Nevjerovatna priča o sestrama Polgar: kako je jedan otac vaspitao tri briljantne šahistkinje
4.11.2021. 17:15 UTC
Roditelji Lasla Polgara su nekim čudom preživjeli rat, pa je on vjerovao da mora da uradi nešto posebno u svom životu.
Sestre Polgar su nevjerovatan fenomen. Tri djevojčice odgojene u istoj porodici dostigle su zapanjujuće šahovske visine. Njihov otac je fanatično vjerovao da se geniji ne rađaju, već postaju, te je u realnosti proveo uspješan naučni eksperiment sa svojim ćerkama.
Čudesno spasenje
19. novembra 2021. godine na ruske televizijske ekrane izlazi film „Kralj Ričard“ o ocu poznatih teniserki Serene i Venus Vilijams. Ali nevjerovatna priča o Polgar, roditeljima briljantnih sestara, ne zaslužuje ništa manje filmsku adaptaciju.
Laslo Polgar (rođen Protjovin) rođen je 11. maja 1946. u Gyöngyösu, Mađarska. Njegova porodica je bukvalno čudom preživjela Drugi svjetski rat: Laszlov otac Armin Protjovin bio je uključen u „radnu službu“ uvedenu za mađarske Jevreje, a njegova majka Bella Gelbman i njeni roditelji završili su u zloglasnom koncentracionom logoru Auschwitz.
Nacisti su mu otrovali djeda i baku u gasnoj komori, a Laszlova majka je slučajno preživjela. Armin i Bella su bili vrlo religiozni ljudi i vjerovali su da je njihovo spasenje dar poslan odozgo.
Kao dijete, Laslo je želeo da postane rabin, ali su mu se roditelji razišli. Njegova majka je 1956. emigrirala iz Mađarske u Izrael sa Laslovom mlađom sestrom, dok je Laslo ostao s ocem i završio jevrejsku gimnaziju u Budimpešti. Živjeli su siromašno i mnogo je različitih stvari mladi Laslo radio u potrazi za komadom hljeba. Radio je kao zavarivač, ali mu je duša tražila visine, pa je pohađao večernje kurseve pedagogije, psihologije i esperanta. Kasnije se prekvalifikovao i radio u srednjoj školi kao nastavnik crtanja i etike. Čvrsto je vjerovao da nije uzalud rođen nakon spasenja svojih roditelja i da mora izvršiti određenu misiju u svom životu.
„Kako vaspitati genija“
Laslo je postao poznat u Mađarskoj 60-ih godina kada je iznio teoriju da ljudi postaju veliki, a ne rađaju se takvi. Njegovo istraživanje ga je uvjerilo da su svi istaknuti ljudi od malih nogu primorani da se fokusiraju na svoje polje i naporno rade.
Teorija se doživljavala na različite načine: neko se divio učitelju, neko se smijao. I Laslo je smatrao da je toliko dobro razumio ovaj proces da ga može sam provesti. Napisao je knjigu „Kako vaspitati genija“ i započeo nevjerovatan eksperiment – javno objavio potragu za ženom koja bi pristala da se uda za njega, ima djecu i pomogne mu u vaspitanju genija. Ubrzo je pronašao takvu ženu: bila je to mađarska studentkinja koja je živjela u Ukrajini.
Klara Altberger živjela je u selu Vilok, okrug Vinogradovski, i studirala je u to vrijeme na Državnom univerzitetu Užgorod. Obrazovana djevojka poticala je iz porodice mađarskih Jevreja koji su živjeli na teritoriji koja je nakon rata ustupljena SSSR-u. Njeni rođaci su poznavali Laslovu majku. Sovjetske vlasti su Klari dale dozvolu da ode, a ona je svog budućeg muža prvi put upoznala 1965. godine u Budimpešti. Dvije godine kasnije mladi par se vjenčao, a dvije godine kasnije dobili su prvu ćerku Susan (takođe su najstariju ćerku Polgar 90-ih često zvali Žuža). Zatim je rođena druga – Sofija, i treća – Judit.
Šahovske igračke
Polgarova teorija je bila da talenat nije urođen, već usađen u obrazovanje. Na ovaj sistem vjerovanja uticali su radovi američkog psihologa Johna Watsona. Laslo je proučavao biografije poznatih genija kao što su kompozitor Wolfgang Mozart i matematičar Karl Gauss. I zaključio je da djeca od najranije dobi mogu pokazati izvanredne rezultate ako sistematski i intenzivno uče. Da bi to dokazao, u potpunosti se posvetio vaspitanju ćerki, kojima su on i njegova supruga davali kućno obrazovanje.
