Anatolij Karpov: "Nudili su mi da odem iz Sovjetskog Saveza"
18.mart 2026.
Autori: Aleksandar Gamov, Kirill Serov i Ljubov Moisejeva
Ovog proljeća legendarni velemajstor Anatolij Karpov puni 75 godina

Anatolij Karpov
Foto: Ivan Makeev
Višestruki svjetski šampion za novinare Komsomolskaja Pravda djelimično je otkrio šahovske tajne, pozvavši nas u svoj moskovski stan u centru Moskve.
Ovo je inače zatvorena teritorija — dočekao nas je na pragu svog jedinstvenog penthausa Anatolij Jevgenijevič. — Ali za vas je otvorena. Izvolite, dobrodošli.
-Da li uspijevate da razdvojite šah, vaš politički i društveni rad od privatnog života? — pitali smo odmah na ulazu velemajstora, poslanika i predsjednika Fonda mira.
Anatolij Karpov - Da, uspijevam.
Anatolij Karpov nas je pozvao u svoj polukružni kabinet i mi smo, kao početnici u šahu, počeli da pravimo svoje „lukave“ poteze-pitanja.
-Zaista nam je drago što smo došli kod vas u goste. Drago nam je da vas vidimo u dobrom zdravlju. Pitanja, nažalost, možda i nisu najlakša. Sada su svima u fokusu Paraolimpijske igre, na kojoj je samo šest naših sportista osvojilo čak 12 medalja, od toga 8 zlatnih. Ali osjeća se koliki psihološki pritisak podnose naši sportisti. Odmah nam se javila jedna paralela. Vi ste, kada ste branili titulu svjetskog šampiona, takođe bili u veoma teškoj psihološkoj situaciji. Kako ste izlazili iz nje? Da li ste osjećali pritisak neprijateljskog okruženja tokom vaših mečeva sa Viktorom Korčnojem?
Anatolij Karpov -Naravno da je toga bilo. Ali postojala je i potpuna podrška. I ona se osjećala tokom meča. Međutim, strani novinari su nesumnjivo bili protiv mene. Naših novinara je bilo malo. Naši su bili uz mene, iako ne znam da li su u duši zaista bili uz mene ili ne.

Višestruki svjetski šampion za novinare Komsomolskaja Pravda djelimično je otkrio šahovske tajne, pozvavši nas u svoj dom — stan u Moskvi
Foto: Ivan Makeev
-Bili su, naravno. U svakom slučaju, svi mi, čitav narod, nismo se odvajali od radija. A vi ste u Baguio imali i jaku podršku Mihaila Talja.
Anatolij Karpov -Da, tada je Mihail Talj bio u mom timu.
-Kako ste se nosili s tim pritiskom?
Anatolij Karpov –Strpljenjem i upornošću i trudio sam se da ne razmišljam o tome.
-Da ne razmišljate? Uopšte?
Anatolij Karpov- Da.
-I uspijeva li to? Kada vas tamo gledaju popreko?
Anatolij Karpov -Kada se čovjek na to pripremi, onda uspije. Ali ja sam imao iskustvo u tom pogledu. Ja sam, kada sam krenuo ka tituli svjetskog šampiona, morao da se borim protiv Fišera. I čitav svijet je bio protiv mene. Tako da sam već navikao da to savladavam.
-Prosto je nevjerovatno, za tako mladog čovjeka, koliko ste imali — 24 godine?
Anatolij Karpov -Postao sam svjetski šampion sa 23. godine.

-I u tom uzrastu imati takvu snagu, takvu samouvjerenost! Da li to dolazi iz porodice, iz karaktera ili su to stečene osobine?
Anatolij Karpov -Iz porodice, mislim. Da, ipak su mi i otac i majka bili iz radničkih porodica. Otac je radio kao inženjer u ozbiljnoj fabrici. I uopšte, moj otac je učestvovao u izumu sistema „Grad“.
-To je bilo u Zlatoustu?
Anatolij Karpov -Zlatoust je bio kasnije. U sistem „Grad“ se uključio kada je radio u Tuli. Bio je glavni inženjer velikog pogona. Tamo je takođe izumio kuglične protivpješadijske bombe. Bio je među autorima. Sjećam se da je u Tuli jednom došao na ručak, a u ruci drži granatu. Ja kažem: tata, šta je to? Granata, onako okrugla. On kaže: to je nova kuglična bomba. Biće korišćena u Vijetnamu protiv Amerikanaca. To je jedan od izuma koji je potaknuo Amerikance da prekinu rat u Vijetnamu.
-A da li su vam roditelji bili strogi?
Anatolij Karpov -Mama — da. Otac je bio manje strog.
-Uobičajena priča. Mama je uvijek stroža, tata je uvijek blaži. Da li ste imali neke obaveze kod kuće?
Anatolij Karpov -Mama je prestala da radi kad sam se ja rodio. Bavila se mnom i sestrom, koja je starija od mene pet godina. Sestra je sasvim nedavno napunila osamdeset godina. I nećete vjerovati, ona i dalje radi, i to punim intenzitetom.

