova. Gari je odigrao simultanku, a Botvinik održao predavanje i odgovarao na pitanja novinara. Sala u hotelu „Repubblica“ (via Nazionale) bila je ispunjena do posljednjeg mjesta.

Botvinik okružen učenicima (do njega je mali Gari Kasparov)

Smislov je s pažnjom i respektom slušao svog velikog rivala iz pedesetih. Nedostajao je David Jonovič. Bronštajn je stigao nadomak pobjede i titule u meču 1951. godine, ali gubi čuvenu remi završnicu u 23. partiji. Nije više imao energije za ozbiljniji pokušaj u 24. partiji, iako je vodio bijele figure. Meč je okončan rezultatom 12:12, Botvinik ostao na tronu. Takve rane nikad ne zacijele.

Botvinik-Bronštajn 1951.

Četiri godine kasnije sreo sam Botvinika u holandskom gradu Tilburgu. Bio je to posljednji turnir sa karakterističnim propozicijama: igrani su kratki mečevi na ispadanje. Startuje 112 igrača, slijedi trnovit put do vrha. Osam velikana počinju igrati od drugog kruga (Karpov, Salov, Barejev, Kir. Georgijev, Ivančuk, Jepišin, Halifman i Timan). Odigrao sam 1:1 protiv velemajstora Igora Henkina, ali izgubio u doigravanju po ubrzanom tempu. Prvi put sam igrao s Fišerovim satom. Barejev je u polufinalu savladao  Karpova 1,5:0,5, Salov Ivančuka 2,5:1,5.  U finalnom meču Salov  pobjeđuje Barejeva 1,5:0,5.

Ugledah Botvinika u prostranom holu hotela. Pored njega stoje Anatolij Karpov, Valerij Salov i Vladimir Epišin. Dva dana kasnije vraćao sam se iz sale za igru prema hotelu. Petnaestak minuta pješačenja. Na drugoj strani širokog bulevara Mihail Botvinik. Ide u suprotnom pravcu. Imao je  83 godine.

Botvinik i njegova supruga iz mladih dana

Koja je prva asocijacija kad ugledate Botvinika? Ipak, AVRO turnir 1938. i pobjeda protiv Kapablanke.

Mihail Botvinik-Hose Raul Kapablanka
Roterdam 1938

Dijagram nakon 25. poteza Botvinika:
Bijeli: Kg1, Df2, Te1, Sg3, Lb2; pješaci: c3, d4, f5, g2, h2;
Crni: Kg8, Da4, Ta8, Sb3, Sf6; pješaci: a7, b6, c4, d5, g6, h7;

Kapablanka je odigrao 25… Te8 (Otpornije je 25… Tf8. Kasparov navodi sljedeću varijantu: 26. Df4-Da2 27. fg6!-Db2 (27… hg6 28. Dg5) 28. g7!-Kg7 29. Sf5-Kh8 30. Dd6-Tf7 31. Df6 s matom; bolje je 26… Se4!?) 26. Te6!-Te6 (26…  Kg7 27. Tf6!-Kf6 28. fg6-Kg6 (28… Ke7 29. Df7-Kd8 30. g7) 29. Df5-Kg7 30. Sh5-Kh6 31. h4!-Tg8 32. g4-Dc6 33. La3! s matnim napadom (Kasparov). 27. fe6-Kg7 28. Df4-De8 29. De5 (29. Dc7-Kg8 29. De5-Kg7 30. La3 s idejom Dc7 i Le7; 29… De7 30. La3!) 29… De7 (bolje je 29… Sa5)

Dijagram:
Bijeli: Kg1, De5, Sg3, Lb2; pješaci: c3, d4, e6, g2, h2;
Crni: Kg7, De7, Sb3, Sf6; pješaci: a7, b6, c4, d5, g6, h7;

30.La3!!-Da3 (30… De8 31. Dc7-Kg8 32. Le7!+-) 31. Sh5!-gh5 (31… Kh6 32. Sf6-Dc1 33. Kf2-Dd2 34. Kg3-Dc3 35. Kh4-Dd4 36. Sg4!+-) 32. Dg5-Kf8 33. Df6-Kg8 34. e7-Dc1 35. Kf2-Dc2 36. Kg3-Dd3 37. Kh4-De4 38. Kh5-De2 39. Kh4-Te4 40. g4-De1 41. Kh5 Crni predaje. Veličanstveno!

