Andrej Esipenko: biografija ruskog šahiste koji se plasirao na Turnir kandidata
Piše: Aleksandar Itkin
urednik internet-odjeljenja Sport-Express-a
1.decembar 2025
Priča o ruskom velemajstoru.
Andrej Esipenko
Datum rođenja: 22. mart 2002. godine
Mjesto rođenja: Novočerkask (Rusija)
Sport: šah
Najviši rejting u klasičnom šahu: 2726
Sadržaj članka
• Djetinjstvo
• Proboj na vrhunski nivo
• Plasman na Turnir kandidata
• Dostignuća
• Koliko zarađuje
• Privatni život
• Društvene mreže
Djetinjstvo
Esipenko je rođen 2002. godine u Novočerkasku (Rostovska oblast). Pored šaha, budući velemajstor se u djetinjstvu bavio hokejom, stonim tenisom i gimnastikom, a igrao je i fudbal. Šah je petogodišnjeg Andreja naučio da igra njegov otac Jevgenij. Ozbiljnije da se bavi ovim sportom Esipenko je počeo sa sedam–osam godina. Trenirao je u dječijoj i omladinskoj sportskoj školi u Rostovu na Donu, a u rodnom Novočerkasku radio je s njim međunarodni majstor Aleksej Kornjukov.
Već u djetinjstvu Esipenko je pokazivao izuzetne rezultate: osvajao je prva mjesta na brojnim turnirima, uključujući prvenstva Evrope i svijeta do 16 godina. Godine 2018. šesnaestogodišnjem Andreju dodijeljena je titula međunarodnog velemajstora.
Proboj na vrhunski nivo
Esipenko je prvi put jako skrenuo pažnju na sebe na Svjetskom prvenstvu u brzom šahu 2017. godine, kada je senzacionalno savladao bivšeg svjetskog šampiona u rapidu Sergeja Karjakina. Petnaestogodišnji šahista, koji je igrao crnim figurama, žrtvovao je dvae pješaka radi napada i već u 22. potezu dobio neobičnu poziciju: njegov lovac, dama i skakač našli su se pod udarom bijelih figura, ali usprkos tome pozicija Karjakina bila je izgubljena.
Godine 2019. Esipenko se prvi put plasirao na Svjetski kup, gdje je eliminisao bivšeg svjetskog šampiona po verziji FIDE Ruslana Ponomarjova, ali je u drugom kolu poražen od Petra Svidlera.
Tokom 2020. godine Esipenko je, kao član reprezentacije Rusije, osvojio pobjedu na prvoj u istoriji onlajn olimpijadi, a već naredne godine uspjeh je ponovio.
Godinu 2021. osamnaestogodišnji Esipenko započeo je nastupom na prestižnom turniru u Vajk an Zee-u, gdje je u 8. kolu savladao svjetskog šampiona Magnusa Karlsena. Time je Andrej ušao u simbolični klub Mihaila Čigorina – u njemu se nalaze šahisti koji nisu postali zvanični svjetski šampioni, ali su pobjeđivali aktuelne prvake svijeta na zvaničnim turnirima sa klasičnom kontrolom vremena.
„Nisam mogao da shvatim da se ta pobjeda zaista dogodila. Činilo mi se da ću se svakog časa probuditi i shvatiti da sam Magnusa pobijedio u snu. Plašio sam se toga. Ali sam se postepeno pribrao“, pričao je šahista u intervjuu za „SE“. „Poslije toga novinari su počeli mnogo da se interesuju za mene. Ali shvatam da je to samo jedna pobjeda. Da sam pobijedio Magnusa u meču za titulu svjetskog prvaka, to bi već bila druga stvar. Tada bi se moglo neko vrijeme živjeti na staroj slavi. Ovako… možda jednostavno nije bio njegov dan, tako su se zvijezde poklopile.“
Turnir u Vajk an Zeeu Esipenko je završio na trećem mjestu (četiri pobjede, jedan poraz i devet remija), osvojivši pola poena više od Karlsena. Iste godine Andrej se ponovo sastao s Magnusom u osmini finala Svjetskog kupa i ponovo mu pružio jak otpor: velemajstori su remizirali obe klasične partije, kao i rapid mečeve sa tempom 25+10, dok je u mečevima 10+10 Esipenko uspio da se vrati nakon poraza u prvoj partiji. Ipak, u blitc-segmentu Karlsen je slavio rezultatom 2:0.
