Alisa Galliamova: „Svaka druga šahistkinja na mom mjestu bi odigrala remi. Ali ja sam morala da pobjedim!”
Proslavljena šahistkinja, velemajstor, o „Svjetskom šampionu“, „Daminom gambitu“ I problemima varanja
Ove sedmice, možda najpoznatija šahistkinja u Tatarstanu, Alisa Galliamova, koja se dva puta borila za titulu svjetske šampionke, proslavila je 50. rođendan. Kako je rekla u intervjuu za “BUSINESS Online”, šahom nije zapustila ni danas, ali mnogo rijeđe igra turnire. Razgovarali smo o najnovijim filmskim premijerama vezanim za šah, razgovarali o tome šta je nedostajalo Ianu Nepomniachchiju u meču sa Magnusom Carlsenom, kao i o samoj Galjamovoj u duelima sa kineskim sportistkinjama.
Alisa Galliamova: „Igranje šaha na visokom nivou zahtjeva puno koncentracije, snage i potpunog uranjanja“
Foto: Shamil Abdyushev
“Kad igraju sedam sati, to je već previše!”
— Alisa Mihajlovna, šah sada doživljava novi talas popularnosti. Nedavno se na blagajni pojavio “Svjetski šampion” – film o sukobu Anatolija Karpova i Viktora Korčnoja 1978. Kako vam se sviđa film?
Alisa Galliamova – Sjajan film! Meč za svjetskog šampiona nije samo igra šaha. Ovo je pravi rat, igra na granici svih ljudskih mogućnosti: fizičkih, emocionalnih, psihičkih. I to traje nekoliko mjeseci. Autori su dobro prenijeli atmosferu meča, ali ne mogu to reći i za emocije i osjećaje samih igrača. Očigledno, teško je prenijeti šta preživljava šahista tokom meča. Ali mi se dopao pokušaj da se prikaže kako šahista razmišlja, prikažu one scene u kojima su proračunate varijante u obliku široke mreže. Ali u šahu ima više poteza nego što ima zvijezda u svemiru. Također primjećujem nevjerovatnu glumu Khabenskog.
Inače, imala sam sreće što sam igrala protiv Korčnoja i čak pobijedila. Nakon meča mi nije pružio ruku, kao što je uobičajeno posle izgubljene partije. Pozvala sam takođe i Balašova, koji je bio trener Karpova, na svoj meč.
– Još jedan šahovski hit u svijetu bioskopa bila je serija „Damin gambit“. Kakav je utisak ostavio na vas?
Alisa Galliamova — Serija je veoma interesantna za one koji nisu upoznati sa šahom. On daje bar neku ideju o ovom sportu. Ali ako stvarno pogledate stvari, onda žene nisu u stanju da se takmiče sa muškarcima na tako visokom nivou. Morate mnogo da igrate šah da biste postigli takav nivo kao što je postigla junakinja u seriji. Pa, treba voditi drugačiji stil života – u stvarnom životu se ovim pristupom ništa ne može postići. Igranje šaha na visokom nivou zahtjeva puno koncentracije, snage i potpunog uranjanja. Ali za promociju šaha, ova serija je odigrala veliku ulogu.
-Inače, i sami ste igrali protiv muškaraca.
— Da, zauzela sam sedmo mjesto na prvenstvu Rusije za muškarce i osvojila ekipno prvenstvo Rusije za muškarce kao dio tima Kazanj. Pobijedila sam i na prvoj tabli za dječake na takmičenju “Bijeli top” (Svesavezni šahovski turnir među srednjim školama – cca.). U to vrijeme je malo žena igralo na muškim turnirima. Sada ih ima mnogo. Jedan od razloga zašto sam tako rano počela da pokazujem dobre rezultate bilo je preseljenje u internat u Moskvi i učešće na muškim turnirima.
– Da li je moguće da se u jednom trenutku počnu da održavaju zajednički turnire za muškarce i žene?
