Intervju sa Levom Kharitonom

Intervju objavljen na Šah-mat listi u martu i aprilu 2003. godine

LEV KHARITION

 

Razgovor vodio u januaru 2003- Abdul Karim

Neposredno prije matcha Kasparova - Karpov u ABC Studiju u New Yorku, Abdul Karim je vodio razgovor sa Levom Kharitonom za Pakistan Chess Player. Ispod je prepis tog intervjua.

Mr. Khariton, Vi pisete za nas sajt skoro dvije godine, i mi, izdavaci PCP, kao i citaoci, zeljeli bi saznati nesto vise o Vama, Vasem zivotu, Vasim pogledima...

Ja sam stvarno polaskan Vasim pitanjem. Da pocnem sa ovim, da je za mene velika cast da pisem za PCP. Ovdje vidim ljude koji su potpuno posveceni sahu, prave sahovske entuzijaste, ciji je prioritet je sah i samo sah, a ne finansijska korist. Sudeci po pismima koje dobijam, vecina citalaca voli sah i sahovsku istoriju, njihova pitanja su uvijek adekvatna, i veliko je zadovoljstvo za sahovskog pisca da ima takav fantasticnu povratnu informaciju. Nadam se da dvije rubrike koje ovdje uredjujem - "ChessPress" i "200 rijeci" - privlace sada i ubuduce privlacice znacajan broj citalaca. Za mene, ovo je mjesto jedinstvena pilika da se izrazim, da izrazim svoja gledista, da raspravljam o vaznim temama iz sahovskog zivota.

Kada ste poceli da igate sah?

Sjecam se da sam naucio prve poteze kada sam imao sest godina. To je bilo 1951. kada je Botvinik je igrao match za svjetskog sampiona sa Bronsteinom u Moskvi. Moj otac i moj stariji brat su ocekivali svaku partiju, i sjecam se kako je moj otac, koji nije mogao dobro da vidi jer je bolovao od glaukoma, zatrazio da ponovim odigrane partije matcha koje su objavljene u novinama. Tako sam morao gledati partije u novinama i pomicati figure na tabli. Bio sam veoma nervozan: tek sam naucio ruski jezik, a nisam jos znao latinicu i jednostavno nisam znao notaciju na sahovskoj tabli. Boreci se malo po malo, kroz suze, naucio sam notaciju, iako nisam potpuno razumio samu partiju. To je bilo cisto pomicanje sahovskih figura na tabli i moj otac se naprezao da vidi poteze u novinama, dok uskoro moje citanje nije bilo znatno bolje. Ali, sah sam poceo da igram jednu ili dvije godine kasnije, kada su prijatelji moga brata, obicno dvojica ili trojica, dolazili u nasu kucu i igrali brzopotene partije. Sada naravno znam da oni nisu bili jaki sahisti, ali u pocetku sam od njih redovno gubio gorko placuci. Uskoro sam naucio da veoma brzo igram (igrali smo trominutne brzopotezne partije). Za godinu dana uglavnom sam pobjedjivao na "kucnim" brzopoteznim turnirima. Godine 1954, u jesen, otac me poveo u sahovski klub za djecu i od tada sam poceo da igram na turirima, izucavam ozbiljnije sah, i potpuno se posvecujem igri.

Mr.Lev Khariton sa porodicom, pored ABC Studija, New York

Kada ste poceli da se bavite sahovskim novinarstvom?

Poceo sam da pisem clanke za sahovske casopise prilicno kasno. Sjecam se da sam napisao svoj prvi clanak 1969, kada sam imao 24 godine, i on je objavljen u sovjetskom sahovskom casopisu (u to vijeme je bio nedjeljnik) "64". Uopste, to je bila ideja mog prijatelja Yuri Razuvayeva da pisem o velikom americkom sahisti Harry N.Pillsburyju. Vec u to vrijeme Yuri je napravio velike korake u sahu i bio je mnogo zainteresovan za Pillsburijev strateski plan u daminom gambitu sa bijelim konjem postavljenim na e5. Ustvari, on je i napisao clanak o tome. Vecinu literarnog rada sam pisao ja a Jury je pisao cisto sahovski materijal. Tako mi je, naravno, on osigurao da ja dobijem honorare jer je znao dobro Petrosjana i druge izdavace u "64". Od tada, sam pisao manje ili vise redovno za "64" cak i kada je Petrosjan zamijenjen Yakovom Neischtadtom, mojim prijateljem i dobro poznatim sahovskim autorom i novinarom (sada je stanovnik Izraela) i na kraju je njega zamjenio Karpov i Alexander Roshal. U isto vrijeme ja sam pisao za razne sahoske casopise pocevsi od "Chess in the USSR" kojeg je izdavao velemajstor Yuri Averbakh do Latvijskog casopisa "Schachs" kojeg su izdavali Mikhail Tal i Aiwar Gipslis.

