16. januar 2026.
Tokom 2025. godine bivši svjetski šampion Ding Liren nije odigrao nijednu partiju u klasičnom šahu, čime je prećutno priznao da je njegova blistava karijera, nažalost, faktički završena. Godinu ranije izgubio je sve što se moglo izgubiti, uključujući i prvu titulu svjetskog šampiona za kineske šahiste, do kojeg je došao uz ogroman napor i zahvaljujući nevjerovatnom spletu okolnosti.
Ali… njegovim tužnim odlaskom dinastija igrača iz Podnebeskog carstva nije prekinuta — barjak koji je ispao iz Dingovih ruku preuzeo je Wei Yi. Upravo te, za lidera kobne 2024. godine, on se vratio nakon gotovo šestogodišnje pauze vezane za studije na univerzitetu i priredio čitav niz impresivnih nastupa… Pobijedio je u Wijk aan Zee-u, ostavivši iza sebe cijelu mladu generaciju. Vodio je spektakularnu trku sa Magnusom Carlsenom u Varšavi, gdje mu je zamalo oteo krunu GCT-a. A i na Olimpijadi u Budimpešti Wei Yi je na prvoj tabli mijenjao posustalog lidera.
Moglo se učiniti da je tokom 2025. igra mladog Kineza pomalo izblijedjela — iza njega nije ostao nijedan veliki performans. Međutim, zimi je ostvario ono glavno o čemu je, prema vlastitim riječima, sanjao nakon povratka: kroz Svjetski kup izborio je mjesto među kandidatima i sada ima šansu da se domogne meča za krunu. Ostaje još samo sitnica — savladati na Kipru još sedam konkurenata…
Evgeniy Atarov— Wei, prije svega primite čestitke na uspjehu na World Cupu! Izjavili ste da vam je plasman na Turnir kandidata bio glavni cilj.
Wei Yi — Hvala vam mnogo. To mi je zaista bio prioritet i veoma sam srećan što sam uspio da ostvarim taj cilj. Nije bilo nimalo lako…
Foto: Michal Walusza
Evgeniy Atarov — Ovdje ste, kako se kaže, uskočili u posljednji vagon. Niste se kvalifikovali ni po rejtingu, ni preko FIDE Ciklusa, niste igrali Veliku švajcarski turnir, već ste sve stavili na Svjetski kup. Zašto? Da li ste bili toliko sigurni u nokaut-format?
Wei Yi — Šta da se radi, tako su se okolnosti posložile. Iako to nisam doživljavao kao „posljednju šansu“, zaista sam se na poseban način pripremao za Svjetski kup u Goi i drago mi je što se sve dobro završilo. Ne mogu reći da sam bio toliko siguran u svoju sposobnost da pobijedim sve, jer je ovdje dovoljna samo jedna greška da svaki naredni meč može postati posljednji. Da biste bolje razumjeli moj odnos prema tome, dodaću da sam imao rezervisanu avionsku kartu za 15. novembar i da sam pomjerao datum leta svaki put kada bih prolazio dalje.
Evgeniy Atarov — Koji od sedam mečeva vam je bio najteži?
Wei Yi — Vjerovatno je najnapetiji bio meč protiv Maghsoodloo-a u četvrtom kolu, gdje smo stigli sve do blica. Bio sam na ivici poraza, ali sam uspio da se saberem. Volim kada uspijem da preokrenem situaciju i izađem kao pobjednik onda kada se svima već čini da je moj poraz neizbježan…
Evgeniy Atarov — A polufinale protiv Andreyja Esipenka, kada je vaš protivnik — već u dobijenoj poziciji u taj-brejku — jednostavno previdio topa u jednom potezu?
Wei Yi — Da, naravno… Praktično sam bio u minusu od dva pješaka. Moglo se još nekako braniti, ali objektivno je pozicija bila izgubljena. Drago mi je što je na kraju Andrey ipak uspio da se kvalifikuje za Turnir kandidata.
