“Ne bih volio da Caruana postane svjetski prvak”

 Intervju sa legendom svjetskog šaha

Boris Postovski ne bi volio da Caruana postane svjetski prvak

Piše: Timur Ganeev, zamjenik načelnika odjeljenja za sport “Sport –Expressa”

Boris Postovsky - o Nepomniachtchiju, Niemannu, Kramniku i bavljenju sportom u 86. godini.

Šef Komisije za žalbe  Aeroflot Opena 2024. bio je slavni Boris Postovski, bivši trener ruske reprezentacije, pod kojim je tim četiri puta zaredom osvajao Svjetsku šahovsku olimpijadu, dopisni šampion SSSR-a, sekundant sedmog svjetskog šampiona Vasilija Smislova. Ove godine FIDE slavi 100 godina postojanja, a već četvrt vijeka ime Borisa Naumoviča nalazi se na listi „Zlatne knjige“ organizacije.

Godine 2017. Postovski je bio heroj "Razgovora petkom", pričajući mnoge zanimljive priče o velikim velemajstorima: Mihailu Botviniku, Smislovu, Viktoru Korčnoju, Mihailu Talju, Gariju Kasparovu. Ovaj put razgovarali smo o najaktuelnijim temama, od Turnira kandidata koji počinje u aprilu u Torontu do mržnje prema Hansu Niemannu.

Boris Postovski gleda igru ​​mladih šahista.
Fotografija FŠR

Kramnik, Niemann, američki tim

— Sa 86 godina ste iz Bostona doletjeli u Moskvu. Da li je bilo teško stići tamo?

Boris Postovski — Da, bio je to težak put. Let do Katara trajao je oko 12 sati, bio je dug, presjedanje i pet i po sati od Dohe do Moskve. Nekoliko puta smo ušli u zonu turbulencije, ali putovanje je bilo pristojno.

— Ipak, niste mogli da propustite ‘oživljavanje’ velikog otvorenog turnira u Moskvi?

Boris Postovski — Spojio sam posao sa zadovoljstvom. Prihvatio sam poziv organizatora, sreo mnogo poznanika, razgovarao sa mladim šahistima. I moj unuk je imao rođendan 13. marta, kojem sam uspio da prisustvujem.

— Da li vaš unuk igra šah?

Boris Postovski — Ne, on je ozbiljan informatičar, a također je i član predsjedništva Ruske sportsko-turističke federacije. Zainteresovao se za taj posao.

— Šah je danas veoma popularan u SAD, a Sent Luis poslednjih godina polaže pravo na nezvaničnu titulu svjetske prestonice šaha. Jeste li u bliskom kontaktu sa tom federacijom?

Boris Postovski — Posljednjih godina naša komunikacija sa tom šahovskom federacijom je u potpunosti prestala. 2004. i 2005. bio sam trener američke reprezentacije, a na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi 2004. nastupili smo prilično uspješno, iako je sastav bio, iskreno, slab. Zauzeli smo četvrto mjesto u Španiji i borili se za prva 3 do posljednjeg kola. Bili smo ispred domaćina sa Shirovom i Valjehom, Izraela sa Gelfandom i Sutovskim, Indije sa Anandom i Harikrishnom... 2005. godine su dobro nastupili na Svjetskom prvenstvu u Izraelu (peto mjesto). Svi su bili zadovoljni, ali sam nakon smjene rukovodstva uklonjen iz tima. Rekli su da će me pozvati za sudiju, ali me nisu pozvali na američko prvenstvo 2006. godine. A ja takve stvari ne prihvatam. Dakle, zadnjih 17-18 godina nismo imali nikakvu interakciju. Iako sam još uvijek registrovan u Američkoj šahovskoj federaciji. Kada radim kao sudija na međunarodnim turnirima, smatram se američkim sudijom.

—Da li ste ikada komunicirali sa glavnim američkim pokroviteljem šaha, Rexom Sinquefieldom?

Boris Postovski - Ne, iz nekog razloga me ne zovu u St. Louis, a ja se ne namećem. Naravno, mogao bih da zamolim Garija Kasparova da kaže neku dobru riječ za mene, ali što bi mi to trebalo u ovim godinama.

— Da li ste u kontaktu sa 13. šampionom svijeta?