Sta Vas je motivisalo da postanete novinar?

Mislim da na ovo pitanje ne mogu odgovoriti kratko. Da pocnete pisati o bilo kojem predmetu ili temi, to morate to da volite. Ja sam cijeli zivot bio punim srcem angazovan u sahu, i sto su godine odmicale, vise sam bio uvjeren da je sah velika sreca za covjecanstvo kao bilo koja druga forma umjetnosti, bilo da je to muzika, poezija ili balet. Aljehin je bio potpuno u pravu kada je rekao da je sah umjetnost i sebe nazvao umjetnikom. Nazalost u kaleidoskopu danasnjih turnira i matcheva, vodeci velemajstori izgleda da su zaboravili ove rijeci velikog ruskog sampiona. Vise i cesce se cuje da je sah "proizvod koji se treba skupo prodati". To su rijeci Kasparova! Siguran sam da taj pristup ne vodi sahiste nigdje; jos i vise, to je opasno jer jednog dana sahisti mogu otkriti da su komercijalizacijom saha izgubili njeovu ljepotu i sarm igre i unistili njegovu slavnu istoriju. Ovo je vjerovatno odgovor na vase pitanje; najjaca motivacija za sahovske novinare: odbraniti sahovsku umjetnost, rekao bih, protiv moralne degradacije! Jedan slavni ruski novinar mi je nedavno rekao: "Ja sam novinar, i ja nemam pravo da imam svoju poziciju." Ali i nesuprotstavljanje ili nemanje stava, to je vec pozicija i stav! I to veoma opasna pozicija! U danasnjem zivotu uloga novinara je ogromne vaznosti; on ne moze sjediti ogradjen i stajati iznad borbe. Prije nekih cetiri ili pet godina Sarah Hurst, mlada engleska novinarka, predstavila me u svojoj knjizi i na koricama napisala rijeci koje su mi drage: "Posveceno Levu Kharitonu, novinaru koji je uvijek castan, jedan vrlo rijedak primjer." Ako nemate casti tada nemate pravo da se nazovete novinarom!

Dakle, da sumiram, za mene je pisanje u sahu nacin da izrazim sebe. To ne znaci ni na koji nacin da sam uvijek 100% u pravu. Nasuprot tome, volim da cujem kriticka pisma koja mi pomazu da vidim mnoge stvari u novom svjetlu, da ih ponovo procjenim itd.

Preveli mnoge knjige i clanke na vise jezika; da li mozete da navedete neke od njih?

To je istina. Dok sam zivio u Moskvi, preveo sam nekoliko sahovskih i ne-sahovskih knjiga. Ipak, od svih mojih prevoda istaknuo bih prevod knjige Bobby Fischera, "Mojih 60 najboljih partija". To je bila moja prva prevedena knjiga. Kao sto Vi dobro znate, to nije bila obicna knjiga. Pored toga, ovaj prevod sam napravio u vrijeme kada se Fischer penjao na sahovski Olimp i knjiga je postala bestseler u Sovjetskom Savezu prije nego sto se pojavila u knjizarama. Nazalost, mnogo godina kasnije Fischer je optuzio sovjetske izdavace za krsenje njegovog autorskog prava. O tome sam pisao vise puta i opet ponavljam: u vrijeme kada je Fischerovo remek djelo prevedeno i objavljeno u Moskvi, Sovjeti jos nisu potpisali Konvenciju o zastiti autorskih prava (to se desilo tek u maju 1973). Tako su sve publikacije, sto se tice stranih autora, takoreci, bile ilegalne i stvarno su sovjetski izdavaci krsili medjunarodni zakon o autorskom pravu. Tako, Fischerov apel bi trebao biti usmjeren na sovjetsku vladu, a ne na individualne izdavace, koji su samo bili predstavnici drzave. Da je Fischer samo znao koliko ljubitelji saha u Sovjetskom savezu cijene njegovu knjigu, koliko su naucili iz svakog poteza i Fischerovog komentara, koliko ga postuju kao sahistu! Koliko je to razlicito u odnosu na sve ostale americke sahiste! Samo procitajte, na primjer, njihova pisma na  www.chesscafe.com u kojima oni prakticno psuju i proklinju Bobija kao ljudsko bice i ne pokazuju mu nikakvo postovanje ni kao sahisti. Mislim da se Fischer stvarno osjecao usamljen u Americi, ali mozda nije bez sanse da se konacno vrati u svoju zemlju.

Godine 1994 Kirsan Ilyumzhinov, je izjavio da je platio Fischeru 100,000 dolara honorara za moj prevod i bio sam pomalo iznenadjen da je Fischer, koji je u proslosti prezrivo odbacio milione dolara ponudjene od razlicitih industrijskih magnata, prihvatio Kirsanov poklon. Da li je Fischer znao od koga uzima novac? Ali, kao sto znamo danas, Kasparov je posao Fischerovim stopama: on je danas, poslije vise godina uzajamnog optuzivanja, u najboljim odnosima sa Ilyumzhinovom.

