Robert Katende: Hvala vam mnogo na pozivu da budem dio ovog samita. Zaista vam na tome zahvaljujem. Ovdje sam kao predstavnik mnogih praktičara razvoja širom svijeta koji su odlučili da usvoje filozofiju korišćenja šaha kao sredstva za društvene promjene. Znam da je FIDE ove godine odredio temu „Šah za društvene promjene“, i upravo je to rad kojim se bavim već više od dvije decenije u Ugandi.
Počeo sam u Ugandi, ali sam uspio da proširim djelovanje i na druge afričke zemlje. Sjećam se 2012. godine, kada sam služio kao generalni sekretar Komisije za društvenu akciju pri FIDE – morali smo stalno putovati svijetom kako bismo dijelili tu filozofiju. Rad na kojem sam angažovan bio je izuzetno značajan.
Tema ovog izlaganja je „Moć šaha da mijenja živote“, i lično sam svjedok mnogih života koji su se promijenili zahvaljujući šahu. I sam sam primjer te promjene, jer sam sve to vidio vlastitim očima tokom godina.
Želio bih da podijelim kratku priču o jednom mladiću po imenu Ivan. Svi ti momci koje smo pomogli sada su za mene legende Ugande, ali želim da se fokusiram baš na Ivana. On je početkom 2000-ih živio u slamovima Katwea, bez ikakvih mogućnosti, bez šanse da ide u školu – jer u Ugandi školovanje se plaća.
Jednom prilikom, dok je lutao ulicama, naišao je na jedan šahovski program gdje smo takođe dijelili obroke. Njegova prva želja bila je da dobije nešto da pojede, jer je svakodnevno razmišljao samo o tome kako da preživi.
Nakon što je dobio prvi obrok, ostao je još malo da bi dobio i šolju kaše. Pitali smo ga da li želi da nauči da igra šah. Isprva je bio skeptičan, ali je zbog hrane došao i narednog dana. Kako su dani prolazili, počeo je da uči osnove i polako je razvio interesovanje za šah.
Nekoliko mjeseci kasnije, ukazala se prilika da učestvujemo na nacionalnim takmičenjima, koja traju skoro godinu dana. I tada je Ivan postao prvak Ugande u kategoriji do 15 godina, što je bilo nevjerovatno.
Godinu dana kasnije, Ivan je, zahvaljujući šahu, dobio priliku da krene u školu. Kroz šahovski program dobio je podršku, i uspio je da postane inženjer. Ovo ovdje je njegova fotografija sa diplome — sve zahvaljujući šahu. Igrao je za svoju osnovnu školu, zatim za srednju školu, a kasnije i za univerzitet.
Zapravo, bio je toliko dobar da je dobio stipendiju za studije, gdje je postao inženjer i sada radi kao inženjer u Ugandi.
Neki od vas možda znaju za film Kraljica Katwea (Queen of Katwe). Ova trojica na fotografiji su Fiona Mutesi, Benjamin i Ivan. Sva trojica su 2009. godine predstavljali Ugandu. Tada su prvi put u životu putovali van zemlje, na turnir u Sudan — i donijeli su veliki trofej za Ugandu.
Danas, Fiona je diplomirala i trenutno radi kao poslovna konsultantkinja u Kanadi, takođe zahvaljujući šahu. Radi za konsultantsku firmu Deloitte. Benjamin — hvala prethodnom govorniku što ga je pomenuo — trenutno studira na Duke univerzitetu. Krenuo je putem da postane neurohirurg.
Ako se sjećate filma Kraljica Katwea, Benjamin je onaj dječak koji bi pucketao prstima kad god bi pobijedio u partiji. On je pravi lik iza tog filmskog karaktera.
Mi smo nastavili sa ovim radom i uključili na hiljade djece u program. Takođe treba napomenuti da je Uganda jedna od zemalja sa najmlađom populacijom na svijetu — čak 68,7% stanovništva je mlađe od 25 godina. To može biti i prednost i mana. Mana je u tome što je za pristup kvalitetnom obrazovanju u Ugandi neophodno imati novac da biste ga platili.