-Kakva divna žena! Prije samo nekoliko godina, čestitali smo tvojoj majci 100. rođendan u novinama. Nažalost, više nije s nama...
Anatolij Karpov -Da. Bila je veoma vrijedna, iako nije zvanično radila, ali je stalno ispunjavala narudžbe - bila je specijalista za šivenje. Šila je haljine i suknje. I tako je naša porodica preživjela, jer je par godina nakon mog rođenja, moj otac otišao na studije u Moskvu. Imao je stipendiju, kao što možete zamisliti. Preživio je u Moskvi i izdržavao porodicu na Uralu. Moja majka je izdržavala porodicu svojim noćnim radom, svojom zaradom.

Velemajstor Anatolij Karpov na 44. prvenstvu SSSR-a u šahu.
Foto: Vladimir Savostjanov/TASS
„Prvi trener – tata“
-A da li ste bili poslušan dječak?
Anatolij Karpov -Kažu da jesam.
-Onda je mami bilo lakše. Tim prije, dječak koji se zainteresovao za šah vjerovatno je stalno sjedio za šahovskom tablom.
Anatolij Karpov -Tada još niko nije znao da sam se zainteresovao za šah. A zvanično sam naučio da igram sa četiri i po godine. Ali da igram sam počeo malo ranije. Pratio sam kako je moj otac igrao sa prijateljima kod kuće. Čak sam pravila naučio sam za sebe. Kada mi je pokazivao pravila šaha, on je samo učvrstio moje znanje.

-Dakle, ko je bio vaš prvi trener?
Anatolij Karpov -Moj prvi trener bio je otac. Ali do četiri i po godine nisu mi pokazivali pravila, jer su se plašili da je šah previše težak za dječji mozak. I negdje sa četiri i po godine, da li sam se razbolio ili nešto drugo, mama je primijetila da mi pogled negdje luta i shvatila je da je u pitanju šah.
-Da li ste analitički razmatrali partiju?
Anatolij Karpov -Da. I tada je ona rekla ocu, i on mi je pokazao pravila. On je učvrstio moje znanje. Razumjeti ovu igru je prilično teško ako ti nisu objasnili pravila, pravilo „en passant“ i rokadu. Pravilo rokade je takođe vještačko pravilo, nije odmah postojalo. Nije ga bilo u originalnom šahu. Tada mi je otac objasnio kako se radi rokada, da se ne smije prolaziti preko napadnutog polja. Nakon toga sam se uvjerio da sada sigurno znam kako igrati šah.
Indija napada
-Šah se danas znatno podmladio. Vi ste u svoje vrijeme sa 23 godine postali jedan od najmlađih svjetskih šampiona. A sada je indijski velemajstor postao 18. svjetski šampion sa 18 godina. Zanimljivo, zar ne? Da li vi uopšte vjerujete u magiju brojeva?
Anatolij Karpov -Ne, prvo, indijski šahista (Dommaraju Gukesh) je slučajno postao šampion, jer nije trebao da pobijedi Kineza (Ding Liren).
-Zašto?
Anatolij Karpov -Tamo je Kinez izgubio partiju koju nije smio da izgubi. Tada bi Kinez ostao svjetski šampion. Ali ako generalno govorimo o situaciji kako je Gukesh postao svjetski šampion, to je rezultat ozbiljnog državnog programa u Indiji za šah. Ne znam ko je to predložio njihovim liderima, ali već sada indijski šahisti jednostavno vladaju međunarodnim turnirima. Vlada je pomagla barem tako što su kupovali stanove ili iznajmljivali stanove, koje su davali šahistima, i oni su putovali od turnira do turnira, boraveći u tim stanovima da ne troše novac na put i smještaj. I to je dalo rezultate — pojavilo se mnogo velemajstora. I u jednom trenutku organizatori šahovskih turnira u Evropi čak su razmišljali kako ograničiti broj Indijaca na jednom turniru.
-Nije to loše.
Anatolij Karpov -Da, da bi na jednom turniru, recimo, nastupala najviše tri predstavnika Indije.
-U prvih deset na rejting listi nedavno je već bilo troje Indijaca, a ni jednog našeg!
Anatolij Karpov -Nama je škola propala. Država praktično ne učestvuje. Samo djelimično, može se reći.