Slucajno, prije osam godina, Rusi su izdali knjigu od dva toma Fischerovih partija sa svih 60 partija, koje sam ja preveo. Moje ime, kao prevodioca, nije ni pomenuto. Zanima me da li Fischer zna za tu pirateriju. Ipak, on bi mogao tuziti Ruse za svoja autorska prava. U bilo kojem slucaju, pokusao sam djelovati na izdavace i traziti moja prava kao prevodioca (ipak Fischer nije sam sebe preveo na Ruski!), ali bezuspjesno.

Mozda se citaoci PCP sjecaju mog teksta iz ChessPress "Dr. Nunn or Mr. Batsford?" u kojem sam se zadrzao na mom prevodu Kasparovljeve knjige "Kasparov poducava sah". Necu da ponavljam tu tuznu pricu ponovo. Jedna stvar je jasna: prevod knjige svjetskog sampiona nije me napravio milionerom!

Kada ste poceli da pisete sahovske clanke?

Dakle, kao sto sam rekao, poceo sam da pisem sahovske clanke u Moskvi, kada sam imao 24. godine, ali zvanicno sam poceo da radim kao novinar u januaru 1991, u novinama "La Pensee Russe" u Parizu. Ovaj ruski nedjeljnik bio je objavljivan u Francuskoj od 1947 godine. To su novine ruskih emigranata; one su uvijek bile u opoziciji sa politickim rezimom u Sovjetskom Savezu. Ove novine su cak bile zabranjene u SSSR-u.
Jednom, ubrzo po mom dolasku u Moskvu, vidio sam te novine u kuci mojih prijatelja Vladimir Kislika i Belle Gulko (starije sestre velemajstora Borisa Gulka). Oni su bili poznati disidenti u Moskvi i pomogli su mnogim ljudima, bilo da su bili emigranti, bilo da su bili aktivisti organizacije za ljudska prava. Oni su mi dali novine i upozorili me da ih ne citam na autobusnoj stanici ili u podzemnoj zeljeznici. To je sigurno bilo opasno jer citanje "La Pensee Russe" van kuce moze bilo ko prijaviti. Ko bi mogao misliti da cu ja jednog dana pisati za te novine! 
Kada sam posao da zivim u Parizu (u avgustu 1990), jedan od mojih ruskih prijatelja mi je rekao da postoji upraznjeno mjesto u novinama za nekoga ko bi mogao da igra sah i bavi se novinarstvom. Posao sam na zakazani sastanak sa Mrs. Irina Ilovayskajom, glavnim urednikom "La Pensee Russe". Ona je bila (umrla je prije nekoliko godina) izuzetno inteligentna i obrazovana osoba (ona je na primjer govorila osam jezika). Mislim da nije bilo nijedne druge osobe u svijetu koja je razumjela opasnost od komunizma bolje od Ilovayskaye! Zanimljivo je da je nekoliko godina radila u Vermontu kao sekretarica velikog ruskog pisca Aleksandra Solzenjicina, kada je on bio prognan od sovjetskih zvanicnika u USA. Pricali smo oko 15 minuta, i osjetio sam da me cijeni, prije svega kao ljudsko bice. Kasnije, kada sam vec radio nekoliko godina u novinama, Ilovayskaya mi je rekla da je povjerovala svojoj intuiciji kada me izabrala. Ona je razgovarala sa nekoliko ruskih velemajstora, koji su takodje zeljeli uredjivati sahovsku rubriku u tim novinama, ali je ona vise izabrala mene, i nije nikad zazalila zbog tog izbora. Zanimljivo je da prvi clanak koji sam napisao za "La Pensee Russe" bio je o Kasparovljevoj pobjedi u matchu protiv Karpova u Lyonu. Od tada radim za "La Pensee Russe", i veoma sam ponosan na to! 

Uopsteno govoreci, sa toplinom se sjecam tih 9 godina koje sam zivio u Parizu. Veoma sam zahvalan sudbini koja mi je dala sansu da upoznam takve ljude kao sto su Ilovayskaya i Alexander Ginzburg, koji je bio najistaknutiji sovjetski borac za ljudska pava. On je bio uhapsen od sovjetskih komunista nekoliko puta i proveo, sve u svemu, oko 15 godina u zatvoru. U Rusiji mi nazivamo takve ljude "zatvorenici zbog uvjerenja". Ginzburg je bio osnivac, godine 1975, slavne "Grupe" na potpisivanju zavrsnog dokumenta u Helsinkiju. Ustvari, organizacija je branila ljudska prava u cijelom svijetu.
Vise nego bilo sta drugo u sijetu, ja sam uvijek volio slobodu, ali mislim da su me takvi ljudi kao Ilovayskaya i Ginzburg naucili dobro da ta sloboda treba svaki minut da se brani, da ne mozemo biti robovi, mi ne bi trebali biti ispranog-mozga, i moramo se boriti za slobodu i danju i nocu!

