среда, 26. август 2026.

ŠAH NA MAH: Od šahovske table do muzičkog albuma

 Šah na mah: Kada šahovske partije postanu pjesme

 Šah i muzika na prvi pogled pripadaju različitim svjetovima. Jedan traži tišinu, koncentraciju i razmišljanje nekoliko poteza unaprijed, dok drugi počiva na ritmu, melodiji i emociji. Ipak, jedna šahovska porodica iz Srbije pokušava da ih spoji na neobičan način — kroz autorske pjesme nastale iz stvarnih šahovskih doživljaja.

Projekat nosi naziv „Šah na mah“, a pokrenula je porodica Vujičić, zajedno sa ćerkama Milicom i Natalijom Vujičić. Njihove šahovske partije, turniri, putovanja i dogodovštine postali su inspiracija za seriju pjesama koja bi, prema planu autora, trebalo da preraste u veliki muzički projekat posvećen šahu.

Milica ima 13 godina, a Natalija 11. Obe su veoma uspješne mlade šahistkinje iza sebe već imaju niz državnih i međunarodnih rezultata.

Milica i Natalija Vujičić za šahovskom tablom

Milica Vujičić je, između ostalog, tri puta bila prva na republičkom školskom takmičenju, u konkurenciji koja je okupljala oko 6.000 djevojčica. Tri puta je osvajala završnicu Sportskih igara mladih u Splitu, a na državnom prvenstvu 2025. godine završila je bez ijednog poraza u različitim tempima igre. Državna je i beogradska šampionka u standardnom šahu, rapidu i blicu, dok je tri puta osvajala titulu državne kadetske prvakinje u ubrzanom šahu — 2023, 2025. i 2026. godine.

Ni Natalijini rezultati nisu ništa manje zanimljivi. Na Svjetskom kadetskom prvenstvu u standardnom šahu u Kazahstanu 2025. godine bila je najbolje plasirana Evropljanka, dok je na Svjetskom prvenstvu u ubrzanom šahu u Banji 2026. zauzela 12. mjesto, iako je nastupala u konkurenciji djevojčica godinu dana starijih od nje. Prvakinja je Srbije u standardnom i ubrzanom šahu, a dva puta je osvajala drugo mjesto na završnici Sportskih igara mladih u Splitu.

Posebno je zanimljiv podatak da su obe sestre u šah ušle relativno kasno.

Počele su da igraju prije oko pet godina, kada je starija, Milica, dobila poziv da učestvuje na školskom takmičenju. Od tog trenutka šah je postao dio njihovog svakodnevnog života.

I tu dolazi još jedan neobičan detalj njihove priče: prema riječima njihovog oca, gotovo sve rezultate ostvarile su bez stalnog trenera.

„Samo tokom šest mjeseci smo probali sa trenerom, i na tome se završilo“, navodi njihov otac.

Umjesto klasičnog odnosa trener–igrač, djevojčice su mnogo toga učile kroz sopstveni rad, analizu i iskustvo sa turnira.

A upravo su turniri kasnije postali materijal za nešto sasvim drugo — pjesme.

Prva pjesma nastala je prije oko četiri godine, kada su Milica, Natalija i njihov otac, kako kaže, „iz šale“ napravili pjesmu na plaži. Napravili su i spot, a upravo je taj mali porodični eksperiment postao početak projekta koji danas ima mnogo veće ambicije.

Poslušajte prvu pjesmu projekta „Šah na mah“:

https://www.youtube.com/watch?v=CgfN0tUmtH0


 

Kada bi se dogodio neki posebno zanimljiv šahovski događaj, pjesma bi često dolazila sama od sebe.

Poslije jednog evropskog takmičenja nastala je pjesma „Prijateljstvo u šahu“, dok je nakon nesrećnog remija u Sloveniji nastala pjesma „Europsko u Sloveniji“, koja postoji i na engleskom jeziku.

Vremenom su i pjesme postajale ozbiljnije i sadržajnije.

Danas je na YouTube kanalu „Šah na mah“ objavljeno sedam pjesama, dok je za sada u pripremi još najmanje 16 pjesama na srpskom jeziku. Dugoročni plan je još ambiciozniji — više od 30 pjesama, uključujući i one na engleskom jeziku.

Tako su šahovske partije, pobjede, porazi, remiji, putovanja i turnirske dogodovštine počeli da dobijaju svoju muzičku verziju.

A to je tek početak priče.

Kada turnirske pobjede, remiji i doživljaji postanu pjesme

U prvom nastavku priče o projektu „Šah na mah“ upoznali smo Milicu i Nataliju Vujičić, dvije mlade šahistkinje čiji su turnirski doživljaji postali inspiracija za nešto što se rijetko sreće u šahu — autorske pjesme.

Sve je počelo gotovo slučajno.

Prije oko četiri godine, Milica, Natalija i njihov otac napravili su prvu pjesmu, više kao porodičnu zabavu nego kao ozbiljan muzički projekat. Pjesma je snimljena na plaži, napravljen je i spot, i tu je moglo sve da se završi.

Ali nije.

Šah je nastavio da proizvodi nove priče, a svaka zanimljiva turnirska situacija mogla je da postane nova pjesma.

Jedan evropski turnir donio je „Prijateljstvo u šahu“. Jedan nesrećan remi u Sloveniji pretvoren je u pjesmu „Europsko u Sloveniji“. Tako su se u pjesmama počeli pojavljivati stvarni događaji iz života mladih šahistkinja.

Ideja je vremenom dobila ozbiljniji oblik.

„Kada god bi ih neki šahovski događaj posebno dojmio, nekako smo znali da slijedi i pjesma o tome“, objašnjava otac šahistkinja.

Prijateljstvo u šahu

https://www.youtube.com/watch?v=ZHJpvx1s_hc 


 

Europsko u Sloveniji: 


                   https://www.youtube.com/watch?v=A8xW2B1wZkQ  


 

Pjesme su u početku bile jednostavnije i više okrenute djeci i omladini. Kasnije su postajale sadržajnije i zrelije, pa su se među temama pojavili i odnosi među šahistima, roditeljska perspektiva, emocije nakon partije i različiti aspekti šahovskog života.

Danas se već može govoriti o pokušaju stvaranja svojevrsnog muzičkog albuma posvećenog šahu.

