Arsenij Nesterov: Sve emocije u šahu proživljavaš sam

 Novi šampion Rusije dao je intervju Eteri Kublashvili

16. oktobar 2025

– Arsenije, čestitam ti na pobjedi na Superfinalu! Onako, dok su utisci još svježi – kako je protekla posljednja partija?
Arsenij Nesterov: Hvala na čestitkama! To je bila najteža partija na turniru. Upao sam u protivnikovu pripremu, dospio sam u tešku poziciju – zapravo, sve loše što je moglo da se desi, desilo se, samo me još kugla nije pogodila! Pozicija je bila strašno teška. U jednom trenutku mi se činilo da je vjerovatno izgubljena. Ušao sam u cajtnot i u panici odigrao prvi potez koji mi je pao na pamet, ali čini mi se da sam oko četrdesetog poteza prilično dobro procijenio da konjički završnica skakača, teoretski, mora biti remi. I mislim da je stvarno bila remi. Nakon toga sam bio manje-više miran, znao sam da, izgleda, uspijevam da zadržim poziciju. Da, nemam pješaka, ali figure su mi aktivne.

– Kako je generalno tekao turnir?
Arsenij Nesterov: Do posljednjeg kola sve je išlo savršeno. Nisam imao ni jednu jedinu lošu poziciju – ne samo lošu, čak ni nešto slabiju, rekao bih. Možda poneki trenutak u pojedinim partijama, ali generalno je sve bilo u redu. Činilo mi se da igram dobro. Samo je ta posljednja partija loše išla – zato sam baš srećan što sam uspio da se spasim!

– Znači li to da je ta posljednja bila i najvažnija partija, ili bi ipak neku drugu izdvojio?
Arsenij Nesterov: Nažalost, osim nje ne mogu više nijednu da izdvojim. Iako je jasno da je bilo veoma važnih partija i prije toga. Recimo, prije Sergeja Lobanova, igrao sam protiv trojice najbližih konkurenata – Danijela Dubova, Andreja Esipenka, Vladislava Artemjeva. Prije toga, veoma važna partija bila je i protiv Save Vetohina – bijelim figurama sam morao da pokušam da pobijedim, i to mi je pošlo za rukom. Ipak, Superfinale je takav turnir da je teško izdvojiti samo jednu partiju, ali ako baš moram, onda neka to bude posljednja.

– Da li si pred posljednje kolo pratio kalkulacije ili si pokušavao da ostaneš fokusiran samo na igru?
Arsenij Nesterov: Naravno da sam pratio. Ja sam čovjek-računica kad su te stvari u pitanju – uvijek gledam, procjenjujem šta kako stoji, razmišljam koji su rezultati najvjerovatniji. Jasno mi je bilo da mi remi, makar, garantuje taj-brejk za prvo mjesto i vrlo vjerovatno plasman u prva tri. Postojale su i neke potpuno čudesne kombinacije u kojima ne bih ušao u trojku čak i s remijem. A uz određenu vjerovatnoću, remi mi je donosio i čisto prvo mjesto. Tako da sam, naravno, izašao s jasnim ciljem da izdržim, ali ispalo je baš teško.

– A šta misliš da je doprinijelo uspjehu? Nije ti prvi put da igraš na Superfinalu, a evo – prvo mjesto. Šta se ovog puta promijenilo?
Arsenij Nesterov: Ovaj put sam jednostavno igrao mnogo bolje. Prije toga sam igrao dva Superfinala. U Čeboksarima sam igrao kao kokoška nogom, i sasvim zasluženo završio kao posljednji, sa velikim zaostatkom. A u Barnaulu sam igrao solidno, ali pri kraju mi je malo ponestalo energije. Izgubio sam dugu partiju protiv Andreja Esipenka, i zbog toga sam ispao iz borbe za prva tri mjesta. Ali generalno, igrao sam dobro. Mislim da je ovog puta razlika bila u tome što sam uspio da sačuvam energiju do kraja turnira.

