New York je svijet za sebe: sve i ništa. Najblistaviji, najsjajniji grad na planeti, ikonični simbol Amerike, ali bez istorijskih relikvija svojih globalnih rivala. U ovom loncu nebodera, kultura i ambicija, i onih koji gore i onih koji su izgorjeli, šah živi u svojim najuzbudljivijim oblicima – od knjižara i kafića do šahista u parkovima.
Tokom moje posjete New Yorku ranije ove godine, dok sam čekao u redu na pasoškoj kontroli na JFK aerodromu, primijetio sam jednog službenika kako na trenutak provjerava šahovsku partiju na svom telefonu. Počeli smo pričati, i rekao mi je da je šah veoma popularan u New Yorku te da obavezno posjetim Washington Square Park u Greenwich Villageu, gdje svakodnevno igraju lokalni šahisti.
Nedugo nakon mog dolaska, sreo sam se s Larryjem Listom – kustosom i stručnjakom za šahovsku umjetnost, s kojim sam godinama razmjenjivao e-mailove, a koji je objavio neka svoja djela u British Chess Magazine. Larry me prvo odveo u MOMA-u (Muzej moderne umjetnosti) kako bi mi pokazao nekoliko umjetničkih djela povezanih sa šahom, posebno Srebrni šahovski set Mana Raya i Šahovski sto koji je kreirao u saradnji s francuskim dizajnerom Jean-Michelom Frankom. MOMA ima nekoliko značajnih umjetničkih djela vezanih za šah, uključujući minimalistički Bauhaus šahovski set Josefa Hartwiga, gravuru "Šahisti" Marcela Duchampa, kao i Bijeli šahovski set Yoko Ono. Umjetnička djela povezana sa šahom mogu se također naći u Guggenheim muzeju i u Metropolitan muzeju umjetnosti (The Met).
Srebrni šahovski set Mana Raya, dizajniran 1926. za Maharadžu od Indorea, i njegov Šahovski sto koji je kreirao u saradnji s francuskim dizajnerom Jean-Michelom Frankom
Nakon MOM-e, nastavili smo do Washington Square Parka, gdje ljudi iz svih društvenih slojeva igraju šah, a neki čak i podučavaju. Ovo je, kako mi je prijatelj rekao, "lovno područje šahista." Za mene je fascinantna činjenica bila to što je upravo ovdje Stanley Kubrick kao student igrao šah kako bi zaradio za život.
U vibrantnoj kakofoniji parkova New Yorka, šahisti-hustleri dugo su bili privlačna pojava, angažirajući prolaznike i pružajući pogled na drugačiju stranu grada – onu koja se temelji na 64 crno-bijela polja šahovske table. Među ovim likovima, možda najpoznatiji je Asa Hoffmann. Ovaj arhetip šahiste-hustlera opisao je svoje izvanredno putovanje u knjizi "The Last Gamesman: My Sixty Years of Hustling Games in the Clubs, Parks, and Streets of New York." ("Posljednji igrač: Mojih šezdeset godina igranja partija u klubovima, parkovima i ulicama New Yorka.") U knjizi Hoffmann oslikava živopisnu sliku šaha i života u užurbanom srcu New Yorka.
Tamo u parku, gledao sam jednog hustlera kako igra partiju protiv turista koji je očito dobro poznavao šah, na veliku iritaciju svog domaćina. "Deset dolara po partiji, pet ako je remi," čuo sam hustlera kako kaže.
Luk Washington Square, smješten u Greenwich Villageu u New Yorku
Dok smo nastavili da šetamo kroz park, prošli smo pored Washington Archa, koji obilježava stogodišnjicu inauguracije Georgea Washingtona 1789. godine, a čiju je gradnju podržala masonska loža. Godine 1917., nakon noći ispunjene pićem, Marcel Duchamp i nekoliko drugih umjetnika popeli su se na spomenik i – navodno – proglasili “Slobodnu i Nezavisnu Republiku Washington Square” kao oblik protesta protiv establišmenta. Duchamp se preselio u New York 1915., što je obilježilo period njegovog života kada se njegova pažnja postepeno preusmjeravala s umjetnosti na igranje šaha, strast koju je dijelio s prijateljem Manom Rayem. Živio je blizu parka i bio je član Marshall Chess Cluba (Maršalovog šahovskog kluba).
Samo što smo krenuli prema izlazu iz parka, vidio sam još jedan niz klupa i stoova s ljudima koji igraju šah. Sjeo sam nasuprot mladiću u dvadesetim godinama koji mi je odmah ponudio časove šaha. Nakon što sam ga pobijedio u partiji, povukao je ponudu, ali sam ipak htio da platim. "Ali pobijedili ste," protestovao je. Priznao sam da je pravo čudo što sam ikoga pobijedio, s obzirom na to da godinama nisam dodirnuo šahovske figure, i rekao da mi je ipak dao vrijednu lekciju – o ponovnom vraćanju starim voljenim navikama (iako nisam baš poslušao svoj savjet).