Dugogodišnji prvak svijeta, koji je zaslužio unikatnu titulu: „patrijarh sovjetskog šaha“. Dva puta ostaje bez trona i vraća se; protiv Vasilija Smislova i Mihaila Talja. Treći meč Smislov-Botvinik odigran je u koncertnoj dvorana „Sovjetskaja“ od 4. marta do 8. maja 1958. godine. Poslije pobjede 12,5:10,5  Botvinik je izjavio: „Za svoj treći nastup sa Smislovom, pripremio sam jedno iznenađenje, inače omiljeno Kapablankino oružje Karo-Kan. Zanimljive su se stvari desile u petnaestoj partiji, kad sam vodio sa tri boda razlike. Partija je prekinuta u lošoj poziciji za Smislova.

Smislov-Botvinik 1958.

U nastavku, dva poteza prije kontrole vremena, ja sam se zamislio i prekoračio vrijeme. Poslije partije Štalberg mi je rekao da me htio upozoriti  na vrijeme, ali da pravilnikom nije imao pravo na to, pa je upozorio da će ubuduće sudije imati pravo svakog igrača po jednom opomenuti u vezi sa satom. Inače, tokom čitavog meča, Smislov je bio jako nervozan, stalno se nešto žalio sudiji. Jednom čak uopšte nije došao na nastavak, a što je najvažnije, naravno i najžalosnije, on se nije pojavio ni na završetku meča. To nije ispravno, a mislim da me je Smislov i potcijenio“.

Posebno jak utisak ostavlja Botvinikova igra u meču protiv Talja, 1961. godine. Nakon pobjede 13:8, Aleksandar Koblenc dostojanstveno izjavljuje:“Svojom uvjerljivom pobjedom on je ispisao novu značajnu stranicu u historiji borbe za titulu prvaka svijeta.Vraćanje titule bio je trijumf volje, rezultat promišljenog sistema treninga, dubokih psiholoških priprema, izvanrednog strateškog majstorstva, profinjene tehnike“ („Talj-šahovski umjetnik i borac“).

Turnir kandidata 1962. odigran je na ostvru Kurasao, u južnom dijelu Karipskog mora blizu sjeverne obale Venecuele.

Učesnici Turnira  kandidata, Kurasao 1962.

Pobijedio je Tigran Petrosjan sa 17,5 iz 27, ispred Efima Gelera i Paula Keresa 17 poena. Talj je zbog bolesti istupio sa turnira. Paul Petrovič je četvrti put stigao nadomak meča za titulu!  Meč Botvinik-Petrosjan igrao se od 23. marta do 20 maja 1963.

Botvinik-Petrosjan 1963

Gligorić je pisao:“Botvinik se vjerovatno radovao što je dobio takvog, na izgled pitomog suparnika, da mu osporava titulu. Petrosjan je impresioniran prvim susretom i zato gubi prvu partiju iako je vodio bijele figure. Botvinik je raspoložen i spreman zbrisati „neopasnog rivala“. Ali, Petrosjan se odmah prenuo, prebrodio tremu, konsolidovao svoje snage i plasirao svoju genijalnu taktiku. Počeo je iznurivati agresivnog prvaka svijeta serijom suhih remija i kad ovaj počne gubiti strpljenje, tu i tamo, Petrosjan ga počinje tući u pozicijama jednostavnog tipa. Opšte iznenađenje, titula prelazi sasvim spokojno i uvjerljivo u ruke mlađeg velemajstora“.

Zapadnonjemački prijedlog o ukidanju prava revanša poraženog prvaka svijeta dobio je podršku na Kongresu FIDE. „Vjerujem i danas da bi Petrosjan izgubio revanš susret s Botvinikom. Nekako imam taj osjećaj“ (Talj). Botvinik se definitivno povlači iz borbe za prvenstvo svijeta, ali nastavlja igrati turnire.

Kako sam se osjećao u tom trenutku, licem u lice sa čitavom šahovskom epohom?! Koliko borbe, posrtanja i uspinjanja, pobjeda protiv savremenika i velikih prethodnika. Neobično izgleda Botvinik na fotografiji iz mladih dana, koju je objavio profesor Goran Tomić na popularnoj Šah mat listi. Teško ga je zamisliti u tom izdanju, navikli smo na njegovu ozbiljnu pojavu, koja asocira na metodičnost i gvozdenu volju. Tren koji mi je igrom sudbine poklonjen, bio je veličanstven i tužan, u isto vrijeme. Nekada tako snažan čovjek nalazio se pri kraju svoga puta.