Na Svjetskom kupu 2023. godine Esipenko je stigao do šesnaestine finala, gdje se sastao s budućim svjetskim šampionom Dommaradžuu Gukešom iz Indije. Nakon remija u klasičnoj partiji, igran je taj-brejk, u kojem je Gukeš odnio pobjedu, stekavši odlučujuću prednost poslije grube greške Andreja, koji je „previdio“ konjsku viljušku na kralja i lovca.
U jesen 2023. godine Esipenko je bio nadomak plasmana na Turnir kandidata: do posljednjeg kola nalazio se među liderima, ali je u odlučujućoj partiji izgubio od Holanđanina Aniša Girija (za prolaz na Turnir kandidata Andreju bi bio dovoljan i remi).
„Prva dva sata bio sam toliko razočaran da mi se ništa nije radilo. Htio sam samo da ležim i gledam u zid. Ali se obično brzo oporavim od takvog stanja, pa sam nakon par sati već bio dobro. Sa trenerom sam sve detaljno analizirao. Shvatio sam da se život ne završava jednim porazom, pa sam mirno otišao na zatvaranje turnira. Tamo sam se osjećao sasvim normalno“, ispričao je Esipenko u intervjuu za „Čempionat“.
Na Superfinalu prvenstva Rusije 2024. godine Esipenko je prvi put osvojio medalju na seniorskom državnom prvenstvu: podijelio je prvo mjesto s Vladislavom Artemjevim, ali je izgubio u taj-brejku. Godinu dana kasnije Andrej je ponovo osvojio srebro na Superfinalu.
Ljeta 2025. godine Esipenko je učestvovao na Esports World Cupu, u vrijeme kada su mnogi vrhunski velemajstori potpisivali ugovore s poznatim esport timovima. Andrej, koji je nastupao za rusku ekipu Virtus.pro, pobijedio je u prvom kolu Jana Nepomnjaščija (Aurora Gaming), a zatim je poražen od Levona Aronjana i ispao u donju polovinu žrijeba, gdje se ponovo sastao s Nepomnjaščijem. Ovoga puta Esipenko je izgubio meč i završio nastup na turniru.
Foto: Global Look Press
Plasman na Turnir kandidata
Nastup na Svjetskom kupu 2025. godine, sa kojeg su tri najbolja učesnika izborila plasman na Turnir kandidata, Esipenko (koji je startovao kao 27. nosilac) započeo je pobjedom nad Nidžatom Abasovom (2:0). Međutim, već u 1/32 finala Andrej se suočio s problemima, izgubivši prvu partiju od 91. nosioca turnira, Pujea Idanija. U revanšu je ruski velemajstor uspio da se vrati, a zatim je poveo i u taj-brejku. U drugoj partiji taj-brejka uporni Iranac je izjednačio, ali je u segmentu s kontrolom vremena 10+10 Esipenko slavio rezultatom 1,5:0,5.
U šesnaestini finala Esipenko je eliminisao šestog nosioca turnira, Vinsenta Kajmera, dobivši obje partije taj-brejka, dok je u osmini finala na taj-brejku savladao sunarodnika Alekseja Grebnjeva (ukupno 2,5:1,5). U četvrtfinalu Andrej se sastao s bivšim šampionom SAD-a Semom Šenklendom i u taj-brejku poveo crnim figurama. U drugoj partiji Amerikanac je uspio da se revanšira, ali je u partijama sa kontrolama 10+10 Esipenko ponovo pobijedio crnim figurama, a zatim dobio još jednu partiju – ovoga puta bijelim.
„Meč je bio veoma napet, iako je Andrej generalno držao situaciju pod kontrolom. Čak ni poraz u drugoj partiji prvog rapid-segmenta nije ostavio trag na njemu. Nije ga izbacio iz ravnoteže, kako su mnogi mogli pomisliti. Treća i četvrta partija u njegovoj nastupu bile su izuzetno kvalitetne. Psihološki je Andrej bio potpuno spreman za ovakav tok događaja. To se vidjelo i u drugim mini-mečevima ovog Svjetskog kupa. Na primjer, kada se naš velemajstor ‘na zahtjev’ vratio u klasičnoj partiji protiv Pujea Idanija“, prokomentarisao je duel Esipenka i Šenklenda trener reprezentacije Rusije Aleksandar Rjazancev.