Igranje sa šahistima-hustlerima u Washington Squareu
Nije znao mnogo o istoriji šaha, osim za Bobbyja Fischera, niti je pratio aktuelnosti u šahu, ali je znao kako se igra razvija u njegovom gradu. "Šahovska scena u New Yorku je stvarno živa. Postaje sve popularnija među djecom i često dolaze s roditeljima koji žele vidjeti ima li njihovo dijete talenat. Igram malo, podučavam, i to mi pomaže sa studijem… Šah se zaista proširio nakon COVID-a i serije Damin gambit," rekao mi je.
Zaista, na mjestima poput Bryant Parka ili poznatog kafića Chess Forum (osnovanog 1995., koji prodaje šahovske setove, knjige i memorabilije, a također nudi priliku za igranje), uobičajeno je vidjeti ljude različitih uzrasta kako uživaju u igri.
Unutrašnjost poznatog kafića Chess Forum, okupljališta ljubitelja šaha i novopridošlih igrača
Hodajući užurbanim ulicama punim kafića i barova, stekao sam utisak da je šah "in" i među hipsterskom zajednicom Greenwich Villagea u New Yorku. Osoba za pultom u kafiću Chess Forum to mi je i potvrdila. Dok smo razgovarali – s fotografijama Stinga i Robina Williamsa kako igraju šah, obe obješene jedna blizu druge – primijetio sam par u dvadesetim godinama kako ulazi. Platili su oko pet dolara da igraju sat vremena. Iza njih su bila dvojica, činilo se, iskusnih igrača koji su izgledali kao likovi iz romana Stefana Zweiga. Njihova igra bila je loša, a stav prema strancima još gori. Dok sam prolazio pored njihovog stoa da vidim partiju, uputili su mi iritirane, gotovo ljutite poglede. Mogli ste reći da su bili potpuno fokusirani na igru i da ih je moje prisustvo uznemirilo, nešto što sam doživio od nekih vrhunskih igrača na velikim događajima.
U blizini Washington Squarea nalazi se i svjetski poznati Marshall Chess Club. Osnovan 1915. od strane Franka J. Marshalla, klub se još uvijek nalazi u istoj zgradi, zauzimajući dva sprata, dok se ostali iznajmljuju kako bi se plaćali računi, kako su mi rekli.
Ulaz u Marshall Chess Club
Više od jednog stojeća, ovaj klub je epicentar šaha u SAD-u. Od Bobbyja Fischera, preko Capablance, Fabiana Caruane, Hikaru Nakamure pa sve do Magnusa Carlsena – svi su posjetili ovaj klub. Na svakom koraku nalaze se fotografije i memorabilije koje podsjećaju posjetioce da ovo nije samo bilo kakav klub, već svetilište američke šahovske baštine.
U junu, dok sam bio tamo, klub je održao poseban događaj u čast posjete None Gaprindašvili. Uvodne govore održali su generalni direktor FIDE-a Emil Sutovsky i Frank Brady – autor najbolje biografije o Bobbyju Fischeru i poznati šahovski novinar.
Generalni direktor FIDE-a Emil Sutovsky drži govor tokom večeri s Nonom Gaprindašvili, koju je organizovao Marshall Chess Club
Kasnije sam imao zadovoljstvo da razgovaram s Frankom i njegovom suprugom Maxine – oboje novinari i autori. Osim što je bio osnivački urednik magazina Chess Life, Brady je ostavio traga i van šahovskog svijeta, pišući priznate biografije istaknutih ličnosti poput reditelja Orsona Wellesa i velikog brodskog magnata Aristotela Onassisa, te je sarađivao s ljudima poput Ralpha Ginzburga i Hugha Hefnera. Sjećajući se ovog razgovora na klupi, uz gruzijsku hranu, o šahu, životu i istoriji, prisjetio sam se šta me privuklo šahu: uživanje i prilika za upoznavanje izuzetnih ljudi iz svih slojeva društva, stvaranje veza s velikim mjestima, događajima i ljudima iz istorije. “To nije samo šah – to je i New York,” rekao mi je prijatelj kad sam mu to ispričao.
New York je takođe dom najveće šahovske knjižare na svijetu – poznate Fred Wilson Chess Books. Njena kolekcija uključuje modernu šahovsku literaturu, kao i rijetke i davno rasprodane knjige i časopise. Iako nisam uspio posjetiti ovu knjižaru, istraživao sam druge knjižare u New Yorku. U knjižari Strand, najvećoj nezavisnoj knjižari u gradu, pronašao sam poseban odjeljak za ljubitelje šaha, koji nudi razne naslove od vodiča za početnike do naprednih strategija. U većini knjižara koje sam posjetio, kada bih pitao za roman Waltera Tevisa Damin gambit, čuo bih isti odgovor – više od tri godine otkako je knjiga adaptirana u popularnu Netflixovu seriju, ona i dalje ostaje popularan poklon, naročito tokom Božića.