Pisali ste za chesscafe.com, ali je doslo do nekog sukoba izmedju Vas i Hanona Russella. Sta je to bilo i zasto ste iznenada prestali da pisete za njih?

Mislim da znate vise ili manje zbog cega sam prestao da pisem za ChessCafe. Mr. Russell je bio potaknut od Mr. Wintera da me optuzi za plagijat. To je potpuno neutemeljena optuzba, i ako bi nekoga trebalo optuziti za plagijat, ja bih bio posljednja osoba koja bi tu optuzbu zasluzivala. Pisao sam za ChessCafe cetiri godine, a da nism dobio ni centa, dok je vecina kolumnista za Mr. Russella bila placena kao novinari. Uz to, vecina mojih publikacija, dobila je najvece pohvale kritike, koristena je za druge sajtove (nije li to plagijat?), ali ja se nisam nikad zalio, nikad nisam protestovao. Nasuprot tome, ja veoma cijenim kada moj rad prenose drugi sajtovi, tako da vise ljudi moze da se upozna sa mojim pisnjem i razmisljanjima. Mislim da me to razlikuje od drugih sahovskih novinara koji jedan drugog optuzuju zbog plagijata. Zanimljivo da Mr. Russell koristi cenzuru kao izdavaci u bivsem Sovjetskom Savezu: za njegovu Oglasnu tablu, on bira samo pisma koja mu odgovaraju, i ako mu slucajno posaljem neki komentar koji se tice sahovskog zivota velikih sahista, on ih nikad ne objavljuje. Siguran sam da ljubitelji saha gube mnogo: poznajem sahovski zivot veoma dobro, poznavao sam mnoge velike sahiste. Ali Mr. Russell, koji se smatra 100% Amerikancem, slijedi zbog nekih nepoznatih razloga "najbolju komunisticku tradiciju". Ocigledno, nije dovoljno zivjeti u slobodnoj zemlji, vec treba biti slobodan unutra, u svom duhu i razmisljanju, i on je trebao upoznati takve ljude kakve sam upoznao u Parizu!

U zivotu ste sreli mnogo sahista, svjetske sampione, da li biste nam mogli reci o tim trenucima koje ste proveli sa njima?

Iskreno, u mom zivotu sam imao srecu i cast da sam upoznao mnoge talentovane sahiste i cak svjetske sampione. Rastao sam u mladjim danima sa takvim igracima kao sto su Yuri Razuvayev i Boris Gulko. Obojica su postali dobro poznati velemajstori. Gulko je cak bio izazivac za titulu svjetskog sampiona (izgubio je match kandidata od Nigela Shorta). Na neki nacin, on je jedinstven sahista: on je jedini sahista na svijetu koji je sampion i SSSR-a i USA. Takodje, on je jedan od nekoliko sahista koji imaju pozitivan rezultat sa Kasparovom: 3:1! Igrao sam sa Gulkom dva puta, i pobjedio sam obe partije. Tako se danas salim da sam jaci od Kasparova, jer sam pobjedio covjeka koji ima pobjednicki rezultat protiv Kasparova. Evo moje prve pobjede protiv Borisa na omladinskom sampionatu Moskve 1960 (Ja sam imao 15 a Boris 13 godina!).

L.Khariton - B.Gulko

1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Bb5 Nd4 4.Nxd4 exd4 5.d3 Bb4+ 6.c3 Bc5 7.0-0 a6 8.Ba4 Ne7 9.Bg5 0-0 10.Bb3 Kh8 11.Kh1 f6 12.Bh4 Ng6 13.Bg3 f5 14.f4 d6 15.Nd2 fxe4 16.Nxe4 dxc3 17.bxc3 Be3 18.Ng5 d5 19.Nxh7 Kxh7 20.Qh5+ Kg8 21.Bxd5+ Rf7 22.Bxf7+ Kxf7 23.f5 Qxd3 24.fxg6+ Ke6 25.Qe5+ Kd7 26.Qxc7+1:0

Yuri Razuvayev je bio uvijek moja "crna macka" na sahovskoj tabli: redovno sam sa njim gubio. Uz to svaki put sam izgubio na spektakularan nacin. Stvar je u tonme sto je Razuvayev bio, jos u mladosti, odlican teoreticar i nisam mogao sa njim da se takmicim u pripremi otvaranja. Nepotrebno je da kazem da cete vidjeti dvije partije koje je on dobio protiv mene 1960. i 1961.