Alisa Galliamova – Nije potrebno. Osim toga, nemoguće je. Žene su počele da igraju šah kasnije od muškaraca, a manje pažnje posvećuju treninzima, jer imaju više briga – porodica, djeca. Naravno da se mogu boriti, što potvrđuju primjeri Judit Polgar i None Gaprindashvili. Ali šah je teško igrati – ne samo psihički, već i fizički. Vježbati mnogo sati svaki dan je teško. Žene su emocionalnije i manje fizički razvijene od muškaraca.
“Žene su kasnije počele da igraju šah nego muškarci, a manje pažnje posvećuju treninzima, jer imaju više briga – porodica, djeca”
Foto: Shamil Abdyushev
– Šah je postao popularan u masovnoj kulturi, ali kao sport nema veliki interes javnosti. Kao potvrdu za to, nedavni meč za šampionsku krunu između Magnusa Carlsena i Jana Nepomniachtchija, koji nije prikazan ni na jednom kanalu.
Alisa Galliamova — Ne bih rekla da šah ne postaje sve popularniji. Stotine hiljada partija se igra na internetu svaki dan! Samo igrati šah i gledati čitavu partiju od početka do kraja dvije su različite stvari. Kada ljudi igraju sedam sati za redom, to je previše! Znam za sebe. To je moguće gledati samo u djelovima, a ne u potpunosti. Iako, sigurna sam, ako ne i čitava višemilionska armija ljubitelja šaha, ali većina njih ipak prati glavne događaje. Ovo bi trebalo da bude interesantno za sponzore! Nedavno je u Poljskoj održano svjetsko prvenstvo u blicu i rapid šahu. Jedan od sponzora je bio “Tatneft”. Možda će oni pokazati interesovanje za šahiste u Tatarstanu?
— Šta bi vi uradili da klasični šah bude privlačniji za gledanje?
Alisa Galliamova – Velike turnire bih ostavila sa petosatnom kontrolom, a takmičenja na nižem nivou prebacila bih na 45 minuta, ili na sat. Sada su blic turniri na internetu veoma popularni – tamo se uglavnom igra na minut, ili na
tri minuta!
— Nepomniachchi je izgubio od Carlsena u 11 partija. U prvih pet uspio je održati neriješeno, a poraz u šestoj, najdužoj u istoriji, kao da ga je slomio. Šta mislite šta je nedostajalo našem velemajstoru?
Alisa Galliamova – Nepomniachchi je zapravo izgledao bolje u prvoj polovini meča. Ali u šestoj partiji nije mogao pobijediti, nije mogao igrati na remi. Mislim da se psihički nije snašao u ovom meču. Imao je nekoliko prilika za pobjedu, iz jakih pozicija.
— Carlsen je uspeo da pobjedi u šampionskom meču po peti put. Kako je u Norveškoj mogao izrasti takav šahista?
Alisa Galliamova – Talenat, marljivost, psihička i fizička izdržljivost – sve mu se uklopilo da postane svjetski prvak i bude u svom najboljem izdanju toliko godina. Ali ne bih rekla da je prethodna dva meča dobio s lakoćom. Jedva je pobjedio protiv Sergeja Karjakina, nije pobjedio protiv Fabija Caruane u regularnom vremenu, a sada nije izgledao baš dobro protiv Nepomniachtchija u prvom dijelu meča. Ne pokazuje šampionsku igru. Sam Nepomniachchi je „previđao“ u svakoj partiji.
– Postoji mišljenje da je Carlsenova glavna sposobnost da se udalji od kompjuterskih šablona. Dok Nepomniachchi striktno prati svoje pripremljene poteze otvaranja, Carlsen se prilagođava u pravom trenutku i pravi nestandardne poteze. Da li se slažete sa ovim?
Alisa Galliamova — Carlsen može igrati tačno sve faze partije. Koristi rijetke varijante koje su već zaboravljene. Još jedan veliki plus je što igra do kraja. Mnogi šahisti pristaju na remi i opuštaju se, ali on se uvijek bori za pobjedu. Kada su mnogi šahisti već umorni posle 3-4 sata, on dobije ‘drugi vjetar u leđa’.
— Moderni šahisti su postali svestraniji? Ranije se šahista povezivao sa određenim stilom igre: napadačkim ili defanzivnim. Sada, postoji osjećaj da nema više stilova kao takvih.