Boris Postovski -Dugo nismo razgovarali, a o čemu sada da razgovaramo? Ograničavam se na rođendanske čestitke. Iako ga dobro poznajem od njegove 14. godine. Zajedno smo prošli mnoge turnire i posjetio sam ga u Bakuu. Poznavao sam njegovu majku veoma dobro i srdačno sam komunicirao. Malo ko se sjeća, ali ja sam imao sreću da budem sudija brzopoteznog meča Kasparov-Kramnik 1995. godine. U Moskvi, u hotelu “Kosmos”. Bio je to odličan meč od 24 partije, koji je završen neriješeno.

— Da li ste bili iznenađeni što se Kasparov nakon završetka karijere toliko zainteresovao za politiku?

Boris Postovski - Ne. Poenta je da on ima toliko energije da je mora negdje potrošiti. Iako je, po mom mišljenju, gubitnik u politici. Posebno u poređenju sa njegovom šahovskom genijalnošću. Na kraju krajeva, on je južnjak, pa je vrlo emotivan, a u politici vam treba više pribranosti i smirenosti. Iako sam daleko od svih ovih procesa. Imam luksuzni televizor sa američkim i ruskim kanalima, ali ga nisam palio zadnje tri i po godine. Jer čim ga upalite, raspoloženje se odmah pokvari.

— Kada ste poslednji put vidjeli Kasparova uživo?

Boris Postovski — 2012. godine, kada se u Moskvi odigrao meč za titulu svjetskog prvaka između Višija Ananda i Borisa Gelfanda. Tada je Garik došao u Tretjakovsku galeriju i srdačno smo  razgovarali. Volođu Kramnika sam mnogo češće viđao poslednjih godina.

Vladimir Kramnik.
Foto: Global Look Press

- On je Vaš stari prijatelj.

Boris Postovski — Volođu poznajem blisko od njegove 12. godine. Igrao je za moj tim na prvenstvu SSSR-a među omladinskim školama olimpijskih rezervi. Tada me impresionirao svojom zrelom igrom crnim figurama u španskoj partiji. Njegov nastup je bio nevjerovatan. Iako kažu da je imao jake trenere, Botvinikovu školu, za njega mogu napomenuti da je napravio sam sebe. Mnogo je sam radio na šahu. Iako je imao ozbiljnih problema sa leđima. Inače, skoro svi visoki šahisti pate od ovoga.

Sjećam se priče o tome kako sam 1987. organizirao Volođin sastanak sa Kasparovom u Azerbejdžanu, gdje smo održali timski trening kamp. Postoji čak i zajednička fotografija (kolosalna, po mom mišljenju), gdje Garik stoji u prvom redu, a mladi Kramnik iza. Ko bi rekao da će 13 godina kasnije ovaj klinac (tada je bio nizak) pobijediti 13. svjetskog šampiona.

Održavam odnose sa njim. Nakon što me nedavno sreli, rekao je: "Borise Naumoviču, sjećate li se šta ste me naučili?" - "Vjerovatno, različite stvari." - "Ne, kad ste me pustili da igram, rekli ste: ne igraj potez dok ne shvatiš šta protivnik želi." Podsjetio me.

— Sjećate li se dobro događaja u meču Kramnik - Topalov 2007. godine?

Boris Postovski — Ne, nisam bio u Elisti, ali se dobro sjećam kako su se ova dva slavna velemajstora takmičila kao djeca. Išao sam s Volođom na Svjetsko prvenstvo šahista do 14 godina. Tada je Topalov osvojio turnir, a Kramnik je zauzeo drugo mjesto. Dogodilo se da je Vladimir neočekivano izgubio u trećem kolu od protivnika koji je bio znatno slabiji od njega u klasi, a Topalov se kretao kao tenk, pobijedivši u pet ili šest početnih partija. Generalno, Veselin je veoma sportski tip. Sjećam se da je svako veče izlazio da igra fudbal. Iako smo igrali u Portoriku, vrućina je bila užasna.

Imam fotografiju iz Monte Karla, gdje je početkom 2000-ih održan turnir u brzom šahu. Na njoj stoje Kramnik, ja, Topalov i Silvio Danailov (menadžer bugarskog šahiste). I ostavlja  utisak da su veoma dobri prijatelji. Naravno, nakon meča u Elisti njihov odnos se pogoršao. Bio je to neugodan meč u svakom pogledu. Sjećam se kako su se međusobno optuživali za prevaru, taj famozni toaletni skandal.