Za sada je objavljeno sedam pjesama, a porodica planira još najmanje 16 pjesama na srpskom jeziku. Dio projekta biće i na engleskom, pa je konačan broj mnogo veći.

Među dosad objavljenim pjesmama nalaze se „Tik-tak šahovski ples“, „Europsko u Sloveniji“, „Šah na mah“, „Prijateljstvo u šahu“, „64“, „Predajem“ i „En passant“.

Već sami naslovi pokazuju da autori ne pokušavaju da šah predstave samo kroz ozbiljnu, edukativnu priču. Naprotiv — žele da pokažu da šah može biti i zabavan, emotivan, duhovit i dovoljno zanimljiv da postane tema pop muzike.

A onda je nastao novi problem.

Kada se broj pjesama povećao, porodica je počela da traži način da ih muzički aranžira. Profesionalna produkcija bila je skupa, a rezultat neizvjestan. Pokušali su čak da pronađu pjevačice koje bi neke od pjesama izvodile, ali bez uspjeha.

Tada su počeli da istražuju mogućnosti moderne muzičke produkcije. Uslijedili su mjeseci eksperimentisanja sa različitim alatima, glasovima, muzičkim stilovima i instrukcijama.

Za to je, kako kaže otac šahistkinja, potrošeno stotine sati rada.

Rezultat je trebalo da bude nešto što će zvučati dovoljno profesionalno, ali će istovremeno ostati povezano sa njihovim originalnim tekstovima i pričom.

Šah i muzika: Kako nastaje jedna šahovska pjesma

Kada je porodica Vujičić počela da piše šahovske pjesme, nisu planirali da će jednog dana morati da se bave i muzičkom produkcijom.

Ali kako se broj pjesama povećavao, postalo je jasno da samo tekst nije dovoljan.

Profesionalni aranžmani bili su skupi, a porodica nije željela da ulaže veliki novac u svaku pjesmu bez garancije da će dobiti ono što traži. Pokušavali su da pronađu i pjevačice koje bi ih izvodile, ali ni taj put nije dao rezultat.

Tada su počeli detaljnije da istražuju savremene mogućnosti muzičke produkcije.

Prema riječima oca šahistkinja, tekstovi su njihov originalni rad, a AI alati korišćeni su kao dio procesa stvaranja muzike i vokalne produkcije.

On navodi da je tokom protekle godine koristio nekoliko AI alata i da je pravljenje pjesama zahtijevalo mnogo više rada nego što bi se moglo zaključiti iz konačnog rezultata.

Umjesto jednog upita i gotove pjesme, proces je podrazumijevao veliki broj pokušaja, promjena instrukcija i podešavanja željenog zvuka.

„Na to je otišlo stotine sati rada“, kaže otac djevojčica šahistkinja.

Kako navodi, korišćene su profesionalne, odnosno „pro“ verzije servisa, uz zadržavanje prava koja proizlaze iz korišćenja tih servisa.

Djevojčice nisu željele da budu vokalni izvođači pjesama.

Razlog je jednostavan — Milica i Natalija su prije svega šahistkinje. Cilj porodice nije bio da ih pretvori u pjevačice, već da njihova šahovska iskustva pretoči u muziku.

Zato se njihovi glasovi ne koriste u pjesmama, dok se u nekim vizuelnim materijalima pojavljuju njihovi likovi.

Time se ponovo vraćamo na osnovnu ideju cijelog projekta: pjesme nisu nastale zato da bi dvije mlade šahistkinje postale muzičke zvijezde, već zato što je muzika postala način da se ispričaju njihove šahovske priče.

To je posebno zanimljivo zbog činjenice da se šah veoma rijetko pojavljuje kao tema savremene pop muzike.

Postoje pjesme u kojima se šah koristi kao metafora, postoje poznate kompozicije inspirisane šahom, ali kompletan projekat koji bi šahovske događaje, turnire i iskustva mladih igrača pretvarao u seriju pop-dens pjesama mnogo je rjeđi.

Tik tak šahovski ples 

https://www.youtube.com/watch?v=fYa5qA0IMoI 


 64
 
https://www.youtube.com/watch?v=saomn3AbQWM 

Upravo tu porodica Vujičić vidi mogućnost da kroz muziku šah približi i ljudima koji možda nikada nisu sjeli za šahovsku tablu.

Posebno djeci i mladima.

Ali ideja ima još jednu dimenziju. Otac šahistkinja kaže da porodica pokušava da djecu ne izlaže previše medijima. Umjesto klasičnog medijskog eksponiranja, odlučili su da njihova iskustva govore kroz pjesme.

Turnirska nervoza, pobjede, porazi, prijateljstva, putovanja i neobične situacije koje nastaju oko šahovske table tako postaju dio muzičke priče.

A među tim pjesmama već postoje i neke koje će biti posebno zanimljive šahistima.

Sedam pjesama za 64 polja: Šta se krije iza projekta „Šah na mah“

Sedam pjesama je već objavljeno. U pripremi je još najmanje desetak pjesama na srpskom jeziku, što sa oko četrnaest pjesama na engleskom jeziku čini tridesetak pjesam, a to je vrlo ambiciozan dugoročan plan.

Projekat „Šah na mah“ tako polako prerasta početnu porodičnu zabavu i postaje svojevrsni muzički album posvećen šahu.

Među prvim objavljenim pjesmama nalazi se „Tik-tak šahovski ples“, koja već samim naslovom spaja dvije stvari koje se rijetko nađu zajedno — šahovski sat i plesni ritam.

Tu je i „Šah na mah“, pjesma koja nosi ime cijelog projekta.

„64“ se, naravno, oslanja na broj polja šahovske table, dok je „Predajem“ vezana za jedan od najprepoznatljivijih trenutaka svake šahovske partije — onaj kada igrač pruži ruku i prizna poraz.

Predajem

https://www.youtube.com/watch?v=Ehlmzr9tLD0  


Posebno zanimljiva je pjesma „En passant“, koja koristi jedan od najneobičnijih šahovskih poteza kao osnovu muzičke priče.

An pasan

https://www.youtube.com/watch?v=EZHFl97Z1oc 


 

Tu su i „Prijateljstvo u šahu“ i „Europsko u Sloveniji“, pjesme koje su direktno povezane sa iskustvima sa takmičenja.

