28.12.2021 – Nona Gaprindašvili je napisala misleći na Milunku Lazarević: „Književnica po profesiji, živahna i upečatljiva, Lazarević je jedna od najsjajnijih figura ženskog šaha šezdesetih“. Milunka je privukla pažnju svojim uzbudljivim, beskompromisnim stilom: žrtvovanjem pešaka i figura i preziranjem remija, što je proslavilo i zato se dopala šahovskoj publici!
Na slici: Lazarević, Tengiz Giorgadze i Gaprindašvili (Nacionalna parlamentarna biblioteka Gruzije)
Ludilo hrabrih
Mnogo je rečeno o mini-seriji ‘Damin gambit’, koja je promijenila igru u globalnoj promociji šaha. Objavljen je otprilike u isto vrijeme, ‘Glory to the Queen’, odličan dokumentarac, koji je možda bio žrtva lošeg vremena izlaska. Zasjenila ga je Beth Harmon, koja je šah stavila u prvi plan kao nikada prije – možda i razumljivo zbog različitih filmskih žanrova: moćni ‘Damin gambit’ je dugometražni filmski serijal, dok ‘Slava kraljici’ ostaje kao 82-minutni dokumentarac. Međutim, u svom žanru, to je bioskopski dragulj po svom tehničkom i umjetničkom izvođenju, kao i po važnosti teme koju obrađuje: fantastične četiri šahovske heroine — gruzijske kraljice Gaprindashvili, Chiburdanidze, Aleksandrija i Ioseliani.
U filmu se u ulozi naratora pojavljuje još jedna šahovska heroina: srpska legenda Milunka Lazarević. U uvodnoj sceni, ona emotivno opisuje proboj gruzijskih šahovskih legendi kada su 1982. godine okrunjene olimpijskim pobjednicima: „To je bilo jednako sletanju na Mars ili na Jupiter! Nezamislivo! Nezamislivo!… Trideset godina su držali šahovsku krunu. To više neće postići za 5.000 godina, čak ni neki veći narod!”. Bio je to njen nesalomljivi stil – pričala je i živjela sa strašću i žestokim uvjerenjem kako u privatnom tako i u profesionalnom životu.
Milunka Lazarević je prikazana u dokumentarcu ‘Slava kraljici ‘ (trejler pogledajte ovde)
Milunka je bila Nonin savremenik. Bili su žestoki protivnici za tablom a prijatelji van table. U 60-im i 70-im godinama postojao je veliki rivalitet između njih, a Milunka je uvijek zaostajala samo korak iza None. Nona je bila prva žena koja je dobila titulu ženskog velemajstora 1974. godine, dok je Milunka bila druga koja ju je dobila 1976. godine.
Ali zadržali su dugogodišnje prijateljstvo i međusobno poštovanje. U svojoj knjizi ‘Volim rizik’ (Moskva, 1971) Nona Gaprindašvili navodi da joj je Milunka bila uzor. Svakoj svjetskoj šampionki posvećuje po jednu stranicu, a Milunku je počastila sa pet stranica. Nona je u svojoj knjizi izjavila: „Književnica po profesiji, živahna i upečatljiva, Lazarević je jedna od najsjajnijih figura ženskog šaha šezdesetih godina“.
Milunka nije dočekala svoj omaž u ‘Slavi Kraljici’. Umrla je u 86. godini, neposredno prije izlaska filma.
Rođena je 1. decembra 1932. u Šantarovcu, malom selu u centralnoj Srbiji. Preminula je u Beogradu, prije tri godine, 15. decembra 2018.
U jesen prošle godine, u znak sjećanja na njihovu slavnu sportsku ličnost, Pošta Srbije izdala je marku sa njenim portretom u seriji „Šahovski velikani Srbije“.
Milunka Lazarević nalazi se na marki izdatoj 2020
Jedna od najjačih nesovjetskih šahistkinja u posleratnom periodu, bila je 11 puta prvakinja Jugoslavije — 1957. pobijedila je sa 100% rezultatom. Posljednji šampionat osvojila je 1982. kada je imala 49 godina.
Milunka je učestvovala na mnogim međunarodnim ženskim manifestacijama i redovno je bila među najboljima. Ona je jedina šahistkinja koja je tokom 25 godina, bez pauze, igrala na svim zonskim turnirima, međuzonskim i u mečevima kandidata za Svjetsko prvenstvo, podvig koji dijeli sa Tigranom Petrosjanom, kako joj je ukazao i sam Petrosjan.