Evgeniy Atarov — Gotovo sve odlučujuće partije na ovom turniru dobili ste crnim figurama. Isto tako i protiv Arjun Erigaisi-ja, kada se odlučivalo ko će od vas ući u polufinale — izbacili ste posljednjeg favorita u odlučujućoj rapid-partiji.
Wei Yi — Ne mogu reći da namjerno dovodim situaciju do toga. Uopšteno, imam napadački stil, volim da vršim pritisak, da stvaram probleme. Ali ako ne umiješ da se braniš, da koristiš šansu, onda si osuđen… Na ovom turniru uspio sam da spasem nekoliko teških pozicija, a uz to sam se svaki put nalazio u velikom cajtnotu. Kako? Vjerovatno sam jednostavno imao sreće.
Evgeniy Atarov — Da li vas je pogodilo što ste u finalu izgubili od Sindarova?
Wei Yi — Gubiti je uvijek neprijatno, ali kada je glavni cilj već ostvaren, to više nije bilo toliko bolno. Vidjećemo se s njim u Turniru kandidata!
Evgeniy Atarov — Poraz od Sindarova bio je vaš prvi i jedini na cijelom World Cupu. Slučajnost? Ili ste se svjesno podešavali na sigurnost, trudeći se da ne dospijete u situaciju u kojoj morate da se vadite?
Wei Yi — Moguće je da je to ključni element „preživljavanja“ u ovakvom sistemu. Kada gubiš i prinuđen si da se vraćaš u partiju, gubi se cjelovitost — moraš da razmišljaš kako da natjeraš protivnika na rizik u situaciji u kojoj on to sigurno ne želi. Osim toga, ja zaista ne volim da gubim, u tim trenucima se veoma uznemirim… Da, ja sam profesionalni igrač i porazi su neizbježan dio mog posla, ali ne mogu protiv sebe. Za mene nije presudan sam čin poraza, već to što sam napravio greške koje nisam smio da napravim. Ako sam izgubio zato što je protivnik igrao bolje, to se još i može prihvatiti — tada raspoloženje neće biti baš tako loše.
Foto: Michal Walusza
Evgeniy Atarov — Da li se to što ste postali kandidat nekako primijetilo u Kini?
Wei Yi — Da, bilo je mnogo čestitki i lijepih riječi na moj račun. Ali, naravno, ako govorimo o Kini u cjelini, moj uspjeh je uglavnom prošao nezapaženo…
Evgeniy Atarov — Zar je šah u zemlji koja je donedavno držala krunu i u muškoj i u ženskoj konkurenciji toliko nepopularan?
Wei Yi — Šta da se radi, šah zaista nije najpopularniji sport u našoj zemlji. Na lokalnom nivou — recimo u svojoj provinciji ili gradu — možeš biti prilično poznat, ali sigurno ne na nivou cijele države.
Evgeniy Atarov — Znači, vas ili Ding Lirena vjerovatno neće prepoznati na ulici?
Wei Yi — Hm… Dobro pitanje! Vjerovatno ne. Nešto slično moglo je da se desi Xie Jun kada je 1991. godine postala prva svjetska šampionka u šahu. Tada je to bilo nešto neobično, svima je bilo zanimljivo: kako joj je to pošlo za rukom?
Evgeniy Atarov — Usput, jedan od vaših mečeva sa World Cupa uživo je na kineskom komentarisao Ding Liren. Da li ste znali za to? Da li vam je bilo drago?
Wei Yi — Da, znao sam, prijatelji su mi to rekli, a kasnije sam i sam pogledao. Uvijek je lijepo kada ti takav šahista posveti pažnju… Mi smo dobri prijatelji, hvala mu na podršci — ja njega takođe uvijek podržavam.
Evgeniy Atarov — Recite, kako ste uopšte završili u šahu, s obzirom na njegovu relativno malu popularnost u Kini? Da li se sjećate kako je to počelo?
Wei Yi — U velikoj mjeri to je bio slučajan izbor. Kada sam imao pet godina, u mom vrtiću su organizovali mali čas šaha. Odmah mi se svidjelo: mnogo figura, a svaka se kreće na svoj način. Zato sam tokom ljeta, za vrijeme raspusta, zamolio roditelje da me upišu u lokalni šahovski klub.
