Gorjačkina: Izgubiti meč za titulu svjetske šampionke je udar, ali to ojačava
Piše: Anna Kozina
Učesnica meča za šahovsku krunu, vlasnica Svjetskog kupa Aleksandra Gorjačkina već se kvalifikovala za turnir kandidata 2026. godine. Tako da sebi može dozvoliti da ne juri za tom kartom, već da igra za rezultat i uživanje.
Izgubiti meč za titulu svjetske šampionke – udar. Ali to poraz je Aleksandru Goračkinu ojačao. / RIA Novosti
Zbog toga se Gorjačkina prijavila na muški ili otvoreni turnir „Velikog švajcarkog turnira“ u Samarkandu, koji, inače, takođe spada u kvalifikacioni ciklus za svjetska prvenstva u šahu, kako za muškarce, tako i za žene.
Na kraju prvih pet kola, Aleksandra ima dva poena: dvije remija, dva poraza i pobjedu nad predstavnikom Njemačke, Dmitrijem Kollarsom. Partija u kojoj je Ruskinja igrala bijelim figurama završila se u 45. potezu.
Tokom ljeta, Gorjačkina je učestvovala na otvorenom turniru brzopoteznog šaha „Šahovske zvijezde“ u Moskvi.
Razgovarali smo s njom o specifičnostima igre protiv muškaraca-velemajstora, težnji da se ponovo plasira na ženski šampionski meč i promjenama u modernom šahu.
Da li se nekako posebno pripremate za partije s muškarcima?
Aleksandra Gorjačkina: Muškarci generalno igraju jače. Zato moraš dati maksimum. Ali ni to nije uvijek dovoljno. Zato je potrebno, recimo, ne obeshrabriti se, ne raspasti ako nešto ne ide. I, kao što mi je bilo na „Šahovskim zvijezdama“, poslije pet uzastopnih poraza nekako pronaći snagu ne samo da nastaviš igrati, već i da skupljaš poene.
Da li sebe smatrate zvijezdom šaha?
Aleksandra Gorjačkina: Ja sam vrlo prizemna osoba. Sebe ne smatram zvijezdom i više volim povučen život. Naprotiv, čak me brine kad me prepoznaju na ulicama. A to se povremeno dešava.
Šta za vas predstavlja pokazatelj uspješnosti?
Aleksandra Gorjačkina: Rezultati.
Da li oni koje ste postigli odgovaraju vašim kriterijumima?
Aleksandra Gorjačkina: Ima još prostora za napredak, ali generalno sam zadovoljna.
San mnogih sportista su Olimpijske igre. Za šahiste – to je meč za titulu svjetskog šampiona? Ili postoji drugačija skala?
Aleksandra Gorjačkina: Olimpijada nam je takođe važna. To je timski turnir. Ali za sada nas tamo ne puštaju. Dobro je što imamo priliku da igramo na individualnim turnirima. Od težnji, naravno, ponovni šampionski meč.
– Čemu vas je naučio meč iz 2020. godine protiv Kineskinje Ju Wenjun? I koliko takvo iskustvo podiže status igrača i njegovo majstorstvo?
Aleksandra Gorjačkina: Meč je bio tako davno da već izgleda kao u prošlom životu. Nakon njega je došla pandemija, kada uopšte nismo igrale. Od tada se svijet promijenio, šah se promijenio. Pojavile su se novi kompjuterski programi koje posmatraju šah potpuno drugačije. Tako da ti lekcije sada nemaju toliko smisla.
– Znači, ako ponovo izlazite na meč, to je kao da počinjete ispočetka?
Aleksandra Gorjačkina: Ne sasvim. Negativno iskustvo je takođe iskustvo. I čak ako šahovska komponenta nema značaja, razumijevanje pravila, svakodnevnih stvari – sve to pomaže. A poraz, kada izgubiš meč za titulu svjetske šampionke, je jak udar. Moraš mentalno da se ojačaš. To ojačava.
– Probijali ste se u turnir kandidata kroz seriju Grand Prix. Sa kakvim ste emocijama pratili posljednju etapu, gdje su se borile vaše rivalkе za dvije karte: mlada Kineskinja Zhu Jiner i Ukrajinka Anna Muzychuk?