Miša i Volođa

Poučno je za mlade igrače da se upoznaju sa načinom priprema Mihaila Mojsejeviča.

---

BOTVINIK O PRIPREMANJU ZA ŠAHOVSKA TAKMIČENJA

Svoje stvarne pripreme počinjem pregledom šahovske literature, naročito radi upoznavanja s novim i zanimljivim partijama. Za vrijeme čitanja činim bilješke o pitanjima koja me naročito zanimaju. Također proučavam sve partije svojih takmaca u idućem natjecanju. Proučavam karakteristike njihove igre i njihova najdraža otvaranja; to je naročito korisno kod priprema za pojedinu partiju za vrijeme turnira.
Osim toga studiram ona otvaranja, koja namjeravam primijeniti za vrijeme borbe. Ovdje moram primijetiti, da po mome mišljenju igrač ne bi smio, a zaista i ne može pokušati igrati sva teorijski poznata otvaranja. Za jedan turnir su, kako za bijeloga , tako i za crnoga potpuno dovoljna tri ili četiri sistema  otvaranja. Ali ta otvaranja moraju biti pripremljena temeljito. Ako ne vladate potpuno takvim otvaranjima, jedva možete računati, da ćete završiti visoko na tabeli.
Majstoru je međutim nedovoljno igrati samo jedno otvaranje; njegovi suparnici bit će dobro pripremljeni za igru protiv njega, a iznad svega će njegov šahovski horizont biti preuzak tako, da će u mnogim pozicijama igrati jednostavno rutinerski.
Tako bi vaši planovi bili sada pripremljeni; ali ni to nije dovoljno.

Neki između njih – u koje niste potpuno sigurni – moraju biti iskušani u partijama za vježbu. Naravno, te partije se moraju odigrati s partnerom koji će ih držati u tajnosti, inače će svi vaši suparnici biti isto tako dobro upoznati s njima, kao što ste i vi, i sve će vaše pripreme u otvaranjima biti uzaludne.
Te pripremne partije ne smiju biti posvećene samo isprobavanju vaših šema otvaranja, nego da vam pruže pravu vježbu i u drugom pogledu. Na primjer, prije duže vremena rekao sam nekim našim majstorima, koji redovito zapadaju u ozbiljnu vremensku oskudicu, kako savladati tu slabost. Nažalost, samo malo njih je poslušalo moj savjet, iako je on vrlo jednostavan. U pripremnim partijama mora se najveća važnost dati satu, a biti nastavljeno, sve dok najbolje moguće korištenje vremena, uključivši i proučavanje svih važnih varijanata, ne postane navika. Smatram, da bi ta metoda potpuno izliječila 90 posto onih, koji trpe od „bolesti oskudice vremena“, a izuzeci bi bili naravno neizlječivi!

Ista se metoda može upotrijebiti da bi se uklonile i druge slabosti; poneku naročitu slabost valja uklanjati specijalnim vježbama, sve dok ne bude prebrođena. Nakon niza takvih igara majstor će moći, za iduću borbu, donijeti odluku o svom repertoaru otvaranja, koja će već biti iskušana u praksi. Sve, što još preostaje, jest to, da se pripremi za svaku turnirsku partiju posebno.
Ako ste slabi u konačnici, morate potrošiti više vremena na analizu studija; u vašim pripremnim partijama morate težiti prijelazu u konačnice, što će vam pomoći, da steknete potrebno iskustvo. Slične metode će ispraviti vaše nedostatke u središnjici, iako je ovdje problem mnogo komplikovaniji.

Konačno, oko pet dana prije borbe morate potpuno obustaviti svako bavljenje šahom. Morate se odmoriti, inače možete izgubiti ornost za borbu.

