„Takvog šampiona ne smijemo pustiti iz zemlje!“ Priče o svestranom Borisu Spaskom

 Piše: Dmitrij Krjakvin

1. mart 2025

Dobre priče u znak sjećanja na Borisa Spaskog

10. svjetski šampion u šahu govorio je ono što misli i nikada se nije odricao svojih riječi.

Dana 27. februara 2025., u 89. godini, preminuo je 10. svjetski šampion u šahu, Boris Spaski. Za Borisom Vasiljevičem tuguju milioni običnih ljubitelja šaha, kao i mnogi ugledni političari, kulturni i umjetnički radnici. Ne bi bilo pretjerano reći da Spaski nije bio samo veliki velemajstor i blistavi šampion, već i narodni heroj kojeg su svi za života voljeli i poštovali.

Ali zašto je šahista, koji je izgubio "meč vijeka" od genijalnog Amerikanca Bobija Fišera 1972. godine, usred Hladnog rata, ostao omiljen među svojim bezbrojnim navijačima do kraja života? Prisjetimo se nekoliko priča koje otkrivaju karakter Borisa Spaskog.

„Takvog šampiona ne smijemo pustiti iz zemlje!“

Spaski nikada nije pokušavao da se dodvori vlastima i nije imao pokrovitelje u Kremlju, iako su sovjetski lideri od vremena patrijarha sovjetskog šaha, prvog šampiona iz SSSR-a, Mihaila Botvinika, uvijek budno pratili najbolje igrače. Jer, šah je bio nacionalna igra Rusije – važno je bilo svijetu pokazati da je baš naš čovjek najpametniji!

U to doba, da bi neko otputovao u kapitalističku zemlju, morao je proći razgovor u partijskoj komisiji – dokazati da je ideološki ispravan i da neće osramotiti domovinu. Spaski je stigao na sastanak u jarko crvenom odijelu iz inostranstva, u kojem je već osvajao pažnju moskovske elite, a oko vrata mu je bio elegantno obavijen moderan žuti svileni šal.

Komisija je strogo odmjerila moderno obučenog šahistu i odmah mu postavila pitanje: šta misli o situaciji u Italiji – u to vrijeme, sovjetski mediji su plašili narod pričama o sicilijanskoj mafiji, koja je klala nevine građane nasred ulica te drevne i prelijepe zemlje. Spaski je mirno odgovorio da putuje u Holandiju, gdje je sve mirno i bezbjedno, jer se turnir održava u malom mjestu Vejk-an-Zeu, gdje sicilijanska mafija sigurno neće stići!

Članovi komisije su još više smračili lica. Usledilo je drugo pitanje: da li velemajstor zna ko trenutno vodi Moskovski komitet Komunističke partije? Spaski je odmah odgovorio, ali takođe kontra-pitanjem:
„A znate li vi ko je ove godine postao prvak Moskve u šahu?“ Tu je izbio strašan skandal – komisija je zaključila da takvog šampiona uopšte ne treba puštati nigdje! Možda jedino na predavanje u Podmoskovlje, i to pod nadzorom. Ali, Spaskog je spasila rukovodilac šahovske federacije Vera Tihomirova, koja je pratila Borisa. Pola sata su se iza zatvorenih vrata glasno raspravljali. Vera Nikolajevna bila je žena čelične volje, i čak su i najtvrdoglaviji protivnici šahista popuštali pred njenim pritiskom.

Na kraju, Spaski je ipak otputovao u Holandiju i postao pobjednik tradicionalnog superturnira, koji se održava i danas.

„Pišite da se uopšte ne bavim šahom!“

Boris Spaski, usprkos svom ogromnom talentu, nije previše naporno trenirao i uvijek je uživao u životnim radostima – volio je lijepe žene, znao je da se provede u dobrom društvu, popije, ali je znao mjeru i izbjegao je tužnu sudbinu mnogih sjajnih igrača koje je uništio alkohol. Ipak, često je putovao po Rusiji, posjećivao provincijske šahiste za skromne honorare. Danas bi angažovanje igrača svjetske klase koštalo milione, ali Spaski je odlazio na Daleki istok, Ural ili u Kostromu radi dobrog razgovora, tople dobrodošlice, osmijeha okupljenih i skromnih dnevnica.