L.Khariton - Y.Razuvayev 
Omladinski sampionat Moskve, 1960

1.d4 Nf6 2.c4 g6 3.Nc3 Bg7 4.e4 0-0 5.f3 d6 6.Be3 Nbd7 7.Qd2 c5 8.d5 a6 9.Bh6 Qa5 10.Bxg7 Kxg7 11.g4 b5 12.cxb5 axb5 13.Nxb5 Qb6 14.h4 Ba6 15.a4 c4 16.Bxc4 Rfc8 17.b3 Nc5 18.Rc1 Bxb5 19.axb5 Ra3 20.g5 Nxb3 21.gxf6+ exf6 22.Bxb3 Rxc1+ 23.Qxc1 Rxb3 24.Ne2 Rxf3 25.Qc4 Qa5+ 26.Kd1 Ra3 27.Nc1 Ra4 28.Qc2 Rd4+ 0:1

Y.Razuvayev - L.Khariton 
Omladinski ekipni sampionat Moskve, 1961

1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Bb5 Nf6 4.0-0 Nxe4 5.d4 Be7 6.Qe2 Nd6 7.Bxc6 bxc6 8.dxe5 Nb7 9.Nc3 0-0 10.Bf4 Nc5 11.Rfe1 Re8 12.Ne4 Ba6 13.Qd2 Nxe4 14.Rxe4 d5 15.exd6 cxd6 16.h3 c5 17.Rae1 Bb7 18.R4e3 Bxf3 19.Bxd6 Bc6 20.Rxe7 Rxe7 21.Rxe7 Rb8 22.Qf4 Bd5 23.c4 Rb4 24.Qg5 Rxc4 25.Be5 Rc1+ 26.Kh2 1:0

Pocetkom 1970-ih Razuvayev je bio Karpovljev kosultant u pripremi  otaranja. U to vrijeme  Grigory Goldberg, sahovski majstor i Botvinikov dugogodisnji prijatelj, rekao mi je da Razuvayev zna otvaranja bolje od Gellera, Boleslavskog i Furmana zajedno! Siguran sam da je Goldberg znao sta govori. Kada sam zivio u Moskvi, Razuvayev i ja smo se druzili godinama. Ali vrijeme i razlicite drzave izgleda da su odvukle stare prijatelje na razlicite strane.

Sjecam se knjige "Engleske lekcije" koju sam napisao o mojim sahovskim kontaktima sa Mihailom Botvinikom, prvim svjetskim sampionom iz Sovjetskog Saveza. On je sigurno bio sahovska legenda, najharizmaticnija osoba u modernoj sahovskoj istoriji. Njegov doprinos sahu, napretku saha, moze se samo doprinosom Steinitza! On je bio veoma ponosna osoba, ali u isto vrijeme bio je veoma skroman covjek. Ja sam iznenadjen kako neki novinari opisuju Botvinika kao politickog oportunistu koji je ucinio sve da unisti zivote i sahovsku karijeru svojih protivnika. Dovoljno je procitati clanak Taylora Kingstona ("Botvinik protiv Keresa") ili Kingstonov intervju sa velemajstorom Yuri Averbahom u kojem cini sve da izazove kod citalaca gnusanje prema Botviniku. Jedan ruski novinar (sada veoma uspjesan u USA) isao je tako daleko da je rekao da je Botvinik trazio sve za sebe od sovjetske vlade: na primjer, da je trazio prije ne-odigranog matcha sa Aljehinom da mu vlada nabavi 300 grama crvenog kavijara i njegovoj zeni krzneni kaput. U to vrijeme, pise taj novinar, svi sovjetski ljudi su gladovali, a Botvinik je trazio takav luksuz! Ali zasto bi Botviniku odbili zahtjev za dobrim kaputom za zenu? Da li je ona trebala putovati sa njim u London u dronjcima? Ne zaboravite da je Botvinik godinama bio najjaci sahista na sijetu i predstavljao Sovjetski Savez kao drzavu.

Takodje, mnogo godina sam blisko poznavao Davida Bronsteina. Napisao sam brojne clanke o tom izvanrednom covjeku i originalnom sahovskom filozofu. Ali ni svi ovi clanci ne mogu izraziti moje divljenje koje sam osjecao prema tom velemajstoru. Nazalost, iz jos do danas nepoznatih razloga on nije osvojio titulu protiv Botvinika u matchu 1951 godine. Siguran sam da se to desilo, njegov cijeli zivot bi posao drugim tokom, on bi imao vise poziva za turnire, ne bi nikada bio zanemaren kao sto je bio, od sahovskih autoriteta Sovjetskog Saveza.

