Conrad Schormann
7. oktobar 2026.
„Ne bi trebalo da vam je potreban fakultet iz čitanja pravilnika da biste radili u DSB-u“, kaže Paul Meyer-Dunker. Predsjednik Njemačke šahovske federacije želi da se pravilnici pojednostave i da se volonterima olakša uključivanje u rad, uključujući i angažman na određeno vrijeme i na pojedinačnim projektima. U drugom dijelu razgovora za ovaj portal govori o tome kako savez treba da se mijenja, ko kontroliše Predsjedništvo i koliko vrijede odluke Kongresa saveza. Možda bi, ipak, trebalo kontrolisati Kongres?
Razgovaramo i o izborima za FIDE: DSB je podržao Vadima Rosensteina, ali je izabran Timur Turlov. Meyer-Dunker govori kako ocjenjuje rezultat i kako bi stvari na međunarodnom planu mogle dalje da se razvijaju. Njegov fokus, kako naglašava, usmjeren je na Njemačku, gdje će uskoro biti obilježeno 150 godina postojanja saveza.
Drugi dio intervjua sa novim predsjednikom DSB-a:
Paul, izbori za FIDE – propuštena prilika?
Paul Meyer-Dunker - Razočaran sam što nije bilo dovoljno. Mnogo dobrih stvari je moglo da proizađe iz toga. Ipak, svi koji su se zalagali za Vadima mogu iz Samarkanda otići uzdignute glave. Suočili smo se sa sistemom koji je imao ogromnu institucionalnu podršku. Cjelokupan aparat FIDE vodio je kampanju za Timura Turlova. Arkadij Dvorkovič se otvoreno angažovao i stavio cijelu svoju mrežu u službu izbora. Uz to su vjerovatno korišćeni i različiti državni resursi. A na kraju nam je ipak nedostajalo samo 13 glasova. U tom smislu možemo biti ponosni na rezultat. Mi, kao Njemački šahovski savez, i ja kao predsjednik, tokom ove kampanje uspostavili smo mnoge kontakte koji će, nadam se, i ubuduće biti značajni.
Uključiti Zuraba Azmajparašvilija, dobro, iako nedovoljno. Ali najkasnije kada je Rosensteinova kampanja počela da pridobija Aleksandra Lukašenka i Kirsana Iljumžinova, u Bodenskom jezeru se upalila crvena lampica. Ne mogu, s jedne strane, govoriti da želim da oslobodim FIDE iz zagrljaja Kremlja, a onda se dodvoravati najgorim ljudima koji upravo to predstavljaju. Kako se osjećaš zbog toga?
Paul Meyer-Dunker - To je bila izborna kampanja. Iljumžinova razumijem utoliko što i danas ima veliki uticaj u afričkim, kao i u južnoameričkim i latinoameričkim zemljama. Ne živimo u savršenom svijetu kakav bih ja želio, već moramo da se nosimo s onim što imamo. A cilj je bio da, u interesu našeg sporta, spriječimo ono što se sada ipak dogodilo. Kada je riječ o novom predsjedniku, uopšte ne želim da zamišljam pod kakvim bi se sve sankcijama mogao naći tokom svog mandata – predsjednik koji je oduševljeno čestitao bivšem ruskom ministru sporta na izboru za potpredsjednika, nakon što je ovaj praktično pregazio ukrajinski savez kada je bilo riječ o kandidaturi Ukrajinca. Vidjećemo šta će se još dogoditi.
Ipak, u novom rukovodstvu FIDE ima nekoliko ljudi sa kojima će vrijediti održavati kontakte. Da se vratim na tvoje pitanje: cilj je bio da postignemo rezultate i nešto pozitivno promijenimo. Za to su bili potrebni glasovi, po potrebi i Iljumžinovljevi, sve dok on nema stvarni uticaj. To nije bila moja odluka, ali mogu da razumijem odakle je proistekla.
Koliko stabilnim vidiš rukovodstvo FIDE? Vadim Rosenstein ide protiv Turlova pred CAS, rusko tužilaštvo vodi postupak protiv Timura Turlova, a tu je i sukob oko potpredsjednika. Kuda bi sve to moglo da vodi?
Paul Meyer-Dunker - Ne znam. Novo rukovodstvo je izabrano, ali razni konflikti i dalje određuju događaje. U stvari, trebalo bi da se radi o tome kako šah može da iskoristi svoj veliki rast – što je bio jedan od mnogih razloga zbog kojih smo od početka podržavali Vadima. Da je on bio na čelu, od samog početka bi se govorilo o tome kako FIDE možemo pretvoriti u moderan sportski savez.