Jedini čovjek koji je uspijevao da natjera Borisa da zaista trenira bio je njegov strogi trener, velemajstor Igor Bondarevski. Bondarevski je bio čvrst pedagog – nije se ustručavao ni da lupi po stolu, pa čak i da „vaspitno“ potapše svog štićenika kad bi Spaski popustio u disciplini. Ali, rezultati su bili očigledni – pod njegovim vođstvom Boris je dva puta brilijantno pobjedio turnir kandidata i konačno uspio da svrgne s trona genija profilakse, svjetskog šampiona Tigrana Petrosjana.

Međutim, nakon što je izgubio titulu, Spaski je igrao isključivo na staroj slavi. Ipak, živio je raskošno i omogućavao lijep život i ljudima oko sebe. Kada se preselio u Francusku, često je govorio da je šahovsku garnituru bacio na tavan.

U najboljim godinama imao je svoj specifičan smisao za humor. Jednom prilikom je rekao novinaru:

„Pišite, pišite da se uopšte ne bavim šahom!“
Novinar se zbunio i pitao:
„Zašto?“
Spaski se nasmijao i odgovorio:
„Pa, Vitya (Viktor Korčnoj – od djetinjstva moj najveći rival) trenira po čitav dan! Mogu samo da zamislim koliko se ljuti kad ponovo ne uspije da osvoji turnir kandidata i onda pročita da ja nisam ni pipnuo figure!“

„Od svojih riječi nije odustajao“

Boris Spaski je uvijek govorio ono što su drugi mislili, ali nisu smjeli izreći naglas. Tokom predavanja u Šahtinsku, u Rostovskoj oblasti, otvoreno je kritikovao male nagrade na prvenstvu SSSR-a, ističući da zbog toga principijelno nije učestvovao. Kao primjer naveo je ogromne dolarske nagrade na Pjatigorskom kupu u SAD-u (današnji ekvivalent turnirima milijardera Sinkfilda).

Naravno, ubrzo je protiv njega podnesena prijava KGB-u, i počeo je da se formira dosije u „kancelariji dubokog bušenja“. Ali Spaski nije povukao nijednu svoju riječ. Nekoliko godina kasnije, kada ga je (doduše u diplomatskom tonu) podržao i Anatolij Karpov, nagradni fondovi su drastično povećani, na čemu su profitirali svi sovjetski šahisti.

Jednom prilikom, komentarišući poteze kontroverznog rukovodioca, Boris Vasiljevič ga je javno nazvao „firerom šaha“. Nedugo zatim, stanje u sektoru koji ga je brinuo značajno se poboljšalo.

P. S.

On je bio veliki šampion, koji se borio protiv Bobi Fišera za tada najveće nagrade u istoriji šaha (u revanšu 90-ih, na kocki je bilo čak 5 miliona dolara). Čovjek koji je u zajedničkom stanu punom buba nazdravljao lokalnim šahistima grada N. Najveći talenat i istovremeno najveći ljenjivac u istoriji igre, ali i genije napadačkog šaha, koji je u svom prepoznatljivom Kraljevom gambitu rušio sve – od Mihaila Botvinika do Garija Kasparova.

Putnik koji je sa trećom suprugom napustio zemlju, ali i veliki patriota Rusije, sa svim njegovim putovanjima po ruskim prostranstvima i najudaljenijim krajevima.

To je bio Boris Spaski – neponovljiv i jedinstven.

I zato će ga još desetinama godina pamtiti samo po najljepšim riječima!

https://www.championat.com/other/article-5920022-dobrye-istorii-v-pamyat-o-borise-spasskom-10-m-chempione-mira-po-shahmatam.html?utm_source=yxnews&utm_medium=desktop&utm_referrer=https%3A%2F%2Fdzen.ru%2Fnews%2Fsearch