Alisa Galliamova — Nema toliko mnogo univerzalnih šahista kao što je Carlsen. Svjetski šampioni su jaki u svim aspektima igre – mogu se i braniti i napadati. Ali, na primjer, Tigran Petrosyan se branio jače nego što je napadao. Vjerovatno se to i ranije vidjelo, ali svjetski prvak ne može biti slab. Svi šahisti su bili raznovrsni. Nivo je porastao u svim oblastima, a da ne govorimo o otvaranjima. Teško je uporediti otvaranja u prošlosti i sadašnjosti – to je uglavnom razlika kao zemlja i nebo.
“Ranije je bilo malo velemajstora, svi su bili poznati, a sada ih je toliko mnogo… A pošto ih ima puno, znači li da je postalo lakše ispuniti norme? Istovremeno, ne bih rekla da svako može postati velemajstor.”
Foto: Shamil Abdyushev
“Mnogi dobijaju rejting kroz lažne turnire”
-Koliko se povećala uloga kompjutera u šahu? Može li se čovjek takmičiti s njim?
Alisa Galliamova -Ljudi se ne mogu boriti protiv kompjutera i kompjuterskim mašinama, ali to nas ne sprečava da igramo. Uostalom, razvoj trkaćih automobila ne sprečava sprintere da trče. Mašine kompjutera utiču na pripremu, pojednostavljuju je. Kada sam ja igrala, imali smo Informatore, nismo imali partije pri ruci, morali smo sami da ih analiziramo. A sada sam kliknete na mašinu – i ona će vam sve pokazati. S jedne strane, to je zgodno, s druge strane, umjetnost analize je propala. Sada su ljudi previše lijeni za analizu, počeli su više vjerovati kompjuterima. Inače, nedavno sam nabavila dobar kompjuter i šahovsku mašinu. Na tom planu sam malo u zaostatku.
– Da li je titula velemajstora sada izgubila nekadašnji prestiž? Ranije su samo pojedinci imali taj status, a sada se tako naziva svaka druga osoba.
Alisa Galliamova — Da, titula je malo devalvirala. Ranije je bilo jako malo velemajstora, svi su bili poznati, a sada ih je toliko mnogo… A pošto ih je puno, znači da je postalo lakše ispuniti norme? Istovremeno, ne bih rekla da je svako sposoban da postane velemajstor. Za ovo, naravno, mora postojati visok nivo igre. Ali mnogi zarađuju rejting putem lažnih turnira. Niko nije došao, a partije su se navodno odigrale, neko je ispunio normu. Sa tim prevarama se moramo boriti, inače šahisti podižu rejting, dobijaju titule, reklamiraju se da su velemajstori sa visokim rejtingom, a onda mame učenike i obmanjuju njihove roditelje.
– Kako se nositi s tim?
Alisa Galliamova -Oni koji izdaju ove titule i norme moraju znati da li su se igrale partije, da li su održani turniri. Ovo jednostavno treba da se uradi.
– Odnosno, razvojem tehnologije prevara je postalo mnogo više? Uzmite čak i ove izmišljene turnire kao primjer
Alisa Galliamova – Veliki problem sa onlajn turnirima je paralelno korišćenje kompjutera. Po čemu se šah razlikuje od drugih sportova? Mogu ih igrati i 3-godišnjaci i 90-godišnjaci. Mogu se igrati daleko od centara, mogu u svemiru. Različiti ljudi iz različitih zemalja. Svi igraju na kompjuteru. Ali kada počnu da igraju za titule, čini mi se da to nije u redu. Ne može postojati onlajn svjetski šampion u šahu. Dakle, problem varanja, pokazuje se kao akutan na internet turnirima. Možda će se nove tehnologije razviti kako bi ih otkrili. Covid se okrutno našalio sa šahom – nestali su dobri turniri, ali se pojavila mogućnost onlajn takmičenja. Prisilna samoizolacija dala je poticaj razvoju šaha
– Prijatnije je igrati kada je protivnik nasuprot vas, ili je bolje da se takmičite online?