— Kramnik se sada aktivno bori protiv varalica na internetu. Šta mislite o ovome?

Boris Postovski -Čini mi se da Volođa ovo radi uzalud. Ipak, njegov značaj je veći od ove frke s online prevarantima. Zanimljivo je i da stalno govori da prestaje da igra na Chess.com, ali iz nekog razloga čak i sam igra na "Titled Tuesday". Ili nepoznat je razlog što je  ponovo podigao talas optužbi protiv Hansa Niemanna.

- Mislite li da Amerikanac to ne zaslužuje?

Boris Postovski - Niko nije mogao dokazati da je varao. Magnus Carlsen je pristao na pretpretresni sporazum s njim, shvativši da nema nikakvih argumenata. Da, i sam je priznao da je varao na online turnirima kada je bio vrlo mlad. Pa šta, sad treba pustiti sve pse na njega zbog ovoga?

-Šta mislite o njegovim anomalnim rezultatima?

Boris Postovski-— Ima šahista koji igraju neujednačeno. Nekad nastupaju jako, nekad slabo. Naspavao se, nije se naspavao. Dobro poznajem Hansovog mentora Maxima Dlugija. U privatnim razgovorima rekao je da ne sumnja u Niemannovo poštenje.

Ding Liren i Jan Nepomniachtchi.
Foto: Global Look Press

Okruženje je spriječilo Nepomniachtchija da pobijedi u meču protiv Dinga

— Da li poznajete i rejting favorita Aeroflot Opena 2024 Aleksandra Grischuka od malih nogu?

Boris Postovski — Blisko smo se upoznali kada je imao 18 godina. To je zabavna priča. Svi su željeli da Grischuk igra u reprezentaciji na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi 2000. godine, ali ja sam, kao glavni trener i predsjednik savjeta trenera, bio protiv toga. Uvijek sam smatrao da se moramo pridržavati pravila, a u pravilniku je jasno stajalo da se aktuelni šampion Rusije automatski uključuje u reprezentaciju. A 2000. godine Sergej Volkov je postao državni prvak. Ali članovi trenerskog vijeća su insistirali na zamjeni Volkova Grischukom. On je mlad, energičan, perspektivan, a Volkov je otišao da igra turnir u Engleskoj. Kao, ne priprema se ozbiljno za Olimpijadu. Otišao sam po savjet kod Aleksandra Žukova, koji je ponudio da Volkovu plati veliki honorar ako otkaže da igra u reprezentaciji. Oko 2-3 hiljade dolara. Tada je to bio dobar novac. To smo i uradili. Kao rezultat toga, Grischuk je otišao u Istanbul i odigrao vrlo dobro. Tada sam novinarima rekao da će ovaj šahista još dugo biti u reprezentaciji. Nervni sistem mu je veoma jak.

— A kada ste upoznali Iana Nepomniachtchija?

Boris Postovski — Kad je već bio jak šahista. Sjećam se da je igrao turnir u Kini i zamolili su me da ga nadgledam. Jan je pobijedio u prvoj partiji, a izgubio drugu. Sjećam se da sam mu poslao e-mail da „...ovaj poraz je ono što ti treba. Sada ćeš osvojiti turnir." I on je to uradio. Iako je u Kini bio jak kružni turnir.

— Šta mislite da mu je nedostajalo da pobjedi u meču sa Ding Lirenom u Astani?

Boris Postovski - Činjenica je da je Kinez bio "razbijen" i daleko od svoje najbolje forme, kada Ding nije izgubio 100 partija u klasičnom tempu. Tada je Jan bio objektivno jači, ali su mnogi faktori uticali. Na primjer, poveo je sa sobom mnogo rođaka i djevojku. Zbog čega? Tokom meča  morate biti potpuno koncentrisani na igru.

Gelfand nije postao svjetski prvak u Moskvi iz istog razloga. Anand je bio u veoma lošoj formi. Ili je osjećao neku vrstu neprijatnosti, ili je upravo pretrpio tešku bolest. Boris, kojeg poznajem od svoje 11. godine, morao je da ga pobjedi u takvom stanju. Ali sa sobom je na ovaj meč poveo sve svoje bivše trenere, sekundante, prijatelje... Došli su u velikom broju da ga podrže iz čitavog svijeta. Ne može se tako... Uostalom, komunikacija sa svakim od ljudi koje pozovete oduzima energiju.