Evgeniy Atarov — Da li je u tom trenutku kod kuće neko igrao šah?
Wei Yi — Ne. A ni sada, iskreno, ne igra!
Evgeniy Atarov — A kineski šah (xiangqi) ili go?
Wei Yi — Takođe ne. Tako da tu nema nikakvog proturječja. Zapravo, ja sam tek kada sam krenuo u školu saznao da su xiangqi i go mnogo popularniji od šaha.
Evgeniy Atarov — Da li i vi znate da ih igrate? I zašto su one popularnije u Kini?
Wei Yi — Da, znam, ali isključivo na amaterskom nivou… I ne bih rekao da su „popularnije“ od šaha — za šah zna tek nekolicina, dok xiangqi i go igraju gotovo svi. To su tradicije stare nekoliko stotina godina. Često se dešava da me taksista pita čime se bavim, a kada mu odgovorim da igram šah, on odmah klimne glavom i kaže: „Da, i ja volim šah!“ — ne shvatajući da govorimo o potpuno različitim igrama. Šta da se radi…
Evgeniy Atarov — Koliko ste imali trenera i šta su mislili o vama?
Wei Yi — Prilično mnogo… U jednom trenutku čak sam morao da se preselim iz rodnog Nantonga u Ganzhou, jer u mom gradu nije bilo dovoljno jakog trenera. Pošto su roditelji nastavili da rade, morali su da se vrate kući, a ja sam neko vrijeme čak živio u kući svog učitelja.
Evgeniy Atarov — Sami u drugom gradu… Da li je to nekako uticalo na vas?
Wei Yi — Teško mi je reći, možda me je učinilo samostalnijim. Moj trener je imao kćerku, dvije godine mlađu od mene — meni je tada bilo devet godina, a njoj oko sedam — tako da nisam bio potpuno bez društva. Uostalom, tada sam bio potpuno zaokupljen šahom, pa to i nije igralo neku veliku ulogu.
Evgeniy Atarov — Zapanjujući detalj! Koliko ste bili radno sposobni?
Wei Yi — O, koliko pamtim, uvijek sam mnogo radio na šahu — negdje oko 7–8 sati dnevno. Tako je bilo bukvalno od samog djetinjstva.
Foto: FIDE
Evgeniy Atarov — Čime ste se tada bavili?
Wei Yi — Uglavnom sam čitao knjige, analizirao varijante uz pomoć kompjutera i radio zadatke koje mi je davao trener.
Evgeniy Atarov — Da li ste se umarali od takvog opterećenja?
Wei Yi — Čudno, ali gotovo da nisam osjećao umor. Bilo mi je zanimljivo, proučavao sam šah kao neki veliki konstruktor… Kada bi mi danas neko rekao da treba mjesec dana da radim po osam sati dnevno, bilo bi mi teško. A tada — ne! Učio sam otvaranja, poznate partije, stvaralaštvo svjetskih prvaka, sada se svega toga više i ne mogu sjetiti. Najvažnije je da sam u tome neizmjerno uživao.
Evgeniy Atarov — Ko vam se od velikih igrača najviše sviđao?
Wei Yi — Prvi idol bio mi je Garry Kasparov — zaljubio sam se u njegove partije, u njegov pritisak, u napade. Nešto kasnije, kada sam se upoznao s partijama Magnusa Carlsena, počeo sam da osjećam isto zadovoljstvo i u njegovom stilu. Vjerovatno bih imenovao njih dvojicu.
Evgeniy Atarov — A kineski šahisti?
Wei Yi — Od onih koje lično poznajem, uzor mi je bio Wang Yue, možda zato što je prvi od nas dostigao rejting 2700 i ušao u šahovsku elitu.
Evgeniy Atarov — Kineski šahisti poznati su po fantastičnoj taktičkoj pripremi, dok ih u strategiji, osim Ding Lirena, često cijene nešto niže. Da li ste i vi naslijedili osobine klasičnog kineskog igrača?
