Misteriozne pojave na decembarskom turniru "Treća subota", Đenovići, decembar 2018

24/12/2018 

Na turniru Treća subota u decembru bilo je dosta zanimljivih stvari koje pomalo prevazilaze ’obični’ velemajstorski i intermajstorski turnir. Nekoliko dana prije turnira jedan od prethodnih učesnika obavjestio me da jedna od šahistkinja koja dolazi ima čudno ponašanje. Naveo mi je da je u Sočiju sve učesnike presretala i pitala da li vjeruju u život posle smrti. Nisam smatrao da je to problem za turnir, a i već je bilo kasno da vršim izmjene u sastavu.

Pred početak turnira, ta je šahistkinja stigla sa majkom. Vrlo vitka, u crvenom džemperu, mršava, već čudnog stava, malo savijena sa jednom rukom preko očiju. 

Umjesto pozdrava upita me isto pitanje koje je pitala već nekoliko ljudi u marketu IDEA gdje me ta čudna šahistinja sa majkom čekala. Promrmljah malo iznenađeno – Pa da, misleći da kažem da sam Hrišćanin i da joj to malo obrazložim. Ipak, nisam stigao da dovršim rečenicu. Podignu crni uvojak koji joj je padao na oči i nastavi pomalo mehanički – da, postoji čovjek koji je bio „sa druge strane“ odakle se vratio i napisao knjigu, za koju mi je preporučila da je pročitam. Sve mi je bilo prilično neprijatno, ali srećom upravo je prolazio jedan turski radnik koji se vraćao sa gradilišta u Porto Novom (na granici Kumbor –Đenovići). Ona je odmah prebacila pažnju na njega i postavila mu isto pitanje. Ja sam iskoristio priliku i obratio njenoj majci, upitavši je kako su putovali.

Majka se predstavila kao Žana, i rekla mi da sve zna o turniru jer je sve mailove, koje sam razmjenio sa njenom ćerkom, ona ustvari pisala, potpisujući se imenom ćerke. Sve mi je bilo prilično čudno, ali nisam htio da ulazim u detalje, samo sam je podsjetio da je izvlačenje turnirskih brojeva za turnir Treća subota u hotelu Fiammanti u petak u 18 časova.

Nisam mogao ni da pretpostavim da je ovo tek početak niza misterioznih događaja koja su pratili decembarski turnir – naravno –za neke postoji neko objašnjenje, ali ima i onih koji su nevjerovatni. Svjedoci ovih događaja su sudija, supruga vlasnika hotela, ali i skoro svi učesnici turnira, kao i neki šahisti-gosti koji su posjetili učesnike.

Prvo kolo je proteklo uobičajeno, kao i drugo i treće i ništa nije slutilo događaje koji će uskoro uslediti. Jedan događaj o kojem sam već pisao sada ću ponoviti jer od njega kreće misteriozni niz događaja:

Pred početak četvrtog kola turski šahista Burak Uysal, koji jako dugo igrao prvu partiju, stigao je jedva na poslepodnevnu partiju (igralo se duplo kolo). Igrao je upravo protiv čudne šahistkinje koja me pitala neposredno pred partiju da li može da uzme moju hemijsku olovku koja je primjetila na stolu. Naravno, dao sam joj hemijsku, jer sam isto uradio i kada me indijski šahista isto pitao dan ranije, ali je ona inistirala da meni u zamjenu da njenu hemijsku. Izvadila je iz torbe pernicu i čitavu kolekciju hemijskih olovaka i pružila mi mnogo ljepšu od moje. Nije mi pomoglo odbijanje, morao sam da uzmem za zamjenu njenu hemijsku. Ipak, izgleda da joj je nova (stara) hemijska donijela sreću (a šta se meni desilo pročitaćete kasnije). Čitavu partiju (74 poteza) je odigrala za samo 34 minuta i pobjedila partiju! Na kraju, na časovniku joj je ostalo 2 sata i minut, dok je Buraku ostalo samo 7 sekundi.

Ovaj je događaj izazvao opšte čuđenje, posebno što turski šahista ima za 119 poena veći rejting od nje. Ipak, eto dešava se. Pomislo sam da je turski šahista umoran i da je zato igrao sporo, jer je imao duplo kolo. Iako je i čudna šahistkinja takođe imala duplo kolo, a igrala vrlo brzo. Pomislio sam – pa dešava se, čudno, ali eto desilo se.

Hemijsku koju mi je dala čudna šahistkinja sam ponio kući i pokazao supruzi ispričavši joj kako mi je poklonila čudna šahistkinja. Pisala je nekako čudnom zelenom bojom, koju nisam do sada vidio. Meni se boja učini ružnom i upitam – Da je bacim, kako ružno piše. Supruga me odgovori rekavši – baš je lijepa hemijska, nema veze što je ta neobična boja, pa hemijsku ostavim pored kompjutera. Na pitanje supruge da li je sve bilo na turniru u redu primjetih – upalila mi se crvena lampica u kolima, nešto se pokvarilo, ali nisam mogao da stanem već ću sutra do majstora. Mora da mi je rebrasti remen pukao (obično mi pukne svake dvije godine, pa ga majstor promijeni). To se pokazalo sutra kao tačno. Zanimljivo da je majstor kojem sam dovezao kola pošao da kupi remen i vidio moj puknuti remen koji je ispao iz kola negdje kod škole u Zelenici.

Posle četvrtog kola usledio je slobodan dan. Igrala se jedna odložena partija i sve je bilo u redu.
Tad je počeo niz neobjašnjivih događaja. Jedan velemajstor koji je došao sa suprugom bio je na liturgiji sa suprugom. Po povratku u apartmane sreli su čudnu šahistkinju. Ona je prišla supruzi velemajstora i sa kaputa joj skinula dlaku. Izgledalo je kao da hoće da je baci, ali umjesto toga ona dlaku uvukla u svoj džemper, kod grudi. To ih je malo začudilo i odmah mi je to velemajstor rekao čim je došao u salu za igru, smatrajući da je to vrlo čudno.