Nekoliko puta je dolazila do polufinala na turnirima ženskih kandidata. Ali Turnir kandidata 1964., koji je održan u Suhumiju i Moskvi, zauvijek je ostavio mrlju na njenoj karijeri. Za malo je postala izazivač svjetske šampionke. To je zbog toga što je odbila remi koji je njena protivnica, Amerikanka Gisela Gresser, ponudila prije početka partije. Milunka je to ogorčeno odbila, čime je zaradila pohvale za svoj sportski duh. Ali izgubila je životnu šansu: da izazove tadašnju svjetsku šampionku Nonu Gapridanšvili, jer joj je samo pola poena bilo potrebno. Izjednačila se na prvom mjestu sa još dvije sovjetske igračice, Alom Kušnir i Tatjanom Zatulovskom. Kushnir je pobijedila samo pola poena ispred Milunke i bila je izazivačica u tri uzastopna meča.
Milunka je mnogo godina kasnije u intervjuu jugoslovenskoj štampi otkrila da je sudbonosna ponuda za remi stigla uz finansijski podsticaj američke šahistkinje koja je bila udata za bogatog muža.
Milunka na turniru kandidata 1964. u Suhumiju | Fotografija: Nacionalna parlamentarna biblioteka Gruzije
U čuvenim godišnjim prijateljskim mečevima Jugoslavije i SSSR-a, u kojima su učestvovali najbolji igrači dvije zemlje, bila je redovna u jugoslovenskoj ekipi. Godine 1963. u Rijeci je pobijedila 2-0 u meču protiv None Gapridanshvili. U intervjuu tvrdi da je imala bolji individualni skor protiv None.
Iste godine održana je 2. ženska šahovska olimpijada u Splitu, SFR Jugoslavija. Rezultat je bio:
1. Sovjetski Savez, na čelu sa Nonom Gaprindašvili
2. Jugoslavija
3. Istočna Njemačka
Bio je to još jedan nesretan trenutak u njenoj karijeri, kada su zloglasnih ‘pola poena’ odigrali ključnu ulogu. U poslednjoj partiji, procijenivši svoju poziciju, Milunka je bila spremna da pristine na remi, u kom slučaju bi Jugoslavija osvojila zlato. Ali ovoga puta, kapiten tima je bio taj koji ju je forsirao da nastavi. Izgubila je partiju, a jugoslovenski tim je morao da se zadovolji drugim mjestom. Nakon toga, kapiten je dao ostavku na svoju poziciju.
Milunka je osvojila srebro na prvoj tabli i nagradu za najbolju igru za najbolju završnicu, protiv Corry Vreekena iz Holandije.
„Ljepota mi je sve, u književnosti, u poeziji i u šahu“
U mladosti je imala književne ambicije i aktivno je pisala i objavljivala poeziju. Ali šah je preuzeo primat, ne samo zato što se činilo da nije dobila zadovoljavajući plasman za svoje književno stvaralaštvo, već i zato što je šah bio atraktivan podsticaj: putovanja u inostranstvo i mogućnost kupovine najlonskih hulahopki! Kasnije će svoj književni dar iskoristiti u karijeri šahovske novinarke. Napravila je intervjue sa većinom šampiona i značajnih šahovskih ličnosti svog vremena i dala doprinos u svim značajnim šahovskim medijima, kao i u štampi u Jugoslaviji i inostranstvu.
‘Naučila sam šah kasno u životu. Ne sjećam se baš, da li je to bilo 1947-48, kada sam imala nekih 15 godina. Sjećam se da je bilo Badnje veče, moj brat i otac su igrali šah, i dok je moja majka bila zaokupljena božićnom večerom, ja sam ih gnjavila tražeći da svi zajedno igramo karte.
Oni su se iznervirali i rekli su mi: ‘Hajde, moraš da naučiš šah’. Pokazali su mi kako se pomiču figure i Školski mat.’
Njen prirodni talenat donio joj je rane pobede na lokalnim školskim takmičenjima, a ubrzo je prebačena na juniorska prvenstva širom Jugoslavije gdje je postigla zapanjujuće rezultate.