U polufinalu Esipenko je ponovo igrao taj-brejk nakon dvije remizirane klasične partije s Vej Ijem iz Kine. Tokom odlučujuće partije Andrej je bio nadomak pobjede, ali je ishod borbe na kraju odlučila gruba greška: Rus nije sklonio topa pod udarom skakača, braneći se od manje opasne prijetnje, i nakon protivničkog odgovora bio je primoran na predaju. Direktnu kartu za Turnir kandidata dobio je kineski velemajstor, dok je Esipenko morao da se bori za nju u meču za treće mjesto.
„Esipenko je igrao bolje i zasluživao pobjedu. On je tu pobjedu već bukvalno držao u rukama i bio na putu ka finalu FIDE Kupa i plasmanu na Turnir kandidata. Potpuno je nadigrao protivnika, ostalo je samo da napravi nekoliko preciznih poteza. To podsjeća na situaciju kada fudbaler promaši prazan gol, a lopta po nekoj čudnoj putanji završi u sopstvenoj mreži. Ostaviti topa pod udarom u ovakvom meču je potpuno nezamisliv ‘previd’. To je kuriozitet na nivou najpoznatijih i najneočekivanijih grešaka u istoriji šaha. Dogodila se tragedija. Velika tragedija za Andreja, za sve nas. Ipak, šanse još postoje u borbi za treće mjesto. Andrej će se još boriti. Svjetski kup nam je već izmakao, ali je najvažnije da se on ipak plasira na Turnir kandidata“, izjavio je za „Meč TV“ šahovski ekspert i velemajstor Sergej Šipov.
Ipak, bolni poraz nije slomio ruskog velemajstora: meč s Uzbekistancem Nodirbekom Jakuboevim Andrej je započeo pobjedom bijelim figurama, a zatim je dobio i partiju crnim. Epilog – ubjedljiva pobjeda i plasman na Turnir kandidata.
„Emocije su jednostavno preplavile sve. Nevjerovatno sam umoran: odigrao sam 30 partija na ovom Svjetskom kupu, to je nešto nestvarno; bilo je izuzetno teško i naporno. Hvala svima na podršci i vjeri, bez vas bi sve bilo mnogo teže. Sada treba da se odmorim i da se pripremam za Turnir kandidata“, sumirao je Esipenko u svom Telegram kanalu.
„Koji je meč bio najteži na Svjetskom kupu? Definitivno posljednji, jer sam se uz to i malo razbolio“, naglasio je Esipenko u intervjuu za zvanični sajt FIDE. „Poslije poraza od Vej Ija bilo mi je jako loše. Nekoliko sati sam se osjećao užasno. Onda smo moj sekundant David Paravjan i ja otišli u restoran, pojeli nešto, popio sam malo piva – i bilo je lakše.“
Dostignuća
- 3. mjesto na Svjetskom kupu: 2025
- Član simboličnog kluba Mihaila Čigorina: 2021 (pobjeda nad Magnusom Karlsenom)
- Pobjednik onlajn-olimpijade u sastavu reprezentacije Rusije: 2020, 2021
Foto: Global Look Press
Koliko zarađuje
Za treće mjesto na Svjetskom kupu 2025. godine Esipenko je dobio 60 hiljada dolara. Učešće na Turniru kandidata 2026. godine može Andreju donijeti i značajan dodatni prihod: za svakih pola poena na turniru dobiće 5.000 eura, a u slučaju plasmana među prva tri slijedi i posebna nagrada — 25.000 eura za treće mjesto, 45.000 eura za drugo ili 70.000 eura za prvo mjesto.
Privatni život
Ljeta 2025. godine Esipenko se oženio svojom djevojkom Sofijom — sestrom ruskog velemajstora Save Vetohina.
Esipenko voli fudbal i navijač je londonskog Arsenala. U intervjuu za FIDE Andrej je priznao da mu je igra omiljenog kluba pomogla da popravi raspoloženje nakon poraza od Vej Ija u polufinalu Svjetskog kupa: te večeri „tobdžije“ su savladale „Totenhem“ rezultatom 4:1. Esipenko i sam igra fudbal, najčešće na poziciji golmana.
Нема коментара:
Постави коментар