Sledeći dan je bilo jasnije što će čudnoj šahistkinji ta dlaka sa kaputa velemajstorove žene.
Dok sam sjedio kod sudije čudna šahistkinja je izvadila dlaku (što su mi rekla dvojica šahista, među njima velemajstor i jedan naš internacionalni majstor) i vezala dlakom kralja. Objesila je kralja kao da se igra pred početak partije (protivnik joj je kasnio). Ipak to je bilo malo čudno. Lijevom rukom koja je laktom bila naslonjena na sto pravila je pokrete, za oko 20 stepeni, pomalo otvarajući šaku, a onda je skupljajući. Ništa strašno, zabavlja se da joj brže prođe vrijeme. Ipak, sa njene lijeve strane do prozora igrao je naš poznati velemajstor poznat po tome što vrlo rijetko gubi turnirske partije pa je čak i jedan od svjetskih rekordera po nizu partija bez poraza, (doduše kao dosta mlađi) protiv indijske šahistkinje koja ima 159 poena niži rejting od njega. Vrlo je slabo igrao i posle žrtve kraljice na h1 od strane indijske šahistkinje izgubio partiju. Porazgovarao sam sa njim i potražio je razlog u lošoj igri u tome što je vrlo slabo spavao svih ovih dana i smatrao da je to razlog neočekivano slabe igre na turniru do sada. Moguće, ali da li je to jedini razlog?! Vjerovatno jeste, ali sledeći događaji bacaju i na to sumnju. Nekoliko učesnika je počelo da priča o ponašanju čudne šahistkinje i skoro da pokazuju strah od njenog ponašanja. Razgovarao sam i sa ženom velemajstora čiju je dlaku čudna šahistkinja uzela. Ona je bila takođe začuđena čitavom situacijom. Na turniru se pojavila napetost i nervoza među učesnicima.

U međuvremenu čudna šahistkinja je nastavila da presreće ljude prije, ali i posle partije sa čudnim pitanjem „Da li vjerujete u život posle smrti?“ Odmah po završetku partije je ispred hotela sačekivala prolaznike, šetače, radnike, ali najviše kupce kod marketa IDEA. Žena našeg velemajstora joj je odgovorila na to pitanje da se radi o demonskim silama, na što se čudna šahistkinja okrenula i brzo otišla. Primjetio sam da se takođe odmah okrene ako dobije odgovor: Ja sam Hrišćanin, ne vjerujem u demone. To sam i preporučio kao odgovor poznanicima koji su čuli za čudnu šahistkinju. Neki su mi posle potvrdili da se čudna šahistkinja na taj odgovor odmah okrenula i gubila interes za dalji razgovor. Jedan internacionalni majstor je primjetio da je čudna šahistkinja na dlaku vješala i skakača. Pokušao je da razgovara sa njom i da joj objasni da nije lijepo to što svakoga pita. Nije uspio da je ubjedi, pa je odustao.

Na turniru je, čisto u šahovskom smislu, još jedan neobičan događaj je postao tema razgovora učesnika u slobodno vrijeme. Najtalentovaniji srpski šahista, prema ocjeni mnogih, koji sa šesnaest godina ima rejting 2497 (u trećem kolu) gubi partiju protiv jedne šahistkinje u samo osam poteza. Praktično, previđa figuru. Posle poteza 8.Lxf6 crni je predao jer na 8…Lxf6 sledi 9.Ld5 i gubi figuru.

Previdi se dešavaju, tako da ovu partiju (u trenutku kada je igrana) nisu povezali sa drugim neobičnim događajima. Ipak, sada je i ona postala tema razgovora. Pitao sam ovog šahistu da li mu se desilo nekada da izgubi tako brzo partiju. Sa osmjehom je rekao: „Pa, ne baš“.

Turnir se i dalje igrao, naizgled sasvim normalno. Dešava se da šahisti previđaju, da slabiji igrači dobijaju jače (prema rejtingu). Ništa čudno.
Ipak, situacija u samom Đenoviću je počela da se komplikuje. Čudna šahistkinja je sačekivala ljude u prodavnici IDEA sa pitanjem koje je izazivalo kod nekih strah. Počeli su svi da pričaju i da zaziru od razgovora sa njom. Neki su čak, kada im se obraćala počinjali da bježe.
Jedan učesnik turnira je vidio kako je jedna djevojka na pitanje čudne šahistkinje počela da bježi uz stepenice. Ipak, čudna šahistkinja je prilično mršava pa je jurila za njom. Djevojka se zaduvala kada je došla na vrh stepenica (oko 50 stepenica) i stala pretpostavljajući da je sigurna. Kada se okrenula pored nje je bila čudna šahistkinja sa svojim pitanjem. Djevojci je pozlilo. Skoro van sebe nekako je potrčala niz stepenice i utrčala u market IDEA gdje su joj dali sok i pokušali da je smire. Čudna šahistkinja je tako postala tema razgovora u ovom dijelu Đenovića. Situacija je počela da izmiče kontroli. Mještani nisu imali više strpljenja za čudnu šahistkinju i njena pitanja. Mojoj supruzi su rekli: „Ne možemo više“. Ona im je savjetovala da se još malo strpe, da ova šahistkinja nije opasna, ni agresivna, već da ima kao neke tikove i da mora da pita to što pita.“
Ipak situacija i na turniru je iznenada počela da se komplikuje jednim potpuno misterioznim događajem, koji možda ima neko realno objašnjenje, a koji je doveo u opasnost čak i odigravanje turnira.