Za postizanje potpune spreme moram spomenuti još jednu mogućnost, koju sam uvijek pokušavao izvesti.
U čemu se sastoji suština umijeća šahovskog majstora? U osnovi se ona sastoji u sposobnosti analiziranja šahovskih pozicija. Istina, na ploči morate analizirati veoma brzo i bez diranja figura; ali u krajnjoj liniji šah je umijeće analiziranja bilo da izvodite moguće varijante ili ocjenjujete stvarnu poziciju.
Kućna analiza ima svoje posebne karakteristike; niste ograničeni vremenom i možete slobodno pomicati figure. Unatoč toj razlici između kućne analize i praktične igre za pločom postoji mnogo zajedničkog među njima. Dobro je poznata činjenica, da su gotovo svi glasoviti šahisti bili odlični analitičari.
Zaključak je neminovan; ko želi postati istaknuti šahista, mora težiti usavršavanju u području analize.
Postoji još jedna važna razlika između analize i praktične igre: za vrijeme igre vaš je analitički rad neprekidno ispitivan od strane vaših kritički raspoloženih suparnika, dok se kod kućne analize vrlo lako postaje neobjektivan. Da nadvladate takvu sklonost i da se udaljite od slabe analize, korisno je objaviti svoj samostalan analitički rad. Tada ste podložni objektivnoj kritici.

---

Kakva metodičnost! O Botvinikovoj samodisciplini ilustrativno svjedoči detalj nakon njegove simultanke u Baru, sedamdesetih godina. Ispričao mi je nedavno moj prijatelj, Vlado Lukšić, barski šahista i pisac. Simultanka na 25 tabli održana je u hotelu „Agava“. Veliki događaj za Bar i Crnu Goru. Ogromno interesovanje. Pričaću ti jednom o samoj simultanci, za ovu priliku bitna je večera nakon zanimljivih partija. Gozba će uskoro početi. Mnogo đakonija na stolu; pršuta, sir, razne ribe i pečenja, crmnička vina. Botvinik sjeda na čelo stola. Nešto kasnije ustaje: „Hvala vam na izuzetnom gostoprimstvu, ali ja od 16 godine za večeru uzimam samo jabuku i čaj“!

Hotel „Agava“ srušen je u razornom zemljotresu, 15 aprila 1979. godine. Dipl.ecc. i sjajan kolumnista, Miloš Šuster, lijepo dočara neobičnu noć u nekada kultnom hotelu. „Jedan događaj, koliko znam, do sada nije opisan u pričama o prošlosti Bara. Jednom prilikom gost hotela bio je i Vladimir Visocki, najomiljeniji Rus tog doba. Danas, poslije više od četiri decenije, rekao bih preteča perestrojke. Naime, snimao se film „Okovani šoferi“ u sovjetsko-jugoslovenskoj produkciji, u kojem je glumio Volođa. Na kraju snimanja organizovana je svečana večera u „Agavi“, kojoj su prisustvovali svi čelni ljudi „Most filma“ i „Zeta filma“, reditelj, scenaristi, skoro svi glumci, ruski i naši. Negdje blizu pola noći dođe i Visocki, što je izazvalo posebno ushićenje među Rusima. Dobavi se i gitara i pjesma trajaše do zore.

Prave veličine, prave zvijezde ne mogu sakriti sve tmine ovog svijeta. Ustvari, što je veća tmina, zvijezde se bolje vide“. Lijepo je sjetiti se „ruskog Bob Dilana“, kako su ga zvali na Zapadu.

Vladimir Visocki i Marina Vladi

Vladimir Visocki je pjevao „Igrao sam s Taljem deset partija“.

Tokom intervjua 1988, u koncertnoj sali studija „Ostankino“, neko je zamolio Mišu Talja da kaže nešto o druženju s Visockim. „Imao sam sreću da upoznam veoma mladog glumca teatra na Taganki, Volođu Visockog. On je postao slavan kasnije. To je bilo 1963. godine za vrijeme meča za prvaka svijeta Botvinik-Petrosjan. Radio sam kao komentator za „Sovjetski sport“. U početku smo se viđali prilično često, potom smo i on i ja mnogo putovali, ali smo uvijek imali dobre odnose. Sve do tužnog trenutka, kada smo, nalazeći se na pripremama u Novogorsku, uoči Olimpijade u Moskvi, saznali vijest o njegovoj smrti“.

Taljev osoben pogled

Sjetih se stihova iz pjesme „Lirska“, koju Visocki posvećuje trećoj supruzi, francuskoj glumici Marini Vladi.

„Pristani bar na raj u kolibi,

ako je već neko zauzeo dvorac“.

Pjesmu obilježava obećanje junaka da će izvući voljenu iz začarane šume, čak i ako su sve snage prirode protiv.

„Kog dana, u kom satu ćeš krenuti ka meni oprezno, a ja ću te uzeti u ruke i odneti te gde nas neće naći“.