– A ko je radio s tobom, ako nije tajna?
Arsenij Nesterov: Nije tajna. Sa Vladimirom Potkinom sam se pripremao, radili smo zajedno, i tokom turnira smo komentarisali određene stvari. Ovdje je bio i tata sa mnom, pružao mi je podršku.

Sa Vladimirom Potkinom na prvenstvu Rusije u rapid i blic šahu u Sočiju

– Kao šampion Rusije, na poklon si dobio automobil LADA. Kakav ti je odnos prema automobilima i šta planiraš da radiš s njim?
Arsenij Nesterov: Nemam nikakav odnos prema automobilima. Mislim da nikad nisam ni razmišljao o tome da uzmem vozačku dozvolu ili da vozim kola.

– Zašto?
Arsenij Nesterov: Jednostavno, nikad mi nisu bila potrebna. U nekom trenutku sam razmislio i shvatio da, pošto živim u Sočiju, ako treba negdje blizu da idem, lijepo je i da se prošetam. Ako idem na aerodrom, auto mi uopšte ne pomaže – samo uzmem taksi i odem.

– Nisi nikad ni poželio da voziš?
Arsenij Nesterov: Niti sam imao želju, niti sam razmišljao o tome. Samo sam zaključio da mi, izgleda, ne treba.

– Možda ćeš sada morati da razmisliš. Kad već imaš auto, hoćeš li polagati za dozvolu?
Arsenij Nesterov: Još uvijek nisam odlučio.

– Imam i neka pitanja nevezana za Superfinale. Na primjer, o reformi rejtinga koju je FIDE nedavno sprovela. Bilo je raznih komentara od strane šahista, nekim velemajstorima su „obrisali“ rejting. Šta ti misliš o svemu tome?
Arsenij Nesterov: To mi djeluje kao neka čudna reforma. Nisam baš siguran da sistem rejtinga može da funkcioniše različito za igrače s različitim rejtingom. Jasno je da postoje različiti koeficijenti, ali sam sistem je oduvijek bio isti za sve. Malo je čudno da su, recimo, za igrača s 2649 uveli jedan sistem obračuna, a za nekog s 2650+ – drugi. Čini mi se da je to neka hitna mjera da se „začepe rupe“ i da se stvori utisak da nešto rade.

– Šta ti se još ne sviđa?
Arsenij Nesterov: Pa, dok reforma nije završena, volio bih da nešto urade i s „neaktivnima“. Sad se stvarno stvara čudna situacija. Ogroman broj ljudi odigra, recimo, dvije partije godišnje – ne turnire, nego bukvalno dvije partije. Igraju u nekoj drugoj španskoj ligi, za klub iz svog grada, i dalje su na rejting listi. To je čudno. Ok, recimo da se lista učesnika Grand Swiss-a sastavlja od igrača koji su odigrali 30 partija u određenom periodu. Ali neaktivni igrači (inactive players) su i dalje na listi, i imaju veći rejting od mnogih koji stalno igraju. Iskreno, meni je i ljudski pomalo krivo kad ja odigram 150 partija, a neko drugi jednu – i i dalje je ispred mene.

– A uopšte, šta za tebe znači rejting? Koliko pažljivo pratiš poene tokom turnira? Razmišljaš li o tome koliko ćeš izgubiti ili, naprotiv, dodati?
Arsenij Nesterov: Pa da kažemo ovako – kad mi baš ne ide, počinjem da razmišljam o tome. Naravno da moraš pažljivo da se odnosiš prema rejtingu. Kod šahista rejting znači i novac – što je rejting veći, to su bolji uslovi, više poziva, veći honorari, širi izbor turnira. Zato, naravno, ne volim da se "razbacujem" poenima. Ali ponekad napravim loš izbor turnira i sigurno izgubim dvadesetak poena u jednoj seriji.

– Na open turnirima?
Arsenij Nesterov: Posljednji put su to bila dva kineska opena, gdje mi igra uopšte nije išla.

