Šta sam naučio od igrača
„Nikada u životu nisam bio broj jedan ni u čemu. Već samo posmatrati to predstavlja dostignuće, a način na koji se oni s tim nose veoma je zanimljiv i poučan. Mene lično zanima da gledam kako se Magnus s tim nosi. I čini mi se da se s tim veoma dobro nosi, ostajući ono što jeste.“
Glavna lekcija
Ne treba graditi projekat oko jednog čovjeka. Prvi turnir se upravo tako i zvao — GOAT Challenge:
„Izgradili smo turnire oko Magnusa i mislim da smo precijenili nivo njegovog ličnog angažmana. Zato smo morali da preokrenem očitavu seriju turnira — da ga više ne gradimo oko njega. Turniri u kojem se sve vrti oko jednog čovjeka kojem ostali upućuju izazove očigledno nije bio u njegovom interesu.“
Oslanjanje na mlade
„Trudio sam se da pomažem mladima.“
Kajmeru je pomagao lično:
„Sa strane sam podržavao njegove napore da se probije među prvih deset i u tome smo uspjeli.“
Sindarova je prvi put vidio na meču Bundeslige za „Sankt Pauli“, gdje je sam doveo Magnusa:
„Tada je, čini mi se, bio trideseti na svijetu. Pomislio sam da je veliki talenat i dao mu priliku da se takmiči s igračima iz top 10. Bio je veoma zahvalan, a uspjeh koji danas ima donekle povezuje i s tom prilikom da se predstavi u fristajlu.“
„Mladi igrači imaju različite karaktere: ima mirnih, ima hrabrih, ima i „loših momaka“ — moj prijatelj Hans. Zvjezdani potencijal postoji kod mnogih: kod Žavohira, Nodirbeka, Indijaca, Vinsenta, Hansa, čak i kod sasvim mladih igrača — ali i kod starijih, poput našeg dragog prijatelja Levona. Taj potencijal treba izvući iz njih.“
Kako je nastala ideja
„Ideju da se fristajl nazove svjetskim prvenstvom donio je neko iz FIDE, a ne ja. Mi smo je prenijeli Magnusu, a Magnus je rekao: da, hajde da napravimo svjetsko prvenstvo.
Igračima na kraju to nije bilo toliko važno. Ali to je i moja osobina: ako mi neko kaže „ne možeš“, moja reakcija je: „Zašto ne? Pokazaću ti da mogu.“ Tako je i nastao cijeli spor.“
Zamjerke FIDE
„Neki ljudi u FIDE vršili su ozbiljan pritisak na ove mlade igrače. Morali su da potpisuju ugovore — nekoliko dana prije završetka turnira, pa čak i tokom samog turnira. Kada imaš 17 godina i neko ti stavi ugovor pred nos — to nije etično.“
Sindikat igrača
„Na prvom turniru, u februaru 2025. u Vajsenhausu, okupilo se, čini mi se, dvanaest igrača i trebalo je da odluče — i odlučili su — da li od toga napraviti svjetsko prvenstvo. Većini je bilo svejedno. Tako da nismo to uradili.
Ali pozvao sam ih da osnuju sindikat igrača, na čijem čelu je bio Levon Aronjan. Zvijezde, a posebno mladi igrači, moraju imati snažan glas kako im neko ne bi podvalio nepovoljan ugovor.
I danas ponekad konsultujem Žavohira u vezi s ugovorima: kada mu nešto pošalju, kažem mu da mogu da pogledam i pomognem. Nemam nikakav komercijalni interes u njegovom uspjehu, pomažem mu kao prijatelj.“
Primirje
„Ako se ljudi posvađaju, posebno javno, uvijek su obe strane krive. Ja jasno vidim trenutke u kojima sam donio pogrešne odluke i u kojima mogu biti veoma tvrdoglav. Ali to važi za obje strane.
Na kraju smo se pomirili i to je bila zanimljiva faza — mnogi će reći da je čak i loša štampa bolja od nikakve. Vidim svoju tvrdoglavost, ali smo ipak nešto i postigli, tako da nije sve bilo loše.“
„S FIDE još nemamo sporazum. Napravili smo samo jednokratni dogovor za Svjetsko prvenstvo 2026. Ako postanem predsjednik, pregovore, naravno, neću voditi ja — to bi bio sukob interesa.“
Planovi za fristajl
Svjetsko prvenstvo svakog februara, a od sljedeće godine — žensko prvog vikenda, muško drugog, uz kvalifikacije putem interneta i uživo.
„Ja sam lično izašao iz projekta. Sve što se dalje bude dešavalo s fristajlom više nije u mojim rukama. Ostao mi je manjinski udio, ali upravljanje i kontrola su kod drugih ljudi.“
Kandidat za predsjednika
„Nikada nisam ni razmišljao da postanem predsjednik FIDE ili da se kandidujem za bilo šta. Čitav moj život bio je preduzetnički. Uvijek sam bio sam svoj gazda i nikada nisam tražio ničije glasove.