„Europsko u Sloveniji“ nastalo je nakon jednog, kako ga porodica opisuje, nesrećnog remija. Umjesto da taj trenutak ostane samo neprijatna uspomena iz turnirske sale, pretvoren je u pjesmu.

Upravo to možda najbolje objašnjava čitav projekat.

Šahisti često pamte partije kroz poteze: 1. e4, taktički previd, propuštenu pobjedu, lijepu kombinaciju ili odlučujuću grešku.

Milica i Natalija svoje uspomene pokušavaju da sačuvaju i drugačije — kroz melodiju i stihove.

Iza svega toga ipak ostaje jedna vrlo jednostavna ideja: popularisati šah.

Porodica Vujičić smatra da bi muzika mogla biti jedan od načina da se šah približi djeci, mladima, roditeljima, ali i ljudima koji nisu dio šahovskog svijeta.

Ako dijete čuje pjesmu o šahu prije nego što nauči kako se kreće skakač, možda će upravo ta pjesma biti prvi korak prema tabli.

Ako roditelj čuje pjesmu o turniru, možda će lakše razumjeti zašto njegovom djetetu jedna partija može značiti toliko mnogo.

A ako šahista čuje pjesmu o nečemu što je i sam doživio — izgubljenoj partiji, remiju koji je mogao biti pobjeda, putovanju na turnir ili prijateljstvu sa protivnikom — možda će u njoj prepoznati dio sopstvene priče.

Za sada je „Šah na mah“ mali porodični projekat. Ali njegov cilj je veliki: napraviti više od 30 pjesama i kroz pop-dens zvuk predstaviti šah iz različitih uglova.

Da li će ovaj neobični spoj šaha i muzike pronaći svoju publiku, tek treba da vidimo.

Ali jedno je sigurno: na 64 polja već se odigralo bezbroj priča. Porodica Vujičić sada pokušava da neke od njih — umjesto u šahovsku notaciju — zapiše u stihove i muziku.

A nova partija „Šaha na mah“ već je u pripremi.

Nova partija „Šaha na mah“ je odigrana.

Nakon što smo u prethodnom nastavku pogledali šta se sve krije iza ovog neobičnog porodičnog projekta i saznali da je u pripremi još najmanje desetak pjesama na srpskom jeziku, uz već postojeće pjesme na engleskom, vrijeme je da se vratimo na ono zbog čega je ovaj serijal i nastao — na same pjesme.

Ovoga puta jedna je objavljena i prije reda.

Razlog je jednostavan: riječ je o pjesmi koja je prvenstveno namijenjena najmlađima, pa je bilo logično odvojiti je od pjesama koje slijede i koje se više obraćaju starijim generacijama.

Pjesma se zove „Bubamara“.

A njena priča počinje na Fruškoj gori.

Milica i Natalija Vujičić su 2022. i 2023. godine tokom ljeta bile na šahovskom kampu Letenka na Fruškoj gori, koji su zajednički vodili ŠK Bubamara iz Novog Sada i ŠK Aljehin iz Pančeva.

Kao što to obično biva sa lijepim dječjim uspomenama, kampovi su ostali u sjećanju dugo nakon što su se završili. Šah, druženje, nova poznanstva i vrijeme provedeno daleko od svakodnevnih obaveza ostavili su trag.

U narednim godinama porodične obaveze su, međutim, omele Milicu i Nataliju da ponovo budu na kampovima.

Ali priča o Letenki nije baš završila.

Kada su pjesme iz projekta „Šah na mah“ počele da se predstavljaju među šahovskim klubovima, među prvima su za njih saznali upravo ljudi iz Bubamare i Aljehina.

Na iskreno oduševljenje Almira Gagića, koji vodi ŠK Bubamara i iz čijeg su kluba potekle mnoge današnje mlade šahovske nade, stigla je i želja: Bilo bi lijepo da Bubamara ima svoju pjesmu.

I tako je nastala „Bubamara“.

Ova pjesma je za sada posebna u serijalu po još jednoj stvari — jedina je koja ima dva glasa, muški i ženski. Ali još je zanimljivije ono o čemu govori. Za razliku od pjesama koje su nastale iz nekog konkretnog iskustva za šahovskom tablom, „Bubamara“ nema jednu određenu partiju, turnir ili događaj kao svoju osnovu. Ona govori o šahu kao dijelu odrastanja. O učenju, radu, treningu, druženju, odnosu prema roditeljima, ali i o tome kako provoditi vrijeme.

Bubamara (2026)

Na leđima tablu nosim,
sa kojom se ja ponosim,
nikada se baš ne durim,
na turnire samo žurim.

Imam neke bubice,
reči su mog tatice,
u početku protiv bio,
pa je bubu zavoleo!

Niti bocka,
niti zuji,
niti pecka,
samo struji,
bira polja,
tiho sleće,
traži bolja,
pa odleće.

Jer me uči bubamara,
da bez rada i bez mara,
nema tu ni nekog ćara,
badava ti pravog dara!

Dok u gradu neko luta
il' skreće sa dobrog puta,
mi na tabli tiho, smerno,
treniramo vrlo verno.

Niti bocka,
niti zuji,
niti pecka,
samo struji,
bira polja,
tiho sleće,
traži bolja,
pa odleće.

Moje prijateljice
to su bubamarice,
nestašne devojčice
kao prave kraljice.

A dečaci div-junaci
budući su to prvaci,
i ne jure rejting lažni
da se nekom prave važni.

Niti bocka,
niti zuji,
niti pecka,
samo struji,
bira polja,
tiho sleće,
traži bolja,
pa odleće.

„Bubamara“ (2026)

https://youtu.be/vXbCzYY-z-4



STUDIJA

Serijal „Šah na mah“ stigao je do novog nastavka, a novi prilog donosi priču o problemskom šahu, šahovskim problemima i studijama, ali i o najmlađim ljubiteljima ove posebne šahovske discipline.

Milica i Natalija Vujičić već nekoliko godina učestvuju u Kadetskoj ligi rješavača, koja se nekoliko puta godišnje održava istovremeno na više mjesta u Srbiji. Učešće u ligi donijelo je i zapažene rezultate – Natalija je osvojila titulu prvaka, dok je Milica jednom prilikom bila druga na državnom takmičenju.

Posebna pažnja u ovoj priči posvećena je organizatorima lige, Slobodanu Bojkoviću i Milomiru Babiću, koji, kako se navodi, sa velikom pažnjom i ljubavlju pristupaju radu sa djecom koja se bave rješavanjem šahovskih problema.