Wei Yi — Kada sam bio mali, rješavao sam mnogo taktičkih zadataka. Kasnije sam više pažnje posvećivao otvaranjima i tehnici završnice… A ovo posljednje nije baš lako natjerati sebe da radiš — analizirati kombinacije je mnogo zabavnije!
Evgeniy Atarov — U kom trenutku vas je zapazila Kineska šahovska federacija?
Wei Yi — Gotovo odmah. U zemlji se održava mnogo turnira, prvenstva Kine postoje već od uzrasta od šest godina. Imaš dvije godine da se istakneš u nekoj kategoriji. Ako postaneš prvak, mogu te nagraditi putovanjem u Peking, u nacionalnu akademiju… Imao sam prijatelje koji su bukvalno nizali titule dječjih prvaka jednu za drugom.
Evgeniy Atarov — Da li je neko od njih ostao u šahu?
Wei Yi — Ne, gotovo svi su odustali. Kao što sam već rekao, šah u Kini nije naročito perspektivan pravac, u njega se gotovo ne ulaže novac. Nije kao u go. Ako dobro igraš go, možeš zauzeti prilično visoku poziciju.
Evgeniy Atarov — Sjećate li se trenutka kada ste dospjeli u Peking?
Wei Yi — Da. Imao sam tada osam godina i u drugoj grupi prvenstva Kine remizirao sam s prvakom Šangaja Zhou Jianchaoom. Kasnije, sa deset godina, počeo sam da dobijam stalnu podršku federacije. Osvojio sam svjetsko prvenstvo za školarce u Grčkoj, zatim postao prvak Azije do 12 godina i tako dalje.
Evgeniy Atarov — Da li su vas vodili ka svjetskom rekordu po brzini osvajanja titule?
Wei Yi — Svjetskom — ne. Prvi GM-normu osvojio sam sa 12 godina, a velemajstor sam postao tek sa 14. Najbrže u Kini, ali ipak znatno kasnije nego što je to učinio Sergey Karjakin, a potom i Indijci. Ali… nisam ni težio tome.
Evgeniy Atarov — Čemu ste onda težili?
Wei Yi — Jednostavno mi se sviđalo da igram šah. Htio sam da naučim da ga igram što je moguće bolje. Opsjednutost rekordima — to nije moje!
Evgeniy Atarov — Ali smatrali su vas čudom od djeteta, čovjekom koji može postati prvi svjetski prvak iz Kine. Uz to, čak je i Ding Liren sebe nazivao samo „laganim povjetarcem u poređenju s uraganom Wei Yi“. Zašto se sve to promijenilo?
Wei Yi — Ne znam. Iskreno govoreći, nisam pravio nikakve grandiozne planove u vezi sa svojom šahovskom karijerom. Da, bio sam veoma ambiciozan kada sam sa 15 godina postao najmlađi „sedamstotinjak“ na svijetu i ušao u reprezentaciju. Ali, iskreno, nikada nisam zamišljao sebe kao svjetskog prvaka. Shvatao sam koliki put još treba preći da bi se mogao pobijediti Carlsen.
Evgeniy Atarov — Znači, problem je bio u tome što niste vjerovali da ste za to sposobni?
Wei Yi — O tome uopšte nisam razmišljao. Igrao sam i nisam razmišljao — šta dalje.
Evgeniy Atarov — U kom trenutku su vas prozvali „profesorom“?
Wei Yi — U Kini me tako niko nije zvao…
Evgeniy Atarov — A na Zapadu — stalno. Zbog mirnog stila, zbog vaše smirenosti: šta god da se dešava na tabli, vi uvijek imate isti izraz lica!
Wei Yi — Pa, na to baš i ne mogu da utičem. Jednostavno sam po prirodi miran.
Foto: Frans Peeters, Tata Steel Chess
Evgeniy Atarov — Zar vas zaista nisu doticali ni pobjede, ni rejting, ni pozivi na velike turnire, ni pažnja medija i običnih ljubitelja šaha?