Kada su mi se prvi put obratili, našalio sam se: to je posljednja stvar koja bi mi pala na pamet.“
Predomislio se zahvaljujući „kalifornijskom mentalitetu“:
„Njemački pristup je uvijek „da, ali“: u principu je zanimljivo, a na kraju ništa ne uradiš. Kalifornija, gdje sam živio petnaest godina, potpuno je suprotna: „Zašto ne?““
„U fristajlu, na malom dijelu šahovskog tržišta, privukao sam 27,5 miliona dolara. Imam ogroman broj kontakata s velikim brendovima i znam da mogu da ih privučem i na cijelo tržište.
I ne plašim se da preuzmem probleme na sebe. Ne treba mi ovaj posao — možda bi nam život bez njega čak bio i bolji.“
„Neki pitaju: šta ti imaš od toga? Odgovor je — ništa. Želim da dam svoj doprinos, svoje iskustvo i svoju viziju. Želim da svi igrači napreduju i da sve federacije napreduju. Komercijalno mi od toga ništa ne treba.“
Otvaranje novih horizonata
„Za mene je ovo i učenje: bio sam u 80 zemalja — što je mnogo za većinu ljudi, ali je i dalje samo trećina federacija FIDE.
Kada razgovaram s predsjednikom neke federacije, uvijek se upoznam i sa zemljom: gdje se nalazi, kakva je klima, kakva je politička situacija i koji su njihovi šahovski problemi.“
O planovima
„Znam da imam najbolji plan od svih koji se kandiduju.“
Cilj je samoodrživa FIDE:
„Ko god je posljednjih godina dolazio u FIDE, uvijek je želio da sve zavisi od te osobe, uvijek su tražili kralja, spasitelja, čovjeka s novcem.
Ja, međutim, želim suprotno. Pomažem FIDE da postane samoodrživa, tako da joj za četiri godine više ne bude potreban neko poput mene.“
Finansije i obećanja
„Plan je da za četiri godine povećamo godišnji prihod FIDE na 50 miliona dolara, odnosno otprilike četiri puta, i da petinu tog novca direktno damo federacijama.“
Odakle ta cifra?
„Koliki su bili prihodi FIDE od sponzora 2025. godine? Pogodite broj. Nula.
I još 500.000 eura gubitka zbog kursnih razlika. Kako je to moguće u stabilnom okruženju, kada se dolar i euro 2025. godine gotovo uopšte nisu kolebali?“
Zatim slijedi računica zasnovana na sopstvenom iskustvu:
„Budžet FIDE je, mislim, oko 12 miliona. U fristajlu sam privukao i potrošio više nego dvostruko od tog iznosa kroz jedan posao, za jednu godinu.
Dakle, povećati prihod sa 12 na četiri puta veći iznos, na 50 miliona, za četiri godine — to je cilj koji sebi postavljam.
I želim da mi se na osnovu toga sudi. Ako za četiri godine kažete: „Obećao si 50, a gdje je to?“ — ja već znam zašto tada ne treba glasati za mene.
A možda ćemo sjesti i vi ćete reći: „Vau, prešao si 100 miliona.““
Novac prolazi pored šaha
„To je sav novac koji kroz FIDE dolazi u šah. Uporedite to s FIFA-om, s FIA-om u Formuli 1, s tim koliko su njihovi budžeti postali veliki.
Glavnina novca treba da dođe od sponzora, od velikih globalnih brendova. Nečuveno je da organizacija koja posjeduje brend ne zarađuje na njemu.
Na šahu se zarađuje toliko novca, a FIDE u tome ne učestvuje.“
Raspodjela finansija
„Ali još je važnije — ne koliko ćemo novca donijeti, već šta ćemo s njim uraditi.
20% prihoda FIDE pripada federacijama i biće im raspodijeljeno kako bi obavljale svoj posao na razvoju i obrazovanju — i kako ne bi svake četiri godine tražile novac od nekog spasitelja koji dođe i kaže: „U redu, daću vam novac.““
„Tačna formula još ne postoji, njome će se baviti Vukani Dlamini. Za sada smo samo rekli: dijelimo na 204 federacije podjednako.
Očekujemo da će prve godine to biti između 15.000 i 30.000 dolara po federaciji.“
Magnus i FIDE
„Ako pogledate Magnusa — on smatra da mu niko nije potreban. I FIDE takođe smatra da joj niko nije potreban. Od toga su i počeli.
Ali pitanje treba postaviti drugačije: kako napraviti sistem FIDE tako privlačnim da čak i Magnusu Karlsenu bude zanimljivo da radi unutar njega i da FIDE bude zainteresovana za Magnusovo učešće?“
„U stvarnosti, Magnus je odlučio da mu FIDE nije potrebna jer mu nije potrebna titula svjetskog prvaka.