A Evropa? Tamo trenutno postoji inicijativa za smjenu Azmajparašvilija. Hoće li ECU ostati kakav jeste?
Paul Meyer-Dunker - To nije moje područje, vidjećemo. I tamo se ponovo govori o svemu i svačemu, samo ne o tome kako da na pravi način iskoristimo popularnost našeg sporta. Volio bih da u ECU konačno razgovaramo o tome kako da podignemo značaj Evropskog prvenstva, kako bi na njemu igrali najbolji igrači. Ali prije svega sada želim da se usredsredim na Njemačku, gdje moramo da modernizujemo i unaprijedimo vlastiti savez.
Novi predsjednik FIDE Timur Turlov (desno) sa Janom Henricom Buettnerom. | Foto: Rafal Oleksiewicz/FIDE
2027.godine DSB slavi 150 godina postojanja. Šta planirate?
Paul Meyer-Dunker - Vrijedno planiramo. Ima mnogo ideja, mnogo toga da se uradi...
...Ideje? Zar nije za to prekasno? Jubilarna godina počinje za dva i po mjeseca.
Paul Meyer-Dunker - Na funkciji sam četiri i po mjeseca – od tada moj tim i ja intenzivno radimo na jubileju. Za nekoliko dana konačno ćemo moći da objavimo više detalja.
Kako ću u Njemačkoj prepoznati da slavimo 150 godina šahovskog saveza?
Paul Meyer-Dunker - Ne mogu unaprijed govoriti o stvarima koje još moramo zajednički da objavimo sa partnerima. Naravno da želimo da jubilej obilježimo na odgovarajući način. Samit u Štutgartu biće velika stvar, a razmišljamo i o tome šta ćemo organizovati u Lajpcigu, mjestu gdje je naš savez osnovan. I još mnogo toga.
Ne samo u Štutgartu i Lajpcigu, nego svuda. Mislim da klubovi svakako moraju da budu uključeni u jubilej. Već nekoliko mjeseci malo pažljivije gledam šta se dešava u klubovima. I vidim: ne svuda, ali u nekima se događa nevjerovatno mnogo kada je riječ o idejama, vidljivosti i angažovanju. Sada se pitam kako tu našu sjajnu mrežu klubova možemo prevesti u format jubileja i uključiti je u proslavu.
Uzbudljiv izazov. Kao krovnom savezu nije lako uključiti i pokrenuti gotovo 2.200 klubova. Ako želimo nešto da uradimo, tu su potrebni i pokrajinski savezi, kao i niži nivoi organizacije. Ipak, ne znam da li će pristup preko klubova na kraju dati rezultat.
Preko koga drugog? Klubovi su ti koji čine šah vidljivim u lokalnim zajednicama i prvi su kontakt za tvojih 3,5 miliona ljudi. Niko ko želi da igra šah neće otići u kancelariju DSB-a.
Paul Meyer-Dunker - Upravo zato je važno da sve što gradimo olakša put do klubova. Na primjer, imamo schach.in, sjajan alat pomoću kojeg svako odmah može da pronađe svoj klub u blizini.
Paul Meyer-Dunker, Elo 2093, za tablom. | Foto: Matthias Lazarte
Šta se zapravo dešava sa Programom saveza?
Paul Meyer-Dunker - To bi trebalo da pitaš one koji su ga napisali.
Ja pitam predsjednika DSB-a, čiji je najviši organ prije sedam godina usvojio taj program kao smjernicu za djelovanje koju treba redovno prilagođavati. Kao takav, program se i dalje nalazi na vašem sajtu.
Paul Meyer-Dunker - Godine 2019. mene još nije bilo u Njemačkom šahovskom savezu, tako da su dodirne tačke s tim programom za mene male. Naravno, u Programu saveza postoje ideje koje imaju smisla i, kada postoje dobre ideje, rado ih koristimo. Ali kao neka vrsta krutog radnog zadatka, prema kojem stalno treba postupati, mislim da je samo djelimično koristan. Doživljavam ga kao neku vrstu relikta. Mi smo svoje prioritete usmjerili na sprovođenje stvari, a ne na ispisivanje ciljeva.
Šta je sa reformom Statuta? Pasivnim članstvom? Naknadom za obuku? Postojala je odluka da se ispita mogućnost saradnje sa Bundesverom i Saveznom policijom. Mogao bih navesti još mnogo stvari koje su ili usvojene pa ostavljene po strani, ili se o njima godinama razgovara, a ništa se ne događa. Ono na šta želim da ukažem jeste da smo veoma dobri u žaljenju, zapisivanju stvari i njihovom usvajanju. U svemu što dolazi poslije toga nismo dobri. Šta misliš o tome da Kongres DSB-a dobije kontrolni mehanizam?
