Vladimir Pak: BUDUĆI ŠAHOVSKI KRALJEVI

 

Moskva, 2005.

UVOD

Šah, drevna i mudra igra, postaje sve mlađi. Već i dječaci i djevojčice od 12 do 14 godina postaju međunarodni velemajstori – da li je tako nešto bilo zamislivo u vrijeme Wilhelma Steinitza, Emanuela Laskera, Hoze Raúla Kapablanke, pa čak i Mihaila Botvinika, Tigrana Petrosjana ili Anatolija Karpova? Teško.

Gotovo svaka godina donosi nova iznenađenja. Godine 2002. svjetski prvak FIDE postao je osamnaestogodišnji ukrajinski šahista Ruslan Ponomariov. (Prije njega najmlađi šahovski kralj bio je Gari Kasparov, koji je ovu titulu osvojio 1985. godine sa 22 godine.)

Godine 2004. šampion je postao dvadesetčetvorogodišnji uzbekistanski velemajstor Rustam Kasimdžanov, pobijedivši u finalu iskusnog Engleza Michael Adamsa.

U meču za titulu svjetskog prvaka u klasičnom šahu (verzija „Brain Games“) sastali su se dvadesetosmogodišnji ruski velemajstor Vladimir Kramnik, prvak od 2000. godine, i dvadesetčetvorogodišnji mađarski velemajstor Péter Lékó.

Početkom 2005. godine bio je planiran meč između šahiste sa najvećim rejtingom na svijetu, Garija Kasparova, i Rustama Kasimdžanova.

U šahovsku elitu ulaze i:

• Viswanathan Anand (Indija)
• Vasyl Ivanchuk (Ukrajina)
• Veselin Topalov (Bugarska)
• Alexei Shirov (Španija)
• Alexander Morozevich
• Alexander Grischuk
• Anatoly Karpov
• Alexey Dreev
• Evgeny Bareev
• Sergey Rublevsky
• Peter Svidler
• Alexander Khalifman
• Judit Polgár
• Joël Lautier
• Boris Gelfand
• Vladimir Akopian
• Viorel Bologan
• Nigel Short

i mnogi drugi poznati velemajstori.

U red najjačih već odlučno prodiru mladi talenti:

• Teimour Radjabov
• Luke McShane
• Sergey Karjakin

i drugi mladi talenti.

Može se pretpostaviti da će neko od njih već u bliskoj budućnosti staviti šampionsku krunu na glavu. Za to postoje svi preduslovi: snaga mladih šahista raste iz dana u dan, savremeni šahovski programi omogućavaju im da duboko proučavaju teoriju otvaranja, a „kaljenje“ na velikim turnirima uz učešće elitnih velemajstora donosi iskustvo i samopouzdanje.

Ova knjiga govori o budućim šahovskim šampionima, o šahovskim kraljevima XXI vijeka. O onima koji će naslijediti današnje vodeće velemajstore i dostojno nastaviti slavne tradicije Štajnica i Laskera, Kapablanke i Aljehina, Botvinika i Smislova, Talja i Petrosjana, Spaskog i Fišera, Karpova i Kasparova.

Čitalac će saznati i kako se šahovski talenat ispoljavao u mladosti kod budućih svjetskih velikana. ♟️📖

TALENAT SE ISPOLJAVA RANO

Kada se upoznajemo sa biografijama velikih šahista, često otkrivamo da su mnogi od njih još u najranijem uzrastu bili uvedeni u tajne drevne i mudre igre i da su svojim uspjesima zadivljivali okolinu.

Tako različiti po karakteru, temperamentu i vaspitanju, različitih nacionalnosti i tradicija naroda kojima su pripadali, mladi šahovski geniji imali su jednu zajedničku osobinu: brzo su ovladavali tajnama šahovske igre, pokazivali izuzetne uspjehe i činili prava čuda za šahovskom tablom.

POL MORFI

U maju 1850. godine južnim gradovima Sjedinjene Američke Države putovao je mađarski šahovski majstor Johann Löwenthal.