Sjećam se da sam sa istim Gelfandom išao na super turnir u Polanica-Zdroj, gdje su igrali Karpov, Shirov, Svidler... I Borya je tamo osvojio prvo mjesto. Nedavno su razgovarali kako sam mogao tako dobro da radim sa vrhunskim šahistima, jer ja sam nikada nisam bio elitni igrač.

- Do kakvog su zaključka došli?

Boris Postovski — Da se nikada nisam bavio varijantama sa svojim štićenicima. U isto vrijeme, uspio sam ih pripremiti za sljedeću partiju. Problem oporavka jedan je od glavnih u profesionalnom šahu. Očigledno je da sam i sam imao pristojnu energiju i davao im energiju. Moja supruga je primijetila da sam nakon svakog većeg turnira, bilo Svjetskog prvenstva ili Olimpijade, jako dugo bio bolestan. Otprilike 10-12 dana praktično nisam ustajao iz kreveta, vraćajući energiju.

— Isti Jan Nepomniachtchi je rekao da ne može spavati dok igra mečeve za krunu...

Boris Postovski — Bio sam sa Janom na Olimpijadi u Bakuu 2016. na poziv predsjednika FŠR Andreja Filatova. Svi su tamo spavali. Rekao sam im: "Momci, nećete se vratiti kući iz šetnje dok ne padnete." Odnosno, morate emocionalni umor pretvoriti u fizički umor i zaboraviti na sve uspone i padove na šahovskoj tabli. Večerali smo, a zatim dva do tri sata šetali po glavnom gradu Azerbejdžana. Kada ste toliko prošetali, potrebno je da se istuširate toplom vodom ili budete u toploj kadi i mirno legnete u krevet. Osoba se istinski obnavlja samo u snu. Sedativi? Ne, oni su veoma štetni. Sledećeg dana glava bude teška.

— Čuo sam mišljenje da je za velemajstore koristan seks tokom velikih kružnih turnira. Šta mislite o ovome?

Boris Postovski - Kontroverzno pitanje. Ako ste vrlo mladi - 20-22 godine, onda je ovo možda dobar način opuštanja. Za starije igrače, po mom mišljenju, ovo je gubitak energije.

— Nepomniachtchi vas nije zvao da pomognete u meču sa Dingom?

Boris Postovski - Ne. Ima veliki tim, ima dovoljno savjetnika.

Boris Postovsky.
Fotografija FSR

U teretanu idem tri do četiri puta sedmično

Boris Postovski — Kako se odnosite prema  činjenici da je Liren postao 17. svjetski šampion? A Halifman, Kasimdzhanov, Ponomarjev i Topalov, koji su postali svjetski prvaci po verziji FIDE?

Boris Postovski - Čini mi se da je to ispravno. Svjetski prvak je osoba koja je pobijedila svjetskog prvaka. Bilo je igrača koji su u jednom ili drugom trenutku bili najjači na svijetu. Na primjer, Paul Keres. Ili David Bronstein, kada je odigrao 12:12 u meču za krunu sa Botvinikom. Smatrajmo i njih onda i svjetskim prvacima. Ovo nije ozbiljno. Isto važi i za šahiste koje ste naveli. Oni su nekompletni svjetski šampioni, iako su pobjedili teške turnire po nokaut sistemu. Uz svo dužno poštovanje prema njima. Sašu Khalifmana poznajem od djetinjstva i ima smiješna priča o njemu.

- Recite mi.

Boris Postovski - 1984, omladinsko ekipno prvenstvo SSSR-a u Kijevu. Valerij Salov je trebao da igra za „Burevestnik” na prvoj tabli (prije raspada Sovjetskog Saveza Boris Postovski je bio predsjednik šahovske federacije moćnog društva „Burevestnik”. - Napomena „SE”). Valerij je tada bio jedan od najjačih mladih šahista u Sovjetskom Savezu. I dan prije polaska odlučio sam da nazovem Salovljevu majku da porazgovaramo. A onda ona kaže da je Valerij bolestan i da neće ići u Kijev. Ovo me užasno zbunilo. I da nisam zvao, ne bih znao za to. Morao sam tražiti zamjenu u roku od jednog dana i, na prijedlog Efima Samoiloviča Stolyara, uzeo sam Aleksandra Khalifmana. Stigao je. Mlad, šarmantan momak. Gdje da ga smjestim? Odlučila sam da ga pustim da ostane sa mnom u sobi. Tada nije bilo potrebno svakom davati posebne sobe. Bilo je moguće davati ih samo korifejima: Smislovu, Tajmanovu... I tako smo boravili po dvoje. Inače, i na Olimpijadi je tako bilo dugo vremena. Sjećam se da je ovo pravilo „prekršio“ Aleksandar Žukov, koji je timu obezbjedio odlične uslove na Olimpijadi 2000. u Turskoj. Prvi put su svi članovi tima boravili sami u sobi.

