Razgovori u Tirenskom moru (Iz knjige „Putujući sa figurama“)
Povodom odlaska velemajstora Jevgenija Svešnjikova
Po čemu ću najviše pamtiti šahovski festival „Amantea 2014“? Bez sumnje po pričama velemajstora Jevgenija Svešnjikova, za vrijeme kupanja u Tirenskom moru. Imao je samo sedamnaest godina kad je debitovao na šampionatu Sovjetskog Saveza. Na Ekipnom prvenstvu Evrope u Moskvi 1977. osvaja zlatnu medalju za najbolji rezultat na svojoj tabli i zlato kao član pobjedničke reprezentacije SSSR-a. Pobjednik brojnih međunarodnih turnira, posljednjih decenija redovan učesnih olimpijada, kao reprezentativac Latvije. Jevgenij je stigao u Amanteju nekoliko dana prije turnira, sa sinom (IM Vladimir Svešnjikov) i njegovom djevojkom, odigrao simultanku i intenzivno plivao. Prišao mi je uoči početka prvog kola: „Možeš li prenijeti organizatoru moj protest zbog direktnog prenosa partija? Zašto bi svoje stvaralaštvo, od koga živimo, tako lako izlagali javnosti“?
Odigrao je 45 partija sa svjetskim prvacima, ima gotovo izjednačen skor. „Šteta što Geljfand nije postao prvak, tada bih imao 50% protiv njih“. Pitam ga o svjetskim prvacima, Bronštajnu i Korčnoju, nesuđenim šampionima. „Za mene je Bronštajn najgenijalniji. Jedini je imao viziju kako će šah izgledati u budućnosti. Niko nije pričao tako zanimljivo kao David Jonovič. Sjećam se okupljanja šahista-studenata, sedamdesetih godina, gdje je Bronštajn bio uvaženi gost. Svakodnevno sam šetao s njim, opčinjen pričama. Kad smo se razilazili na željezničkoj stanici, bio sam tako tužan da sam zaplakao!
Sa Korčnojem sam imao odlične odnose, ali Viktor je bio moj najneugodniji protivnik. Obuzela me neizmjerna radost kad sam, napokon, ostvario prvu pobjedu. Korčnoj je već bio u godinama i znalo se da teško podnosi poraze. Očekivao sam neku oštru primjedbu, ali je ispala više smiješna: „Ja nisam očekivao da Vi igrate tako slabo“! Korčnoja smatram najvećim šahistom 20. vijeka, decenijama je bio u samom svjetskom vrhu. Kasparov je izuzetno jak, ali ja sam mogao predvidjeti njegove zamisli. On je stalno udarao u jednu tačku (žargonski rečeno). Za mene je igra Karpova predstavljala nerješivu zagonetku“.
Tokom turnira Arco 2014, GM Arkadij Rotštejn prepričava mi gotovo identično mišljenje svog sugrađanina (Keln) GM Rafaela Vaganjana. „Sredinom osamdesetih, pobijedio sam na sedam turnira zaredom, ali protiv Karpova nisam mogao igrati“. Svešnjikov iznosi zanimljivo mišljenje: „Karpov je bio ne samo sjajan pozicionista, već i odličan taktičar. Brzo je vidio i ocjenjivao one rukavce (2-3 poteza) kakvih ima mnogo u partijama. Oni ostaju iza kulisa, ne pojavljuju se na na tabli“. Ineresantan je podatak da je Svešnjikov sve tri partije sa Karpovom remizirao, u dva navrata (1973. i 1976.), kada je 12. svjetski šampion bio u vrhunskoj formi. Sa Kasparovom je zabilježio dva remija i poraz na Šampionatu Sovjetskog Saveza 1979. Kasparov je lovačku, kasnije pješačku završnicu iz te partije, publikovao u svojim knjigama.
„Kada sam bio mlad, moj neprikosnoveni idol bio je Miša Talj. Gledao si desetu partiju protiv Larsena u Meču kandidata 1965? Sjajna igra, šahovska poezija.
Polemisao sam ponekad sa Borisom Spaskim, koji nije naročito cijenio knjige Arona Nimcoviča. To kažeš ti, koji nisi napisao ni jednu šahovsku knjigu, rekao sam Spaskom“. Svešnjikov je sjajan teoretičar, jedan popularni sistem u Sicilijanskoj odbrani nosi njegovo ime. Dobijao je teorijske duele protiv vrhunskih protivnika. Pričam mu o respektu velemajstora Rubljevskog, tokom velikog rapid turnira u Bastiji, 2002. Stajali smo ispred sale za igru, za nekoliko minuta, Rubljevski će igrati bijelim protiv Svešnjikova. „Kad bih bar mogao iz otvaranja izvući jednaku poziciju“ – govori mi Rubljevski. Svešnjikov se slatko nasmijao.
Jevgenij duboko poznaje otvaranja, razvio je svoju filozofiju o početnoj fazi šahovske partije. Priča mi o posjetama već teško bolesnom Davidu Bronštajnu. David je pripremao knjigu o otvaranjima, vjerovao da kraj nije tako blizu. Pokušao sam da mu pokažem svoj materijai, ali on kategorično odbija! Znao sam da cijeni moje mišljenje o toj oblasti. U početku nisam shvatao o čemu se radi, mislim da sam na kraju spoznao pravi razlog. David je duboko vjerovao u sopstvene ideje, nije mogao dozvoliti da tuđa razmišljanja eventualno pokolebaju već formirane stavove“. Nažalost, veliki David Jonovič odlazi 5. decembra 2006. godine, knjiga nije ugledala svjetlo dana.
„Kako je Fišer igrao otvaranja“? „U nekim sistemima bio je vrlo jak. Recimo u varijanti izmjene Španske partije. Lijepo je pobijedio Spaskog, Gligorića, Portiša. Fišer je imao čudesnu, nadzemaljsku energiju“.
„Da li je bolje igrao Smislov ili Petrosjan“? „To je jedno od najtežih pitanja, nemam odgovor“. Smislov i Petrosjan odigrali su međusobno 34 partije i rezultat je 17:17!
Zaneseni razgovorom, znali smo otplivati 150-200 metara od obale. Tada bi se Jevgenij trgao, jer ne voli ići daleko.
„Dobro si poznavao Petrosjana“? „Bili smo u odličnim odnosima, do jednog momenta. Nastupali smo na tradicionalnom turniru u Hejstingsu 1977. Jedno veče, na prijedlog Petrosjana, igrali smo brzopotezne partije u holu hotela, uz prisustvo brojnih šahista. Petrosjan je važio za fantastičnog brzopoteznog igrača, bilo je čudno da sam pobijedio, čak s priličnom razlikom. Već narednog dana primijetio sam njegovu rezervisanost, teško je podnio poraz. Svi prvaci svijeta su manje ili više sujetni i egoistični. Valjda je to uslov da dosegneš zvjezdane visine“.
Svešnjikov je plodan šahovski pisac, izdao je četiri knjige. „Viđaš li Dragana Popadića? Mi smo dugo razgovarali, kad sam igrao za tivatsku „Mimozu“. Veoma prijatan čovjek, želim da mu poklonim svoju knjigu, možeš mu predati“? Poklanja mi ruski časopis „64“ (96 strana), sa vrhunskim analizama Karjakina, Jakovenka, Šipova i sjajnim tekstovima Marka Dvoreckog i Gene Sosonka. Dobijam i butelju odličnog kalabrijskog crnog vina „Ciro Librandi“.
Velemajstor Milan Draško
Нема коментара:
Постави коментар