Tako je nastala i pjesma „Studija“, posvećena kreativnom zanosu koji prati rješavanje šahovskih studija. U njima se ne traži samo pronalaženje rješenja, već i otkrivanje ideje njihovog autora. Neočekivani potez, izvan uobičajenih šablona, može potpuno promijeniti tok rješenja i dovesti do konačnog uspjeha.

Poruka je ujedno i poziv djeci da se priključe ligi rješavača. Šah, kako se ističe, ne mora uvijek biti nadmetanje sa protivnikom preko table. Može biti i nadmetanje sa idejom autora problema, ali i podsticaj za sopstveno stvaralaštvo kroz komponovanje šahovskih problema i učešće na kreativnim takmičenjima.

Šesti nastavak serijala „Šah na mah“ tako još jednom povezuje šah, muziku i kreativnost, predstavljajući jednu drugačiju stranu šahovske igre.

Nova pjesma nosi naslov „Studija“ i objavljena je 2025. godine. Nastala je tokom ljetnjeg kola lige rješavača, a njen ritam je oblikovan u ljetnjem-rege stilu.

Studija (2025)

Svega par figura
papir prazan stoji
pogled u tišini
varijante broji

Delo je čoveka
što poruku šalje
trud celoga veka
da bi mog'o dalje

Van šablona misli
do kraja sve smisli
ono što je lako
ovde nije tako

Kad' razum zanemi
i logika preda
tad' nešto u meni
nemoguće gleda

Pravim oštar rez
odbacim sav kliše
pa vučem ja potez
koji sudb'u briše

Sve se sad' otvara
mahnito ga gledam
top na a-jedan
titule je vredan!

Van šablona misli
do kraja sve smisli
ono što je lako
ovde nije tako

Kad' razum zanemi
i logika preda
tad' nešto u meni
nemoguće gleda

Poslušajte pjesmu „Studija“

 ŠAH NA MAH: Moj tim!

„Moj tim!“ – kada šah postane valcer, a saigrač partner za ples

Ima pjesama koje govore o ljubavi. Ima ih koje govore o sportu. A ima i onih rijetkih koje uspiju da spoje ljubav, šah, timski duh i – bečki valcer.

U novom nastavku serijala „Šah na mah“, Milica i Natalija predstavljaju nam upravo jednu takvu neobičnu i šarmantnu šahovsko-muzičku priču – pjesmu „Moj tim!“.

Namijenjena je svima koji su zaljubljeni… ili su nekada bili zaljubljeni. U šah. U pobjedu. U svoj tim. A možda, sasvim slučajno, i u svog saigrača. 😉

Ova pjesma je prava mala šahovska zagonetka. Nećemo otkrivati ko se krije iza stihova – jer neke tajne, baš kao i najbolje kombinacije na tabli, treba ostaviti da se otkriju tek u pravom trenutku.

A ono što je sasvim jasno jeste da je šahovska tabla ovdje mnogo više od bojnog polja. Ona postaje podijum za ples.

Kralj i kraljica nisu samo figure. Oni su partneri koji dijele isti dres, istu želju i isti cilj. Svaki potez postaje dio koreografije, svaka kombinacija novi plesni korak, a odlučujući bod – završni naklon pred publikom.

Stihovi na lijep način spajaju onu poznatu takmičarsku napetost sa dozom elegancije i romantike. Svjetla se pale, sala utihne, ulazi se pod stražom… a onda počinje ples.

I to ne bilo kakav.

Bečki.

Jer gdje bi kralj i kraljica mogli bolje zaplesati nego u Beču, na evropskom meču?

Posebna draž ove pjesme je u tome što slavi ono što je u šahu možda najljepše kada se igra za ekipu – zajedništvo. U sportu koji se često doživljava kao izrazito individualan, ekipni turniri donose jednu sasvim drugačiju emociju: kada ne igraš samo za sebe, kada tuđi rezultat postaje tvoja briga, a jedan osvojeni bod cijelog tima pretvara se u zajedničku pobjedu.

Zato se gotovo svako ko je ikada igrao ekipni turnir može pronaći u ovim stihovima.

A posebno oni koji znaju kako izgleda kada se posljednja partija završi, kada se pogleda prema saigraču i bez mnogo riječi kaže: „Uspjeli smo.“

Moj tim! (2025)

Da isti smo mi tim, da sve delim sa njim
na ekipnim tim turnirima svim
ista nam je želja, isti nam je dres
na šahovskoj tabli mi spremamo ples

Na svakom turniru u pobedi i padu
jedno u drugom mi imamo nadu


Uvodi me straža ničeg se ne bojim
otmeno ko dama na podijumu stojim
dok svetla se pale salom vlada mir
naš nestvarni ples kraljevski je pir

Plešemo u Beču na evropskom meču
mi kralj i kraljica čarobnoga dvorca
svi parovi drugi nisu nama ravni
valcer naš bečki postaće slavni

Moja ruka vodi njegov prati hod
plesom kroz dvorac uzimamo bod

Plešemo u Beču na evropskom meču
mi kralj i kraljica čarobnog dvorca
svi parovi drugi nisu nama ravni
valcer naš bečki postaće slavni

 
https://youtu.be/j2ikLJywp8Q 
 
 
 

„Ja sam najbolja“ 

 
U serijalu „Šah na mah“, u kojem djevojčice Milica i Natalija kroz stihove predstavljaju šah i dječji svijet, stiže nam još jedna pjesma. Ovoga puta naslov je provokativan i zanimljiv: „Ja sam najbolja“.

Njihov otac objašnjava da je pjesma nastala iz važnog pitanja: zašto djeca igraju šah – zbog trofeja na tabli ili zbog sjaja u očima svojih roditelja?

U želji da od djece stvore šampione, roditelji i treneri ponekad nesvjesno pređu granicu između podrške i pritiska. Zaboravljamo da dječji svijet ne mjeri uspjeh uvijek poenima i rejting-listama, već osjećajem sigurnosti i spoznajom da su voljeni čak i kada izgube partiju.

Upravo iz te misli rođena je pjesma „Ja sam najbolja“.