Ozbiljnije je počela da uči šah tek sa 18 godina od šahovskog instruktora Žarka Popovića (1909-1985) u šahovskom klubu u Novom Sadu. Tamo je stekla iskustvo igrajući sa starijim članovima kluba. Nije bilo puno šahovske literature, a učila je iz mađarskog šahovskog časopisa ‘Magyar Sakkvilag’, Maroczyjeve damske završnice i Capablankine ‘Osnove šaha’.
Rudolf Marić (1927-1990) je kratko bio njen trener u kasnijim godinama, ali je uglavnom radila sama. Aleksandar Aljehin je bio njen omiljeni igrač.
Na početku svoje šahovske karijere, Milunka je privukla pažnju svojim uzbudljivim, beskompromisnim stilom: žrtvovanjem pešaka i figura i preziranjem remija, što je proslavilo i privuklo šahovsku publiku. Posebnu popularnost uživala je u Rusiji, gde bi je publika, koja je cenila njenu kreativnu, agresivnu igru, dočekivala aplauzom.
Milunka u svojim ranim godinama stvara reputaciju agresivne, kreativne šahistkinje | Fotografija: Nacionalna parlamentarna biblioteka Gruzije
U pomenutoj knjizi ‘Preferiram rizik’, Nona Gapridanšvili do detalja opisuje partiju u kojoj je bila blizu poraza od Milunke, što bi značajno promjenilo tok događaja na ženskom šahovskom šampionatu. Partija je na Nonu ostavila toliko snažan utisak da ju je nazvala ‘partijom mog života’.
Ova partija je učvrstila moje poglede na šahovsku umjetnost generalno, a posebno na moj šahovski poziv.
Bila je to partija 10. kola ženski Turnir kandidata 1961. u Vrnjačkoj Banji u Jugoslaviji.
Milunka je napravila fatalnu grešku u 30. potezu, što je Andrew Soltis, američki GM, autor i kolumnista, prokomentarisao: „Da nije bilo greške bijele u 30 potezu, ova partija bi bila jedan od najsjajnijih partija za antologiju 20. vijeka”.
Još jedan odlomak iz Nonine knjige najbolje opisuje Milunkin stil igre:
‘Pomalo umjetnica po prirodi, čak i boem, Lazarević u šahu privlače samo napadi, kombinacije i žrtve. Ima iskrenu odbojnost, da ne kažem gađenje, prema pozicionoj igri, prema šahovskom gomilanju malih prednosti. Ako se igra, ne daj Bože, pretvori u završnicu, posebno onu gdje se traži samo preciznost, odnosno gola tehnika, Milunka gubi svaki interes za igru. Veoma je samouvjerena; uvjeriti je u nešto, čak i ako je očigledno u krivu, teško je, da ne kažem nemoguće. Ako je uz sve ovo Milunka Lazarević uspjela da bude jedan od kandidata za šahovsku krunu dugi niz godina, može se shvatiti koliko je ona velikodušno prirodno nadarena.’
Uz ovaj stil, mora se imati ‘ludilo hrabrih’.
Milunku nije bilo briga s kim igra — čak i sa veoma jakim protivnikom, ona će i dalje žrtvovati pione, figure, samo da preuzme inicijativu, stvori napad. U ovoj neutaživoj žeđi za napadom, napadom po svaku cijenu, leži i snaga i slabost ove šahistkinje…
Nesvjesna bilo kakvih prozaičnih kalkulacija, Milunka može da žrtvuje pješaka, pa čak i figuru, čak i kada za to u suštini nema razloga — kako kažu, iz ljubavi prema umjetnosti. Ali kada ima preduslove za napad, izuzetno je opasna. Sa velikim entuzijazmom pričam o Milunki jer sam impresionirana njenim stilom. Ne može da mi se ne sviđa Milunkino rizično žrtvovanje čak i kada vidi da, najverovatnije, neće uspjeti. Ona to shvata, ali… ne može sebi pomoći, ne može da odoli iskušenju i, naravno, ponekad izgubi. Ne može da mi se ne sviđa njen stil jer u takvim trenucima Milunka umjetnica prevladava sportistkinju, osjećajući pobjedu koja je iznad razuma. Iako su u meni kreativnost i sport obično međusobno balansirani, takva romansa je i dalje veoma u duhu moje gruzijske i šahovske prirode.’
Нема коментара:
Постави коментар