Alina Bivol.
Foto: Anastasia Kondratova
Šampionka Rusije u blicu, vicešampionka svijeta do 20 godina — o načinima promocije kraljevske igre, učešću u inostranim timskim takmičenjima i progonu hejtera iz Letonije.
Ruski top‑15 među šahistkinjama već mnogo godina ne može da se zamisli bez Aline Bivol. Novinarka, komentatorka, popularizator, blogerka i aktivna sportistkinja sa majstorskim rejtingom nastavlja da igra, usprkos gustom rasporedu, a takođe da promoviše šah u medijskom prostoru. Ne može svaki turnir da se pohvali njenim imenom na spisku učesnica, ali ako Alina učestvuje, velika je vjerovatnoća da će se u partijama vidjeti klasična ljepota. Tako je bilo i na Međunarodnom šahovskom forumu Moskovski Openu julu ove godine, gdje je Alina osvojila srebro, pojavivši se za šahovskom tablom posle značajne pauze.
Razgovarali smo sa Bivol o tajnama uspješnog nastupa, reformama klasične kontrole vremena, sličnosti šahista sa kompozitorima (mnogi od njih, usput budi rečeno, i sami sa zadovoljstvom igraju šah), kao i o značaju psihološke pripreme i borbi sa hejterima na internetu.
— Počnimo sa čestitkama: srebro na turniru Moskovski Open— odličan rezultat, iako za njega ne daju automobil! Kako uspijevaš da uskladiš sportski šah i druge aktivnosti?
Alina Bivol- Otkad znam za sebe, čitav moj život je građen po principu „moram da stignem sve“. Šah nije bio jedina aktivnost. Još sam išla na narodne igre, vokal, glumačko zanatstvo i violinu. Mislim da je to standardan komplet mirnog djetinjstva za dijete! (Smije se.) Skoro čitav život sam živjela u jurnjavi za mnoštvom stvari, i trenutni šahovski život liči na to. Na Moskovski Open sam se prijavila u posljednjem trenutku; računala sam da će me pozvati... da radim kao komentatorka. Na festivalu nisam učestvovala od 2015‑e, ali već 2016‑e sam na istom turniru počela svoj put u šahovskom novinarstvu, zatim postala komentatorka, a nakon deset godina odlučila da odigram.
Uopšte, imam jedno unutrašnje pravilo: „ne igrati na svojoj teritoriji“. Bolje je otputovati dalje od kućne gužve — svjesno radi šaha. Kad si u Moskvi, ionako te čekaju razni drugi poslovi. Uz to je na ženskom turniru bila moja učenica, i trebalo je da je spremam i nju. Srećom, imam trenera, i bio je neko da me podrži. Tajna je u tome da me niko nije prisiljavao da igram! Obično kad trošim vrijeme i bude preveliki pritisak, desi se fijasko. Ovaj put sam turnir prihvatila lako, i isto tako nastupila. Pokazala sam svoj šah. Drugo mjesto smatram sjajnim rezultatom.
— Kako bih najbolje opisala krug svojih profesionalnih interesovanja?
Alina Bivol- Postoji čovjek‑orkestar, a postojim slično tome i ja — praktikujem sport, radim kao trener, komentator, ponekad novinarka i sitni bloger. Nekada sam aktivno vodila kanal „Radžabov je bio lav“, ali sada je fokus više u obrazovnoj sferi. Sarađujem sa nekoliko škola, držim šahovske lekcije online.
— Znači, može se reći da tebi može pripasti i uloga energičnog popularizatora šaha. Šta nedostaje ovoj igri da zaista postane popularna?
Alina Bivol- Po mom mišljenju, šahovskom svijetu nedostaje kreativnih ljudi. Čak sam se šalila da me uzmu da radim u FIDE kao „generator ideja“. Naravno, bez novca, ali mislim da, kad bi ista međunarodna federacija ili ruska šahovska federacija uključila zvijezde, brendove u saradnji, šah bi postao popularniji. U svom prvom stand-up monologu (od nedavno se bavim i stand-upom) sam izrekla nešto kao „kad bi šahisti u nekom nasumičnom momentu mogli nasrnuti jedan na drugog, to bi definitivno bila akcija koju bi svi gledali na TV-u“! Moje iskustvo nije toliki spektakl kao, recimo, kod Magnusa Carlsena i njegovih brojnih sponzora. Ali kreativni rad — komentarisanje, video-lekcije — na ovaj ili onaj način privlači nove gledaoce, a potencijalno i sponzore i mecene.
— Na čemu ti stavljaš akcenat u promociji igre? Koje aktivnosti su prioritet?
