Baš tako želimo nazvati Ekaterinu Georgijevnu BIŠARD, docenta katedre za informaciono-mjerne sisteme i tehnologije, majstora sporta SSSR-a u šahu, koja već više od 50 godina predaje na našem univerzitetu.
Četiri puta je učestvovala na pojedinačnim prvenstvima SSSR-a u šahu za žene. Tri puta je pobijedila na prvenstvima Lenjingrada u šahu za žene (1966, 1967, 1975). Tri puta je predstavljala tim Lenjingrada na prvenstvima SSSR-a, a 1962. godine postala je šampionka zemlje u timskom takmičenju. Sreli smo se sa Ekaterinom Georgijevnom da bismo saznali detalje njene sjajne šahovske istorije i nastave na LÉTI-ju, kao i o tome šta smatra najvažnijim u životu, i zašto je bilo teško Viktoru Korčnoju, četvorostrukom šampionu SSSR-a, da igra stoni tenis sa njom.
- Kako ste počeli da se bavite šahom?
Ekaterina Georgijevna BIŠARD - Rođena sam u Lenjingradu 1939. godine, u godini zeca po kineskom kalendaru, moto našeg znaka je: "Želiš promjene - počni od sebe".
Znam da je moj otac dobro igrao šah. 1942. godine dobrovoljno je otišao na front i poginuo kod Puškina. Od njega sam naslijedila šahovsku tablu koju je sam napravio.
Sa osam godina mama me poslala u pionirski kamp. Tamo sam upoznala dječaka Sašu. Bio je stariji. Saša je postao prva osoba koja mi je pokazala kako se figure kreću po šahovskoj tabli, naučio me da igram. Bio je jako iznenađen što sam brzo počela da napredujem, i rekao je da sam talentovana. Nisam baš puno vjerovala, ali sam htjela da vidim kako ljudi zaista igraju šah.
Zatim, prema ‘zekinom motu’, sama sam otišla u naš čuveni Dvorac pionira da se upišem u šahovsku sekciju i primljena sam. Tamo sam gotovo svakodnevno išla - od ulice Gogoljeve do Fontanke. Tamo sam gotovo odmah upoznala budućeg svjetskog šampiona u šahu Borisa Spaskog, koji je tada imao oko 10-11 godina, i koji je već tada bio poznat kao "dječak-čudo". Desilo se da je 1950. godine održan susret mladih šahista sa tadašnjim svjetskim šampionima u šahu M.M. Botvinikom i L.V. Rudenko. I evo mene, igram na simultanci sa Ludmilom Vladimirovnom, imam 11 godina, idem u četvrti razred. Nevjerovatno, pobijedila sam tu partiju i u novinama "Lenjinski iskri" objavljena je moja fotografija sa natpisom: "Katja Bišard pobeđuje šampionku".
Nakon toga, što je čudno, prestala sam da igram šah i došla sam, kao izgubljeno dijete, u Dvorac pionira tek u osmom razredu. Imali smo tamo najboljeg trenera - Vladimira Zaka, koji je trenirao takve šahovske veličine kao što su Spaski, Korčnoj i Kamski. Kako me dočekao posle četvorogodišnje pauze, zamislite sami. Tada sam počela da učestvujem na dječjim pojedinačnim i timskim prvenstvima SSSR-a. Što se tiče zapamćenog: remi sa budućom svjetskom šampionkom u šahu Nonom Gaprindašvili.
- Nakon upisa na LÉTI, nastavili ste aktivno da igrate šah?
Ekaterina Georgijevna BIŠARD - Nikada nisam željela da šah bude moj poziv, i 1956. godine sam upisala LÉTI na smjer "Automatika i telemehanika". Tada je bavljenje šahom, kao i u čiitavoj zemlji, bili prestižno zanimanje i kod nas na institutu. Podsjetiću, za one koji ne znaju, da šahovska istorija ovog instituta počinje od 1909. godine, kada su ovdje održavani poznati šahovski turniri. A.S. Popov, pronalazač radija, posvetio mu je veliku pažnju. Usput, svjetski šampion M.M. Botvinik bio je doktorant na LÉTI-ju, a načelnik katedre za radiotehniku I.G. Frejman bio je jedan od najjačih šahista grada. U moje vrijeme naš institut se isticao dobrim šahistima. Ovaj složni tim uvek je bio u najvišoj ligi. U timu su bila petorica muškaraca i jedna žena. Baš na LÉTI-ju održavano je prvenstvo više lige Lenjingrada među institutima. Obično smo zauzimali treće mjesto. Tradicionalno je vodio Lenjingradski državni univerzitet, gdje je, usput rečeno, studirao Boris Spaski.
- Zatim ste postali dio tima Lenjingrada. I postali ste šampioni SSSR-a u timskom takmičenju!
Ekaterina Georgijevna BIŠARD - Da, tim je bio izvanredan. I 1962. godine smo postali šampioni zemlje. Igranje za tim podrazumijeva mnogo veću odgovornost. Uvijek se plašiš da ne razočaraš svoj tim i daješ sve od sebe. I, u skladu sa time, u takmičenju svi pomažu jedni drugima da se pripreme.
