Šah je jedno od sportskih usmjerenja Obrazovnog centra „Sirius“. Učesnici specijalizovanih programa postaju nadareni školarci iz svih regiona Rusije, koji su pokazali visok nivo majstorstva na takmičenjima. Treninge za sportiste u „Siriusu“ vode vodeći ruski stručnjaci i treneri. Među njima je i međunarodni velemajstor, majstor sporta SSSR-a, trener omladinske reprezentacije Rusije Sergej Ivanov.
Razgovarali smo sa Sergejem Vladimirovičem, koji je podijelio savjete za šahovske trenere i pedagoge.
1. Kako organizovati rad na greškama tako da se ne izgubi želja za igrom?
Greške će pratiti šahistu tokom čitave njegove karijere, to treba prihvatiti kao datost. Bez greške može igrati samo jak računar. Na sopstvenim propustima treba učiti, izvlačiti korisne pouke, donositi ispravne zaključke i u sličnim situacijama u narednim partijama truditi se da ih ne ponavljamo. Domaća šahovska škola uči: sportista mora obavezno detaljno analizirati sopstvene izgubljene partije u kojima su napravljene greške. Treba pokušati razumjeti prirodu svojih nedostataka — da li je to bila loša priprema u otvaranju, taktički previdi, pozicione slabosti, igra bez plana, nepoznavanje principa igre ili konkretnih pozicija u završnici ili nešto drugo. Kasnije treba temeljno raditi na svojim slabim stranama i ispravljati ih. Tada se u narednim partijama i turnirima broj takvih grešaka može svesti na minimum, a želja za igrom i pobjedom ponovo će biti na odgovarajućem nivou.
2. Kako trener može prepoznati da pred sobom nema samo prosječnog igrača, već budućeg genija i šampiona?
Prvi sovjetski svjetski prvak u šahu Mihail Botvinik formulisao je četiri osnovna uslova pod kojima šahista može postići visoke rezultate i najmanje postati velemajstor:
— talenat, sposobnosti, marljivost, ljubav prema šahu
— dobra fizička forma, sportski duh, dovoljan nivo energije
— prisustvo specijalnih šahovskih znanja
— finansijska i organizaciona podrška
Kada iskusan trener počne raditi s mladim šahistom, može odmah prepoznati talenat i sposobnosti. To se vidi po tome kako se dijete ponaša za tablom, kako odgovara na pitanja, koliko brzo rješava zadatke i koliko dobro pamti informacije. Koliko je učenik fizički spreman može se vidjeti već nakon prvog turnira. Po potrebi se fizička forma može stalno unapređivati. Smatra se da su za to najpogodniji ciklični sportovi: trčanje, plivanje, vožnja bicikla i skijanje.
Što se tiče specijalnih šahovskih znanja — teorije otvaranja, taktike, strategije srednje igre i preciznih završnica — tu ključnu ulogu ima trener, koji treba postepeno prenositi znanje i razvijati potrebne vještine. Finansijsku i organizacionu podršku treba da obezbijede šahovski klub ili sportska škola, kako bi mladi igrač imao priliku da učestvuje na takmičenjima i postiže rezultate.
Dakle, određene sposobnosti su djetetu urođene i trener treba da ih prepozna, dok se ostali uslovi mogu razviti kroz trening i takmičarsku praksu.
3. Postoji stereotip da dječaci igraju šah bolje. Šta trener treba da uradi ako se djevojčice susretnu s tim?
To nije samo stereotip, već stav potvrđen dugom istorijom takmičarskog šaha, uglavnom povezan s fiziološkim razlikama između muškaraca i žena. Ipak, trener ne treba obraćati pažnju na to, posebno zato što se u dječijim i omladinskim takmičenjima dječaci takmiče s dječacima, a djevojčice s djevojčicama. Razlike u igri nisu uslovljene polom, već ličnim osobinama — karakterom, temperamentom, strpljenjem, marljivošću, snagom volje i drugim kvalitetima koji mogu biti prisutni kod oba pola.
Osim toga, u šahu je uobičajeno da žene mogu igrati u „otvorenim“ (muškim) turnirima, dok muškarci ne mogu igrati u ženskim. Za žene postoje posebne nagrade, pa ne bi trebalo da osjećaju bilo kakvu neravnopravnost.
4. Koje pravilo se nikako ne smije kršiti u radu s mladim šahistima?
Mlade šahiste ne treba kritikovati zbog grešaka, izgubljenih partija ili loših rezultata. Naprotiv, potrebno je zajedno analizirati šta je pošlo po zlu i zašto rezultat nije bio dobar. Svaki poraz je djelimično i odgovornost trenera. Strogo je zabranjeno ponižavati učenike ili ismijavati njihove greške pred drugima — to može dovesti do pada samopouzdanja, gubitka motivacije i napuštanja šaha.
Takođe, trener mora objasniti početnicima da šah uči poštenju i pravednosti. Postoje jasna pravila ponašanja za tablom: „dotaknuo — odigraj“, zabranjeno je pomaganje i korišćenje bilo kakvih sugestija, naročito računarskih programa. U šahu nije prihvatljiv princip „pobjeda po svaku cijenu“ — pobjeda mora biti ostvarena isključivo u poštenoj sportskoj borbi.
Нема коментара:
Постави коментар