Učesnik revolucionarnih događaja iz 1848–1849. godine, nakon sloma revolucije bio je primoran da napusti Mađarsku i godinu i po dana provede u Americi.

U New Orleansu zamolili su ga da pogleda jednog dječaka koji još nije bio navršio ni trinaest godina. Levantal je pristao da odigra partiju s njim, a ona se, na njegovo ogromno iznenađenje, završila remijem. Tri dana kasnije odigrana je nova partija – i ovoga puta dječak je pobijedio!

Potreseni Levantal zainteresovao se za mladog šahistu. Saznao je da je to Paul Charles Morphy, sin člana Vrhovnog suda savezne države Luizijane.

Šah je naučio da igra sa deset godina, a već tada je uvjerljivo pobjeđivao mnoge jake šahiste Nju Orleansa.

Od djetinjstva se Pol odlikovao izuzetnim pamćenjem. U porodici njegovog oca, Alonzo Morphya, šah su igrali svi muškarci, a stric Ernest Morphy smatrao se jednim od najjačih šahista grada.

U takvoj atmosferi dječak je prirodno i brzo usvajao tajne igre, jačao svoju snagu i kreativno napredovao.

Evo jedne partije dvanaestogodišnjeg Pola Morfija. Njegov protivnik bio je najjači šahista Nju Orleansa, učesnik prvenstva Amerike, Eugène Rousseau. ♟️

POL MORFI – EŽEN RUSO

1. e4 e5
2. Sf3 Sc6
3. Lc4 f5

(Neuspješan pokušaj da se, uz zamjenu boja, dobije pozicija Bečke partije ili odbijenog kraljevog gambita. Slabljenje dijagonale a2–g8 kod crnog, uz zaostajanje u razvoju, kasnije dolazi do izražaja.)

4. d3

(Energičnije je bilo 4. d4.)

4... Sf6
5. 0–0 d6
6. Sg5 d5

(Crni ne uspijeva pouzdano da zatvori pristup polju f7 bijelim figurama; bolje je bilo 6... De7.)

7. exd5 Sxd5
8. Sc3 Sce7
9. Df3 c6

10. Sce4!

(Potez koji je zahtijevao precizan proračun).

10...fxe4? (Na 10... h6 mladi šahista je pripremio žrtvu dame)

11. Dh5+ g6
12. Lxd5!

Teškoća ove kombinacije je u tome što su istovremeno napadnuti ne samo dama već i lovac na d5 i oba skakača.

Na 12... gxh5 ili 12... cxd5 slijedi 13. Sf6 mat, a ako 12... Dxd5, onda 13. Sf6+ Kd8 14. De2! i crna dama nema pogodno polje za uzmak.

Poslije relativno najboljeg 12... fxe4, bijeli ostvaruje materijalnu prednost putem:

13. Lf7+ Kd7
14. Dg4+ Kc7
15. Dxe4.)

10... fxe4

(Sada crni kralj postaje meta napada. Upornije je bilo 10... Sg6, ali ni tada crni vjerovatno ne bi spasio partiju. Na primjer:

11. Sg3 Le7
12. Sxf5 Lxf5
13. Sxg7+ Kd7
14. Df5+ Kc7
15. Dxg5

ili

11... h6
12. Dh5 Df6
13. Sf3 Ld6
14. d4.)

11. Df7+ Kd7
12. De6+ Kc7
13. Dxe5+ Dd6
14. Dxd6+ Kxd6
15. Sf7+ Ke6
16. Sxh8 exd3
17. cxd3 Kf6
18. b4!

(Bijeli ima kvalitet više i pješaka više. Morfi lako odbija pokušaje da mu protivnik uhvati skakača na h8.)

18... Le6
19. Tae1 Lg8
20. Lb2+ Kg5
21. Te5+ Kh6

(ili 21... Sf5 22. Tae1, a zatim 23. Te8.)

22. Lc1+ g5
23. Txg5

i bijeli je pobijedio.