Lenjingrad je uvijek bio grad šaha: pored sportista o kojima sam već rekla, ovde su živjeli Mark Tajmanov, Anatolij Karpov i Semjon Furman. Svi su oni u nekom trenutku bili dio tima Lenjingrada. Sa Korčnojem sam čak igrala stoni tenis na šahovskim kampovima, i, usput rečeno, bio je lijevoruk, baš kao i ja. I prvo nije mogao da shvati zašto mu je bilo neugodno da igra sa mnom, a to je bilo upravo zbog toga što smo oboje bili lijevoruci.
- Da li i dalje igrate šah danas?
Ekaterina Georgijevna BIŠARD - Da, istina, uglavnom igram online na internetu. Na primjer, postoji platforma Lichess na kojoj igraju ljudi širom sveta.
- Zašto ste izabrali baš LÉTI i fakultet automatike i računarske tehnike?
Ekaterina Georgijevna BIŠARD - U mom rodoslovu su svi bili inženjeri. Na LÉTI-ju su uvijek bili odlični nastavnici, interesantne prakse u fabrikama, gdje smo videli kako se liva čelik, sami smo "motali" motore. Ne mogu zaboraviti ni divan festival "Proljeće u LÉTI-ju".
Veoma su strogo pristupali procesu obrazovanja! Zanimljiv slučaj koji ilustruje disciplinu učenja na LÉTI-ju. Obišla sam čitav Sovjetski Savez. Međutim, nisam posjetila Baku, jer mi je dekan našeg fakulteta Dmitrij Mefodijevič Černiš, kada sam od njega tražila dozvolu da idem na pojedinačno prvenstvo Sovjetskog Saveza u prestonicu Azerbejdžana, rekao: "Katja! Da li si došla na institut da učiš ili da igraš šah?"
Interesantno je da se jedan od profesora LÉTI-ja, Nikolaj Nikolajevič Razumovski, susreo sa jednom od mojih rođaka. Moj otac, djed i pradjed bili su inženjeri. Djed je radio u fabrici "Siemens-Schuckert". Oni su tražili talentovane ljude i u zabačenim mjestima. Jednog dana je došao u Staru Russu, gdje je školovao Nikolaj, vidio talentovanog dječaka, pozvao ga na obuku. Kasnije je postao profesor na LÉTI-ju. Nisam znala za ovu priču. Ispostavilo se da sam branila disertaciju na LÉTI-ju, a Razumovski je bio imenovan za mog oponenta. Jednog dana smo raspravljali o mojoj disertaciji kod njega kod kuće, a kad sam odlazila, Nikolaj Nikolajevič, dajući mi kaput, pitao je da li sam rođaka Romana Bišarda, a to je bio moj djed!
– Gde ste radili nakon diplomiranja na LÉTI-ju?
Ekaterina Georgijevna BIŠARD – U naučno-proizvodnom udruženju "Lenjinac" kao inženjer radiotelegrafista, iako sam završila kao specijalista za automatiku i telemehaniku. To nije čudno, jer su nam na LÉTI-ju davali veoma širok spektar znanja.
Tamo sam radila par godina, a zatim su me pozvali nazad, na doktorske studije kod A.A. Preobraženskog - stručnjaka za teoriju magnetizma. Sjetivši se svog diplomskog projekta o magnetno-mjerilačkoj opremi u geofizici, pristala sam i ne kajem se do danas. Moj naučni rad vezan je za korišćenje magnetnih efekata i materijala u uređajima za mjerenje. Međutim, takođe se bavim pouzdanošću i kvalitetom mjernih sredstava. Metrologiju sam predavala gotovo na svim fakultetima univerziteta.
– Igrali ste šah sa studentima?
Ekaterina Georgijevna BIŠARD – Bilo je i toga! Pri tom im kažem: jedan pogrešan potez - i svi vaši divni planovi gube smisao. Zaista, šah je model života.
– Šta vam se sviđa u nastavi?
Ekaterina Georgijevna BIŠARD – Komunikacija sa mladima. Uvijek ih molim da mi postavljaju pitanja. Najčešće postavljaju tehnička pitanja, ali nedavno me je jedan moj student, nakon položenih ispita, iznenadio pitanjem: "Šta treba vidjeti u Peterburgu da bi ga zavolio?"
– Predajete više od 50 godina. Da li su se studenti promijenili?
Ekaterina Georgijevna BIŠARD - Maksim Gorki je govorio: "Sve što je dobro u meni dugujem knjigama", a ja dodajem "...i ljudima s kojima sam se susretala." Danas mladi manje obraćaju pažnju na to. Možda imaju manje slobodnog vremena nego što smo mi imali nekada. Sjećam se kako su jednom došli do Ljudmile Vladimirovne Rudenko, prve sovjetske šampionke svijeta, kada je imala jubilej, i pitali je na televiziji šta je najvažnije u njenom životu. Odgovorila je da to nije bilo to što je postala šampionka svijeta, već to što je tokom blokade uspješno organizovala transport djece iz grada. Takvi ljudi su oblikovali moje shvatanje svijeta.
https://elektriknews.ru/ru/home/rubriki/nashi-lyudi/shahmatnaya-koroleva-leti
Нема коментара:
Постави коментар