Anatolij Karpov: KGB je prikupljao dosije kada se pregovaralo o meču sa Fišerom

 Oleg Bogatov

Dopisnik RIA Novosti Sport

Dvanaesti svjetski šampion u šahu Anatolij Karpov u intervjuu specijalnom dopisniku RIA Novosti Olegu Bogatovu iznio je svoje utiske o nedavno objavljenom filmu „Svjetski šampion“, govoreći o jednoj od ključnih faza u biografiji poznatog velemajstora – meča za svjetsku krunu sa pretendentom Viktorom Korchnojem, koji je prethodno pobjegao iz SSSR-a.

Karpov je 1978. pobijedio u meču održanoj u Baguiju (Filipini) rezultatom 6-5 i odbranio titulu svjetskog šampiona.

– Anatolije Jevgenijeviču, da li vam se dopao film „Svjetski šampion“?

Anatolij Karpov – U filmu je odabrana sjajna glumačka postava i čini mi se da su se svi nosili sa svojim zadatkom. I bilo je vrlo teško – pokazati unutrašnji svijet čovjeka, kojeg on jednostavno ne otkriva tokom igre. Šahista i glumac imaju potpuno suprotne zadatke.

Cilj velemajstora je da sakrije sve informacije i da nikome ništa ne pokaže. A glumac, naprotiv, želi publici prenijeti unutrašnji svijet šahista. Mislim da su se glumci izborili sa ovim teškim zadatkom. Režiser i direktor filma su odradili sjajan posao i stvorili divan tim.

– Kada vam je postalo poznato da je planiran ovakav film i da li se sa vama konsultovao menadžment studija “Trite”, koji je pripremao projekat?

Anatolij Karpov– Za njega sam saznao tek kada su pobijedili na sveruskom takmičenju koje je organizovalo Ministarstvo kulture. Ja sam, zajedno sa ministrom kulture Rusije Vladimirom Medinskim, učestvovao na svečanoj ceremoniji, prije koje su sumirani rezultati konkursa (koje provodi Fond za kinematografiju, preko kojeg se provodi državna podrška odobrenim projektima).

A onda sam u Ministarstvu kulture saznao da je prijava za film o meni osvojila prvo mjesto. Nakon toga su Ministarstvo kulture, studio Nikite Mihalkova „Trite“ i televizija u zajedničkom partnerstvu realizovali projekat.

– Koja je to godina bila?

Anatolij Karpov– U 2019-toj godini. Ali, pandemija koronavirusa odložila je završetak filma za osam mjeseci jer je komunikacija izgubljena i grupa nije mogla otputovati na lokacije snimanja. Planirano je da se film pusti na velike ekrane u maju prošle godine. I pokazalo se da smo jedva stigli da sve završimo do Nove godine.

– Vjerovatno je bilo planirano da film izađe za Vaš jubilej, do 23. maja?

Anatolij Karpov-Ne, to nije imalo nikakve veze s tim. Ali dogodilo se da je film izašao u godini mog 70. rođendana.

Anatolij Karpov

„Moja uloga je da pružim činjenice za film“

– Koja je vaša uloga u pripremi filma – scenaristi, režiseri, umjetnici tražili su od Vas da obnovite sliku koja je bila u Baguiju davne 1978. godine?

Anatolij Karpov– Naravno, bio sam u zvaničnom timu stvaralaca filma. Ali najvažnije je da praktično nije bilo živih očevidaca te borbe. Tako da sam dao činjenice za film- to je bila moja uloga i zadatak. Ispričati po kojim događajima je bio zanimljiv meč za svjetsku titulu.

Mnogo smo razgovarali sa (režiserom filma) Aleksejem Sidorovim, i tako je nastao scenario. Ali film je umjetnički i ne može 100% odražavati ono što se zaista dogodilo. Ali uglavnom, prikazano je skoro sve što je tada bilo na Filipinima.

Anatolij Karpov tokom meča za Svjetskog šampiona 1978.