U posjeti kod Anatolija Karpova
Foto: Ivan Makejev.
16-struki svjetski šampion
-Anatolije Evgenijeviču, kada ste se osjećali kao šahista Karpov? Onaj Karpov kojeg mi poznajemo, kao i čitav svijet?
Anatolij Karpov -Kada sam postao student i najmlađi velemajstor svijeta. Imao sam 18 godina. I tada sam shvatio da imam perspektivu u šahu.
-Da možete postati svjetski šampion?
Anatolij Karpov -Da imam šansu. Ne da mogu postati, već da mogu imati šansu.

Dvanaesti svjetski šampion u šahu Anatolij Karpov tokom konferencije za štampu, 1978. g.
Foto: Nikolaj Naumenkov/TASS
-Da li ste nekome o tome govorili ili ste samo u sebi vjerovali?
Anatolij Karpov -Ne, nisam nikome govorio. Zašto bih govorio?
-Vi ste ionako sve to znali.
Anatolij Karpov -Za sebe sam znao.
-I koliko je vremena trebalo da ostvarite taj san?
Anatolij Karpov -Sve titule sam osvajao iz prvog pokušaja. Uključujući i titulu svjetskog šahovskog šampiona. Iz prvog pokušaja.
-A koliko puta ste postajali svjetski šampion? Jer ste kasnije igrali po različitim verzijama.
Anatolij Karpov -Ako se sve sabere, 16 puta. Osam puta u pojedinačnoj konkurenciji. Zatim su tu bila i brza šahovska takmičenja. Bio sam prvi svjetski šampion u brzom šahu. U šahu-blicu počela su se igrati svjetska prvenstva. Zatim svjetske šahovske olimpijade – to su timska svjetska prvenstva. Tamo sam takođe osam puta bio svjetski timski šampion. Tamo dobiješ i zlatnu medalju svjetskog šampiona, zvanično si svjetski šampion.
-A gdje čuvate 16 zlatnih medalja? Nikome nećemo reći…
Anatolij Karpov -Čuvaju se kod kuće, ali ja čak ni ne znam gdje su tačno.
„Osvojio sam 185 međunarodnih turnira“
-A kako preživjeti zvjezdanu bolest? Govorili su vam: ti si genije, ti si legenda. Kako se toga riješiti? Neke psihološke vježbe?
Anatolij Karpov -Ne, nisam radio nikakve vježbe, ali život te sam vaspitava.
-Nisu li vas gnjavili autogrami, navijači?
Anatolij Karpov -Pa, sve je to bilo, naravno.
-I kako ste se od njih branili?
Anatolij Karpov -Ja uopšte nikada nisam davao autograme tokom takmičenja. To oduzima vrijeme. I nisu svi razumjeli da trenutno ne možeš potpisati. Jednom možeš, naravno, potpisati. Možda i za sekundu. Ali kada se stvori red, to već oduzima vrijeme i energiju. Uvijek sam govorio: poslije takmičenja ću davati autograme. I u jednom trenutku to je bilo dovoljno.
-Rekli ste da imate 16 zlatnih medalja svjetskog šampiona, a koliko ukupno imate nagrada?
Anatolij Karpov –Pobijedio sam na 185 međunarodnih turnira.
-O, nije loše! Samo međunarodnih?
Anatolij Karpov -Međunarodnih turnira i timskih prvenstava. Bio sam svjetski šampion od 1975. godine…
-Deset godina, zar ne?
Anatolij Karpov -Ne, deset godina je do meča sa Kasparovim. Kasnije sam opet postao, ali iz nekog razloga to se zanemaruje u mojoj karijeri. Od 1993. do 1999. ponovo sam bio šampion, kada je Kasparov otišao.
-I tri meča ste pobijedili, braneći titulu?
Anatolij Karpov -I tri meča, da.
-Tačno prije 30 godina, 1996. godine, pobijedili ste Gatu Kamskog.
Anatolij Karpov -Da, da, potpuno tačno. Nakon njega sam 1999. pobijedio Ananda. A on je poslije mene postao svjetski šampion.