Jednog proljeća u Plovdivu, slušao sam svako veče pjesme Visockog sa divnom Ruskinjom, čije ime me uvijek asociralo na Zupčeve „Mostarske kiše“. Gledala me neizrecivo nježno. Trenuci iskonske bliskosti!

„Reci, kad bi moj osmeh bled,

rastopio se kao cvet

pola san a pola led.

Kad bih još jednom mogao da volim…

Da li bi mi tad bilo dobro svud,

i  život bio manje lud?

Ili bih i tad kao sad

morao da se smešim i razbolim,

i da umrem?

Kad bih još jednom

osetio da volim, volim“?

(Miloš Crnjanski-„Pesmica“)

Crnogorski reprezentativac, internacionalni majstor Blažo Kalezić, specijalista za olimpijade i brzopotezni šah, poslao mi je veoma zanimljiv materijal. Moskva, prvi mart 1995. Otvaranje kluba „Gusar iz Rige“. Ideju je osmislio i realizovao Ratko Knežević. Pozvao je brojne zvanice, među njima i predsjednika Opštine Danilovgrad, Milorada Dudija Kadića, novinara Dragana Đurovića, Stojana Rešetara i izrazito talentovanog šahistu, šesnaestogodišnjeg Blaža Kalezića. Blažo je nastupao za klub „Mihail Talj“ u Prvoj crnogorskoj ligi i bio dvostruki prvak Spuža. „Rešetar je svojevremeno dobio  ogromnu odštetu od firme za koju je vozio po Španiji i Portugaliji. Bio je, kako sam ga zvao, „alfa i omega kluba, odnosno sponzor“.

Blažo je pun lijepih utisaka o boravku u Moskvi. „Odigrali smo brzopotezni turnir sa osam učesnika. Uspio sam pobijediti velemajstora Suetina 1,5: 0,5. Poslije smo igrali slobodne partije, davao mi je savjete u vezi šahovske literature. Valentin Kirilov, pisac nekoliko knjiga o Talju, poklanja mi studije  Hermana Matisona. Na blic turniru je pobijedio GM Vasjukov i dobio 20 kg. čokolade! Ja sam, kao četveroplasirani, dobio 8 kg.

Partija Vasjukov-Kalezić

Vrhunac događaja bio je dolazak Mihaila Botvinika! Sat vremena je toplo, nadahnuto pričao o Talju! Dobro raspoložen, stpljivo se fotografisao s nama. Poklonili smo legendi svjetskog šaha crnogorsku kapu. Meni je pripala čast da je uručim Botviniku“!

Zajednička fotografija sa Mihailom Botvinikom

Blažo ostaje u Moskvi sedam dana, boraveći u hotelu „Minsk“.  „Ratko Knežević mi je nudio da ostanem u Moskvi. On bi nalazio trenere. Nisam mogao donijeti takvu odluku“.  Oduševio se kad je u blizini hotela ugledao knjižaru na dva sprata. „Vratio sam se iz Moskve bogatiji za oko 100 knjiga! Neke su mi poklonjene, većinu sam kupio. Kad smo se vraćali, avion zbog magle nije mogao poletjeti. Oduševila me reakcija avio kompanije; smjestili su nas u hotel sa 5 zvjezdica. Boravak u Moskvi je draga uspomena“!

Samo 65 dana poslije događaja koji dočarava naš reprezentativac, Mihail Mojsejevič odlazi u vječnost.   Umro je 5. maja 1995. godine. Kako je to tužno! „Život je partija izgubljena unaprijed“ (Semjuel Beket“).

Jevgenij Gik pitao je Talja u jednom intervjuu: „Jeste li nekada zažalili što ste život posvetili šahu“? „Šah je moj svijet. Ne dom ili tvrđava u kojoj se skrivam od životnih nedaća, već istinski svijet u kome ja živim pun život i u potpunosti ispoljavam sebe“ (Talj).

Kasparov je pisao: „U mom sjećanju Talj je jedinstven igrač koji nikad nije proračunavao dugačke varijante, on ih je naprosto odmah vidio! Njegov um je neprekidno razmišljao o stotinama kombinacija, a njegova fantazija nije imala granice. U Taljevom fizičkom izgledu bilo je nečega mefistofelskog, premda je on bio dobar i osjećajan čovjek“.

Velemajstor Milan Draško