INTERVJU SA MIYOKO WATAI, FISCHEROVOM VJERENICOM (22. avgust 2004. godine)

Autor intervjua En Mafuruji

INTERVJU SA MIYOKO WATAI, FISCHEROVOM VJERENICOM 

Miyoko Watai, sadasnja predsjednica i generalni sektretar Japanske sahovske asocijacije, posjećivala je pritvor u Ushiku, Ibaraki Prefecturi,  50 kilometara sjeverno istocno od Tokija, svaki dan osim vikendom i praznicima, vozeci se dva sata vozom i taksijem u jednom smjeru. Sjedeci na stolici u maloj sobi tamo, sastaje se-kroz stakleni zid-sa sahovskom legendom i njenim vjerenikom, Bobi Fischerom.

Od kada je 59-godisnja Watai prvi put srela Fischera u Tokiju 1973. godine, dopisivala se sa bivsim svjetskim sampionom i posjetila njegov dom u USA i Madjarskoj. U januaru 2000. godine kada su Fischera trazile USA zbog krsenja medjunarodnih sankcija protiv bivse Jugoslavije 1992. godine, on je konacno poceo da zivi u Watainom domu u centru grada Kamata u Tokijskom Ota Ward. To je ustvari pocetak njihovog bracnog zivota. Sada ovaj par zeli da legalizuje tu vezu.

Njihov miran zivot u Japanu, ipak, bio je brutalno prekinut 13. jula, kada je Fischer uhapsen na Narita aerodromu u Japanu za navodno pokusaj putovanja nevazecim americkim pasosem. Sahovski velemajstor je zadrzan u pritvoru Ushiku poslije prebacivanja iz slicnog pritvora sa aerodroma 10. avgusta.

Situacija je za Fischera i Watai postajala sve gora. Uvece, 24. avgusta, Japanska vlada, koja je imala zahtjev USA za izrucenje, izdala je naredjenje da se Fischer kasnije te noci deportuje. To je sokiralo vjerenicu kao i Fischjerove pristalice. Ali, njegovi advokati su brzo ulozili zalbu u Tokijskom distriktu trazeci da se naredjenje ponisti, sto bi odlozilo izrucenje vise mjeseci, prema misljenju Watai.

Watai je ljuta i zabrinuta jer je hapsenje sahovskom geniju uzrokovalo dusevne patnje i potpuno poremetilo miran zivot ovog para u Japanu.  "On je kao zatvorenik koji ceka u redu za streljanje. Plasi se da bi mogao biti deportovan u USA, sto bi se moglo dogoditi svakog dana. Zasto moramo trpjeti takvu nesrecu?" kaze Watai.

Upravo prije nego sto se desio incident, Watai je ocajnicki pokusala da oslobodi Fischera, trazeci potporu Fischerovih sahovskih pristalica sirom svijeta. Komitet za oslobodjenje Bobi Fischera je formiran krajem jula od strane Watai i drugih Fischerovih obozavalaca, ukljucujuci Ichiji Ishii, bivseg zamjenika ministra spoljnih poslova Japana, i kanadskog konsultanta za komunikacije Johna Bosnitcha. Ova grupa je preduzela energicno zakonske akcije da sprijeci japansku vladu da deportuje Fischera u USA.

Prvi susret

Watai, koja je zenski medjunarodni majstor i medjunarodni sudija, pocela je da izucava sah poslije diplomiranja na Farmaceutskom Univerzitetu Meiji da bi mogla pobjediti tadasnjeg momka. Radeci kao farmaceut, ucestvovala je na Sahovsksoj olimpijadi 1972. godine i pobjedila na zenskom sampionatu Japana, 1975. godine.

E.M.: Da li ste vidjeli Fischera prije nego sto ste ga bolje upoznali 1973. godine?

Watai: Poslije njegove pobjede u matchu za svjetskog sampiona sa Borisom Spaskim, on je postao pravi sahovski Bog. Izrezivala sam sve clanke o njemu iz casopisa i engleskih novina, i izucavala sam njegove partije.

 

E.M.: Kada je Fischer posjetio Sahovsku asocijaciju Japana u Tokiju 1973. godine da nadje sponzore za revans match sa Spaskim, zatrazili su da mu Vi ne brzinu pokazete Tokijo. Na koja ste ga mjesta poveli i kakvi su bili Vasi utisci o njmu?

Watai: Nekoliko dana sam provela sa njim. Povela sam ga na SKD zensku muzicku reviju, Akihabara (kraj sa gomilom prodavaca elektricnih proizvoda) i Asakusa (tradicionalni centar grada sa slavnim Sensoji Temple). On je malo govorio i bio je ljubazan.

E.M.: Kako je teklo vase prijateljstvo sa Fischerom?