Alisa Galliamova – S obzirom na moje godine, previše sam lijena da se pomjeram negdje, zato je, naravno, bolje igrati preko interneta. Mladi ljudi prirodno žele da putuju i putuju. To je korisnije za razvoj i napredovanje.
– Kada protivnik pritisne protivnika, gleda ga – ovo zaista utiče na tok misli. Ovo se ne možete dešavati na internetu.
Alisa Galliamova -Da, to je potpuno drugačije iskustvo. Posle pauze postoji želja da se osjeti, dodirne šah… Uostalom, kada se spremate za turnire, gledate u ekran, a kada dođete na turnir i dodirnete figure rukama, dobijete zaboravljeni osećaj.
“Glavna dostignuća – sve pobjede. To su svjetska prvenstva za djevojčice, Olimpijade, Evropska prvenstva, prvenstva Rusije. A razočarenja su izgubljeni mečevi.”
Foto: BUSINESS Online
“Sjećam se i da sam bila cimerka sa jednom Šveđankom. Bilo mi je sve šokantno!”
-Ove sedmice ste proslavili svoju 50. rođendan. Možete li istaknuti glavne pobjede i razočarenja u karijeri?
Alisa Galliamova – Glavna dostignuća su sve pobjede. To su svjetska prvenstva za djevojčice, Olimpijade, Evropska prvenstva, prvenstva Rusije. I razočarenja – izgubljeni mečevi, dioba prvog mjesta na Olimpijadi sa sestrama Polgar, ali po dodatnim kriterijima 2. mjesto. 1990. godine igrala sam na prvom turniru kandidata, dobro počela, ali nažalost u posljednje tri partije nisam osvojila ni poen. Odnosno, mogla sam svoj prvi prvenstveni meč igrati sa 18 godina da sam osvojila poen u posljednje tri partije. Nekako sam se zapitala zašto mi nije tako išlo. Zaključila sam da je razlog moj maksimalizam. Odnosno, svaki drugi šahista na mom mjestu bi igrao na remi. Ali ja sam morala da pobjedim! Nisam osvajala mnogo turnira zbog svog maksimalizma
– Vaš prvi međunarodni turnir bilo je Svjetsko prvenstvo za djevojčice do 16 godina. Kakve je utiske ostavilo vaše prvo putovanje u inostranstvo na turnir u Austriji?Alisa Galliamova — To je bilo najupečatljivije putovanje, jer je bilo prvo putovanje. Ali plus ovome, nisam bila komsomolac! I morala sam doći u njihovo glavno ministarstvo da bih se pridružila Komsomolu i otišla u inostranstvo. Bilo je to moje prvo putovanje, prvo svjetsko prvenstvo i pobjeda. Osvojila sam tri svjetska prvenstva i to je bio veliki događaj za mene. Sjećam se i da sam bila
cimerka sa jednom Šveđankom. Bilo mi je sve šokantno! Ne znam kako se dogodilo da smo stanovale zajedno. Uveče je ona išla na igranke, šetala gradom – za mene je to bilo ‘divlje’! Došli ste na Svjetsko prvenstvo i kako možete biti tako opušteni? S njom sam komunicirala na francuskom jeziku, jer sam ovaj jezik učila u školi. Iznenadilo me što je telefon bio na ulici. Nismo imali telefon u našim kućama, ali su postojale kabine sa telefonom sa kojeg možete pozvati bilo koju državu na svijetu! Za mene je to bio šok.
– A Australija? Za nju ste rekli da je najviše impresionirala
Alisa Galliamova — Vidjeti kengura, koalu… Bilo je to putovanje za pamćenje.
– Koliko je bilo teško ući u reprezentaciju Sovjetskog Saveza?
Alisa Galliamova – Uspjela sam da igram za reprezentaciju SSSR-a. Uglavnom, kvalifikacije za svjetski šampionat iz SSSR-a bile su mnogo teže od osvajanja samih šampionata. Bilo je teško takmičiti se sa gruzijskim šahistima. Na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi sve Gruzijke i ja igrali smo za reprezentaciju SSSR-a. Imala sam 18 godina i bila mi je velika čast da igram za reprezentaciju. Dugo sam održala reprezentativnu formu.