Mađarsko ministarstvo obrazovanja bilo je kategorički protiv ovakvog pristupa, ali Laslo je uspio. Pažnja prema porodici Polgar u mađarskim novinama i medijima tada je podsjetila na trenutnu popularnost 9-godišnje Alise Teplyakove, koja je upisala Moskovski državni univerzitet, i njenog prilično kontroverznog oca Eugenea. Mnogi zli jezici predviđali su da od postupka Lasla neće ispasti ništa dobro i da će djevojke morati patiti čitav život. Ali ispalo je drugačije.
Laslo je pristojno igrao šah i dugo je razmišljao šta da nauči svoje ćerke – da igraju na crno-belim poljima ili matematici. Suzan je rekla da je u njenom slučaju matematika bila na prvom mjestu, ali je vrlo brzo pokazala svoje sposobnosti u šahu. Kod Sofije i Judit više nije bilo problema izbora: igračke u obliku šahovskih figura visile su nad kolijevkama beba.
Željela je da postane svjetska šampionka – i to je postala!
Sve Laszlove ćerke postale su veoma jake šahistkinje. Suzan je svjetska prvakinja među ženama i velemajstor među muškarcima, Judit je najjača šahistkinja svih vremena, koja je bila među prvih deset na svijetu po rejtingu i ima pobjede nad Garijem Kasparovom, Anatolijem Karpovom i Magnusom Carlsenom, Sofija je internacionalni majstor među muškarcima sa rejtingom od 2.500 (godine 2021. takav rejting i više ima samo 14 šahistkinja) i takođe je mogla postići ogromne rezultate, ali je nakon udaje završila karijeru.
Polgar stariji je oduvek vjerovao da se za postizanje visokih rezultata mora boriti sa najjačima, pa su njegove ćerke igrale uglavnom na muškim turnirima, a zatim – isključivo na muškim turnirima. Zbog toga je porodica imala ozbiljne nesuglasice sa Mađarskom šahovskom federacijom i starijom generacijom mađarskih šahista. Razlog je jasan: u zemlji postoje tri šahistkinje, sposobne da osvoje Olimpijadu, evropska i svjetska prvenstva, poraze do tada nepobjedive Gruzijke iz reprezentacije SSSR-a, jače od Kineza. Ali ovaj trio ne želi da se igra sa ženama! A šta je sa medaljama za državu?
Međutim, kako su se rezultati sestara poboljšali, te su nesuglasice nestale. 90-ih godina, Susan je odlučila da osvoji svjetsku krunu za žene i pobijedila u meču svjetskog šamponata protiv Kineskinje Xie Jun. Verovatno bi Žuža mogla da dugo nosi titulu, ali je rodila dijete, a u tom trenutku FIDE nije dala najboljoj šahistkinji na svijetu dovoljno vremena da se oporavi pred novi meč. Polgar je kasnije dobila parnicu protiv međunarodne federacije, ali je izgubila krunu. Međutim, od tada je prošlo mnogo godina, stare strasti su zaboravljene, a sada je Susan voditelj najvećeg šahovskog obrazovnog projekta u Sjedinjenim Državama i često sarađuje sa FIDE kao ekspert.
Zauvijek ostaje legenda
Najmlađa Judit, u svom životu, skoro nikada nije sjela za tablu sa ženama, osim na nekoliko turnira. Vjerovatno je veliku ulogu u tome odigrao poraz na Olimpijadi 1990. u duelu s Nonom Gaprindashvili (Mađari su izgubili od SSSR-a 1:2, ali su na kraju ipak prestigli „crvenu mašinu“ na čelu s Mayom Chiburdanidze) . Tada je velika šahistkinja shvatila da borbe sa ljepšim polom mogu biti samo minus za nju. Negdje na kraju karijere na jednom od muških opena, najmlađa Polgar izgubila je od novog lidera ženskog svijeta, Hou Yifan. Pričalo se o ženskom supermeču svih vremena. Ali Judit ga nije odigrala i, očigledno, učinila je pravu stvar – zauvijek je ostala glavna legenda.
Laslo Polgar je autor knjiga o svojoj metodologiji razvijanja talenata, udžbenika o igri šaha, zbirki šahovskih studija i duhovitih priča iz života šahista, antologije igara mađarskih jevrejskih šahista. Napisao je i osvrt na temu šaha u esperanto literaturi. Nekoliko njegovih poznatih knjiga prevedeno je na ruski jezik.
Da li je priča o porodici Polgar jedinstvena? Bez sumnje!
Mada bi se, u budućnosti, otac ruske šahistkinje Aleksandre Gorjačkine, Jurij, koji je već pripremio jednog kandidata za svetsku titulu, mogao izjednačiti sa glavom mađarske porodice. Njegova druga ćerka Oksana već pravi velike korake u dječijem šahu.
Нема коментара:
Постави коментар