„Ne predajem se“. Kako pobjeđuje šampionka u šahu sa neizlječivom dijagnozom

 

28.08.2026. 17:52

Jurij Tatarenko

Valentina Gunina sa svojim omiljenim ljubimcem. / Jurij Tatarenko / AiF

Petostruka šampionka Rusije, 37-godišnja Moskovljanka Valentina Gunina, osvojila je na šahovskom Memorijalu Vere Penzine u Ufi dvije medalje: srebrnu u rapidu i bronzanu u blicu. Na prvi pogled, činilo bi se da je to za nju korak unazad. Međutim, sama sportistkinja smatra rezultate uspjehom: nakon teške bolesti ponovo sjesti za šahovsku tablu i ne izgubiti se među mladim i talentovanim igračima. O svojoj borbi za šahovskom tablom i na bolničkom krevetu zvijezda ruskog sporta govorila je za ufa.aif.ru.

PODACI

Valentina Gunina rođena je u Murmansku, a potom se porodica preselila u Moskvu. Zaslužni majstor sporta Rusije, velemajstor. Petostruka šampionka Rusije, prva trostruka šampionka Evrope u istoriji. Šampionka svijeta 2017. godine u sastavu reprezentacije Rusije. Dvostruka šampionka svijeta u blicu. Ljekari su joj 2023. godine postavili dijagnozu „lupus“.

Spašava je takmičarska praksa

Jurij Tatarenko, UFA.AIF.RU: – Situacija sa takmičenjima u zemlji je složena, a i Memorijal Vere Penzine mogao bi nestati. Šta se sada dešava sa šahom?

Valentina Gunina: – Dopao mi se turnir u Ufi, dobro je organizovan. Nažalost, reprezentativnih šahovskih turnira u Rusiji sve je manje, nas i dalje ne puštaju u Evropu, ostaje nam samo bliži CIS, ali i do tamo je skupo putovati. A sportistima je potrebna takmičarska praksa, moraju da ispunjavaju velemajstorske norme. U Baškiriju sam došla, između ostalog, i da podržim organizatore. Kao savjetnica Moskovske šahovske federacije i predsjednica ženske komisije pri toj federaciji. Opstanak ovog prestižnog turnira veoma je upitan, nema finansiranja. Nadam se da će uspjeti da dobiju državne grantove (potrebna su najmanje 2 miliona rubalja) kako bi se spasila takmičenja u Ufi.

Moramo ulagati u omladinu. Kada sam ja odrastala, tačno sam znala da ću se baviti šahom. Sada je situacija drugačija, mladi ljudi žive u virtuelnom svijetu, a igranje šaha je društveni sadržaj. Po prvom obrazovanju sam socijalna pedagoškinja i želim da se djevojčice osjećaju sigurnije u ovom složenom svijetu.

Dobro se sjećam: kada je naša porodica živjela u Murmansku, sva djeca iz kraja pokušavala su da koriste i ušmrkavaju razne droge. Moj otac je sa drugim trenerom aktivno pozivao djecu sa ulice u šahovski klub. Želim da nastavim očev rad i da odvratim omladinu od društvenih mreža. Zajedno sa Aleksandrom Dimitrovom pokrećem onlajn Školu Gunine. Iz Ufe smo u našu školu pozvale dvije djevojčice, Dianu Zajcevu i Sabrinu Murtazinu.

Ljekari su joj 2023. godine postavili dijagnozu „lupus“, ali je to ne sprečava da pobjeđuje. Foto: AiF / Jurij Tatarenko

Potencijal postoji, zdravlje je problem

– Na Memorijalu Penzine učestvovali ste u sve tri discipline: rapidu, klasičnom šahu i blicu. U klasičnom šahu, tri kola prije kraja, bili ste ubjedljivo prvi – a onda su uslijedila dva uzastopna kiksa i na kraju tek osmo mjesto. Šta se dogodilo?

Valentina Gunina: – U klasičnom šahu mi je teško da igram dvije partije dnevno. Uzimam ljekove u skladu sa svojom dijagnozom, ali su, nažalost, počela pogoršanja. U septembru ponovo idem u bolnicu, tamo sam stalni pacijent.

Ali nije mi ni na kraj pameti bilo da igram samo brzi šah. Veoma želim da upravo u klasičnom šahu nadoknadim propušteno. Prošle jeseni čak sam morala da se povučem sa turnira „Velika švajcarska“ u Samarkandu. Počela je alergija, oči su me jako boljele. Hvala tadašnjem predsjedniku FIDE-a Arkadiju Dvorkoviču, koji me je podržao. A glavni trener ženske reprezentacije Rusije rekao je da im stari i bolesni sportisti nisu potrebni. Bilo mi je veoma neprijatno da to čujem, jer sam u reprezentaciji još od svoje 16. godine. Zbog nerviranja mi se stanje dodatno pogoršalo, pa sam morala da se odlučim za skupo liječenje.

– Pod čijim se rukovodstvom sada trenirate?

Valentina Gunina: – Šest godina sam radila sa trenerom Ivanom Popovom i veoma sam mu zahvalna za sav posao koji smo zajedno uradili. Sada radim sa bivšim svjetskim šampionom Aleksandrom Halifmanom. Potencijal imam, ali me, nažalost, zdravlje izdaje. Sve razumijem, ali ne predajem se i prema svemu se odnosim smireno.