Ponosan sam sto sam tokom zivljenja u Parizu blisko upoznao Borisa Spaskog. Za mene je on ne samo veliki svjetski sampion, nego primarno brilijantan covjek koji svoj zivot zivi u potpuno posebnoj moralnoj dimenziji. On je jedan od ljudi koji nije nikada morao da se stidi nijednog djela koje je napravio. Na primjer, iako je njegov odnos sa Korchnojem bio vrlo napet, on nije potpisao zloglasno "Anti-Korchnojevo pismo sovjetskih velemajstora" poslije odluke Korcnoja da se ne vrati u Sovjetski Savez, 1976 godine. Mnogi ljudi, cak i oni koji sve znaju kao velemajstor Averbah, optuzili su Spaskog govoreci da je dobio u matchu protiv Fischera previse para 1972 godine, i da je zato dozvolio Fischeru da pobjedi i uzme sahovsku krunu. Nista ne moze biti dalje od istine od toga! Boris je dobro znao da bi bez tog matcha sahovska istorija bila mnogo siromasnija. Spassky-Fischer bi tada napravili prazninu koja bi bljestala kao "neodigrani matchevi" izmedju Laskera i Rubinsteina ili match Aljehin-Botvinnik.

Mogu da pricam satima o velikim sahistima, ali mislim da je takodje vazno da pomenem manje poznate ljude koji su bili moji sahovski ucitelji: Yuri Brazilsky, Grigory Ravinsky, Alexander Konstantinopolsky. Svi su oni umrli prije mnogo godina, ali se ih uvijek rado sjecam.

Kako bi Vi uporedili Fischera, Kasparova, Karpova i Ananda?

Naravno, sve su to veliki sahisti, i svako od njih zasluzuje posebno opisivanje. Iskreno govoreci, svaki od njih predstavlja ono sto je sah kao umjetnost, sport i nauka, postigla u drugoj polovini 20. vijeka. Bez njihovog sahovskog nasljedja mladi sahisti ne bi mogli napredovati! Sigurno, svaki od njih je veliki borac na tabli, a Fischer i Kasparov isto tako i izvan table! Ako zelite da ih uporedim, rekao bih da je Fischer sahista sa svojim sopstvenim principima, nedostaje mu fleksibilnost, ili, ja bih rekao, oportunizam kojeg imaju "2 K". Jedan od razloga sto je Fischer na kraju napustio sah (osim pritiska FIDE i sovjetske sahovske federacije) je bio sto je osjecao, kao intuitivni genije, da je vrijeme postenog saha, saha zasnovanog na sahovskim principima i pravilima prije nego na izuzecima davno proslo. On je imao vrlo jasan pogled na sah, njegove partije su bile, da se izrazim metaforicno, tako prozirne kao voda u Mediteranu lijepog suncanog dana! Inace, medije su dopisale  Fischeru skandale, grabljenje novca i spletke, iako mi znamo da je on bio potpuno posvecen sahu. Necu govoriti o razlikama izmedju Karpova i Kasparova kao sahiste, cijeli svijet zna da su oni razliciti kao dan i noc, ali prije mnogo godina ja sam napisao u jednom clanku da su oni kao ljudska bica slicni: obojica, cak i danas, u svom mentalitetu ostali su tipicni sovjetski ljudi, komunisti (paradoksalno!) po svom nacinu razmisljanja. Ipak njihov temperment je razlicit. Karpov napusta sobu tiho zatvarajuci vrata, dok Kasparov uvijek tresne vratima...

Anand je fantasticno talentovan igrac, mozda genije, ali kao ljudsko bice, on mi se cini bezbojan.... 

Sta mislite ko je najjaci sahista danas, bez obzira na rejting?

Nema sumnje da je cak i danas najjaci svjetski igrac Kasparov. U svakom slucaju, niko nije prevazisao njegove uspjehe na turnirima. Ipak niko ne moze prevariti vrijeme. Danas Kasparov nije kao onaj prije 10 ili 15 godina. Ako je u proslosti on obicno pobjedjivao zahvaljujuci inspiraciji  i pripremama, danas mu njegov profesionalizam pomaze. Uskoro kada pocne da gubi energiju, iako ima ogroman energetski potencijal, zamjenice ga druge sahovske zvijezde. Danas, ja vjerujem, on nije jaci od Kramnika ili Ananda. Ponomarjovljev uspon je brz, i potnecijal njegove igre je jos uvijek nepoznat. Ne zaboravite druge mlade sahiste kao Radjabov, Grischuk, Karjakin, ili neke juniore u Kini, Madjarskoj, Engleskoj...

Sto se tice matcheva Kasparova protiv kompjutera, mislim da ce match sa "Juniorom" biti teska proba, ako ne i iskusenje, za 40-godisnjeg sampiona. Vec prije pet godina igrajuci protiv "Deeper Blue", Kasparov je pokazao svoj temperament. Ovaj put ce stvari biti mnogo teze za njega, osim ako cijela stvar nije unapred dogovorena od organizatora i kompjuterskog tima. Sa jedne strane bio sam u pravu u mom clanku "Gazza will not go to Gaza!" Predvidio sam da Kasparov nece igrati u Jerusalemu. Sada ce se match odrzati u New-Yorku. Nadam se da nisam u pravu u vezi dogovorenog rezultata matcha.