– A ideja da se film gradi kroz 32., finalnu partiju  meča – da li je to odluka scenarista? Ili je, možda, u početku postojao neki drugi plan, detaljniji?

Anatolij Karpov– Nisam učestvovao u pisanju scenarija, davao sam ideje i davao činjenični materijal. A onda je sve zavisilo od rada scenariste i režisera.

Nisam sreo Korčnoja na borbama pijetlova

– Poslednjih godina filmovi o sportu koji se snimaju u Rusiji ponekad su ispunjeni događajima koji se ili nisu desili, ili su u ovoj ili onoj meri interpretirani. Da li je u ovom filmu bilo slučajeva koji su, po vašem mišljenju, malo izobličeni ili prikazani u drugoj ravni?

– Ne, kada smo pripremali film, držali smo se sa istorije. Ima nekih pretjeranih ekspozicija, na primjer, režiser je htio da se vjenčam tokom meča. A ja nisam bio oženjen, vjenčanje je bilo nakon završetka meča. I nije bilo ove gravure na šahovsku temu, koju mi ​​je poklonio (XI svjetski prvak Amerikanac) Robert Fischer. Fischer je bio daleko od umjetnosti uopšte, i teško je čak i zamisliti da bi mu takva ideja pala na pamet. I, naravno, kasnije to nisam mogao dati Korčnoju.

Od najvećih, recimo, nedoslednosti, kojih nije bilo u meču, ali je bilo potrebno da bi se pokazao intenzitet sukoba i odnosa među nama – da se u borbama pijetlova Korčnoj i ja nađemo rame uz rame. I počinjemo da pričamo.

Tada su se održavale  prave borbe pijetlova, ali u Baguiju nismo imali na njima susret sa Korčnojem. Tokom meča to je uglavnom bilo malo vjerovatno, jer njega je čuvala filipinska služba bezbjednosti, a i mene. I u mom timu su bili takvi ljudi. Mora se postići previše saglasnosti da bi se negdje ukrstili putevi sa protivnikom tokom meča.

Šahisti Anatolij Karpov i Viktor Korčnoj (s lijeva na desno) 1974

– Da li ste bili na borbama pijetlova?

Anatolij Karpov– Ne, nisam išao da ih gledam, ali su me pijetlovi ujutru budili i nisu mi davali da spavam. Generalno, Filipinci imaju ovaj nacionalni sport, vole borbe pijetlova. Možda im je to došlo od Španaca. Oni vole da priređuju borbe sa bikovima, a Filipinci vole borbe pijetlova.

 

(Uskoro nastavak)

„Priča sa ocem je, nažalost, preuzeta iz života“

– U kojoj meri je Ivan Jankovski uspeo da prenese emocije koje ste doživljavali tokom meča? Ili je to uopšte bilo nemoguće potpuno prikazati?

Anatolij Karpov– Naravno, nemoguće je potpuno prikazati, ali u cjelini se dobro nosio sa zadatkom. Ivan me, po mom mišljenju, čak malo ‘isušio’, ali nema veze, sve je bilo u granicama prihvatljivog.

– Ima li epizoda koje vam se nisu svidjele u njihovom predstavljanju?

Anatolij Karpov – Ne, mislim da su se svi nosili sa svojim zadacima. I kamera je bila divna, mislim da je generalno sve dobro ispalo.

Glumac Ivan Jankovski

– Priča sa smrtno bolesnim ocem je izvučena iz vašeg života, zar ne?

Anatolij Karpov – Nažalost da. Dogodilo se da se tokom meča sa Korčnojem zdravlje mog oca pogoršalo. I da nije bilo ovih preživljavanja, živio bi duže. Ali, najvjerovatnije, ne mnogo duže, jer mu je dijagnosticirana teška bolest. A kriza se desila tokom meča. Iako je došao u Moskvu (iz Lenjingrada) i sreo me nakon povratka sa Filipina. To se dogodilo krajem oktobra, a mjesec i po kasnije otišao je u bolnicu. I nije izašao iz nje.