Na posljednjem „Moscow Openu“ igrala sam lošije nego u Ufi, jer sam odjednom počela mnogo da griješim. Na primjer, u drugom kolu, kada sam imala potpuno dobijenu poziciju, odjednom sam u varijantama zamijenila poteze i protivnica mi je jednostavno uzela topa!

Sada je za mene već veliki uspjeh plasman među tri najbolje. Iako sam po prirodi maksimalista. Ali protivnice u Ufi bile su zaista jake i drago mi je što sam u blicu uspjela da spasem nekoliko partija! S jedne strane, čovjek uvijek želi da bude prvi. A s druge, kao neko ko učestvuje u organizovanju šahovskog života, lijepo mi je da vidim kako stasava nova generacija! Drago mi je zbog Margarite Potapove i Uljane Dudkine. Želim im mnogo uspjeha u nastavku karijere.

– Pet puta ste bili najjača šahistkinja Rusije. Malo je vjerovatno da će taj rekord u bliskoj budućnosti biti oboren…

Valentina Gunina: – Ove godine je moje učešće u Superfinalu pod znakom pitanja. Moguće je da ću dobiti specijalnu pozivnicu. Za 20 godina još nisam propustila nijedan Superfinale, to je najvažniji turnir u Rusiji. Imam san – da oborim rekord Petra Svidlera, osmostrukog šampiona zemlje.

Uskoro će u izdavačkoj kući „Eksmo“ izaći moja knjiga. Pomažu mi da je pripremim Aleksej Zaharov i njegova supruga. U njoj pričam o tome kako se borim sa svojom bolešću, o genijalnom ljekaru koji me liječi, o svojoj šahovskoj karijeri… Jedan dio knjige piše moj brat Pavel, šahovski trener. On me je „izvukao“ kada sam se ozbiljno razboljela. Mnogo se bavim šahom i svojim zdravljem. Od djetinjstva sam imala cilj – da postanem svjetska šampionka u klasičnom šahu. I taj cilj i dalje postoji.

Na proljeće smo velemajstor Aleksandar Morozevič i ja komentarisali ženski turnir kandidatkinja, na kojem su igrale Katja Lagno i Saša Gorjačkina. Dopalo mi se da vodim prenose, tu mogućnost čuvam kao rezervu (smijeh). Ali ipak se za sada nadam da ću uspjeti da se vratim u svjetsku šahovsku elitu.

Margarita Potapova (lijevo) i Valentina Gunina (desno). Foto: AiF / Jurij Tatarenko

Uživati u igri

– Aktivni sportisti smatraju da je sport izvan politike. Međutim, vaše bivše kolege, koje su danas sportski funkcioneri, kategorički se ne slažu s tim. Zašto su mišljenja toliko promjenljiva?

Valentina Gunina: – Imam svoj građanski stav i ne krijem ga, ja sam patriota svoje zemlje. Organizujemo turnire na novim ruskim teritorijama. A to, zaista, ne odgovara FIDE-u. Dugogodišnji sekundant Magnusa Karlsena piše svakakve ružne stvari o meni na svojim društvenim mrežama i zahtijeva da mi se zabrani učešće na međunarodnim takmičenjima. Ali to je jednostavno nepoštovanje kolega od strane Magnusa i njegovog pomoćnika.

Voljela bih da šahisti ponovo nastupaju pod svojom zastavom i da se u čast naših pobjeda čuje himna Rusije. Vjerujem da će period zabrana uskoro biti završen.

FIDE je diskvalifikovala naše zvijezde, Karjakina i Kramnika. A Vladimir Kramnik je jedini koji se ozbiljno bavi problemom varanja. Za mene je korišćenje računara tokom partije takođe potpuno neprihvatljivo, a veoma mnogo ljudi želi da na nepošten način osvoji nagradni novac na onlajn turnirima. Varanje je ludost.

– Šta reći djetetu da biste ga zainteresovali za šah?

Valentina Gunina:– Šah veoma snažno razvija logičko razmišljanje, uči čovjeka da sagleda ljepotu svijeta u svoj njegovoj širini. Inače, moj brat je veliki stručnjak za motivaciju. Odlično komunicira sa roditeljima nadarene djece i uvjeren je da djecu ne treba grditi zbog poraza. Šah nije robija, važno je uživati u igri i rješavanju zadataka. Mozak je mišić koji se može trenirati. U glavu se može smjestiti veoma mnogo informacija. Samo treba naučiti kako ih brzo i kvalitetno obrađivati.

– Šta je u sportu, a posebno u šahu, važnije: talenat ili karakter?

Valentina Gunina: – Talenat je, naravno, potreban. Ali ako se pri tome dugo i uporno ne baviš sportom, ništa od toga neće biti. Tada će manje talentovan, ali vrijedniji i uporniji čovjek postati jači od tebe. Bez sposobnosti je nemoguće izrasti u vrhunskog sportistu. Ali koliko ćeš veliki postati zavisi od uloženog truda. Drugačije ne može.

(Preneseno sa ruskog sajta)