Paul Meyer-Dunker - Odluke Kongresa u pravilu vrijede onoliko koliko ih, s jedne strane, Predsjedništvo i referenti poštuju i sprovode. S druge strane, sistem funkcioniše tako što pokrajinski savezi i delegati prate njihovu realizaciju. Na primjer, kod odluka koje su meni bile važne, stalno sam pitao Ingrid Lauterbach: Šta se dešava sa rejtingom za šah960, koji smo usvojili u Berlinu 2023. godine? Nakon što je to tri godine stajalo po strani, sada sam u vrlo kratkom roku uspio da tu odluku jednoglasno proguram na sjednici FIDE.
Rado prihvatam ideje i ako postoji neko kome je određena stvar izuzetno važna i koja može da se sprovede, ja ću biti posljednji koji će tome stati na put. Ali nije moj način rada da jurim papirnate tigrove iz prošlosti.
Onda bi te papirnate tigrove trebalo izbrisati, umjesto da ih godinama vučemo za sobom. Ili da godinama ne razgovaramo o zombijima poput pasivnog članstva ili reforme Statuta, nego da ciljano djelujemo.
Paul Meyer-Dunker - Šahovski savez, ovakav kakav jeste, po mom mišljenju funkcioniše. Tačkasto treba provjeravati, na primjer, gdje Statut mora da se prilagodi. Mislim, recimo, da je četvoročlano Predsjedništvo premalo za sve zadatke. To bi trebalo razumno proširiti. Onda imamo razne zastarjele stvari koje se ne primjenjuju, kao što su predsjednički odbori. Mogli bismo ih ukinuti, ali to ne smatram hitnim, jer sistem funkcioniše upravo tako što se oni jednostavno ne koriste.
Srednjoročno, sigurno postoje pravilnici kojima moramo da se pozabavimo, jer više ne odražavaju stvarno stanje i zato što su neke stvari uređene izrazito birokratski.
Dobro došli u šahovsku administraciju. | Simbolična fotografija: ChatGPT
20 pravilnika! Da li su nam svi potrebni?
Paul Meyer-Dunker - Imam nekoliko ideja šta možemo da ukinemo.
Šta, na primjer?
Ciljano pojednostavljivanje je u toku. Razgovaramo o tome u Predsjedništvu, ali još nemamo ništa konkretno za objavljivanje. To se odnosi i na ljude koji žele da se angažuju kod nas. Ne bi trebalo da vam je potreban fakultet iz čitanja pravilnika da biste radili u DSB-u.
Još jedno zanimljivo područje. Ljudi moraju da se prijave u Njemački šahovski savez da bi dobili funkciju, a zatim se uklopili u hijerarhijski organizovanu strukturu. Ispravno i važno bi bilo obrnuto: Šahovski savez treba da se „prijavljuje“ ljudima tako što će onima koji žele da se angažuju biti privlačno mjesto za rad. To se otprilike uklapa u tvoj pristup. Ranije si često naglašavao da ljudi treba da mogu da se uključe i na određeno vrijeme i da im moramo olakšati angažovanje. Da li to i dalje važi?
Paul Meyer-Dunker - Prije svega, oboje je važno. To ima veze i sa demokratskim uređenjem DSB-a, jer odluke, funkcije i položaji moraju imati demokratski legitimitet. Ipak, trebalo bi da budemo otvoreniji prema ljudima koji žele da se angažuju. Jedan primjer neformalnog projekta: bio sam na sastanku radne grupe Šahovske omladine i razgovarali smo o tome kako DSJ može da uspostavi kontakte sa savezima u inostranstvu, za programe Erasmus+, razmjene i slične stvari. Vjerovatno sam proslijedio gotovo desetak WhatsApp kontakata odgovarajućih ljudi iz različitih saveza. Sada se nekoliko ljudi bavi međunarodnim umrežavanjem u interesu njemačkog šaha. Već me zanima šta će iz tog projekta proizaći.
- Upravo to – projektni rad. Imamo određenu temu, želimo da je obradimo, zbog toga neformalno uključimo ljude i oni rade dok se projekat ne završi. Tako bih ja to zamislio.
