петак, 20. новембар 2026.

Razgovor sa S.L. Tolstojem- Šah u našoj porodici

 Šah u našoj porodici

(Razgovor sa S. L. Tolstojem)

Udoban, mali stan u novoj zgradi na Arbatu.

Stroga radna soba, čiji su zidovi ukrašeni slikama. Na istaknutom mjestu nalazi se portret Lava Nikolajeviča Tolstoja.

Između velikog pisaćeg stola i klavira stoji starinski šahovski stočić, a na njemu gomila šahovskih knjiga.

Ovdje živi i radi najstariji sin velikog ruskog pisca – Sergej Lvovič Tolstoj, penzioner, književnik, kompozitor i strastveni šahista.

Sergeja Lvoviča zatekli smo u trenutku kada je analizirao jednu od partija turnira u dopisnom šahu br. 149, koji je organizovala redakcija lista „64“.

– Ovdje postoji čitav bezdan varijanata – kaže uz osmijeh Sergej Lvovič. – Ali, želite li da pogledate?

– Šah je – priča Sergej Lvovič – izuzetno zanimljiva igra i moj omiljeni način odmora. Prošlo je gotovo 70 godina otkako sam upoznao i zavolio ovu vještinu, kojoj sam se naučio još u najranijem djetinjstvu...

U domu moga oca u Jasnoj Poljani šah je oduvijek bio veoma cijenjen. Svi članovi naše porodice znali su da igraju šah, uključujući i žene. Prenosivi šahovski stočić na točkićima, za kojim je Lav Nikolajevič tako često igrao protiv posjetilaca Jasne Poljane, uvijek je bio spreman.

Lav Nikolajevič je, odmarajući se poslije velikih književnih poduhvata, često provodio slobodno vrijeme za šahovskom tablom.

Otac nije poznavao šahovsku teoriju. Prilikom izbora otvaranja najčešće je birao kraljev gambit, odmah prelazio u napad i veoma emotivno proživljavao sve faze borbe. Često sam imao priliku da svjedočim njegovim šahovskim pobjedama i porazima. Postepeno sam se i ja zainteresovao za šah.

Jednom prilikom, bilo je to u ljeto 1879. godine – prisjeća se Sergej Lvovič – u Jasnu Poljanu je, poslije dužeg odsustva, doputovao I. S. Turgenjev. Otac se veoma obradovao gostu. U pauzi između čitanja svojih književnih djela, Ivan Sergejevič predložio je Lavu Nikolajeviču da odigraju šahovsku partiju. Pošto je Turgenjev važio za odličnog šahistu, otac je zatražio da mu unaprijed ustupi skakača. Uprkos tome, većina partija završila se Turgenjevljevom pobjedom.

Zatim je otac predložio Turgenjevu da odigra partiju sa mnom. Ivan Sergejevič mi je dao topa prednosti. Kao što se moglo očekivati, prvu partiju sam brzo izgubio. To me je veoma obeshrabrilo, jer sam, uprkos tome što sam imao samo 16 godina, sebe smatrao prilično dobrim šahistom. U drugoj partiji imao sam sreće i pobijedio sam Turgenjeva. Poslije tog nezaboravnog „meča“ s Turgenjevom počeo sam da proučavam teoriju iz jedinog udžbenika koji mi je tada bio poznat – Difrenovog.

Ubrzo sam počeo prilično često da pobjeđujem oca. To mi je donosilo mnogo radosnih trenutaka...

Počev od kraja pretprošlog vijeka, Sergej Lvovič postaje učesnik turnira u dopisnom šahu koji je organizovao M. I. Čigorin. Učešće na ovom turniru donijelo mu je dobre rezultate: tokom 1902–1903. godine pobijedio je u dvije partije poznatog ruskog šahistu S. F. Lebedeva.

– Te partije objavljivane su u šahovskim rubrikama različitih listova, uz veoma pohvalne Čigorinove komentare – priča Sergej Lvovič.

Od tada je prošlo mnogo vremena. Ipak, dopisni šah nisam napustio ni do danas. Nedavno sam uspio da pobijedim na turniru br. 72 lista „64“, na kojem sam osvojio treću nagradu.

Sergej Lvovič ima 77 godina, ali je pun mladalačke energije i stvaralačkih zamisli, kako na muzičkom, tako i na književnom polju.

Član Saveza sovjetskih kompozitora i autor mnogih muzičkih djela, S. L. Tolstoj radi za dobrobit svoje voljene zemlje, čiji je život i istoriju s najvećim umijećem opisao njegov otac – genijalni pisac Lav Nikolajevič Tolstoj.

Izvor: „64“, 1940.

Нема коментара:

Постави коментар