Wei Yi — Bio sam potpuno fokusiran na igru i na sopstvene osjećaje, trudio sam se da me ništa ne odvlači od onoga što je najvažnije. Osim toga, imao sam razloga da posumnjam u sopstvenu snagu… Da, postao sam prvak Kine u seniorskoj konkurenciji sa 15 godina i zajedno s reprezentacijom osvojio Olimpijadu 2014, ali u prvoj polovini naredne godine izgubio sam mnogo poena na open turnirima u Kataru i Francuskoj.
Evgeniy Atarov — Zar vam sva ta dostignuća nisu zavrtjela glavu?
Wei Yi — Iskreno, nisu. Bilo je prijatno, časno, ali ne bih rekao da mi je to sve preokrenulo život i da sam počeo drugačije da se odnosim prema šahu.
Evgeniy Atarov — Ali čak i ako vi lično niste vjerovali, drugi jesu — to je sigurno!
Wei Yi — Trudio sam se da opravdam očekivanja. Sjećam se da sam se poslije tih neuspjeha sabrao, odigrao nekoliko turnira i ponovo došao do rejtinga 2750. Bilo je to sredinom 2017. — skoro sam ušao u top 10. Tada sam upravo napunio 18 godina.
Evgeniy Atarov — I u tom trenutku ste donijeli odluku… da „završite“ sa šahom?
Wei Yi — Ne. Jednostavno sam odlučio da upišem univerzitet!
Evgeniy Atarov — Na tom nivou to su gotovo ravnopravne odluke. Nije moguće ozbiljno studirati i istovremeno raditi na igri na takvom nivou… Do top 10 može se stići na čistom talentu, ali se tako ne može boriti za titulu svjetskog prvaka.
Wei Yi — U suštini, u pravu ste. Da li žalim zbog te odluke? Ne. Za onih pet godina koje sam proveo na univerzitetu mnogo sam naučio, bila je to dobra odluka za dalji život. Odlučio sam da, ako mi ne pođe za rukom u šahu, uvijek imam siguran posao i jasnu perspektivu.
Evgeniy Atarov — Kako su vaši roditelji reagovali na tu odluku?
Wei Yi — Bili su za, željeli su da upišem fakultet. I moj trener mi je savjetovao da idem na univerzitet. Šah nije baš naročito pouzdan posao u Kini.
Evgeniy Atarov — Zar vas niko nije pokušavao odgovoriti?
Wei Yi — Najaktivniji su bili ljudi iz Šahovske federacije. Ali razgovarali smo i oni su shvatili moju motivaciju. Na kraju su rekli da će, ako poželim da se vratim, uvijek biti srećni da me ponovo vide.
Evgeniy Atarov — Da li ste dobijali neku državnu stipendiju?
Wei Yi — Da, kao i svi članovi olimpijske reprezentacije zemlje.
Evgeniy Atarov — Koji ste smjer studija izabrali?
Wei Yi — Ekonomiju i menadžment.
Evgeniy Atarov — Zašto baš to?
Wei Yi — Iskreno, ni sam ne znam. Tako mi je došlo. Prilikom upisa nisam imao neke naročito izražene preferencije. Pomislio sam da će biti zanimljivo.
Evgeniy Atarov — Niste pogriješili?
Wei Yi — Ne. Sve mi se dopadalo. Upravo ono što mi je bilo potrebno!
Evgeniy Atarov — Ko vam je tu bio uzor?
Wei Yi — I tamo ima svojih Carlsena i Kasparova… Recimo Warren Buffett, Jeff Bezos, Bernard Arnault, Mark Zuckerberg ili Elon Musk. Ne mogu reći koliko sam dobar u finansijama, o tome je još rano govoriti.
Evgeniy Atarov — Imate li konkretne ponude za posao?
Wei Yi — Da, već ih ima nekoliko. Ali sam ih za sada stavio po strani. Želim da vidim šta mogu da napravim u šahu. Igraću još godinu-dvije, pa ću vidjeti kako će ići. Ako se sve bude dobro razvijalo, možda ću ostati. Ako ne — imam sasvim dobar „rezervni aerodrom“. Veoma prijatan izbor.