– Kako ocenjujete glumu  Konstantina Habenskog – koliko je uspio da prenese karakter, impulse duše i emocije Korčnoja?

Anatolij Karpov – Igrao je sjajno, ali je možda njegov zadatak bio jednostavniji. Pošto se Korčnoj nije zatvarao tokom meča, već je bio otvoren i za štampu i za televiziju. I izlio je sve svoje emocije. Konstantin je, prvo, imao dosta svih ovih informacija, a drugo, savršeno je ušao u ulogu Korčnoja.

Patriotizam ne nastaje od nule

– Film je predstavljen kao borba dva sistema, što je bilo logično za 1978. godinu. Ali već su odrasle skoro dvije generacije ljudi koji možda uopšte ne znaju za događaje tih godina. Koliko je ovaj film aktuelan?

Anatolij Karpov – To je bio istorijski događaj i ne možemo da promijenimo ono što se tada dogodilo. A u to vrijeme to je bilo posebno važno. Smatram da mlađa generacija treba da poznaje istoriju svoje zemlje. I tek tako, iz vedra neba, ne nastaje osjećaj patriotizma. Morate shvatiti veličinu svoje zemlje, a upravo ovaj film govori o vremenu kada smo imali mnogo pobjeda. Ne samo u šahu.

Tada smo zaista bili najveća država na svijetu, potrebno je prenijeti na mlade i duh tog vremena, i moral, i odnos ljudi jednih prema drugima. Kao i odnos prema postavljenim zadacima i odgovornost za njihovu realizaciju. Sve je to prijeko potrebno, ali, nažalost, mi smo u moralu dosta pali u odnosu na ta vremena. Ali ipak, mislim da ćemo se jednog dana opametiti i sve najbolje će nam se vratiti.

„Navikao sam na Korčnojeve budalaštine, one su uveseljavale svijet“

– U filmu je prikazana zmija koja je ubačena u vašu sobu i helikoptere kako kruže iznad hotela i nisu vam dali da spavate i da se spremite. Da li je to zaista bilo u Baguiju?

Anatolij Karpov– Zmija je stvarno pronađena u našoj kući. Iako nije bilo helikoptera, ali su američki piloti od ranog jutra počeli da igraju golf na terenu pored hotela. A radi boljeg razumijevanja situacije, režiser filma je, očigledno, odlučio da lansira helikoptere – umjesto da me muči udarcima palica za golf.

– Da li je sukob Vladimira Zuhara, specijaliste kosmičke medicine, koji je bio dio vašeg tima, sa mađioničarima i parapsiholozima uz Korčnoja zaista tako ozbiljno promijenio psihološku pozadinu borbe? I stvorio veliki pritisak?

Anatolij Karpov – Na mene – ne baš veliki pritisak, nekako sam se navikao na Korčnojeve budalaštine. A on je samo je uveseljavao svijet.

- Vaš drugi prvenstveni meč u Meranu 1981. godine, koliko sam shvatio, uopšte nije ličio na meč u Baguiju. Da li je vaša prednost bila veoma ubjedljiva - bez ikakvih trikova Korčnoja (Karpov je pobijedio u meču za titulu rezultatom 6-2)?

Anatolij Karpov - Ne, zašto, bilo je ludorija. Jednostavno tada sam bio u boljoj formi. Ili tačnije – nisam ni u jednom trenutku upao u krizu. Jer meč u Italiji nije trajao kao borba na Filipinima, a ja nisam imao problema sa spavanjem ili sa nečim drugim.

Meč za svjetskog šahovskog šampiona između Anatolija Karpova i švajcarskog šahiste Viktora Korčnoja u Italiji, 1. oktobar - 18. novembar 1981. Viktor Korčnoj (u centru) je poražen i napušta Merano.

- Koliko vas je put u finale Svjetskog prvenstva u košarci prije finalne partije promijenio i dodao snagu? Uostalom, Manila se, ako se ne varam, nalazi 400 kilometara od Baguija?