Kroz topao, dječji ugao, pjesma prati djevojčicu na jednom šahovskom turniru. Dok se bori sa tremom, očekivanjima i na kraju porazom za šahovskom tablom, ona kroz zagrljaj svog oca shvata najvažniju lekciju: najveći pehar ne dobija se od sudije, već od onih koji nas vole.

Osnovna poruka pjesme jeste da svako dijete može biti prvak – bilo u šahu, sportu ili umjetnosti – pod uslovom da roditelji zauzmu pravi stav. Kada pritisak zamijenimo bezuslovnom ljubavlju, djeci dajemo krila da iz svakog poraza izađu jača.


https://youtu.be/yMKsB00YvS0

Ja sam najbolja (2026)

Svi smo mi došli na taj turnir teški,
učili se dugo preko mnogih greški.
Sada treba biti bolji tu od svih,
i uzeti mesto jedno od prvih.

Tata moj me prati, savete mi daje,
na što sve da pazim – i to uvek traje.
Voleo bi on da pobedim više,
da se ime moje na tabli upiše.

Ja sam najbolja,
ja sam ona slavna,
od svih bolja,
uvek ona glavna!

Ja sam najbolja,
ona zvezda javna,
želja moja,
ni sa kime ravna!

Al' figura pada, igra mi se ruši,
partiju ja gubim, tuga mi u duši.
Na tabli opet zadnja, srušio se san,
al' tata nasmejan ima drugi plan!

Ne vrede mu ništa sve medalje zlatne,
jer ja nosim pehar u ruke moga tate!
U zagrljaj njegov visoko me digne –
ko na tabli sada može da me stigne?!

Ja sam najbolja,
ja sam ona slavna,
od svih bolja,
uvek ona glavna!

Ja sam najbolja,
ona zvezda javna,
želja moja,
ni sa kime ravna!

Ja sam najbolja,
ja sam ona slavna,
od svih bolja,
uvek ona glavna!

Ja sam najbolja,
ona zvezda javna,
želja moja,
ni sa kime ravna!

 

 *********** 

Rokada 

Prenosim kompletan tekst - komentar nove pjesme i opisa kako je nastala, koji je poslao otac Milice i Natalije Vujičić:

Objavljena je još jedna nova šahovska pesma – „Rokada“ (2026), ovoga puta namenjena pre svega roditeljima, trenerima i svim odraslima koji prate decu na njihovom šahovskom putu.

Pesma pokušava da prikaže šah iz jednog drugačijeg ugla – iz ugla deteta.

Kada dete počne da pokazuje talenat, sasvim je prirodno da roditelji požele da mu pomognu da taj talenat razvije. Dolaze treninzi, turniri, putovanja, rezultati, rejting, očekivanja... A što su rezultati bolji, očekivanja neretko postaju sve veća.

Negde na tom putu veoma lako se zaboravi jedno jednostavno pitanje: Kako sve to doživljava dete?

U velikoj želji da dete uspe, napreduje, osvaja turnire i postiže što bolje rezultate, odrasli ponekad zaborave koliko je dečija duša nežna i koliko drugačije dete doživljava pobedu, poraz i očekivanja koja se pred njega postavljaju.

Ideja za pesmu nije nastala slučajno. Moje ćerke su tokom godina provedenih na šahovskim takmičenjima i same počele da primećuju stvari o kojima odrasli možda mnogo ređe razgovaraju.
Viđali smo decu koja nakon izgubljene partije izlaze iz sale uplakana, dok ih ispred čeka roditelj nezadovoljan rezultatom. Viđali smo ljutnju, prekor, povišen ton, dugo analiziranje grešaka neposredno nakon partije, pa čak i situacije u kojima roditelj, razočaran jednim porazom, povuče dete sa turnira.

Naravno, nije svaka dečija suza posledica roditeljskog pritiska. Dete može zaplakati zato što mu je stalo, zato što je razočarano ili zato što teško podnosi poraz. Ali ono što smo vremenom počeli da primećujemo jeste koliko se različito deca ponašaju u zavisnosti od atmosfere koja ih prati na takmičenju.

Jedno dete izgubi partiju, izađe iz sale, posle nekoliko minuta se nasmeje i ode kod svojih drugara. Pričaju, igraju se, analiziraju neku zanimljivu poziciju, trče hodnikom ili zajedno čekaju sledeće kolo. Poraz je zaboleo, ali je ostao ono što bi u dečijem šahu možda i trebalo da bude – jedna izgubljena partija.

Kod neke druge dece poraz kao da ne završava pritiskom sata i pružanjem ruke protivniku.

Tek tada počinje ono čega se dete možda najviše plaši: izlazak iz sale i susret sa roditeljem.

Umesto druženja sa ostalom decom između dva kola, roditelj ga odvaja, odvodi negde sa strane, počinje analiza, razgovor o greškama i rezultatu ili priprema za sledeću partiju. I dok se druga deca ponovo smeju i druže, to dete kao da već igra sledeću partiju – samo što ovoga puta protivnik nije sa druge strane šahovske table.

Upravo iz tih slika nastala je „Rokada“.U pesmi rokada nije samo šahovski potez. Ona je metafora zaštite.

Kao što u šahu rokadom sklanjamo kralja – najvažniju figuru – na sigurnije mesto, tako ponekad treba zastati i zaštititi ono što je u dečijem šahu zaista najvažnije: samo dete.

Kralj u ovoj pesmi zato nije drvena figura.

Kralj je dete.

A kada napadi postanu prejaki, kada očekivanja počnu da guše zadovoljstvo u igri i kada rezultat postane važniji od osmeha sa kojim je dete nekada prilazilo šahovskoj tabli, možda je vreme za rokadu.

Ne da bi dete pobeglo od šaha, već da bi se sačuvala njegova ljubav prema njemu.

Jer postoji velika razlika između deteta koje želi da pobedi i deteta koje oseća da mora da pobedi. Prvo će tugovati zbog poraza, ali će sutra ponovo želeti da sedne za tablu. Kod drugog poraz može postati strah od onoga što dolazi nakon partije.

Zato je jedna od najvažnijih poruka pesme sadržana u stihovima: „Stariji da znaju iznad svakog boda
Je partija života i dečija sloboda.“

Šah može detetu dati mnogo toga: sposobnost razmišljanja, upornost, disciplinu, prijateljstva, putovanja, radost pobede i važnu lekciju kako se podnosi poraz. Ali možda je njegov najlepši deo upravo ono što se ne vidi na tabeli – prijateljstva koja nastaju između partija, razgovori dece iz različitih gradova i zemalja i ona iskrena dečija radost zbog ponovnog susreta na sledećem turniru.