— Ovako težak izbor za reprezentaciju pokazatelj je nivoa šahista sovjetske škole.
Alisa Galliamova – Naravno. Posle mene još 20 godina niko nije mogao pobijediti na Svjetskom šampionatu do 20 godina iz Rusije, a Aleksandra Gorjačkina je odigrala meč za svjetsku šampionku tek 2020. godine, odnosno ona je prva šahistkinja od 1999. godine. Ali to je već druga generacija.
– Mogli ste dva puta postati šampionka svijeta i dva puta izgubili od Kineskinja. Moglo bi se reći da su vam one glavni protivnici u vašoj karijeri. Kako je Kina izgradila tako jak sistem za obrazovanje šahistkinja?
Alisa Galliamova – Mnogo rade, žive u sportskim školama, igraju protiv muškaraca. Očigledno su dobili naređenje, muški velemajstori, da igraju protiv žena. Samo trenirajući i igrajući sa jakim protivnicima možete se šahovski razvijati. Ali imaju nevjerovatnu priču: čim šahistkinja osvoji Svjetsko prvenstvo, odmah odlazi. Xie Zun je bila duže, sada je aktuelna svjetska šampionka Kineskinja – Ju Wenjun
– Zašto niste uspeli da postanete šampionka 1999. godine?
– Nedostajala mi je podrška i 1998. i 1999. Nisam dobila ništa 1998. godine i kako da se pripremim? Bila sam depresivna… Nisam imala vremena da se potpuno pripremim, kada se iznenada ukazala prilika da odigram meč, onda kada je Suzan Polgar odbila da igra sa Xie Zun. Ne može se reći da nisam pobijedila zbog samo jednog razloga, ali najvažnije je da nije bilo dovoljno podrške i duge pauze između mečeva. Bila sam siguran kada sam dobila 0 da neću više igrati. Ali ipak, u Kazanju smo imali izjednačen rezultat, u Kini je bilo nekih minusa i ja sam izgubila 2 poena razlike.
– A sa kineskom Xu Yuhuom 2006?
Alisa Galliamova – A kada smo igrali drugi meč, 9 mjeseci nisam uzela šah u ruke. Zapravo sam napustila šah 2004. godine, radila na drugom projektu, a 2006. sam u posljednji trenutak pozvana na Svjetsko prvenstvo. Kako se možete pripremiti ako niste igrali toliko dugo? Ali ipak sam nekako ušla u finale. Ali nisam imala sreće u finalu, imala sam problema i sa leđima – završila sam u bolnici, fizički nisam mogla da igram i izgubila sam. Za mene je bilo nevjerovatno što sam stigla do finala.
– Nije to bio jedini put da ste napustili sport?
Alisa Galliamova – Po rođenju djeteta nisam radila 2,5 godine, a onda sam otišla i osvojila prvenstvo Rusije 2009. godine. Osvojila sam najjače superfinale, 2010. godine postala šampionka na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi. Za ove pobjede dobila sam titulu „Najbolji sportista Rusije“.
– Bili ste pozvani u Jugoslaviju, ali tamo niste otišli zbog balkanske krize. Da li je bilo razmišljanja o odlasku iz zemlje nakon što vam nije dozvoljeno da igrate u finalu 1998. godine u Kazanju?
Alisa Galliamova – Ne, više mi niko nije dolazio, izgleda da samo u Jugoslaviji toliko vole šah. Onda sam imala sastanak sa ministrom obrazovanja, ali sam već napravila jednu grešku odlaskom u Lavov. U Jugoslaviji je bio odličan odnos prema šahistima, oni su jako voljeli šah i sve se razvijalo: i klupski turniri i takmičenja. Bila sam ranije pozvana. Ali NATO je bombardovao Beograd 78 dana. Užasno.
-Zašto ste požalili što ste se preselili u Lavov?