– Da li si se time pripremao za Superfinale ili se to samo tako poklopilo?
Arsenij Nesterov: Jednostavno sam odlučio da negdje moram da igram. Djelovalo je da su tamo dobri nagradni fondovi, zanimljivi turniri, pa sam odlučio da se prijavim. Ali nisam se "poklopio" s kineskim openima – nismo se složili karakterno, reklo bi se. Tamo sam ostavio 20 poena.

– Koliko si podigao na Superfinalu?
Arsenij Nesterov: Dodao sam 11 poena. Prijatno je barem nešto vratiti.

– Pitanje koje se obično postavlja šampionima: koja ti je glavna ambicija u šahu?
Arsenij Nesterov: 2700.

– A kako to da nije „postati svjetski šampion“?
Arsenij Nesterov: Pa to jeste "pravi" odgovor – da postaneš svjetski prvak – ali ne bi bio sasvim iskren. Razumijem da bi za to, po današnjim standardima, morao da radim otprilike 12 sati dnevno. I to samo da se približim toj mogućnosti. A ja nikad nisam radio toliko, i iskreno, teško mogu da zamislim sebe kako radim 12 sati dnevno. To je prva i glavna stvar. Ja bih vjerovatno poludio ako bih počeo tako da radim – prije bih završio u ludnici nego na postolju.

Zato, iako je to "pravilan" odgovor, moja glavna i realna ambicija za sada je – da pređem 2700. A ako uspijem da napravim još nešto veliko, poput osvajanja Svjetskog kupa, Grand Swiss-a, svjetskog prvenstva u rapidu ili blicu – sve je moguće. Ali mislim da je za osvajanje bilo kojeg od tih turnira potrebno da se baš sve idealno poklopi.

– Ko ti je od savremenih šahista trenutno najdraži?
Arsenij Nesterov: E, to je dobro pitanje. Griščuk, naravno. On daje najbolje intervjue, prosto briljantne. Vrlo je originalan šahista, zanimljivo je igrati s njim.

– U posljednje vrijeme ima dosta ironije i prema bivšem svjetskom šampionu i prema sadašnjem. Kako ti gledaš na to što ljudi, recimo, "sa strane", potcjenjuju njihove uspjehe i igru?
Arsenij Nesterov: Meni je to i ljudski i sportski neprijatno. Ti momci su stvarno mnogo radili da bi to postigli. Ali treba reći i da se desio nevjerovatan splet okolnosti. Ding je postao svjetski šampion igrajući svoj najlošiji šah. Kad je igrao najbolji šah, vjerovatno niko ne bi ni sumnjao da je on pravi svjetski prvak. Naravno, bilo bi teško pobijediti Magnusa, ali imao je određene šanse, bio je, po mom mišljenju, prilično blizu njemu po snazi – barem u svom vrhuncu.

– Prije pandemije?
Arsenij Nesterov: Da, Ding prije pandemije. Ironija sudbine je što je postao svjetski šampion tek nakon što je prošao svoj vrhunac. Ali, po mom mišljenju, on je svakako veoma jak šahista. Da, možda ne može da stane rame uz rame sa Karlsenom, ali ipak će zauzeti svoje zasluženo mjesto među svjetskim šampionima.
A što se tiče Gukeša – problem je, opet, u tome što je on pobijedio Dinga. I onda se nekako desi da jedan postane šampion svijeta igrajući svoj najlošiji šah, a drugi ga pobijedi – i zato ih obojicu sada svi šibaju.

Ali meni to, iskreno, djeluje pomalo ružno. Nadam se da će naredni mečevi postaviti stvari na svoje mjesto – ili će Gukeš odbraniti titulu i konačno ćemo prestati da špekulišemo da li je „pravi“ šampion, ili će doći neko protiv koga niko neće imati pitanja.

– Ili će doći neko ko pobijedi Gukeša koji nije bio u formi.
Arsenij Nesterov: Ili to. Samo, stvarno ne znam koliko ćemo se još tome smijati. Mislim, već postaje stvarno smiješno.