„Bolje da šah ne sanjate“
-Ima li još nekih sujevjerja ili takvih znakova ponašanja kod šahista?
Anatolij Karpov -Svako ima svoja sujevjerja.
-Koja su vama pomagala? Šta se ne smije zaboraviti da biste pobijedili?
Anatolij Karpov -Obavezno se dobro naspavati prije partije.
-Usput, da li ste mirno spavali tokom mečeva za šahovsku krunu, ili su vam se šahovne figure pojavljivale u snu?
Anatolij Karpov -Dešavalo se da sanjam, ali uglavnom sam spavao mirno. Ne, kada počnu šahovne vizije u snu, to je loš simptom.
-Zašto?
Anatolij Karpov -Zato što to uznemirava nervni sistem i ne dopušta oporavak. Bolje da se šah ne sanja.
-Kako onda jačati nerve?
Anatolij Karpov -Samovaspitanjem.
-Fantastično. A djevojke su se pojavljivale u snu?
Anatolij Karpov -Ne. Nije bilo vremena za njih…
„Habenski je vrlo sličan Korčnoju“
-Nedavno je po motivima vašeg meča protiv Korčnoj, gdje ste odbranili svoj šampionsku titulu, snimljen veoma uspješan igrani film „Svjetski šampion“. Tamo gdje Korčnoja igra Konstantin Habenski. Da li mu je bio sličan?
Anatolij Karpov –Habenski mu je veoma sličan. Nije mu ni trebalo prerušavanje.
-A Karpov, kako ga prikazuje glumac?
Anatolij Karpov -Karpov je nekako sličan, da. Tamo je Ivan Jankovski odličan. Savladao je svoju ulogu.

Kadar iz filma „Svjetski šampion“, Ivan Jankovski u ulozi Anatolija Karpova
Foto: Central Partnership
-Da li ste konsultovali glumce?
Anatolij Karpov -Moglo bi se reći da sam učestvovao u pisanju scenarija. Jer scenarij je napisan po mom predlogu.
-A ko je birao glumce?
Anatolij Karpov -To je uradio sam režiser (Aleksej Sidorov). Režiser i rukovodstvo kompanije.
-A da li su se konsultovali s vama?
Anatolij Karpov -Prilikom izbora glumaca? Ne.
-Veoma uspješan film, stalno je na rejting listama. Sa umjetničkog aspekta je zaista uspješan. Postoji zlikovac – Korčnoj, i postoje svijetle sile. A kako zapravo odnos šahiste prema protivniku utiče na igru – s jednim ste prijatelj, a drugog jednostavno ne podnosite?
Anatolij Karpov -Ne, to nije bitno… Da biste pobjeđivali u šahu, morate znati kako se skoncentrisati i apstrahovati. Ali bolje je da protivnik ne shvati kako se osjećate prema njemu.
-Osloboditi se svih ličnih emocija i raditi samo na rezultat.
Anatolij Karpov -Truditi se da bude tako.
-A igrali su i hipnotizeri protiv vas, koji su sjedili u prvom redu?
Anatolij Karpov -Bilo je i toga.
-Da li ste ih baš osjećali?
Anatolij Karpov -Mogao bih čak da navedem ljude koji su to radili. To sam osjećao.
Prijatelji-protivnici
-S Korčnojem je sve jasno… A da li ste imali šahiste s kojima ste bili prijatelji?
Anatolij Karpov -Imao sam dobre odnose s Keresom, Paulom Petrovičem. Divan čovjek, vrlo inteligentan. S njim sam mogao biti i prijatelj da smo živjeli u istom gradu. On je živio u Talinu. A kada bismo se sreli na takmičenjima, imali smo vrlo dobre odnose.
-A da li ste igrali s njim?
Anatolij Karpov -Mnogo puta.
-Nije se ljutio kada je gubio?
Anatolij Karpov -Mislim da su sve naše partije završile remijem. Ali ne zato što smo htjeli.
-A “jedi-jedi” nikada niste igrali?
Anatolij Karpov -Nisam igrao “jedi-jedi”.
-Zašto?
Anatolij Karpov -Zašto bih? Nisam nalazio nikakav razlog.
„Igrao bih s Kapablankom“
-Anatolije Evgenijeviču, s kim biste željeli igrati od prošlih šampiona? Znamo da se s Fišerom niste sreli za šahovskom tablom, možda još s Aljehinom i Kapablankom?
Anatolij Karpov -Nabrojali ste sve koje bih prvo spomenuo. Kapablanka je moj indirektni učitelj. Hoze Raul. S njim bih rado odigrao. Bio je sjajan šahista.
-Sada ste podsjetili na pet najboljih šahista svih vremena: Kapablanka, Aljehin, Fišer, Karpov, Kasparov. Zanimljivo, da li biste ovdje dodali i Magnusa Karlsena?
Anatolij Karpov -Sada bih dodao. Jer postao je svjetski šampion i pokazao da to zaista zaslužuje.
-On je takođe držao krunu 10 godina.
Anatolij Karpov -U stvari, on je i sada šampion. Zvanično je Gukesh, ali zato što Karlsen nije nastavio da igra. A inače, da je htio, Karlsen bi vratio krunu nazad.
-Da li je on stvarno vodećivšahista našeg vremena?
Anatolij Karpov -Da.
-Da li bi voljeli da igrate sa njim?
Anatolij Karpov -Igrao sam s njim, ali u brzom šahu. Tada još nije bio svjetski šampion.