"Ilegalni revans match" Fischer-Spaski 1992

Watai: Zatrazio je da dodjem do njega prije nego sto sam posjetila Kolumbiju zbog zenske sahovske olimpijade 1974. To sam i uradila. Tada je Bobby bio član Church of God i boravio u njihovom smjestaju. Tako sam boravila u kuci sa jednim clanom te grupe. Povedena sam do Fischera ujutro, i zatim smo izasli sa njegovim sekretarom na razgledanje i rucak. Isli smo takodje u Disneyland i Las Vegas. Nastavili smo sa razmjenom pisama. Bila sam pozvana na njegov revans match sa Spaskim, 1992. godine u Jugoslaviju.

E.M.: Fischer se preselio u Madjarsku poslije pokusaja vlade USA da ga uhvati zbog krsenja medjunarodnih sankcija prema bivsoj Jugoslaviji jer je igrao revans match. Da li ste posli u tu zemlju da ga vidite?

Bobijeva majka Regina Fischer

Watai: Posjecivala sam ga svake godine. Izlazili smo u bisokope i kupovine. Radili smo uobicajene stvari koje ljudi rade. On nije mislio samo o sahu. Kada je bio u Madjarskoj desile su se tuzne stvari. Njegova majka i sestra su umrle ali on nije mogao prisustvovati sahrani. Kada je njegova majka bila u bolnici u USA on nije mogao poci da je vidi vec je samo mogao da prica sa njom preko telefona. Ona je bila izvanredna zena. Poslije razvoda od Bobijevog oca sve je ucinila da sama podigne dvoje djece. Radila je kao daktilograf i medicinska sestra. Dobila je cak licencu ljekara u Njemackoj. Gledajuci unazad sta se sa njim desavalo u to vrijeme, mislim da je ona vec bila dovoljno kaznjena.

Zivot sa Fischerom

Tokom tih godina, Watai je priznala, njihov odnos je postao intiman. Tako je bilo prirodno da zive zajedno u Japanu 2000. godine. Fischer i Watai su namjeravali da nastave taj ustvari bracni zivot, ali ironijom sudbine hapsenje Fischera sprijecilo ih je da se zakonski vjencaju. Watai je posla u biro Ota Warda, 17. avgusta da se ozakoni njihovo vjencanje. Ali, to nije bilo prihvaceno jer je Fischer morao da pribavi dodatne dokumente koje izdaje americka ambasada da se ozeni za Japanku.

E.M.: Zasto je on dosao u Japan 2000. godine?

Watai: Dosao je u Japan da razvije novi sahovski casovnik sa Seiko Inc. Necu vam reci sta je to jer je to poslovna tajna. Prototip tog casovnika ce biti zavrsen u septembru. Kasnije ce moci da se prodaje. Taj sat ce moci da se koristi i za matcheve drugih igara kao "go" i "shogi", japanska verzija saha.

E.M.: Kakav je zivot sa Fischerom?

Watai: Zeljela bih to sacuvati nasu privatnost.

E.M.: Neki ljudi su sumnjali da je pokusaj zakonskog vjencanja samo pokusaj da se pomogne Fischeru da se spasi iz teske situaije. Da bi odbacili takve pretpostavke, da li bi opisali malo kakav je bio ustvari vas bracni zivot?  

Watai: [Nerado odgovara] On ne voli da uzima nikakve lijekove i ne ide kod ljekara. On ne trpi izvjestacene metode. Vise voli Istocnajcku medicinu, prirodan nacin lijecenja bolesti. Kako voli toplotne izvore, posjecivao je toplotne izvore u Japnu, kao i u Madjarskoj.

Sahovska legenda Bobby Fischer posjetio je toplotni izvor Beppu u Oita Prefecture u Japanu prije nekoliko godina. Photo: Miyoko Watai.

Veoma je tvrdoglav. Drzi se svog smjera. Kada se prehladi, samo ostane kod kuce. Ne voli da zena sminka usne, da boja kosu i nosi cipele sa visokim petama. Ali, kako zena moze da izlazi napolje bez dotjerivanja?

E.M.: Kako bi opisali Fischera kao supruga?

Watai: On je vrlo casna osoba. Jednom mi je rekao da je dobio ponudu nekih kompanija da ih reklamira kada je postao svjetski sampion. Ali, on je to odbio jer nije htio reklamirati proizvode koje ne voli.

E.M.: Da li ste otkrili neke ekscentricnosti u njegovom ponasanju?

Watai: Da. Ali mislim da njega ne treba cijeniti po standardima obicnih ljudi.

E.M.: Zasto je Fischer volio da zivi u Japanu?

Watai: Kada je zivio u Evropi stalno su ga novinari fotografisali. U Japanu, niko ga nije poznavao tako da se mogao opustiti. Da bi tako ostalo nije se u Japanu sretao sa sahistima. Samo moji bliski prijatelji su znali za nasu vezu.

Bobi igra sah "Fischer Random" protiv mlade Susan Polgar u Budimpesti

E.M.: Da li Fischer jos uvijek voli Japan?

Watai: Japan i Njemacka su zemlje koje su najvise izgubile. Ali sada je doslo do toga da ne voli Japan jer je tu uhvacen i tu je morao podijeti tolika mucenja.

Fischerovo hapsenje

E.M.: 13. jula, Fischer je krenuo na Filipine i zatim planirao da posjeti Hong Kong. Zasto je Fischer htio ici u te zemlje?