Sa predsjednikom RŠF Andrejem Filatovim

– Danas ima dosta šahovskih skandala – ima varanja, ali i nekih manjih, lokalnih stvari. Recimo, bacanje kraljice u publiku od strane Nakamure iz nekog razloga uzburkalo je javnost. Šta ti misliš, da li to koristi ili šteti šahu?
Arsenij Nesterov: Ma to je sasvim normalna pojava u svakom sportu! Po meni, govoriti o „koristi“ ili „šteti“ su pogrešne kategorije u ovom slučaju. To je jednostavno sastavni dio svakog sporta.

Sport se bazira na emocijama. Niko ne prati prvenstva među šahovskim programima, iako oni već 15 godina igraju mnogo jače od ljudi. Ali ta prvenstva, realno, ne gleda niko osim profesionalaca i nekolicine entuzijasta – to je takva hipsterska, usko specijalizovana stvar.

Svi prate prvenstva među ljudima jer žele da se identifikuju s igračima, da zamisle sebe u toj poziciji, da vide kako će neko da odigra, da vide njihove emocije. I to ne važi samo za šah, nego za sve sportove.

– Ljudi su navikli na takve scene u fudbalu, tenisu, ali ovdje to još uvijek izaziva čudne reakcije.
Arsenij Nesterov: Da, mada mi se čini da zapravo u šahu ima i više emocija. Prvo, jer sve emocije u šahu proživljavaš sam. Nemaš tim od deset saigrača, kao u fudbalu.

Drugo, emocije se kod tebe gomilaju ne tokom jednog meča od 90 minuta, već tokom cijelog turnira koji traje dvije nedjelje, i gdje svaka partija traje po pet sati.

Zapravo me čudi što ljudi misle da se emocije nikad neće izliti. Nije ni dobro ni loše – to je jednostavno realnost. Samo zato što su svi navikli da se šahisti suzdržavaju. A zašto bi morali? Ne razumijem baš.

Vladimir Potkin, Arsenij i Jurij Nesterov, Savva Vetohin

– Valjda zato što je šah "intelektualan" sport.
Arsenij Nesterov: Jeste, ali je i dalje sport. Intelektualan, da – ali to ne znači da ne smiješ da pokažeš emocije. Ne kažem da treba da psuješ na sav glas, ali da pokažeš emociju – može. Mada, iskreno, da je dozvoljeno da se psuje posle partije – ponekad bih stvarno psovao iz petnih žila!

– A varanje?
Arsenij Nesterov: E, to je već nešto drugo. Za razliku od bacanja figure ili udarca o sto, kao što je radio Magnus – varanje je zaista neetično.

– To je kao doping.
Arsenij Nesterov: Ne, zapravo i gore. To je već sasvim druga priča – to ozbiljno šteti ugledu šaha. A bacanje kralja tokom nekog šou-programa… pa šta je tu strašno? Kakav je to ugled ako ga može narušiti to što je jedan jedini igrač bacio kralja na nekom nebitnom događaju? Onda s tim ugledom nešto nije u redu.

– Smiješno. Daj da pređemo na nekoliko ličnijih pitanja. Imaš li neki hobi?
Arsenij Nesterov: Ne znam, da li se filmovi računaju kao hobi?

- Vjerovatno da. Ali u tom slučaju, kakve filmove ili serije voliš?
Arsenij Nesterov: Once Upon a Time in Hollywood (Jednom u Holivudu). Taj odgovor mi se već godinama ne mijenja. Ubjedljivo omiljeni film.
U nekom trenutku sam ušao u taj Tarantinov fazon. Igrao sam svoju prvu Višu ligu u Jaroslavlju 2019. godine i odlučio da pogledam svih njegovih osam filmova (tada Jednom u Holivudu još nije bio izašao, ali je bio najavljen), plus Četiri sobe, i to – jedan film po kolu. Pogledao sam sve tokom jednog turnira. Imao sam bukvalno ritual – dolazim s partije i puštam Tarantina.

Ali generalno sam više ljubitelj komercijalnijih reditelja – na primjer Gaja Ričija. Tarantino je ipak malo van te kategorije.