Mnogi od te djece nemaju priliku da idu u školu. Ali šah im je za većinu njih bio izlaz. Kao što vidite na slici, ovo su neki od naših nacionalnih turnira — sva ova djeca su dio programa. Dvadeset godina kasnije, sada djelujemo u 47 centara, a u naš program je svakodnevno uključeno preko 4.000 djece.
Uz DREF-ov program ishrane, uveli smo i druge programe bazirane na sticanju praktičnih vještina, koristeći šah kao alat za transformaciju.
Godine 2010, opet se vraćam na film Kraljica Katwea, kada sam putovao u Rusiju na Šahovsku olimpijadu, poveo sam Fionu, koja je tada imala 14 godina. Tada sam prvi put vidio tim osoba sa invaliditetom kako igra šah. Bio sam potpuno iznenađen. Pomislio sam: "Čekaj malo... u mojoj zemlji djeca sa invaliditetom skoro nikada nemaju priliku da se pokažu. Često ih kriju, ljudi se stide da priznaju da imaju nekog s invaliditetom."
Kada sam se vratio kući, počeo sam da razvijam strategiju za uvođenje šaha među djecu sa invaliditetom u Ugandi. Četiri godine kasnije, povezao sam se sa velemajstorom Ruterom Tomasom koji je došao u Ugandu, i tada smo pokrenuli šahovski program za djecu sa invaliditetom.
Ali odlučio sam da ga ne zovem „Program šaha za osobe sa invaliditetom“. Evo i zašto.
Pogledajte ovog mladića, Džona, koji takođe učestvuje na turniru. Njegovi udovi su toliko slabi da ne može ništa podići, ali je u stanju da igra šah i da ravnopravno takmiči sa drugima. Neka djeca koriste stopala, neka usta da pomjeraju figure — rade iste stvari kao i mi rukama, samo na drugačiji način. Zato sam odlučio da koristim izraz „različito sposobni“ (differently abled), da bih smanjio stigmu koja se često vezuje za invaliditet.
Ovaj mladić je uspio da napreduje i da predstavlja Ugandu čak i na međunarodnom nivou. Ovo ovdje je Džon — on igra šah koristeći stopala ili usta. Ovdje je takođe i Vasva. Sva ova djeca su različito sposobna. Ovdje smo u Nju Džerziju. Uspjeli su da tri puta predstavljaju Ugandu — 2017, 2018. i 2019. godine na Svjetskom juniorskom šahovskom prvenstvu za osobe sa invaliditetom. Zapravo, 2019. su osvojili srebrnu medalju.
A zanimljiva je i priča o prvom putovanju van zemlje. Kada sam skupio sredstva za njihovo putovanje, bilo je jako teško obezbijediti novac. Do trenutka kada sam uspio da sakupim sredstva, sve ekonomske karte za avion bile su rasprodate. Nije više bilo mjesta. Podijelio sam to sa nekoliko prijatelja, rekavši da novac imam, ali da je avion pun. Jedina slobodna mjesta su bila u biznis klasi.
Zato smo morali da napravimo dodatni napor.
A onda se, zahvaljujući toj situaciji, desilo da je morao da putuje u biznis klasi kako bi mogao da predstavlja svoju zemlju. To je potpuno neutralisalo stigmu — do danas imamo 53 djece koja su uključena u program šaha za različito sposobne, a imamo i cijeli tim koji nastupa u Nacionalnoj šahovskoj ligi Ugande, koji se zove „Tim različito sposobnih“.
Ovo ovdje je Vasva. Zahvaljujući šahu, on je preokrenuo svoj život — porodica ga je bila napustila. Sjećam se kada sam počeo da sređujem njegove dokumente za putovanje u inostranstvo, niko nije mogao da vjeruje da je to stvarno, sve dok se nije vratio u zemlju s peharom, kao što vidite na slici. Uspio je da se vrati u školu, postao je grafički inženjer, i sada se time bavi profesionalno. Takođe, on je i šahovski instruktor — evo ga ovdje, drži čas, i za to je plaćen. Dakle, šah mu je potpuno promijenio život.