Zbog toga se u pesmi pojavljuje i mali brat koji čeka da mu se seka vrati.

Dok svet odraslih od nje očekuje još jednu dobru partiju, još jedan poen, još jedan rezultat i još jedan uspeh, trogodišnji bata ne zna njen rejting, ne zna koliko je poena osvojila i verovatno ga uopšte ne zanima da li je poslednju partiju dobila ili izgubila.

On samo čeka svoju seku.

I možda upravo dete od tri godine u tom trenutku najbolje zna ono što mi odrasli ponekad zaboravimo – da vrednost jednog deteta nema nikakve veze sa rezultatom koji stoji pored njegovog imena na tabeli.
Zato „Rokada“ nije pesma protiv ambicije, treninga, takmičenja ili želje za uspehom. Bez rada i odricanja nema ni velikih rezultata. Ona je samo podsećanje da postoji granica iza koje želja odraslih za uspehom deteta može početi da potiskuje razlog zbog kojeg je dete uopšte zavolelo šah.

A kada se toj granici približimo, možda je najvažniji potez upravo onaj iz naslova pesme.

Napraviti rokadu. Zaštititi najvažniju figuru. Sačuvati dete.

Jer turnira će biti još. Biće novih partija, pobeda, poraza, pehara i rejting-lista.

Detinjstvo se, međutim, igra samo jednom.


https://youtu.be/1l88SOiQv98

Rokada (2026)

Kada je baš teško, kad' napadi prete
Kada sam u centru, a samo sam dete
Kada me svi traže, da letim do svoda
U meni se lomi, mala mi sloboda

Kada rokada? Kada rokada?

Kada napad krene i kad' ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada
Kad' ne vidi se nada i u duši bura
Tada rokada da spasi se figura
Stariji da znaju iznad svakog boda
Je partija života i dečija sloboda
Jer to nije igra od danas do sutra
Zato sklanjam sebe za ta bolja jutra

Kada rokada? Kada rokada?

Kada napad krene i kad' ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada
Kad' ne vidi se nada i u duši bura
Tada rokada da spasi se figura

Kad' svi samo traže kad pritisak peče
A mali bata čeka da se završi veče
Da se vrati seka negde izdaleka
Iz sveta odraslih gde niko je ne čeka
Kada rokada? Kada rokada?

Kada napad krene i kad ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada
Kad' ne vidi se nada i u duši bura
Tada rokada da spasi se figura

Kada rokada? Kada rokada?

Kada napad krene i kad ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada
Kad' ne vidi se nada i u duši bura
Tada rokada da spasi se figura

Kad' napad krene i kad ljubav strada
Za naše malo srce štit je rokada

 ***************

Nakon prethodnih pjesama i priča koje su privukle pažnju naših čitalaca, pred nama je još jedno zanimljivo muzičko ostvarenje Milice i Natalije Vujičić. Kao i prošli put, uz samu pjesmu, donosimo i kompletan tekst o novoj pjesmi i  zanimljivom povodu koji je inspirisao njeno nastajanje poslao nam je otac Milice i Natalije Vujičić:

"Evo nas opet sa novom pesmom, uhvatili smo malo više vremena pa da iskoristimo sa novom objavom.

KAD KAČKET POSTANE „SUMNJIV“ – PRIČA IZA PESME „KAČKET ELO“

U šahu se obično pamte potezi, rezultati, pehari i rejting. Ali ponekad uz nekog igrača počne da se vezuje i neki sasvim mali detalj po kojem ga svi prepoznaju.

Kod naše Milice to je – kačket.

Nosila ga je na turnirima toliko često da je vremenom postao njen zaštitni znak. Ništa posebno: kačket na glavi, figure na tabli i partija može da počne.
Međutim, kako su počeli da dolaze dobri rezultati, dogodila se pomalo neobična stvar. Nekim ljudima je, izgleda, baš taj kačket postao zanimljiv. Bilo je pokušaja da se ospori njegovo nošenje, komentara da neće moći da igra sa njim, pa i situacija u kojima je sve to više ličilo na pokušaj da se dete pred partiju zbuni ili izbaci iz ravnoteže nego na brigu o bilo kakvom ozbiljnom šahovskom pravilu.

A kada jedna tako obična stvar dobije toliku pažnju, ostaju vam dve mogućnosti: da se nervirate ili da se našalite.

Mi smo izabrali ovo drugo.

Tako je nastala pesma „Kačket ELO“.

U pesmi smo celu priču namerno izvrnuli naglavačke. Ako je već taj kačket toliko važan, hajde onda da zamislimo da zaista nije običan. Možda nešto zna. Možda prati partiju. Možda vidi taktiku koju drugi ne vide. Možda se odozgo pravi važan i šapuće koji potez treba odigrati.

I tako je običan kačket dobio oči, osmeh, ruke, karakter – i ime ELO.

Naravno, upravo je u tome šala.
Iza svakog uspeha mladog šahiste nalaze se sati provedeni nad tablom, treninzi, turniri, pobede, porazi i ponovno vraćanje figurama. Mnogo je lakše gledati ono što dete nosi na glavi nego sve ono što je moralo da nauči da bi dobro igralo.

Zato „Kačket ELO“ nije pesma o čarobnom kačketu koji igra šah umesto deteta. Naprotiv. To je mala šahovska šala na račun odraslih koji ponekad uspeju da od nečega potpuno nevažnog naprave veliku temu.

A ima tu možda još nečega.

Deca u sportu vremenom stvaraju svoje male rituale i svoje znakove prepoznavanja. Nekome je to omiljena dukserica, nekome privezak, nekome način na koji slaže figure pre partije. NJoj je to kačket. I kada dete po njemu počnu da prepoznaju na turnirima, on više nije samo komad garderobe. Postaje deo slike koju je samo izgradilo o sebi.

Možda upravo zato pokušaj da mu se taj detalj oduzme može da pogodi mnogo više nego što odraslima izgleda.

Mi smo zato odlučili da kačket ne sklanjamo iz priče.

Naprotiv – dali smo mu glavnu ulogu.

Ako je već uspeo da izazove toliko pažnje, zaslužio je čak i svoju pesmu.