Paul Meyer-Dunker - I ja tako mislim, ali ne isključivo. Zalagao bih se za to da se drugi pristupi ne predstavljaju kao nešto loše. Ako ljudi dođu na pozicije, imaju pokretačku energiju i žele nešto da urade, iz toga može proizaći nešto zaista dobro. Pogledaj Nadju Jussupow, pravi je vihor, želi da uradi nevjerovatno mnogo stvari i mislim da je ponekad bila više kočena nego što joj je prijalo, a i više nego što je to bilo dobro za DSB. Sada je za vrlo kratko vrijeme, zajedno sa našim sportskim rukovodstvom, osmislila zanimljiv program podrške djevojčicama „Girls Next Generation“.
A bilten Njemačkog šahovskog saveza sada se zove „Queencheck“. To me podsjeća na mračne godine kada je odjednom sve moralo da ima engleski naziv, jer su mislili da će tako djelovati profesionalnije. Možemo li stvarima ponovo davati njemačka imena?
Paul Meyer-Dunker - Upravo se udaljavamo od toga da predsjednik smatra da je nadležan za sve i da želi lično da donosi svaku odluku. Ja bih ljudima koji rade na takvim stvarima ostavio slobodu i pretpostavljam da je naša služba za odnose s javnošću imala neki razlog za takav izbor. Tvoju primjedbu sam čuo, ali ne brinem da će njemački jezik kod nas nestati.
Hoće li Jürgen ponovo postati „Head of Arbeitsgruppe“, Paul Meyer-Dunker ne želi da pretvara u pitanje od posebne važnosti.
„Proširiti Predsjedništvo“, rekao si maločas. Tvoja prethodnica je predlagala uvođenje potpredsjednika zaduženog za IT. Da li je to pravac o kojem razmišljaš?
Paul Meyer-Dunker - To je Bundeskongres ne tako davno odbio. Moja ideja je prije da se razmisli o tome da li treba uvesti pravog zamjenika ili zamjenicu predsjednika, bez posebnog resora. Posla svakako ima dovoljno. Ali to tek treba vidjeti. U svakom slučaju, veoma je zahtjevno voditi cijelu organizaciju sa četiri volonterska člana rukovodstva.
U maju naredne godine, za Kongres saveza, podnijećemo prijedlog ako se u Predsjedništvu dogovorimo oko jednog. A onda ćemo vidjeti šta će Kongres uraditi s tim.
Novo rukovodstvo u Meklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji sada je uvelo objavljivanje zapisnika svojih sjednica Predsjedništva. U DSB-u je ta praksa zamrla još osamdesetih godina. Zar to, u duhu transparentnosti i novog početka, ne bi bilo korisno i za krovni savez?
Paul Meyer-Dunker - Naši zapisnici sa sjednica Predsjedništva šalju se svim članicama saveza; oni ih redovno dobijaju u kratkim vremenskim razmacima. Tako su uvijek informisani i mogu da vrše kontrolu. Osim toga, otvoreni smo za pitanja i uvijek dostupni. Meni je važnije da ključne stvari dobro komuniciramo, a da istovremeno budemo transparentni tako što ćemo ih staviti na raspolaganje ljudima koji nas kontrolišu.
Ali oni vas ne kontrolišu. Kao generalni direktor DSB-a možete Kongresu DSB-a uskratiti informacije o finansiranju samita – i proći bez posljedica. Kao Predsjedništvo možete napraviti jednu grešku za drugom – i ponovo biti izabrani. Godine Fennera i Krausea iznova su pokazivale da se na Kongres kao kontrolni organ praktično ne možete osloniti. Drugdje bi kao korektiv postojala još štampa, ali u šahu... Poslije svega što se događalo, ja bih svakako želio da vidim šta moje Predsjedništvo radi, a da ne moram do tih informacija dolaziti zaobilaznim putem.
Paul Meyer-Dunker - Ali Kongres je upravo usred mandata smijenio jednu predsjednicu. Teže od toga ne može se izvršiti kontrolna funkcija. Osim toga: proces učenja! Svi smo ljudi, ljudi uče, a institucije takođe uče. Godine prije toga bile su ekstremna situacija kakvu ranije nismo imali. Sigurno je predugo trebalo da se iz toga izvuku zaključci, ali vjerujem da su ljudi zaista nešto naučili. To sada i primjećujem.
Ljudi su zainteresovani, postavljaju pitanja, i to kritička pitanja. Nedavno je, na primjer, jedan pokrajinski savez zatražio uvid u ugovore. To mi je bilo prilično neočekivano, ali dobro – nemamo šta da krijemo.
Нема коментара:
Постави коментар