Šah se proširio i kroz škole. Tokom večere u Marshall Chess Clubu, imao sam privilegiju da sjedim pored Sunila Weeramantryja, istaknute figure u američkoj šahovskoj zajednici i očuha velemajstora Hikaru Nakamure. Weeramantryjev doprinos školskom šahu je dubok; 1990. osnovao je Nacionalnu fondaciju za školski šah (National Scholastic Chess Foundation), koja se proširila izvan New Yorka i djeluje u više od 60 škola, nudeći programe za zajednice i obuku nastavnika širom Sjedinjenih Država. Iako šah nije na vrhu liste prioriteta za sve školske odbore, stekao sam utisak da je šah podržan u obrazovnom sistemu. U siromašnijim područjima poput Harlema i Bronxa, nude se posebni programi i šahovski kursevi za djecu. Još jedan sjajan primjer je projekt Chess in The Schools, pokrenut 1986. godine, koji je podučavao šah više od 500.000 djece iz ugroženih zajednica.
Ali, uprkos procvatu šahovske scene u New Yorku, tradicionalni (offline) šah u gradu nije izbjegao probleme s kojima se suočavaju šahovski klubovi i mjesta širom svijeta. Kako se sve više ljudi okreće online šahu, aktivnosti uživo i šahovski prostori, poput knjižara ili klubova, suočavaju se s izazovima. Godine 2012., nakon 40 godina postojanja, poznata prodavnica Village Chess Shop, koju je vodila porodica kroz tri generacije, zatvorila je svoja vrata. Ipak, kako mi je rekao jedan šahista koji igra u New York Corporate Chess League (šahovsko takmičenje koje od 2018. okuplja zaposlenike različitih kompanija sa sjedištem u New Yorku, uključujući banke, advokatske firme i tehnološke kompanije): “To je samo znak promjenjivih vremena. Šah će preživjeti i napredovati, samo će se mediji promijeniti, a poslovanje će morati slijediti i prilagoditi se. To je čista poslovna logika.”
Ovaj Božić, New York će dodati još jedno poglavlje svojoj bogatoj šahovskoj istoriji, jer Svjetsko prvenstvo u brzopoteznom i rapid šahu dolazi u Veliku Jabuku. S oko 300 igrača najvišeg ranga – uključujući petostrukog svjetskog šampiona Magnusa Carlsena, Hikaru Nakamuru, Iana Nepomniachtchija, mlade zvijezde poput Alireze Firouzje i brojne indijske talente – ovo će biti najjači šahovski događaj ikada održan na američkom tlu. Tokom Svjetskog korporativnog prvenstva, kratko sam razgovarao s jednim od najpoznatijih šahovskih streamera i još jednom velikom šahovskom figurom iz New Yorka – Levyjem Rozmanom, poznatim kao Gotham Chess, rođenim u Bronxu. Bio je oduševljen što čuje da WRB dolazi u njegov grad, nazivajući to ogromnom prilikom za globalni šah i osvježenjem za šahovsku scenu u New Yorku.
Dok sam pakovao kofere spremajući se za let u St. Louis, gdje sam trebao intervjuisati Rexa Sinquefielda, Larry List me nazvao da mi kaže za naslovnicu magazina New Yorker, na kojoj je bila ilustracija šahovskih stolova u Washington Square Parku, podsjećajući čitaoce na ulogu šaha u identitetu grada. Ilustracija pod nazivom “Pješaci u parku” (Pawns in the Park), koju je kreirala Viktorija Tentler-Krylov, prikazuje šahovske stolove u Washington Square Parku, naglašavajući “mirni kutak za kontemplaciju usred gradske vreve New Yorka.”
Iako šah nije prva stvar koju će posjetilac primijetiti u New Yorku, neće morati daleko tražiti da bi ga pronašao. Utkano u kulturno i društveno tkivo grada – od hustlera do muzeja, od klubova do poznatih igrača koji žive ili su živjeli u gradu, do šahovskih liga i popularnog hobija u modernim kafićima i bistroima – šah služi kao zajednička nit. U gradu koji živi od raznolikosti i stalne promjene, šah odražava sam New York – stalno se razvija, ali ostaje ukorijenjen u umjetnosti, zajednici i istoriji.
I za kraj, podsjetnik da će ovog Božića šah zauzeti centralno mjesto u New Yorku, dok se najbolji svjetski igrači okupljaju na Svjetskom prvenstvu u brzopoteznom i rapid šahu. Ovo će biti najjači šahovski događaj ikada održan u SAD-u. Ako ste u gradu, nemojte ga propustiti! Kupite svoje ulaznice ovdje: tickets.fide.com/.
Napisao Milan Dinić
Foto: Larry List i Milan Dinić
Нема коментара:
Постави коментар