Evgeniy Atarov — Recite iskreno, nije li vam žao što ste, možda, izgubili najbolje godine za šah? Gukesh je, recimo, postao svjetski prvak sa 18, a vama je već 26!
Wei Yi — Pa, ja sa 18 nisam bio svjetski prvak, tako da nema razloga za nerviranje. Ako objektivno sagledam situaciju, ne mislim da sam pogriješio što sam tih godina praktično izašao iz šaha… Uzmimo samo pandemiju — ona je slomila karijere mnogim igračima. I Ding Lirenu, na primjer. Da, on je osvojio titulu, ali po koju cijenu! Danas je praktično završio svoju briljantnu karijeru.
Evgeniy Atarov — A vi ste, ispada, „prošli ispod radara“.
Wei Yi — Da, tako je ispalo.
Evgeniy Atarov — Da li ste od sebe očekivali tako blistav povratak?
Wei Yi — Iskreno — ne… Pred Wijk aan Zee, moj prvi turnir poslije duge pauze, bio sam zaista nervozan. Dugačak turnir, svi protivnici veoma jaki, a uz to su sve te godine intenzivno radili na šahu. Za razliku od mene. Prve partije su mi išle veoma teško, ali sam kasnije uspio da savladam strahove i malo ubrzam pred kraj.
Evgeniy Atarov — „Malo“ — to je 4,5 poena iz posljednjih 5 kola i pobjeda u plej-ofu?
Wei Yi — Da (smijeh). U mnogo čemu sam imao sreće, ali su mi se tokom tih partija počeli vraćati neki instinkti. Ne bih se previše uzrujao ni da nije bilo tog silovitog finiša ni pobjede u plej-ofu… Možda mi je baš to pomagalo u odnosu na konkurente — oni su više od mene željeli da pobijede.
Evgeniy Atarov — A onda je došla Varšava, gdje ste, igrajući rapid i blic, već na startu razvili nevjerovatan tempo i pobjegli svima, uključujući i Carlsena… Da li vam je tada palo na pamet da ste možda pogriješili što ste na pet godina napustili šah?
Wei Yi — Ne. Ponavljam, ne kajem se zbog svog izbora i nikada se nisam kajao. Tokom studija, može se reći, otvorile su mi se oči! Kada upoznaješ nove ljude i razgovaraš s njima, shvatiš da na svijetu postoji toliko toga o čemu nisi imao pojma. Da sam sve ostavio kako jeste, bio bih lišen ogromnog dijela svog današnjeg života. Sviđa mi se gdje sam danas i ne gajim iluzije o tome šta sam mogao propustiti. A što se tiče povratka šahu — tamo u Varšavi Carlsen je morao dobiti deset partija zaredom da bi me stigao! A meni, nažalost, nije ponestalo snage za sam finiš. Pa šta?!
Evgeniy Atarov — Do kraja 2024. euforija zbog povratka vam je pomalo splasnula?
Wei Yi — Da, poslije toga više nije bilo tako jednostavno. Ali nikada i nije jednostavno. Zapravo je to neka vrsta obmane, kada sa strane gledaš kako Carlsen ili neko drugi dobija partiju za partijom… Danas je nivo otpora još viši nego u trenutku kada sam prekinuo karijeru: svi sve znaju, svi imaju izuzetno snažne kompjutere i odličnu pripremu.
Evgeniy Atarov — Da li ste upali u zamku previsokih očekivanja poslije prvih uspjeha?
Wei Yi — Ne, situaciju sagledavam trezveno i razumijem za šta sam sposoban, a za šta nisam… Poslije prva dva turnira, tokom narednih godinu i po dana imao sam i uspjehe i neuspjehe. Ali to je normalno, bio sam spreman na to.
Evgeniy Atarov — A jeste li spremni da postanete svjetski prvak?
Wei Yi — Ne znam, vidjećemo. Želim da isprobam svoju šansu. Neću se razočarati ako ne uspije, ali ću pokušati da učinim sve što je do mene.
Нема коментара:
Постави коментар