Alina Bivol- Moja najdraža aktivnost je držanje online predavanja, ili kako ih danas nazivaju — webinara. Nekoliko godina sam sarađivala sa Šahovskom federacijom Moskve: pravile smo video-lekcije i objavljivale ih javno. Još me ljudi povremeno na turnirima zaustave i kažu: „Kakvi sjajni su bili ti vaši video‑materijali!“ A istinski sam se osjećala šahovska zvijezda kad mi je u prolazu prišlo par mladih momaka, nekih 15‑16 godina, i upitali: „Izvinite, jeste li vi Alina Bivol?“ Tako da mogu reći bez muke da je šahovsko obrazovanje moj adut.
Nemam običaj da obećavam gledaocu da će naučiti otvaranje za 15 minuta i da će pobjeđivati sve — takvih video-snimaka je internet prepun. Naprotiv, trudim se da osvjetlim pojedinačne teme koje smatram korisnim, uglavnom u pozicionom šahu. Naravno da i dalje sanjam da postanem vrhunska šahovska komentatorka. Ali, nažalost, u Rusiji nije mnogo događaja koje treba pokrivati, i konkurencija na tom polju postoji. Takođe vodim mali Telegram kanal. Ponekad se pretplatnici pojave na dešavanjima u kojima učestvujem: na primjer, seansama simultanke.
— A šta sa ženskim šahom? Honorari su često mnogo niži, a ličnih trenera nema svaka šahistkinja. Mnoge sportistkinje govore o krizi.
Alina Bivol- Kao i mnoge druge pahistkinje, morala sam preći u trenerski rad isključivo zbog toga. Ipak, želim da se ne žalim na nepravdu, već da razmislim šta možemo uraditi. Dok žene zaista igraju slabije od muškaraca, razlika u honorarima i prepoznatljivosti će uvijek postojati. Zato bih ponovo predložila ideju kolaboracija — traženje sponzora za ženske turnire iz oblasti koje nas zanimaju. Znate li, na primjer, da postoji parfem pod nazivom „Francuska odbrana“, ili privesci kod zlatara u obliku pionâ ili dama? Ne razumijem mnogo u biznis, ali kad bih imala resurse, prvo bih tražila mogućnost međusobno korisne saradnje.
Ponekad biram turnire prema rasporedu mog ljekara
Foto: Anastasija Kondratova
— Šah se često pojavljuje u kolekcijama modnih kuća, u spotovima zvijezda, ali nije uvijek „na svom mjestu“. Da li je to dobro za promociju ili, ipak, šteti imidžu igre?
Alina Bivol- Ja se uvijek obradujem kao dijete kad šah vidim u nekoj drugoj oblasti! Jer to je cijeli moj život! I upravo o tome pričam: ako se šah koristi da se prikaže inteligencija, zašto FIDE ili Ruska šahovska federacija ne bi sarađivale sa poznatim ličnostima i dizajnerima?
— Kako postavljaš ciljeve za svaku sezonu? I, usput, kada počinje, a kada završava šahovska godina? Kako da amater prepozna početak „sezone“?
Alina Bivol- Posljednjih par godina nisam toliko aktivna, bilo je i ličnih poteškoća: trenutno prolazim kroz ortodontsko liječenje i iskreno, ponekad biram turnire prema rasporedu mog ljekara. (Smijeh.) Zbog toga sam, recimo, propustila posljednje dvije „Više lige“ – kvalifikacije za Superfinale. Moj sezonski ciklus obično počinje u maju, sa ekipnim prvenstvom Rusije, dok tokom zime i proljeća radim ili se bavim kreativnim stvarima. Ljeti i u jesen igram kao legionarka na inostranim ligama. Ove godine sam igrala na Moskovskom Openu. Pred Novu godinu obično nastupam na svjetskim prvenstvima u ubrzanom i brzopoteznom šahu. Pored toga, trudim se da ostavim vrijeme i za hobije — u martu i aprilu sam, na primjer, pohađala školu stand-up komedije. Ciljevi su mi prilično skromni: želim da polako vratim rejting koji sam nekada izgubila. Tako da nisam najbolji pokazatelj kad počinje prava šahovska „sezona“. (Smijeh.)
— Zaista, rijetko igraš na domaćim turnirima.
Alina Bivol- Razlog je prilično jednostavan. Od drugih šahovskih poslova u prosjeku zaradim više nego kad bih igrala sve etape Kupa Rusije ili druge turnire. Zato igram samo one najvažnije – ekipne šampionate, pokušavam da se kvalifikujem za Superfinale i nastupim na brzopoteznim prvenstvima. Povremeno igram u inostranstvu, na ligama ili ekipnom Kupu Evrope.