Watai: Na Filipinima ima mnogo sahovskih prijatelja. U Hong Kongu uziva u njihovoj gurmanskoj hrani.

E.M.: Kada ste culi da je Fischer uhapsen? Kako ste na to reagovali?

Watai: Dobila sam telefonski poziv sluzbenika iz imigrantskog biroa Narita aerodroma i od jednog Fischerovog filipinskog prijatelja, uvece 14. jula. To me vrlo iznenadilo. Nisam razumjela zasto je uhapsen. Ali, imala sam los predosjecaj prije nego sam dobila telefonski poziv. Fischer me obicno nazove telefonom kada stigne na planirano dalje odrediste. Ali ovaj put nije bilo njegovog telefonskog poziva. Odmah sam posla na aerodrom 14. jula. Ali sluzbenici prvo nisu htjeli da mi kazu da li je zatvoren ili nije. Zatim nije mi bilo dozvoljeno da ga posjetim jer je vrijeme za posjete bilo zavrseno. Slijedeci dan, 15. jula, dosla sam ponovo na aerodrom i imala sam sa u aerodromskom pritvoru sa njim susret od 30 minuta. Bio je jako uznemiren, a ja nisam znala sta da mu kazem da ga utjesim.

Fischer okruzen japanskim imigracionim sluzbenicima 10. avgusta

E.M.: Prije tog incidenta, da li ste Vi ili Fischer imali predosjecaj da ce se nesto lose dogoditi?

Watai: Ne, uopste nismo. Potjernica za njim je izdana 1992. godine, ali mu se nije nista desilo. Uz to imao je pasos koji je vazio jos tri godine. Ali trebali smo biti oprezni kada smo cekali 10 dana da on dobije jos 24 dodatne strane u pasosu u ambasadi USA u Bernu, Svajcarskoj. Trebali smo nesto da uradimo da dobije drugi pasos. Ali taj signal smo previdjeli. Mislili smo da je samo dodavanje 24 strane u njegov pasos dobar znak. Pretpostavljam da je mogao biti tamo uhapsen ali vlada USA nije to namjerno uradila jer je Svajcarska neutralna zemlja. Vjerujem da je vlada USA cekala da se on vrati u Japan, jer ovdje slusaju sve sto im kaze vlada USA. Japanska vlada nije objasnila razloge hapsenja Bobija. Oni su ga jednostavno uhapsili jer je to USA trazila od njih.

E.M.: Kako mu je u zatvoru?

Watai: Na pocetku je bio ljut. Ali, sada se smirio.

E.M.: Sto mu donosite?

Watai: Nosim mu novine. On nece da cita casopise jer ne uziva da cita clanke iz njih. Takodje sam mu donijela nesto novca.  Posjetiocima nije dozvoljeno da zatvorenicima nose hranu, ali oni mogu zatraziti od zatvorskih sluzbenika da kupe neku hranu koju zele da jedu. On je kupio "natto" fermentiranu soju. To je njegova omiljena hrana. On voli jesti "natto" stavljen u kuvani "genmai" od mrkog pirinca sa "miso" supom.

Sa sobom je uvijek nosio sahovsku garnituru. Nisam sigurna da li je ona u njegovom prtljagu koji je nosio na Narita aerodrom ili sa njim ovdje u zatvoru.

Vizija buducnosti

Komitet za oslobodjenje  Bobi Fischera i njegov advokat Masako Suzuki, preduzimaju razlicite mjere da sprijece deportaciju Fischera - pokrecuci zalbe, trazeci zemlje koje bi mu dale pasos, pokusavaju da se oslobodi drzavljanstva USA i moleci za izbjeglicki status od visokog komiteta Ujedinjenih nacija. Takodje, Watai i Fischer su odlucili da se zakonski vjencaju.

E.M.: Zasto ste Vi i Fischer odlucili da se legalizujete vjencanje?

Watai: Bili smo zadovoljni nasim zivotom prije nego je Fischer uhapsen. Ali ovo hapsenje je sve poremetilo. Da bi vratili pretodno stanje ja zelim ojacati nasu poziciju. Vjencanje pred zakonom moze biti korisno da se izbjegnu moguce deportacije i omoguci mu da dobije stalnu vizu u Japanu.

E.M.: Da li Vam je to on predlozio?

Watai: Jeste, on je to predlozio.

E.M.: Da li bi se vjencali pred zakonom da se taj incident nije desio?

Watai: Ne znam. Ali sigurna je jedna stvar da mi zelimo da zivimo zajedno. Rekao mi je da sam mu ja najpouzdanija i najbliza osoba.

 Miyoko Watai, vjerenica Bobi Fischera i sadasnja predsjednica Japanske sahovske asocijacije vodi nas kroz centar grada Kamata u tokijskom predgradju Ota Ward, gdje je zivjela sa Fischerom duze od cetiri godine

Fotografije: Kaz Ozawa.

Ovaj intervju je vodjen 22. avgusta 2004. godine u Tokiju.