— Žukov je poznati ljubitelj šaha...

Boris Postovski -I sam je igrao pristojno. Bio je jak kandidat za majstora, sjećam se kada je igrao za Moskovski državni univerzitet. Veoma sportska ličnost. Pored šaha volio je da igra i fudbal, ali najvažnije je da je pristojna osoba. Takvih nema mnogo.

— Da li se i dalje bavite sportom?

Boris Postovski — Da, idem u teretanu tri do četiri puta nedjeljno. To me uglavnom održava. Ali i ujutro radim vježbe. Sklekovi, čučnjevi, traka za trčanje. Propadao sam u vrijeme kada je počela pandemija. Sve teretane su bile zatvorene godinu i po do dvije godine, a to je za mene bio ozbiljan udarac.

Inače, mnogi velemajstori potcjenjuju sport. Oni ne shvataju da je šah veoma štetan po zdravlje. Čovjek sjedi čitavo vrijeme. Zato počinju problemi s vratom i leđima. A to je vezano za ishranu mozga, pa otuda i česte glavobolje.

Ian Nepomniachtchi.
Foto: Global Look Press

Čudno je da Nepomniachtchi stalno mijenja svoj tim

— Hajde da malo porazgovaramo o turniru kandidata 2024. Vjerujete li da će Nepomniachchi pobjediti treći put zaredom?

Boris Postovski - Biće to veoma teško. Prvo, čak i prema teoriji vjerovatnoće. Tri puta u istoriji niko nije uspio da pobjedi na takmičenjima kandidata. Drugo, on stalno mijenja svoj tim. Na primjer, odbio je usluge Vladimira Potkina, koji mu je pomogao u postizanju dobrih rezultata. Mislim da je ovo malo čudno. Mada, naravno, ne znam detalje pripreme. Ima ogroman talenat, navijaću za njega, ali konkurenti su vrlo jaki.

— Prije svega, govorimo li o Fabianu Caruani?

Boris Postovski — 2023. je pokazao veoma jaku igru ​​na skoro svim turnirima, ali iskreno, promijenio sam stav prema Fabiju. Iako ga poznajem od djetinjstva. Igrao je za moskovski tim Sergeja Smagina na  ekipnom prvenstvu, a često je dolazio u Soči sa svojim ocem. I u nekom trenutku je moj student Sasha Chernin počeo da uči s njim. Trenirao ga je tri godine, sve sesije su snimane. Pomogao mu je da poveća rejting za 160-170 poena. Stalno je išao s njim na sve turnire. A kada je već postao veliki šahista, otišao je na meč sa Carlsenom, pa su ga pitali ko ti je pomogao. Odgovorio je u ovom smislu: „Da, mnogi velemajstori su mi  pomogli.” A Černina nije ni pomenuo. Vjerujem da nakon ovoga ne bi trebao postati svjetski prvak. Ne bih to volio. Iako je njegova klasa, naravno, vidljiva. Osim toga, on je sportski tip. Nema ni grama viška. I to sve je važno.

— Šta možete reći o šansama mladih Indijaca?

Boris Postovski - Nisu loši momci. Mislim da jedan od njih trojice (Gukesh, Vidit, Pragnanandha) može da se uključi u borbu za prvo mjesto. Naši ljudi ulažu mnogo truda u to. Evgeniy Vladimirov i Lev Psakhis pomogli su Indiji da stvori moćan sistem i pristup profesionalnom šahu. Uostalom, kao i u Uzbekistanu, gdje se vidi plodan rad Sergeja Pinčuka.

https://www.sport-express.ru/chess/reviews/boris-postovskiy-intervyu-sekundanta-shahmatnogo-chempiona-vasiliya-smyslova-o-nepomnyaschem-nimanne-i-kramnike-2189089/?fbclid=IwAR0EVgXksZutBQEn8iZx6m5UCd_baQTspXGuH-6M4gAA5rMmUnUKfmjUFHk