Kada je na pres konferenciji u sali za igranje u matchu 2K (Kasparov-Karpov), Karpov rekao da nije zadovoljan sa sistemom svjetskog sampionata ... i to zato sto on ne igra u tom KO sistemu sampionata...Zasto? I sto vi mislite o tome?

Jedina istina je da se Karpov ne moze uspjesno boriti za sahovsku krunu. Sada mu ne bi odgovarao ni jedan sistem. Naravno, on je brilijantan sahista, i on jos igra jako dobro, ali kao svjetski sampion on spada u sahovsku istoriju i to je sve!

A sto se tice sistema selekcije za svjetski sampionat, moramo biti hrabri da prihvatimo relanost naseg vremena. Sahovski svijet se vise nikad nece vratiti na one medjuzonske, kandidatske i matcheve za titulu prvaka svijeta, koji su postojali od 50-tih kroz 90-te. Kao sto znate, u mnogim clancima, ja sam pozivao na povratak tog sistema takmicenja, da tako kazem klasicnog sistema selekcije izazivaca. Sada, ipak, ja shvatam da se nesto promijenilo u svijetu, i da novo vrijeme trazi nesto sasvim novo i u sahu. Sahisti ne zele da igraju na turnirima koji traju mjesecima i da svaki ciklus za svjetskog sampiona traje tri godine! S druge strane, smjesno je razmisljati o KO turnirima sa 100 ili vise ucesnika i brzopotezno razigravanje kao sto je u sampionatu svijeta! Ozbiljno je pitanje, koliko je turnira Khalifman pobjedio prije nego je postao svjetski sampion u Las Vegasu? Ili, da li je on pobjedio na bilo kojem vaznom turniru poslije toga?

Da li je Kasparov jos dovoljno jak da igra protiv kompjutera slijedeci mjesec?
Sta mislite o sahovskoj snazi poslije njegovog matcha protiv Karpova?

Bez sumnje da ce Kasparov igrati uskoro protiv "Juniora". Svi ovi kompjuteri su jaci i jaci. Ovdje u New Yorku igra Kasparova protiv Karpova je, da tako kazem, u namanju ruku razocaravajuca. Imao sam osjecaj da danas Kasparov ne moze potpuno da se koncentrise na sah. On razmislja o previse stvari. Prije svega, biznis i veliki novac. Pitanje je zasto se on ukljucuje u probleme svjetske istorije? Zasto on zeli da se ponovo razmotre cinjenice iz istorije? Da li je on ekspert iz istorije, ljudske kulture i ljudske civilizacije? Nazalost, mnogi poznati ljudi, politicki lideri, na primjer, kada ljudi oko njih pocinju da ih postuju, povjeruju da su sveznalice. Mi znamo ovo iz istorije - Staljin, Mao... Ali Kasparov je sahista, veliki sahista, on ne smije zaboraviti svoju umjetnost i on mora pruziti radost svima onima koji vole sah, umjesto da radi nesto za sto je potpuno nekompetentan.

Ne smijemo zaboraviti da ce Kasparov uskoro imati 40 godina. A, ja mislim da on ne moze igrati, kao, da tako kazem, prije 10 ili 15 godina. U ovom matchu sa Karpovom, primjetio sam da on ne moze vise racunati dugo varijante koliko je mogao prije. Sta ce uraditi protiv ovog kompjutera? Njegova intuicija protiv silikonskog cudovista nije dovoljna...

U proslosti Kasparov nije igrao match za titulu svjetskog sampiona protiv Shirova. Da li se on plasio Shirova jer je Shirov bio poznat kao jaki velemajstor i postigao je, kasnije rezultat 7/3 u matchu Rusija protiv "Ostatka svijeta"...?  

Ne znam tacno ko je kriv za "neodigrani match" izmedju Kasparova i Shirova. Ali bilo sta da je razlog, nije bilo u interesu Shirovu da se taj match ne odigra. Za svakog izazivaca, a to znamo iz sahovske istorije, takav match je zivotni san. Bez obzira na finansijsku podrsku matchu, Kasparov je djelujuci kao svjetski sampion mogao uciniti sve da se match organizuje; uz to Kasparov je predlozio da se odigra kandidatski match Kramnik-Shirov. I Shirov je dobio brilijantno taj match!

Mislim da se Kasparov nije plasio Shirova. Prije je razlog sto je precjenio svoje sanse, razmatrajuci rezultat koji je upadljivo u njegovu korist u turnirskim susretima. I to je bila prepreka Kasparovu da igra u tom matchu. Mi iz sahovske istorije znamo da su Kapablanka i Spaski takodje bili previse samouvjereni u njihovim matchevima protiv Aljehina i Fischera. Rezultat prije matcha moze ponekad biti ometajuci faktor.