Norveški velemajstor, 16. svjetski šampion u šahu Magnus Karlsen
Foto: REUTERS
Da li se tada osjećalo da je perspektivan?
Anatolij Karpov –Osjećalo se. Bio je jedan od favorita turnira, ali postao je zaista nenadmašan tek kada je osvojio titulu svjetskog šampiona.
-Čini se da Norvežani nisu posebno briljirali u šahu?
Anatolij Karpov -Nisu imali nikakve istaknute majstore uopšte.
„Nema državnog programa“
-A gdje su naši talentovani momci?
Anatolij Karpov -Počeli su se pojavljivati šahisti. Pojavio se i velemajstor…
-Vaš učenik?
Anatolij Karpov -Ne, nije moj učenik. Nemam ličnih učenika.
-Koliko imate škola u Rusiji?
- Anatolij Karpov -Škola je nebrojeno mnogo. Samo u Tjumenu imam šahovske kružoke i škole na mnogim mjestima. Počeli smo program koji u Rusiji još ne postoji. Organizujemo, recimo, prvenstvo seoskog kluba, a tokom prvenstva pravimo izvještaj šahovske federacije tog sela. To se radi po cijeloj Tjumenskoj oblasti.
-Da li država učestvuje u tome?
Anatolij Karpov -Ne učestvuje finansijski. Ali pružaju moralnu podršku. Tamo u Tjumenu pomaže lokalna vlast. Počeli smo dok je Vladimir Jakusjev, jedan od aktuelnih rukovodilaca „Jedinstvene Rusije“, bio tamo guverner. Postao sam poslanik i sretoh Jakusjeva, ispričao mu o perspektivama razvoja šaha, i tada nam je dodijelio prostor. Bio je mali, ali veoma važan jer smo odmah dobili podršku.
-A šta koči naš šah?
Anatolij Karpov -Država još nije usvojila program razvoja šaha.
-A postoji li barem projekt takvog programa?
Anatolij Karpov -Ni projekta još nema. Imali smo veliku sovjetsku šahovsku školu. Nije teško napraviti projekat. Trebalo bi samo da Ministarstvo sporta želi da se pozabavi šahom. A sve naše gubitke možemo pripisati tome što škola više ne postoji. To što naši ruski šahisti sada jedva ulaze u top 10 svijeta je čista propuštena prilika države.
-Rekli ste da čim je Indija počela da podržava svoje šahiste na državnom nivou, odmah su se pojavili i svjetski prvaci.
Anatolij Karpov -Pojavili su se ni iz ničega. Iako se smatra da je šah izumljeni u Indiji, u moje vrijeme tamo šah nije ništa značio. I kada bi se ruska reprezentacija susrela sa indijskom, svi su smatrali da moramo pobijediti sve s nulom. Ako bi barem jedna partija bila remi, to je bilo razočaranje.

