Prva WGM iz Zaliva govori o odrastanju uz šah, balansiranju tinejdžerskog života i globalnih takmičenja — i kako je naučila da isključi buku i igra za sebe
Autor: Luke Tyson, 28. avgust 2025.
Rouda Alserkal (16), ženski šahovski velemajstor, WGM, igra na 31. Međunarodnom festivalu u Abu Dabiju, Ujedinjeni Arapski Emirati, 21. avgusta 2025. (REUTERS/Raghed Waked)
U novembru prošle godine, u osmom kolu Arapskog ženskog šahovskog prvenstva, šahistkinja Rouda Alserkal, odrasla u Abu Dabiju, doživjela je prelomni trenutak. Ako bi pobijedila partiju, osvojila bi dovoljno poena da stekne titulu ženskog velemajstora (WGM) — prva iz svoje zemlje i čitavog Zaliva. Uspjela je.
Sa samo 15 godina, Alserkal je ušla u istoriju šaha i postala simbol mogućnosti za mlade žene iz Emirata u sportu koji su dugo dominirali muškarci.
U razgovoru za Reuters iz svog matičnog šahovskog kluba u Abu Dabiju, neposredno nakon turnira u Norveškoj i Rumuniji, Alserkal otvoreno govori o pritiscima koje donosi predstavljanje zemlje, kulture i pola na svjetskoj sportskoj sceni.
„Putovala sam u više od 35 zemalja da bih igrala šah“, kaže, dok joj prilazi djevojčica da zatraži selfi — i pokaže Roudi da je njenu sliku stavila kao pozadinu na telefonu.
Počela si da igraš šah sa četiri godine, ali su te prvobitno odbili u šahovskom klubu jer si bila previše mala. Kako te je taj trenutak oblikovao?
Rouda Alserkal -Stalno sam igrala sa mamom, tatom, sestrama. Molila sam mamu: „Mama, molim te, vodi me u šahovski klub, molim te vodi me u šahovski klub.” Samo sam htjela da igram šah, znaš?
Dvije nedjelje kasnije, pošto sam bila poprilično uporna (i dosadna), našla je jedan šahovski klub. Prijavila me tamo, ali oni su rekli: „Izvinite, ne možemo da je primimo“, jer je tada minimalna starosna granica bila šest godina. Razgovarali smo s trenerima i upravom, i rekli su: „Stvarno nam je žao, ali previše je mala.“
Onda je moj prvi trener, Hišam Al-Argha, sirijski šahista, rekao: „U redu, daću joj šansu.“ Počela sam da igram s njim, i kad sam pomjerila konja, odmah me prihvatio. Obično djeci, kad tek dođu u klub, treba vremena da nauče kako se konj kreće, jer ima dosta komplikovano kretanje. I stvarno mi je drago što mi je Hišam dao tu priliku.
Koliko ti je trebalo da počneš ozbiljno da igraš?
Rouda Alserkal -Pridružila sam se šahovskom klubu u Abu Dabiju u decembru 2013. Trener je rekao: „Rouda, idi igraj s ovom djevojčicom.“ A ona mi je rekla: „Šta to radiš? Ne možeš pomjeriti dvije figure odjednom!“
Ali kasnije, kako sam igrala, počela sam da pobjeđujem djevojčice iz kluba. Klub je odlučio da mi pruži šansu da igram na Azijskom prvenstvu kad sam imala četiri godine. I srećom, uspjela sam da osvojim bronzanu medalju na tom prvenstvu. Nekoliko mjeseci kasnije, igrala sam na Azijskom školskom prvenstvu i tamo sam osvojila prvo mjesto.
Postala si ozbiljna šahistkinja u veoma mladom uzrastu. Koje su bile najveće žrtve koje si morala da podneseš? Da li su se isplatile?
Rouda Alserkal -Morala sam da žrtvujem dio svog djetinjstva, jer nisam uvijek bila u školi. Nisam imala vremena za zabavu, za izlaske s prijateljima. Propuštala sam mnoge porodične događaje, druženja s prijateljima, jer sam stalno bila na putovanjima, treninzima, igrala šah.
Naravno, zvuči zabavno što stalno putujem, ali nije tako lako kao što izgleda. Ogroman je pritisak. Imala sam pet godina i već tada sam osjećala pritisak od šahovskog kluba, porodice, saveza. Mnogo su očekivali od mene. Ali ne žalim. Ni najmanje. Veoma sam srećna što sam izabrala ovaj put.
Kako balansiraš svoje različite identitete – tinejdžerke, srednjoškolke i s druge strane žene velemajstora?
Rouda Alserkal -Ja sam kao dvije različite osobe. U školi sam jedna osoba, u šahu sam druga. Znam kad je vrijeme za zabavu, a kad je trening ozbiljan. Jednostavno sve držim u ravnoteži. Kad odem na turnir, pobijedim i vratim se u školu, ponašam se kao da se ništa nije desilo. Čak i moji profesori kažu: „Bravo, Rouda! A sad mi predaj taj zadatak.“
(Citat)
Pokušavam da im pokažem da sam Emiratkinja, da imam 16 godina i da sam već mnogo postigla.
— Rouda Alserkal, žena velemajstor
Kakav ti je stil igre?
Rouda Alserkal -Mislim da sam veoma napadačka šahistknja. Volim taktiku. Volim da računam. Ali u šahu je sve u ravnoteži. Moraš znati kad da napadaš, a kad da se braniš. Lično, mislim da se jako dobro branim iz loših pozicija. Ali volim taktiku. Ne bih rekla da sam pozicioni tip igrača. Volim otvaranja koja me vode u lude, komplikovane pozicije gdje sve „visi“.