Alisa Galliamova – U Lavovu sam izgubila dosta vremena, izgubila priliku da učim, nije bilo podrške, nije bilo kome da ostavim dijete. Da sam ostala u Tatarstanu, više bih učila, više putovala, ne bi bilo te ogorčenosti prema meni zbog mog preseljenja, jer kada sam se vratila nije bilo podrške.
– A ipak ste 1997. godine, dvije godine nakon povratka, pobijedili na turniru kandidata. Da li je bilo motiva da dokažete i pokažete svima oko sebe da ste nezasluženo otpisani?
Alisa Galliamova – Ne, ja sam prvenstveno sportista – želim da igram i pobeđujem. Bez toga ne bih postigla rezultate i nisam htjela nikome ništa da dokazujem.
-Da li je šah u Tatarstanu bio bolje razvijen nego u Ukrajini?
Alisa Galliamova — Ne bih rekla da je u to vreme u Lavovu bilo mnogo šahista, mnogo velemajstora. Lavov je bio šahovski grad, ali nije bilo turnira. U Tatarstanu je šah bio slabo razvijen, pa sam sa 14 godina otišla u Moskvu da napredujem. Nakon mojih pobjeda, velemajstor Aleksandar Pančenko je pozvan da radi sa djecom. To je bilo super. Postojalo je interesovanje za šah. Zahvaljujući snažnom organizatoru, Nailu Mukhamedzyanovi, okupila se jaka ekipa u kojoj su igrali poznati velemajstori. Održavali su se turniri – razvijali su se vlastiti velemajstori. Nakon smrti Pančenka i Muhamedzjanova, sve je stalo. Za 15 godina ni jedan velemajstor nije nastao, nažalost.
“Voljela bih da organizujem bar onlajn školu. Ne može svako priuštiti da plati 250-500 rubalja po satu treninga. I treba vam puno takvih sati da nešto postignete.”
Foto: BUSINESS Online
„Ako ste ušli u šah, nikada ga nećete ostaviti“
– Ranije ste planirali da otvorite svoju školu. Da li je ostala?
Alisa Galliamova -Sada se ova ideja provodi tiho. Nadam se da će se led probiti. Željela bih organizovati bar online školu. Ne može svako priuštiti da plati 250-500 rubalja po satu treninga. I potrebno je mnogo ovih sati da se nešto postigne.
-U kojem uzrastu treba početi igrati šah?
Alisa Galliamova – Treba pogledati dijete, koliko je spremno, koliko je zainteresovano. U obliku igre to je moguće u uzrastu od tri do četiri godine. Sve je individualno. Važnu ulogu igra prvi trener koji bi mogao da zainteresuje dijete za šah. Ali ako dijete oštro reaguje na poraz, onda mora ili napustiti šah ili raditi na tome, jer šah nisu samo pobjede.
— Igraju li vaša djeca šah?
Alisa Galliamova — Najstariji sin igra na internetu, najmlađi baš i ne želi. Više voli kompjuterske igrice.
-Kako je bilo trenirati, a imati malu djecu?
Alisa Galliamova – Kada sam bila u Ukrajini, nije bilo moguće kombinovati, a kada sam se preselila, majka mi je pomagala. Jeno i drugo se ne može. Muškarci nemaju ove probleme. Sjediš, učiš i ništa ne brineš, ali žena treba da misli na sve.
– Da li vaša deca shvataju kakvo značajno ime njihova majka ima u šahu?
Alisa Galliamova – Vjerovatno ne. Stariji možda shvata, ali mlađi definitivno ne.
-Da li ste aktivna sportistkinja?
Alisa Galliamova — Ne, nisam više tako aktivna. Igram veoma rijetko. Zainteresovana sam da igram svake dvije godine. Ove godine nastupila sam tri puta, posljednji put u Superfinalu u oktobru. Nikada neću napustiti sport, zanima me šta se tamo dešava, koji su turniri. Kako možeš napustiti šah? Kada jednom uđete u šah, nikada ga nećete napustiti. Neki odu, pa se ponovo vrate. A da bih potpuno otišli iz šaha… Ne znam mnogo takvih primjera.
Anton Samoilychev
Нема коментара:
Постави коментар