Kolekcija šahova
-Naziv figure „lovac“ (slon) dolazi iz starog indijskog šaha?
Anatolij Karpov -Naravno.
-Imate jedinstvenu kolekciju šahova, baš šahovskih figura. Ispostavilo se da čak imate i šahovske figure-nevaljalice. Nevjerovatna stvar, jer kod šampiona šahovske figure nikada ne smiju ležati na tabli. One uvijek moraju stajati.
Anatolij Karpov -Da, to je tačno.
-A čija je ideja da se naprave šahovske figure nevaljalice?
Anatolij Karpov -Ideja mog poznanika.
-Imate li šah koji je unikatan i postoje samo u jednom primjerku?
Anatolij Karpov -Imam nekoliko takvih. Imam šah koji je napravljen za Brežnjeva kao poklon za jubilej. Napravila ih je Dmitrovska porcelanska fabrika, ali nisu bili u jednom jedinom primjerku. Sada mislim da je ostao samo jedan komplet, jer su napravljena tri kompleta. U starim vremenima bila je pravilna odluka Savjeta ministara – fabrikama nije bilo dozvoljeno praviti unikatne primjerke bilo čega. Ako je trebalo napraviti poklon, morala je postojati i kopija za muzej fabrike. Svaka fabrika imala je muzej onoga što je proizvodila. Dmitrovska fabrika je napravila tri šahovska kompleta: jedan Brežnjevu za jubilej, drugi za muzej fabrike, a treći su posebno napravili za mene, jako su željeli da dođem i održim predstavljanje kod njih. Tako je i bilo, došao sam kod njih. Bilo je veliko predstavljanje u fabrici, i tada su mi poklonili šah. Rekli su da je to jedinstven šah, da su napravljena samo tri kompleta. Jedan možete vidjeti u našem muzeju, jedan je kod Brežnjeva. Kod Brežnjeva je bio, to znam sigurno. Gdje je nestao, ne znam. I Jurij Čurbanov (zet Brežnjeva) mi je rekao da ne zna. Sa selidbama, vjerovatno je nestao. Ako je nestao, onda je moji šah jedinstven, jer je takođe nestao i iz muzejskog kompleta fabrike. Čak sam u jednom trenutku dobio informaciju da je šah, koji je bio u njihovom muzeju, nažalost, nestao. Zatražili su da im pošaljem fotografije? Što smo i učinili. Čak su i ovdje izložene, u stanu.