FIDE je rekla: „Onda ni nama Magnus nije potreban.“
A onda se ispostavilo da je veoma teško prodavati svjetsko prvenstvo bez, još uvijek očigledno, najboljeg igrača na svijetu.
Pitanje je trebalo postaviti ranije: kako takmičenje učiniti toliko privlačnim da tog čovjeka zadržimo u sistemu?
Podrediti cijeli sistem jednom igraču? Očigledno ne. Napraviti određene kompromise? Možda da.“
„Ja bih sjeo s Magnusom i pitao ga: pod kojim uslovima bi ti bilo zanimljivo da nastaviš da igraš na turnirima FIDE?
Vjerujem da ljudi treba da sjednu i dogovore se — kao što smo Arkadij i ja uradili kada smo imali sukob: pa smiješno je, zašto ne možemo da radimo zajedno? I uspjeli smo.“
O Total Chessu
„Ako nešto gradiš oko jednog igrača — mislim da je to bila prvobitna greška fristajla.
I možda istu grešku ponavljaju s Totalom, jer nikada ne znaš koliko će Magnusovo interesovanje biti stabilno.
Ali to je njihova stvar. To nije podređivanje sistema, već jednostavno još jedan igrač na tržištu koji, pošto su Norvežani i povezani s Magnusom, kaže: „Hajde da napravimo nešto čemu će Magnus biti zadovoljan i da napravimo svoje svjetsko prvenstvo.““
Pravo glasa
„Apsolutno sam uvjeren da i igrači moraju imati glas.
U kontaktu sam s određenim ljudima — ne želim da navodim imena, ali možete pretpostaviti o kome je riječ — koji bi mogli da formiraju savjetodavni odbor igrača.“
„Potrebna je komisija najboljih igrača, potreban je njen predsjednik koji predstavlja igrače.
Oni sami moraju da dođu do zajedničkog stava, jer ako slušate pojedinačne igrače, svako ima svoj interes.“
O rejting-sistemu
„Kažnjavaćemo neaktivnost, jer je sadašnji sistem veoma nepravedan prema mladima: oni ne mogu da napreduju koliko god da igraju, zato što ljudi jednostavno sjede na svom Elo rejtingu.
Napravimo nešto više poput ATP-a u tenisu: što si aktivniji, to si viši na listi — a ne zato što si nekada davno bio veliki.“
O ženskom šahu
„Moje lično upoznavanje sa ženskim šahom počelo je s Judit. Ona ima veoma određen pogled na žene u šahu i ja se uglavnom slažem s njenom procjenom.
Djevojčice u ranom uzrastu treba da imaju mogućnost da postave sebi cilj da postanu najbolji šahista na svijetu, a ne samo najbolja šahistkinja.
Judit je govorila: „Bila sam osma na svijetu, zašto druge ne bi mogle?“
Razlog je u tome što treneri malim djevojčicama u ranom uzrastu uvijek govore: „Možeš postati najbolja među ženama.“
Kada dođemo do toga da u top 100 bude 50% žena i 50% muškaraca — na to možda budu potrebne decenije.“
„Na primjer, poveli smo Bibisaru na turnir u Las Vegasu. Bila je jedna od 16 učesnika i nije završila posljednja.
Pokazala je da može da se takmiči s najboljim muškarcima.
Željeli smo da mladim djevojčicama usadimo u glavu: „To je moguće.“
Neko vidi Bibisaru u Las Vegasu i kaže: „Za deset godina i ja ću biti tamo.““
Interesovanje publike
„Kao i u drugim sportovima, potrebne su upečatljive ličnosti.
Bibisara je odličan primjer, a zajedno sa Žavohirom ona je trenutno „zvjezdani par“ u šahu — tu postoji priča.
Vrhunski ženski šah je uvijek bio kineski, zato je važno da na najvišem nivou ženskog šaha budu i druge zemlje — tada će djevojčice iz drugih zemalja moći da se poistovjete s njima.“
Jednake nagrade
„Da, nemam ništa protiv toga, ali kroz tržište i na duži rok.
U šahu, za razliku od tenisa, gdje je takmičenje muškaraca i žena veoma nepravedno, takva mogućnost postoji.
Možda ne za četiri godine, možda ne za osam, ni za dvanaest, ali možda će za dvadeset godina biti mnogo žena koje će se takmičiti s muškarcima u top 10.
I tada, naravno, nagradni fondovi treba da budu jednaki.
Šah ima jedinstvenu mogućnost da postane jedan sport: na kraju nećemo imati odvojene ženske turnire, već samo zajednička takmičenja.“
Нема коментара:
Постави коментар