Anatolij Karpov - 350 kilometara. Ona ne samo da mi je dodala snagu, već me je gurnula u drugačije psihološko okruženje. I omogućila da se moj nervni sistem opusti.

- Jedan njemački šahovski stručnjak je kasnije napisao da vas je u slučaju poraza u meču u Bagiju čekala karta za Zapadnu Nemačku. Ovo je vjerovatno, izmišljotina?

Anatolij Karpov - Naravno.

Ideja o meču sa Fischerom u SSSR-u je naišla na protivljenje

- Film se dotiče teme vašeg mogućeg otkaza meča sa Korčnojem. Ali, koliko sam shvatio, u stvarnosti ova varijanta nije ni razmatrana?

Anatolij Karpov -Zašto to nije uzeto u obzir? Ako pogledate šta je konkretno prikazano u filmu, preuzeto je iz mog odnosa sa još jednim ministrom sporta SSSR-a. Ne sa Sergejem Pavlovom, koji je tokom meča u Baguiju bio predsjednik Državnog komiteta za sport (Goskomsport), već sa Maratom Gramovim, koji je došao na čelo posle njega. A dijalozi u filmu apsolutno ponavljaju istorijski događaj i riječima i izrazima.

Kada mi je Gramov rekao da bi, možda, trebalo da odbijem da igram meč sa Korčnojem 1984. nakon diskvalifikacije Garija Kasparova, postavio sam mu pitanje: „Da li razumijete da ako ne igram meč, onda prema pravilima Međunarodne šahovske federacije (FIDE) biće mi oduzeta svjetska titula?"

On kaže: "Može biti, ali treba ići i na to." Na što sam mu odgovorio: "Niste vi osvojili titulu prvaka svijeta, nije na vama da odlučujete." Došli smo do takvog suprostavljanja u odnosima.

Predsjednik Sportskog komiteta SSSR-a Marat Gramov (desno) i pretendent na titulu svjetskog prvaka u šahu Gari Kasparov (lijevo) na otvaranju meča za svjetskog šampiona u šahu 1985. godine.

(Od redakcije. 1983. godine, polufinalni meč ciklusa za titulu svjetskog prvaka između Korčnoja i Garija Kasparova nije održan zbog nesuglasica oko mjesta održavanja meča predsjednika FIDE Florencia Campomanesa i Šahovske federacije SSSR-a Kasparov je dobio kontumac. Campomanes je kasnije poništio svoju odluku, odredivši novi datum i mjesto za meč (Kasparov je pobijedio Korčnoja, a zatim u finalu savladao Vasilija Smislova i tako postao kandidat za titulu sa Karpovom).

Anatolij Karpov -Nije bilo vremena u filmu da prikažem sve te poteškoće, jer sam osam mjeseci prije meča sa Korčnojem imao poslednji sastanak sa Fišerom, koji je održan u Vašingtonu. Razgovarali smo o mogućnosti prvenstvenog meča između nas. I nikome se nije svidjela ova ideja o mom sastanku s Fischerom - ni predsjedniku Državnog sportskog komiteta SSSR-a, ni najvišem rukovodstvu zemlje.

Ipak, u julu 1976. prvi put sam sreo Fišera u Tokiju, i sve je to kod nas prihvaćeno sa neprijateljstvom. U avgustu sam u Kordobi (Španija) po drugi put razgovarao sa njim, a negdje u novembru uspio sam da ubjedim rukovodstvo da ovaj meč nikako nije protiv interesa Sovjetskog Saveza. I čak i više, da odgovara tom interesu. I dobio sam principijelno odobrenje da se meč sa Fišerom održi. Ali onda je vrijeme prolazilo, a Fischer, vjerovatno, i dalje nije se odlučivao da igra.

Šahovska partija između Borisa Spaskog (desno) i Roberta Fišera (lijevo) na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi u Havani 1966. godine.