---

Početničku grešku protivnika mladi Morfi iskoristio je zadivljujuće jednostavno. To je prva Morfijeva partija objavljena u štampi. Godinu i po kasnije Lionel Kieseritzky je tu partiju objavio u pariskom časopisu La Régence, uz veoma pohvalne riječi o pobjedniku.

Već Morfijeve dječačke partije pokazuju zrelost na kojoj bi mu mogli pozavidjeti i iskusni majstori. Njegovu igru krasili su inventivnost i odličan proračun. Posebno privlači pažnju dosljednost s kojom je ostvarivao svoje planove – strateški zrelije čak i od planova mnogih tadašnjih iskusnih majstora.

Do svoje dvadesete godine i sam je već bio priznati velemajstor i šampion Sjedinjenih Američkih Država. Tokom putovanja po Evropi ni tamo nije pronašao dostojne protivnike, što mu je dalo povoda da šahovskom svijetu uputi smjeli izazov:

„Pozivam na meč bilo kojeg šahistu i dajem mu prednost jednog pješaka!“

Paul Morphy nije slučajno nazivan nekrunisanim šampionom svijeta, jer se u to vrijeme zvanična prvenstva svijeta još nisu održavala. ♟️

FRENK MARŠAL

Istaknuti američki velemajstor još je kao dijete pokazao neobičnu sklonost prema šahu. Naučio je da igra u veoma ranom uzrastu i, kako je sam govorio, u šahu se osjećao „kao patka u vodi“.

Ako neki ljudi zamišljaju šahovskog vunderkinda kao neugodno dijete visokog čela koje po cio dan sjedi namršteno nad šahovskom tablom, mali Frenki nije nimalo ličio na takvu predstavu.

Rastao je kao sasvim normalan, zdrav i živahan dječak. Kao i njegovi vršnjaci, kada je došlo vrijeme, pošao je u školu, tukao se s drugim dječacima, igrao bejzbol, lakros i hokej. Šah je za njega bio samo jedno od mnogih interesovanja, ali je od samog početka imao neku posebnu privlačnu snagu.

Šahu ga je naučio njegov otac. Porodica je živjela u Montrealu, a otac je često uveče igrao sa svojim prijateljima. Jednom je primijetio da sin pažljivo prati partije i predložio mu da zaigraju.

Alfred Marshall nije štedio sina – pobjeđivao ga je gotovo u svakoj partiji, ali mu je odmah ukazivao na greške i učio ga kako da ih izbjegne.

Igrali su dva do tri puta sedmično i vrlo brzo je dječakov nivo igre počeo da raste. Poslije otprilike pola godine otac i sin već su igrali ravnopravno.

A do kraja prve godine učenja Frenki je već davao ocu prednost u vidu topa.

Od samog početka bilo je jasno da je Frank Marshall igrač napadačkog stila, uvijek spreman da pokaže agresivnost. To ga je često dovodilo i do poraza, ali otac nije previše sputavao temperamentnog sina.

Dječaku se uvijek dopadala otvorena igra i nastojao je da što prije matira protivnika. Kasnije, kada je postao poznati šahista i pobjednik velikih turnira, Frenk Maršal ostao je vjeran načelu da je najbolja odbrana – napad. ♟️

Kada je dječaku bilo jedanaest godina, otac je odlučio da mu je potreban dostojniji protivnik i uveo ga u krug lokalnih šahista koji su se tada okupljali u jednom gradskom kafeu.

Vrlo brzo Frank Marshall počeo je da pobjeđuje stalne posjetioce tog mjesta. Kasnije je postao član Montreal Chess Cluba i prilično brzo izrastao u jednog od najjačih klupskih igrača.

Mladi Maršal divio se stvaralaštvu svog genijalnog sunarodnika i prethodnika, Paul Morphya. Morfijeve briljantne partije nadahnjivale su Frenkija, pa ih je iznova i iznova analizirao i ponavljao.