A od sada, kada devojčica sedne za tablu sa svojim prepoznatljivim kačketom, ostaje samo jedno ozbiljno šahovsko pitanje:
Da li je potez pronašla ona – ili joj je nešto šapnuo Kačket ELO? 😄♟️🧢


https://youtu.be/4eFrC8iSvP0

Kačket Elo (2026)

Kačket Elo nosim ja,
bez njega sam nebitna,
za šah tablom on me vodi,
sve što kaže meni godi.

Kad' ne daju mu da uđe,
sve taktike javi tuđe,
i poteze koje miču,
što će mene da se tiču.

Pa je meni lako tada,
napušta ih svaka nada,
dodatno mi vreme raste,
figure se moje časte.
Svi se oko mene bune,
dobro znaju šta je to –
da moj Elo genije je,
što sa šahom pravi šou.

A kad' uđe u tu salu,
samo smišlja neku šalu,
nevaljalac jedan mali,
za poteze mi ne mari.

Na sve strane samo gleda,
ko će kad' da kome preda,
pa se ruga smeje čudi,
k'o da svi smo jako ludi.

Kad' on se izveseli,
pa na tablu mi preseli,
za glavu se tada hvata,
vidi da smo blizu mata.

Svi se oko mene bune,
dobro znaju šta je to –
da moj Elo genije je,
što sa šahom pravi šou.
Sve on tada brzo vuče,
suparnika svuda tuče,
ni okom on ne trepće,
sve mi tiho sad šapuće!

Sudija me mrko gleda,
i čudno mu dok tu seda,
u zapisnik tek što gleda,
otkud meni ta pobeda?

Počešem se ja po glavi,
on se tada maza pravi,
mnogo njega to golica,
dok se čude tuđa lica.

Svi se oko mene bune,
dobro znaju šta je to –
da moj Elo genije je,
što sa šahom pravi šou.

*********

Crno-bela Nato moja – pesma koja je počela na Splitskoj rivi

Pre nešto više od mesec dana, na Splitskoj rivi održana je simultanka sa čuvenim engleskim velemajstorom Najdželom Šortom, a među onima koji su dobili priliku da mu se suprotstave bila je i jedanaestogodišnja Natalija.

Ambijent gotovo kao stvoren za pesmu: Split, riva, more, reflektori, televizijske kamere i Šort koji ide od table do table. Organizatori su se potrudili i da učesnici imaju podršku, pa su iza njih stajale različite poznate ličnosti i sportske zvezde.

A Nataliji je zapao – predstavnik vlasti iz Srbije.

Tu je vrlo brzo počela šala da njegov dolazak nikako nije slučajan. Poslao ga je, naravno, ON, lično sa vrha, sa jasnim zadatkom: da se protiv Najdžela Šorta ostvari dobar rezultat.

„Je l' ON zna?“, pita Natalija.

„Nego šta!“, stiže odgovor.

Što je šala duže trajala, situacija je postajala sve smešnija. Drugi imaju sportiste da ih bodre, a Natalija, bar prema njihovoj priči, ima čitavu državu iza sebe. NJen neobični navijač nudi picu, nudi sok i podiže raspoloženje, ali ostaje jedan mali problem – preko puta je ipak Najdžel Šort.

I dok je „državna podrška“ svoj deo posla očigledno shvatila ozbiljno, Natalija je imala mnogo konkretniju brigu: kako se sada iz svega ovoga izvući i stvarno napraviti dobar rezultat?

Partije oko njih završavale su se jedna za drugom. Program se bližio kraju, reflektori su se gasili, a njihova tabla je i dalje ostajala u igri. Natalija se hvatala za glavu, pokušavala da pronikne u svaki Šortov potez i tražila način da izdrži do kraja.

A onda je stiglo:

„It is equal.“

Šort nudi remi.

I tako je, sasvim u duhu šale koja je pratila partiju, „zadatak sa vrha“ na kraju zaista bio ispunjen.

A jedan važan deo pesme zaista je ostao direktno sa Splitske rive.

Tokom programa tamo se mogla čuti i poznata splitska pesma „Ćiribiribela, Mare moja…“. Uz more, gužvu, šahovske table i reflektore bila je deo atmosfere tog dana, pa je bilo gotovo prirodno da se kasnije pojavi i u novoj pesmi.

Tako je Mare postala Nato:

„Crno-bela Nato moja, 

crno-bela Nato moja, 

crno-bela Nato moja, 

kako do marine?!“

I „Crno-bela Nato moja“ nije ni morala da izmišlja atmosferu Splita – samo je u pesmu prenela onu koja je već postojala na Rivi: more, muziku, šah, jednu tešku partiju, malo dečje brige i mnogo šale.

A šala da je pomoć stigla „sa samog vrha“ na kraju je dobila najlepši mogući rasplet – dobar rezultat je zaista ostvaren. Samo što je za poteze Natalija ipak morala da se pobrine sama.


https://www.youtube.com/watch?v=YZo6rofuxSo

Crno-bela Nato moja (2026)

Simultanka, Splitska riva,
u marini gužva živa,
reflektori TV scena,
iza leđa morska pena.

Sportisti se listom kreću,
'ko će kom' da nosi sreću,
ali što k' meni čika ide,
kamere ga nit ne vide.

Nit' iz FIDE nit' je sport,
tek on šapnu: "Pada Šort",
"Jel ON zna?" pitam g' ja
on mi reče "Nego šta!",
smejemo se glasno mi,
oko nas se čude svi,
što se zbiva sada tu,
nismo ni na potezu.

Crno-bela Nato moja
crno-bela Nato moja
crno-bela Nato moja
kako do marine?!

Što ću sada jadna ja,
iza mene država,
nudi picu, nudi sok,
da pogodim meču tok.

Za glavu se često hvatam,
Šortov potez svaki shvatam,
pod pritiskom mozak radi,
iz najveće frke vadi.

Programu se bliži kraj,
reflektoru gasne sjaj,
samo naša tabla stoji,
potezi sve brži moji,
"It is equal" kaže Šort,
men' se čini drma zort,
neću remi izbor nemam,
nerešeno prihvatam.

Crno-bela Nato moja
crno-bela Nato moja
crno-bela Nato moja
kako do marine?!

************

Da mi smo sestre!

Otac djevojčica Milice i Natalije Vujičić opisuje kako je nastala nova pjesma: "Da mi smo sestre".