Prije nekoliko godina, Kasparov i predsjednik FIDE su bili neprijatelji, a danas su "u istom camcu". Da li je Kasparov shvatio da je nista bez FIDE, ili su njih dvojica shvatili da imaju isti interes? Da li je taj zajednicki interes sah, novac ili moc ili sve troje istovremeno?

Iskreno, nisam iznenadjen sto se Kasparov pridruzio na kraju Ilyumzhinovu. Kompromisi sa svojom savjescu, potpuni gubitak principa cini logiku (ako je to uopste neka logika!) njegovog zivota. On je optuzio Kirsana cak za pranje novca (sto je jednostavno kriminal u pravnom sistemu svake drzave) da bi mu se pridruzio nekoliko godina poslije. 

Ali ako pratite unazad zivot Kasparova, vidjecete da se isto dogodilo sa njim kada je Kampomanes bio predsjednik FIDE. Sjecam se da je Kasparov govorio i pisao da je njegova borba protiv Kampomanesa jednake vrijednosti kao borba protiv fasizma. I tada, potpuno iznenada, on je podupro re-izbor Kampomanesa! Kada se Kasparov zali da ga sahisti ne podrzavaju, on mora shvatiti: oni mu ne vjeruju. To je vrlo jednostavno objasniti!

 Danas je veza Kasparov-Ilyumzhinov zasnovana na interesima obojice za novac i politicku moc. Danas oni vladaju sahovskim svijetom. Njih podupire Seirawan, americki velemajstor koji je takodje pokazao da mu potpuno nedostaju principi. Samo se sjetite njegovog "ljutitog" pisma protiv Ilyumzhinov prosle godine, u kojem je trazio da Kirsan da ostavku kao predsjednik FIDE. Danas je on Kirsanov najbolji prijatelj!

Recite nam nesto o Talju i Fischeru i njihovim partijama.

Postavili ste veoma zanimljivo pitanje. Istinu da kazem, napisacu jedna clanak o obojici sahovskih giganata. Ja zelim da pisem o njima kao velikim sahistima, o njihovom ogromnom doprinosu sahu i sahovskoj istoriji. Jednostavno zelim da pisem o njima kao ljudskim bicima, kao izuzetnim ljudima!

Za sahiste moje generacije, mladost je neodvojivo povezana za ova dva imena: Talj i Fischer! Iskreno, godine 1959, 1960, a to je kada sam imao 14. ili 15. godina, mislio sam da nece biti nikad vecih sahista od Talja i Fischera. To su bila magnetska imena! U to vrijeme Talj je jasno bio jaci. Tada je bio u zenitu snage. Suvisno je da podsjecam da je 1959 godine na turniru kandidata u Jugoslaviji on pobjedio Fischera 4:0! U to vrijeme se niko nije mogao suprotstaviti Talju i godine 1960, on je osvojio titulu prvaka svijeta u matchu protiv Botvinika. Fischer, iako vec jak velemajstor nije razumio Taljeve iracionalne zrtve. Uz to, psiholoski, njegova igra je bila naivna u poredjenju sa Taljevom. Tokom 60-ih godina, Talj je patio od razlicitih bolesti, dok je Bobby imao stalan napredak izuzev njegovih razocaravujcih "napustanja" poznatih turnira. Ipak godine 1962, na turniru kandidata u Curacao on je pobjedio Talja (2:1) koji se pri kraju turnira razbolio i morao ici u bolnicu. Sto je jos vaznije, Fischer je jedini sahista na turniru koji je posjetio Talja u bolnici i igrao sa njim brzopotezne partije. Nijedan od ucesnika turnira nije cak ni posao da vidi kolegu u bolnici! Ovo je ono na sto bih volio da podsjetim kada cujem da ljudi pricaju o Fischerovom antisemitizmu i podjednako njegovoj surovosti. Uopsteno, Fischer je imao dobre, prijateljske odnose, sa svim najboljim sovjetskim velemajstorima-Petrosjanom, Keresom, Smislovom i Gelerom. Nije slucajno da je 20 godina poslije pobjede u matchu za titulu svjetskog sampiona, odabrao Spaskog da sa njim odigra match u Jugoslaviji. On je dobro shvatio da zlo ne dolazi od sahista, nego od onih, koje je nazvao "gmizavci" koji su uvijek blizu svijeta velikog saha. Sigurno, mislim sa nostalgijom o Talju i Fischeru, to je bilo "zlatno doba" saha, nesto sto mi vise necemo nikada da vidimo ponovo. U isto vrijeme, ja sam sretan i ponosan sto sam svjedok te epohe!

Mr. Khariton, mnogo Vam hvala za ovaj intervju, i nadam se da cemo imati opet prilike za razgovor!

Razgovor vodio Abdul Karim