Aleksandra Gorjačkina: I ja sam igrala – na prvenstvu Azije. Rekli su mi da ne gledam, da se ne uznemirim. Znala sam da je vjerovatnoća da će obe proći ispred mene vrlo mala. Ali postoji. Nisam očekivala da će biti tako dramatično (prvu kartu dobila je Kineskinja, a Ruskinja je sa 1,67 poena prednost nadmašila Ukrajinku – op. „RG“). Imala sam osjećaj da moram proći s rezervom.
– Već ste rekli da se šah mijenja. Kako se prilagođavate da idete u korak sa vremenom?
Aleksandra Gorjačkina: Priprema je postala nekoliko puta teža. Pojavljuju se sve nove varijante, treba zapamtiti sve više poteza. Sve poteze znaš, a prostora za kreativnost skoro da nema. Treba naći balans između kreativnosti i učenja varijanti napamet, da potpuno ne odstupiš i jednostavno ne izgubiš. Iskreno, još nisam našla zlatnu sredinu.
– Vaša mlađa sestra Oksana takođe igra šah. Kakvi su njeni uspjesi?
Aleksandra Gorjačkina: Malo joj nije išlo na ruku. U trenutku kada je mogla napraviti nagli skok, počela je pandemija, zatim naše odvajanje. Malo se vremena izgubilo. Sada kombinuje ozbiljno školovanje i povremeno igra šah. Ali ponovo joj nije išlo u proljeće. Trebale smo igrati zajedno na prvenstvu Azije – ja na muškom, ona na ženskom turniru. Ali avion joj je sletio u Nižnji Novgorod i nije stigla na presjedanje. Otac i ja smo otputovali sami. Ona je izgubila turnir na koji smo se jako oslanjale. Takva iskušenja jako pogađaju djecu. Ali ona pokušava da ispuni normu međunarodnog majstora za žene.
– U djetinjstvu su vas zvali šahovskim čudom. Sada se priča o perspektivama desetogodišnjeg Roma Shogdzhieva. Kako od talentovanog djeteta izrasti u pravog šahistu?
Aleksandra Gorjačkina: Imala sam sreće što su me roditelji podržavali. Moja karijera se razvila upravo zato što su vjerovali u mene. I taj preseljenje u Salehard kada sam imala 12 godina (Aleksandra je pohađala Polarnu šahovsku školu Anatolyja Karpova, gdje je njen otac takođe radio kao trener – op. „RG“) – ni tada nije bilo nikakvih garancija za rezultat. Roditelji su sami igrali šah u djetinjstvu i smatrali da im je nedostajala podrška roditelja. Zato sam je ja imala u izobilju. I nikada ne kažem da je to moj uspjeh. To je zajednički uspjeh.
– Igrate li s ocem ili sestrom za tablom?
Aleksandra Gorjačkina: S ocem nikada nisam igrala. Smatrao je da je jači i nije htio da se takmiči. Sa sestrom povremeno igram. Ali pošto ona jako želi da me pobijedi, a ja se nerviram da ne "padnem u blato", partije obično završe remijem. I obe smo nezadovoljne.
– Crveni karmin – dio je vašeg imidža. A ipak, treba znati i "nositi" ga…
Aleksandra Gorjačkina: O, niste me vidjeli na nekim dječijim turnirima. Ja sam bila potpuno našminkana, kao u ritmičkoj gimnastici. Crvena boja karmina se pojavila tek nedavno. I ona ništa ne znači. Princip je jednostavan: što je gore raspoloženje, to je šminka sjajnija.
– Inače
Za Aleksandru Goračkinu učešće na muškom turniru "Velikom švajcarkom turniru" nije prvi put na otvorenim takmičenjima. Godine 2021. postala je prva žena koja je igrala u superfinalu šampionata Rusije, i ponovo u FIDE Grand Swiss. Osim toga, Aleksandra je član kluba šahistkinja koje su prešle granicu od 2600 FIDE rejting poena (vrhunac – 2611 u avgustu 2021, 2528 u septembru 2025). Prije nje to je uspjelo samo pet žena – Judith Polgar, Humpy Koneru, Anna Muzychuk, Hou Yifan i Ju Wenjun.
Нема коментара:
Постави коментар