Anatolij Karpov -Ali dvosmislen stav Pavlova prema meni nastao je upravo tokom mojih pregovora sa Fišerom. Jer on kategorički nije želio da se ovaj meč održi. Ali mislim da nije bio sposoban za podlost. Siguran sam da nije znao šta se dešava, ali su onda u KGB-u počeli da prikupljaju dosije o meni. I Ministarstvo sporta je u tome učestvovalo. A kada je Pavlov saznao za ovo, bio je veoma ljut. I shvatio sam da on nije svjestan šta se dešava i da to pitanje nije bilo dogovoreno sa njim. Ali posao prikupljanja dosijea u vezi sa mnom je obavljen.

- Da li je to bilo 1977?

Anatolij Karpov - Godine 1976. Tada je Pavlov već bio na čelu Državnog komiteta za sport, jer je u vezi sa održavanjem Olimpijskih igara u Moskvi 1980. godine organizacija unapređena na nivo ministarstva. A Pavlov je dobio, reklo bi se, status ministra.

Mnogi sovjetski šahisti zaslužuju filmove

- Poslednjih godina Rusi nisu mogli da dobiju pobjednike u mečevima za titulu svetskog prvaka. Može li izlazak filma "Svjetski šampion" pobuditi interesovanje dječaka i djevojčica koji tek počinju svoj put u šahu?

Anatolij Karpov - Čini mi se da je situacija malo drugačija. Imamo interes, ali smo izgubili dvadeset godina u razvoju šaha u našoj zemlji. Izgubili smo dvije generacije, ali najvažnije je da smo izgubili vezu među generacijama. Mislim da iz ovoga proizilaze drugi pristupi i drugi odnosi. Čini mi se da sada, pogotovo u ekipnim takmičenjima, na Svjetskim šahovskim olimpijadama i Svjetskim prvenstvima, nema lidera koji bi mogao okupiti sve oko sebe. A igrači se ponašaju kao individualci, nema strogo postavljenog zadatka – da se osvoji samo prvo mjesto i ništa drugo.

Iako to još zaslužujemo, i iako je konkurencija velika, ipak možemo osvojiti prvo mjesto. Ali ne osvajamo iz razloga što ne postoji takvo raspoloženje koje je bilo u moje vrijeme, koje su mi prenijele starije generacije velemajstora. Kada smo išli na svjetsko prvenstvo, nismo se ni pitali - kakvim bi nastupom bili zadovoljni? Sve osim prvog mjesta smatralo se neuspjehom.

A sada – nismo uspjeli pobijediti, zauzeli smo drugo ili treće mjesto, a ni to ne uvijek – pa, pokušaćemo sledeći put pobijediti. Vidite, sada nema velike želje i shvatanja da je samo pobjeda ono što nam treba i da svi rade za nju. Takva je situacija poslednjih 25 godina.

- Ko od slavnih sovjetskih šahista 20. veka zaslužuje da o njemu bude snimljen film?

Anatolij Karpov- Imamo puno divnih šahista i ljudi. Možete snimiti film o (svjetskim prvacima) Borisu Spaskom, i o Mihailu Talju, i o Vasiliju Smislovu, i o Tigranu Petrosjanu, i o Mihailu Botviniku. Već je objavljen film o (četvrtom svjetskom šampionu) Aleksandru Aljehinu ("Bijeli snijeg Rusije").

Slijeva na desno: Viktor Korčnoj, Anatolij Karpov, Tigran Petrosjan i Lav Polugajevski, 1973.

Možete ići dalje. I ispričajte u filmu o Mihailu Čigorinu, koji je prvi stvorio šahovski časopis („Šahovski list“) i uređivao ga. I odigrao je dva meča za titulu svjetskog prvaka. Nažalost, nije uspio da osvoji titulu, ali je Mihail Ivanovič jedan od najvećih šahista s kraja 19. i početka 20. vijeka.

https://rsport.ria.ru/20220129/karpov-1770063388.html