Upravo smo objavili novu pesmu "Da, mi smo sestre".
Kad je borba važnija od rezultata
Šahovski turniri nisu uvek samo nadmetanje za šahovskom tablom. Ponekad se najteže partije vode izvan 64 polja, a protivnici nisu samo oni koji sede sa druge strane stola.
Upravo o jednom takvom iskustvu govori nova pesma „Da, mi smo sestre!“, inspirisana događajima tokom jednog kola državnog kadetskog prvenstva u šahu.

Dok je jedna sestra igrala svoju partiju, suočena sa pritiskom, podsmehom i ponašanjem koje nije imalo mnogo veze sa sportskim duhom, druga je sve to posmatrala sa svoje table, nemoćna da joj pomogne. Ono što je trebalo da bude obično takmičarsko kolo pretvorilo se u iskušenje za obe devojčice.

Ali ova pesma nije priča o izgubljenoj partiji, niti o onima koji su pokušali da utiču na njen ishod. Ona je pre svega priča o dve sestre koje su iz neprijatnog iskustva izašle još bliže jedna drugoj, jače i odlučnije da nastave da igraju šah.

Posebno je zanimljiv preokret u završnici pesme: od suza i osećaja bespomoćnosti do prkosnog refrena koji poručuje da ih takva iskustva neće slomiti.

„Mi plakale jesmo,
slomile se nismo,
te bitke nam znače,
jer došle smo jače!“

Pesma je ujedno i podsećanje da na dečjim šahovskim takmičenjima nisu važni samo poeni, plasmani i medalje. Važno je i kakvo iskustvo deca nose sa turnira, kako se prema njima odnose drugi takmičari i njihova okolina, ali i da li odrasli umeju da prepoznaju trenutak kada takmičarski pritisak prelazi granice sportskog ponašanja.

Jer, ponekad je najveća pobeda upravo to što posle teške partije imaš još više snage i želje za sledeću.



https://youtu.be/wEuZZJRHWhY

Da mi smo sestre! (2025)

Državni je turnir sada,
gužva, žamor, strepnja, nada.
Svaki igrač tablu bira,
u sali sve manje mira.

Na početku neko trči,
pred sudijom lice grči:
"Dobro motri na one dve,
ne traži sa mnom nevolje"

Kolo kreće, muk se sprema,
al' za sestru mira nema.
Par poteza tek što prošlo,
pola kluba tu je došlo.

Favorit je ona prvi,
oko stola sad sve vrvi,
da l' će potez pravi naći,
u zamci tog kluba snaći.

Drugarice to su naše,
zašto moju seku plaše?
Zašto smeh sada tu je,
zašto niko ne reaguje?

Igram i sa tugom gledam,
da l' će naći potez vredan,
da ustanem hoću i ja –
"ti ne smeš" - će sudija.

Suza pada na ta polja,
ja znam da je ona bolja,
al' s podsmehom što se bori,
da joj srce ne izgori.

Posle igre, van te sale,
gde su maske redom pale,
kroz suze mi tiho zbori,
ono što joj misli mori:

"U toj tami i podsmehu,
sred pritiska u potezu,
sama tu sam sasvim bila
i sve sam ih pobedila"

Pa ubrzava svoj hod:
"Prijateljice i bod,
igru sam izgubila,
al' sam sebe dobila."

Pa šta ćemo sad?
Pred vama smo dve!
Kad rušite nas,
mi rušimo sve!

Mi plakale jesmo,
slomile se nismo,
te bitke nam znače,
jer došle smo jače!

Pa šta ćemo sad?
Pred vama smo dve!
Kad rušite nas,
mi rušimo sve!

Mi plakale jesmo,
slomile se nismo,
te bitke nam znače,
jer došle smo jače!

******

Žadub

Verovatno je skoro svako ko se duže takmiči u šahu naišao na situaciju u kojoj problem više nije samo pronaći dobar potez. Naročito kada jedan igrač počne da stiče prednost, dešava se da protivnik pokušava da ga omete, promeni tok partije nečim što nema mnogo veze sa šahom ili jednostavno prebaci pažnju sa pozicije na nešto drugo.

O tome govori „Žadub“

U pesmi se smenjuju upravo takvi pokušaji: ometanje, ubeđivanje, nuđenje dogovora, traženje načina da se do povoljnog ishoda dođe i van same igre. Sa druge strane je jednostavan odgovor – ne prihvatiti tu igru i nastaviti svoju.

Zato se kroz pesmu provlači:

„Ja ne igram igru

gde ishod je laž.“

Naslov i refren imaju sasvim konkretnu šahovsku osnovu. Francusko „J’adoube“ – kod nas najčešće izgovoreno kao „žadub“ – igrač izgovara kada želi da popravi položaj figure na polju, a ne da njome odigra potez.

Problem, međutim, nastaje kada se figura namerno ostavi neprecizno postavljena – negde između polja – pa umesto o poziciji igrač mora da razmišlja i o tome gde ta figura zapravo stoji. Još jedna sitnica koja može da pomeri pažnju sa same partije.

Odatle i stih:

„nameštam figuru

u tome je draž“

Odgovor je jednostavan: figura se vrati tamo gde treba da stoji i partija se nastavlja.

Žadub, žadub, žadub.


https://youtu.be/OtN33I8Pm6Q

--------------

Žadub (2026)

Kada ti si bolji
pravila ne važe
nisi mu po volji
hoće da te laže

Ne miruje mašta
da mene omete
pokušava svašta
ideje samo lete

Dok muti i krivi,
ja osećam trik,
iz mraka na svetlo
izvlačim mu lik

Za partiju ovu
pada mi pod zub,
ja hoću čistinu,
a on traži rub.

i zato pevam ja na kub:
žadub, žadub, žadub

Varke koje sprema
stalno nudi meni
igra moja nema
jasan potez ceni

On dogovor nudi
da namesti naš meč
prkos mi se budi
zaustavljam mu reč

Rezultat se broji
pobedu mu ne dam,
položaj moj krojim
u oči ga gledam.

Ja ne igram igru
gde ishod je laž
nameštam figuru
u tome je draž

i zato opet samo na kub:
žadub, žadub, žadub

--------------

(Nastaviće se novom pjesmom Milice i Natalije Vujičić)

Нема коментара:

Постави коментар