Sve smo ovo uspjeli zahvaljujući velikodušnosti i podršci drugih ljudi. Jedan od mojih snažnih partnera je organizacija „Church for Life“ i gospodin Master Eliot, koji me je zapravo i preporučio da budem ovdje danas. Drago mi je što mislim da će i on biti prisutan i predstavljati svoju stranu.
Putovanje kroz šah — evo kako sve počinje. Ovo su slumovi Katwea. Samo donesemo šahovsku tablu u zajednicu i svi se okupe da vide o čemu se radi. A onda ih iz tog prostora dovodimo u akademiju, gdje dobiju strukturiranu nastavu.
I tada ih usmjeravamo na put transformacije — gdje pokušavamo da probudimo uspavanog genija u svakom od njih i pomognemo im da otkriju sposobnosti koje imaju, i na šahovskoj tabli, ali i izvan nje.
Jednom me neko pitao: „Roberte, baviš se šahom već dugo – koliko velemajstora si proizveo?“ Iskreno, osjetio sam malu sramotu, jer nisam proizveo nijednog. Moja najviša titula je FIDE majstor. Rekao sam mu: „Sačekaj malo – imam samo FIDE majstora, ali sam proizveo hiljade životnih šampiona.“ Jer to je naša filozofija.
Koliko god želimo da njegujemo one koji su dobri u šahu, naš fokus je da stvaramo što više životnih pobjednika. Većina ove djece su prvi u svojim porodicama koji su nešto postigli – razbijaju začarani krug nepismenosti i siromaštva, ne samo za sebe, već za čitavu svoju porodicu. I to je nevjerovatno iskustvo – gledati ih kako po prvi put diplomiraju. Svake godine u decembru organizujemo proslavu za sve one koji su diplomirali te godine.
Danas, dok govorim, imamo 47, zapravo 48 mladih koji su trenutno na univerzitetima. A ovog decembra slavićemo još osam koji će diplomirati. Sada već imamo inženjere, ljekare, računovođe, laboratorijske tehničare, stručnjake za računare — sve to zahvaljujući šahu, koji ih je izvukao iz njihove teške situacije i otvorio im vrata ka svijetu.
Ovo je dio našeg zajedničkog puta. Sjećam se kada je izašla knjiga Kraljica Katwea. Znate kako je, većina šahista odmah želi da vidi nove varijante, otvaranja… ali kada su uzeli knjigu u ruke, shvatili su da se filozofija potpuno razlikuje. Jer ono što sam pokušao da stavim u prvi plan jeste da šah ima mnogo više da ponudi od same igre i osvajanja titula.
Šah te uči mekim vještinama koje su ti potrebne da se nosiš sa današnjim svijetom – svijetom koji je izuzetno konkurentan i raznolik. Zato je šah moćan alat, posebno kada govorimo o transformaciji života.
I sve to, naravno, zavisi od lidera, trenera i instruktora. Danas nudimo kurseve koji pomažu ljudima da integrišu životne vrijednosti i koncepte u šahovski program – kako bi ljudi razumjeli na koji način ta dva svijeta mogu da funkcionišu zajedno.
Donio sam i nekoliko primjeraka naših knjiga za sve vas koji želite da vidite kakav uticaj šah može imati. Jedna od njih je Konj bez zamka (A Knight Without a Castle), zatim Kraljica Katwea i Poni je na putu (A Pony’s Journey). Znam da je Master Eliot takođe donio neke od tih knjiga. Naravno, ove knjige vam neće pokazati šahovska otvaranja, ali će vas naučiti kako da integrišete životne lekcije u svoj šahovski program i tako omogućite učenicima da napreduju u ovom izazovnom vremenu.
Moja filozofija je jednostavna:
👉 Nada vodi ka otpornosti,
👉 Otpornost vodi ka proboju,
👉 A kada probiješ — vrati se i inspiriši druge.
Hvala vam mnogo.
Нема коментара:
Постави коментар