— Kako izgleda jedna tipična sedmica Aline Bivol?
Alina Bivol- Prije svega, rad sa učenicima. Ponekad odvojim vrijeme i za sopstveni trening – sama ili sa trenerom. Igram stoni tenis, učim engleski, čitam knjige. Jednom sedmično obavezno idem na masažu, jer me muči i poznati „šahovski sindrom leđa“. Ali to je kad sam u „mirnoj fazi“, bez turnira ili velikih događaja. Kad sam u gužvi – onda pokušavam sve da postignem i iscrpim se. Ali, uvijek nađem vremena i za serije i druženje s prijateljima!
— Ima li još „profesionalnih bolesti“ kod šahista?
Alina Bivol- Prije svega, mentalni problemi. Zato mislim da bi rad sa psihologom – makar i običnim, da ne govorimo o sportskom – bio koristan svakom šahisti. Poraz zna ozbiljno da uzdrma psihu i motivaciju. Koristim neke trikove iz psihologije da bih nastavila da se borim.
— Dugo te progonio hejter iz Letonije. Da li je ta priča završena? Kako se šahistkinja tvog nivoa nosi s negativnim komentarima? Gubi li se motivacija?
Alina Bivol- Iskreno: priča nije završena. Mislim da mu je glavni cilj bila moja reakcija – kao i kod drugih djevojaka koje je napadao. Zato ga ignorišem, iako i dalje pokušava da me provocira, šalje nova pisma, objavljuje gadosti. Drago mi je što mu je, nakon postupka u FIDE-u, oduzeta titula – i što će to ostati kao mrlja za čitav život. Inače, i dalje dobijam negativne komentare s raznih strana – ne možeš svima da se dopadneš. Zato jednostavno živim svoj život i trudim se da ne obraćam pažnju na one kojima je jedini cilj da napišu nešto ružno.
Foto: Anastasija Kondratova
S nestrpljenjem čekam početak snimanja serije o šahu
— Često se šah poredi s fudbalom, tenisom, hokejom i tako dalje. Kao osoba s muzičkim obrazovanjem, reci nam: u čemu su sličnosti između šaha i muzike?
Alina Bivol- I u muzici, kao i u šahu, postoji teorija, stroga pravila, ali i prostor za improvizaciju. Kada sam studirala na univerzitetu (Aлина je s odličnim uspjehom završila Moskovski državni institut kulture, odsjek muzičke umjetnosti — prim. „SE“), uvidjela sam veliku sličnost sa šahom — opet sam morala da učim „partije“, baš kao u muzici! Pamtiti je ključno i za muzičare. Mada, iako imam klasično obrazovanje, tokom partije mi u glavi često svira razna glupost, a operu nikada nisam zavoljela. Tako da diploma stoji na polici, a u glavi i srcu — figure. Za tablom sam jednostavno Alina Bivol, ili u najgorem slučaju moje reper-alter-ego ime: Zabivol MC. (Smijeh.)
— Znam da ti je najdraža vremenska kontrola — klasika. Kako komentarišeš trend skraćivanja vremena po partiji?
Alina Bivol- Ako pričamo o medijskoj privlačnosti i tome kako „prodati“ šah, onda kontrolu zaista treba skraćivati. Ipak, moj idealan format je 90 minuta + 30 sekundi po potezu.
— Treba li skraćivati mečeve za titulu svjetskog prvaka? Ili recimo smanjiti broj učesnika na turniru „Veliki švajcarski turnir“?
Alina Bivol- Možda bih ja na mjestu FIDE prestala da eksperimentišem s igračima, stalno mijenjajući kontrole, i uvela standardni format: 90 minuta + 30 sekundi po potezu + 30 minuta nakon 40. poteza. Možda to nije dovoljno „ozbiljno“ za izbor svjetskog prvaka, ali ja sam svakako za duge partije!
— Možeš li da najaviš neka zanimljiva dešavanja gdje će publika moći da vidi Alinu Bivol, ili u kojima ćeš učestvovati i iza scene?
Alina Bivol- 14. septembra učestvujem na prvenstvu Moskve u blicu, a zatim idem u Srbiju da igram ekipno prvenstvo te zemlje kao legionarka. Od kreativnih projekata: zajedno s velemajstorom Dmitrijem Krjakvinom bila sam konsultantkinja u budućoj seriji „Igra na pobjedu“. S nestrpljenjem čekam početak snimanja, jer vjerovatno ću raditi i na setu. A inače, vrijeme je da odigram i svoj prvi turnir u stonom tenisu — tu će mi sigurno trebati podrška!
Aleksandra Ponkratova
Нема коментара:
Постави коментар