Dana 15. novembra 1893. godine u listu Le Monde Illustré objavljena je Maršalova fotografija uz kratku bilješku:

„Ovo je portret mladog šahiste čiji ugled među ljubiteljima šaha raste iz dana u dan. Budući šampion Frenk Dž. Maršal, sin Alfreda Maršala, stanovnika našeg grada. Ima 16 godina. Uprkos mladosti, već je u raznim prilikama dokazao da po snazi ne zaostaje za najboljim lokalnim igračima. Član je Montrealskog šahovskog kluba, a članovi tog kluba smatraju ga ozbiljnim protivnikom. Njegovu igru odlikuju brzo donošenje odluka i originalnost. Odbrani pretpostavlja napad... Gospodin Štajnic mu je predvidio veliku budućnost...“

A evo kako je šesnaestogodišnji Frenk Maršal pobijedio američkog šampiona Harry Nelson Pillsburya. Istina, to se dogodilo tokom simultanke koju je iskusni velemajstor igrao naslijepo, ne gledajući šahovske table. ♟️

H. PILSBERI – F. MARŠAL

1. d4 d5
2. c4 Sf6
3. cxd5 Dxd5
4. Sc3 Dd8
5. e4

(Bolje je bilo 5. Sf3, čime se sprječava naredni protivudar crnog.)

5... e5
6. d5

(Bijeli nema boljeg izbora. Ako 6. cxd5, onda slijedi 6... Dxd1+ 7. Kxd1 Sg4 i crni vraća pješaka. Međutim, sada crnopoljni lovac dobija odličnu mogućnost za razvoj.)

6... Ld6
7. f4 exf4

(Bijeli žrtvuje pješaka ne dobijajući za njega nikakvu naknadu. Pilsberi je ili računao na Maršalovo neiskustvo ili mu je namjerno davao šanse. Majstori su ponekad tako postupali tokom simultanki.)

8. Sf3 Lg4

(Vezujući skakača i sprečavajući napredovanje pješaka na e5.)

9. Ld3 Sh5

(Crni prelazi u napad. Ovim potezom otvara put dami, prebacuje skakača na snažnu poziciju i još jednom štiti pješaka.)

10. 0–0 Lc5+

(Tjerajući kralja u ugao, gdje će kasnije postati meta skakačkog šaha.)

11. Kh1 Df6
12. Se2

(Forsirano. Crni je prijetio sa 12... Sg3+ i potom 13... Dh6.)

12... g5
13. Dc2 Lb6
14. Ld2 Tg8

(Uvodi topa u igru i sprečava 15. Lc3, što bi dovelo do gubitka topa da je ostao na početnom polju.)

15. e5 Dh6
16. a4 Sg3+
17. Sxg3 fxg3
18. Lc3

(Oslobađajući horizontalu kojom dama štiti kralja od mata.)

18... Lxf3
19. gxf3 g4
20. f4 Lf2
21. Txf2

(Forsirano, jer bi inače uslijedio mat: 21... Dxh2#.)

21... gxf2
22. Dxf2 g3

23. Dd2 Sd7
24. e6

(Agresivnost do kraja. Pilsberi pokušava da organizuje protivnapad.)

24... fxe6
25. dxe6 Sc5
26. Lc4 Td8
27. Dg2 Se4

(Skakača, naravno, nije moguće uzeti.)

28. Tf1

28... Td1!!

(Završni udar. Ako 29. Txd1, slijedi: 29... Sf2+ 30. Kg1 gxh2+ 31. Kxf2 Tg2+ 32. Kxg2 Dg6+ i bijeli trpi velike materijalne gubitke.)

29. Le1 Txe1
30. Txe1 Sf2+
31. Kg1 gxh2+
32. Kxf2 Txg2+
33. Kxg2 Df4
34. Le2 Dd2

Bijeli je predao.

Na 35. Kxh2 slijedi 35... De1, a ako 36. Kf2, onda 36... De1+ 37. Kxe1 h1=D+.

(Nastaviće se)

(Stavljen nastavak 2.)