– "Gospoda"? (The Gentlemen)
Arsenij Nesterov: Da, Gospoda je apsolutno fantastičan film. Ako pitate koji mi je drugi omiljeni – to je taj. Poslije toga vjerovatno Ostrvo prokletih od Skorsezea – isto sjajan film. Onda Noć na Zemlji od Džarmuša, to je već malo više art-house.

U nekom trenutku sam došao do zaključka da, ako te plaši art-house, samo pogledaj 2001: Odiseju u svemiru od Kjubrika – poslije toga ti više nijedan art-house neće djelovati kao art-house.

– Inače, Kjubrik je volio šah.
Arsenij Nesterov: To situaciju ne čini boljom.

– A što se tiče knjiga, šta voliš da čitaš?
Arsenij Nesterov: E sad slijedi jedno sramotno priznanje – volim audio-knjige.

– Zašto da ne? Neko bolje upija sadržaj slušajući.
Arsenij Nesterov: Nije stvar u tome. Stvar je u tome što su mi knjige uglavnom "zabava za avion". Na putovanju je mnogo lakše da pustiš knjigu u slušalice nego da gledaš film. Jer za film moraš da vadiš laptop, da se namjestiš, i meni je to uvijek mrsko. Zato obično puštam knjige. Ranije sam ih čitao s telefona, ali onda sam pomislio – prvo, uništiću vid, a drugo – nije baš praktično. Tako da sam prešao na audio-knjige.

Od posljednjih koje sam slušao, svidio mi se Den Braun.

– Baviš li se nekim sportom, čisto za sebe? Onako, redovno.
Arsenij Nesterov: Plivam – relativno redovno. Inače sam se nekad bavio plivanjem. Baš kao dijete, ali sam trenirao. Moja prva medalja u životu bila je za plivanje.

– Čak prije šaha?
Arsenij Nesterov: Prije šaha, da. Imao sam oko pet godina.

– Da nije bilo šaha, čime bi se bavio u životu?
Arsenij Nesterov: U nekom trenutku sam počeo o tome da razmišljam. Ali iskreno – nisam siguran da bih u velikom broju oblasti koje me zanimaju mogao biti makar i malo uspješan. Ako pretpostavimo da bih mogao biti dovoljno uspješan u nekoj oblasti, bar toliko da bih u njoj mogao da radim – vjerovatno bih se bavio diplomatijom. S velikim zadovoljstvom.

– Išao bi da studiraš na MGIMO?
Arsenij Nesterov: Da, da, vjerovatno. Znaš kako se kaže – ni ja nisam lud.

– Ali ipak, tu je šah. Uskoro je Svjetski kup, kakva su ti očekivanja?
Arsenij Nesterov: To će mi biti drugi Svjetski kup. Od turnira u Bakuu 2023. godine imam jako čudne utiske. Igrao sam, čini mi se, sasvim dobro, ali sam lako mogao da ispadnem već u prvom meču protiv argentinskog velemajstora Fernanda Peralte. Meč je bio izuzetno tijesan, tada smo imali sličan rejting. Igrao sam dobro, imao prednost u obje klasične partije, ali nijednu nisam uspio da dobijem. I odmah potom u rapidu – izgubim prvu partiju bez borbe.

Zatim se nekim čudom vratim u drugoj rapid partiji – prava ludnica – i nekako ga prođem u drugom setu rapida.

A onda me po žrijebu čeka Aniš Giri, i meč s njim je bio maksimalno glup. Odigrao sam dvije dobre klasične partije, nijednom nisam bio u lošoj poziciji. I onda u prvoj rapid partiji – samo zbrzam i ostanem bez figure. I naravno, nisam uspio da se vratim.

Od ovog Svjetskog kupa očekujem bar toliko – da ne zbrzam i izgubim figuru.

– Hvala ti na intervjuu. Srećno!
Arsenij Nesterov: Hvala i tebi.

(Fotografije: Eteri Kublashvili)

https://ruchess.ru/news/report/arseniy_nesterov_vse_emotsii_v_shakhmatakh_ty_perezhivaesh_odin/