Kakav ti je trenažni režim ovih dana?
Rouda Alserkal -Tokom školskih dana treniram oko tri i po do četiri sata. Tokom raspusta, mogu reći da mi čitav dan prođe u šahu. Pravim neke pauze, naravno, ali stalno igram turnire, stalno treniram sa svojim trenerom u šahovskom klubu, stalno sam s prijateljima. Čak i kad sam kod kuće, stalno igram na Chess.com-u. Tražim taktiku. U nekom trenutku vjerovatno ću početi da sanjam šah.
Tokom treninga, uglavnom se fokusiramo na moje slabosti. Na primjer, upravo sam se vratila s turnira i trener je primijetio da imam problema s pozicionom igrom. Onda mi, recimo, da neku veoma pozicionu partiju — recimo od Magnusa Carlsena — i zajedno je analiziramo.
Da li misliš da si više teoretski igrač ili intuitivni?
Rouda Alserkal -Više sam intuitivni igrač. Mislim da imam jako dobro pamćenje kad je šah u pitanju, ali više volim da koristim intuiciju, jer vjerujem sebi. Igram već 11 godina. Kad osjetim da je protivnik pogriješio u poziciji, ili da imam dobar potez, jednostavno to „osjetim“. Zato moj trener često kaže da sam bolja u brzopoteznom šahu. Jednostavno pratim intuiciju i idem kako ide.
Postala si žena velemajstor sa samo 15 godina. Bila si prva u UAE i čitavom Zalivu. Šta ti ta titula znači – ne samo kao šahistkinji, već kao mladoj Emiratkinji?
Rouda Alserkal -Naravno, ta titula nosi veliku odgovornost. To znači da moram trenirati deset puta više, da moram nastaviti da grindnapredujem. Imam još ciljeva koje želim da postignem, još turnira koje želim da osvojim, još rejtinga koji treba da osvojim. Naravno da je stresno. Pogotovo kada idem na velike turnire, kao što je Svjetsko prvenstvo. Nedavno sam igrala Svjetski kup, i bila sam jedina Emiratkinja koja je igrala tamo.
Kako se nosiš s tim pritiskom?
Rouda Alserkal -Pokušavam da podsjetim sebe da igram šah zbog sebe, jer volim šah. Ne igram šah ni zbog koga drugog.
Kako je biti mlada žena u sportu kojim tradicionalno dominiraju muškarci?
Rouda Alserkal -Ljudi će uvijek nešto reći. Sjećam se da je jednom objavljen post na društvenim mrežama u kojem su mi čestitali što sam postala prva žena velemajstor iz UAE. I gledala sam komentare — svi su pričali o svemu drugom osim o šahu. Dajem najbolje od sebe u ovoj igri, a ljudi to jednostavno ne vide i fokusiraju se na sve drugo: na moj izgled, na to što ne nosim hidžab.
Ovo nije ono što želim pokazati medijima. Želim im pokazati da sam Emiratkinja; imam 16 godina i postigla sam mnogo. Izgradila sam svoje ime. Ljudi se jednostavno fokusiraju na pogrešne stvari, i to očigledno nikad neće prestati. Jednostavno moram potpuno da ignorišem to i da se fokusiram na ono što je važno — a to je da igram šah.
Usred sve te buke, jasno je da rušiš granice u ovom sportu. Kad razgovaram sa djecom u klubu, oni misle da hodaš po vodi. Kako je biti u prilici da inspirišeš druge mališane u UAE i druge mlade žene da igraju šah?
Rouda Alserkal -Kada sam se prvi put pridružila šahovskom klubu, nije bilo mnogo ljudi. Ali kasnije, mislim kad sam počela da pobjeđujem, mnogo djece je počelo da se pridružuje. Sjećam se, šetala sam se i ljudi su mi govorili: “Oh, ti si Rouda. Čula sam mnogo o tebi. Pridružili smo se šah klubu jer smo htjeli da te vidimo.”
To mi mnogo znači, čini me zaista ponosnom. Zaista se nadam da ćemo vidjeti još igrača iz UAE, još žena iz UAE, više talenata, više turnira. To je velika čast. Jako sam srećna što me mnogo djece gleda kao uzor, mnogo djevojaka gleda na mene. Ali kao što sam rekla, ponekad može biti veoma stresno pokušavati da daš savršenu sliku. Jer niko nije savršen; svi imaju svoje mane.
Šta je sledeće za tebe?
Rouda Alserkal -Planiram da osvojim još svjetskih prvenstava. Svjetsko prvenstvo mladih se uskoro održava u oktobru u Albaniji i radiću jako naporno da bar zauzmem jedno od prva tri mjesta.
Moram da pitam: znam da si gledala “The Queen’s Gambit”. Šta su dobro prikazali? Šta nisu?
Rouda Alserkal -Znaš, bilo je nekih dijelova koji nisu bili realistični, ali ono što mi se svidjelo je što su prikazali tamnu stranu Beth, glavne junakinje. Niko zaista ne prikazuje tamnu stranu. Jako mi se svidjelo što su pokazali iza scene koliko je težak njen život bio. I iako je prolazila kroz mnogo toga, i dalje je dobro igrala šah.
To me je baš navelo da nastavim da gledam seriju. Takođe, činjenica da je počela da igra šah, a turniri su bili uglavnom za muškarce i da je bila jedina žena koja je igrala — to mi se jako dopalo. To me je učinilo veoma ponosnom kao ženu.
Нема коментара:
Постави коментар