-A koje još unikatne šahove imate?
Anatolij Karpov -Postoji komplet jedinstvenog šaha. Napravljen je u samo jednom primjerku. Imali smo zaslužnog graditelja Stroeva. Bavio se građevinom u Saratskoj oblasti. Tamo se gradila atomska elektrana. Imao je svoj biro. I otkrili su novi kamen u Saratskoj oblasti – mineral. Imao je i radionicu koja je pravila od tog kamena suvenire, vaze, i pravili su šahove. Jedan šah je napravio posebno za mene, jer je želio da se istakne. I takav šah postoji kod mene. Čak imam i šahovski sto za taj šah u kuhinji. Taj šahovski sto je ogroman. Rekao sam mu: hvala za sto, šahovske figure još mogu prenijeti, ali sto neću moći. A on je rekao: ne brinite, mi ćemo vam ga dostaviti. I donijeli su sto, teži oko 600 kilograma. Napravljen je od istog kamena.
-Neće ga niko ukrasti.
Anatolij Karpov –Tačno (smijeh).
Dobar šah ne miriše
-Kod muzičara najviše vrijede Gvarneri i Stradivari violine, Steinway klaviri. Koje su šahovske table najbolje?
Anatolij Karpov -Kod nas klasični je Stauntonova garnitura. Njima su igrani mečevi na svjetskim prvenstvima. I ja sam njima igrao mečeve. To su najbolje šahovske garniture.
-A po čemu su najbolji? I uopšte, koja je razlika za igru – kakva je šahovska garnitura?
Anatolij Karpov -U šahu je sve važno. Odnos veličine figura, veličina figure i polja na tabli. To je važno. Za sve postoje standardi.
-A od čega su napravljeni – ima li to značaja?
Anatolij Karpov -Da, ima. Da li su od drveta ili plastike… Sada više preferiraju jeftinije plastične. Ne mogu ih podnijeti. Ja igram drvenim.
-Koje drvo?
Anatolij Karpov -Od vrijednih vrsta.
-Imaju li neki miris, aromu, lak?
Anatolij Karpov -Ne, ne, mirisa uopšte ne smije biti. Ništa ne smije ometati.
-O čemu mislite tokom partije, dok protivnik igra svoj potez?
Anatolij Karpov -Tokom partije misliš samo o partiji.
-Ali neke partije su Vam bile veoma duge. Koja je bila najduža?
Anatolij Karpov -Najduža je bila sa Korčnojem, 1978. godine. Trajala je, mislim, više od 16 sati. Bilo je prekidanja.
-Jasno je da igranje šaha psihički jako iscrpljuje. A utiče li to i na fizičko stanje?
Anatolij Karpov -Naravno. Šah zahtijeva velike fizičke napore.
-Koliko kilograma ste gubili tokom partije?
Anatolij Karpov -Tokom partije – ne znam, niko nije mjerio. Iako mislim da partije i tako oduzimaju. Ali tokom meča (1978. godine u meču Karpov – Korčnoj odigrano 32 partije) gubio sam do 10% težine.
-A kako ste održavali fizičku formu?
Anatolij Karpov -Igram tenis.
-A bilijar?
Anatolij Karpov - Bilijar sam igrao dobro, ali nije bio kao priprema.
„Budala“ za pametne
-A još volite igru na karte, “budalu” (ruska kartaška igra u kojoj cilj je riješiti se svih karata, a posljednji koji ostane s kartama postaje „budala“)?
Anatolij Karpov -Da, zajedno s „Komsomolskom pravdom“ smo organizovali turnire. I čak sam postao šampion Rusije.
-I dalje igrate?
Anatolij Karpov -Kada me pitaju da igram, mogu odigrati.
Omiljeno jelo
-Koje je Vaše omiljeno jelo?
Anatolij Karpov -Uralski peljmeni. Ili sibirski.
-Gdje ih nabavljate, donose vam, ili ih pravite s suprugom?
Anatolij Karpov -Najbolje je kad su domaći.
-Da li ih sami pravite?
Anatolij Karpov -Ne, ali u porodici je postojala podjela rada. Ja sam razvlačio tijesto. To je bila moja specijalnost.
-Zašto su Vam žene povjerile baš taj posao?
Anatolij Karpov -Zato što nisam mogao ništa drugo.
„Moj rodni Ural“
-Proputovali ste pola svijeta. Šta vam se najviše svidjelo?
Anatolij Karpov -U Evropi mi se sviđaju Španija i Francuska. U Rusiji je Ural dobar. Moj rodni Ural. Nije slučajno što sam i poslanik odande, iz Tjumenske oblasti. To je Uralski okrug.
-A zašto ste ušli u politiku, postali poslanik?
Anatolij Karpov -Politika, pa sa njom sam oduvijek bio. Fond mira je takođe politika. Već 44 godine sam predsjednik Sve-ruskog fonda mira, od 1982. godine.
-Sada neki jaki ruski velemajstori igraju pod tuđim zastavama. Da li su vam nudili da promijenite sportsko državljanstvo?
Anatolij Karpov -Nudili su mi da ostanem u drugoj zemlji, ali državljanstvo…
-U kojoj?
Anatolij Karpov -Ne sjećam se. Znam da je to bilo na Olimpijadi u Francuskoj, 1974. godine, kada sam planirao da igram meč s Fišerom.
-Da li su rekli nešto kao ostanite, ovdje. Zašto vam treba Sovjetski Savez?
Anatolij Karpov –Neko mi je prišao povodom toga, ali mi nije rečeno – gdje. Rekli su samo da odem iz Rusije, iz Sovjetskog Saveza.
-Šta ste rekli?
Anatolij Karpov -Rekao sam da o tome ne razmišljam.
Preneseno sa ruskog sajta www.kp.ru

Нема коментара:
Постави коментар