Dvostruki prvak države odgovorio na pitanja Eteri Kublashvili
– Vladislave, čestitam na pobjedi u Barnaulu! Da li ti je ovo Superfinale nosilo neku dodatnu težinu kao aktuelnom prvaku Rusije? Osim toga, bio je to i kvalifikacioni turnir za Svjetski kup…
Vladislav Artemiev – Naravno, ovaj turnir je bio prilično važan jer je tradicionalno okupio vrlo jak sastav. Ove godine je bio blizu optimalnog: igrali su svi najjači, osim Jana Nepomniachtchija, Sergeja Karjakina i Dmitrija Andrejkina. Naravno, pet mjesta za Svjetski kup su igrala veliku ulogu i dodala značaj turniru. Postavio sam sebi minimalni cilj – da se plasiram među prvih pet. Ipak, težio sam ulasku u prva tri mjesta i, ako je moguće, da odbranim titulu, iako sam shvatao da to neće biti lako. Ali, recimo, nisam imao posebnu nervozu, pripremao sam se kao i uvijek. Ipak imam veliko iskustvo, pa sam bio smiren.
– Gdje su bili prelomni trenuci turnira, koja ti je partija najviše ostala u sjećanju i gdje si imao najviše poteškoća?
Vladislav Artemiev – Prva polovina turnira bila je prilično teška za mene, iako sam u određenim mečevima imao šanse. Recimo, u drugom kolu protiv Rudika Makaryana imao sam perspektivnu završnicu, ali, nažalost, propustio sam prednost i partija je završila remijem. U ostalim partijama nisam imao posebne šanse za pobjedu. Na primjer, s Aleksejem Grebnevom je partija bila veoma ‘suva’: on je igrao maksimalno čvrsto, naglašeno pažljivo. Dakle, prvih pet kola su bila prilično ‘suva’, s jednom propuštenom šansom, a ključan trenutak je bio prije slobodnog dana: uspio sam pobijediti Alekseja Dreeva i preći u "+1". To je bila jedna od ključnih partija, jer je bilo veoma važno otići na slobodan dan u dobrom raspoloženju, i to mi je pošlo za rukom.
Zatim je uslijedilo nekoliko remija, a veoma važan period bio je od 9. do 11. kola. Ta kola su mi išla od ruke! Prvo sam pobijedio Pavela Ponkratova u vrlo teškoj borbi. Pasha me napao, ja sam se branio, i uopšteno, partija je bila visokog nivoa s obe strane. U jednom trenutku je izgubio kontrolu nad situacijom, i procjena se počela mijenjati u moju korist, pa sam pobijedio. Zatim je došla, vjerovatno, moja najbolja partija u smislu kvaliteta igre – protiv Maksima Matlakova. Imao sam bijele figure, odigrali smo vrlo čvrsto otvaranje – damin gambit. Uspio sam dobiti mikro-prednost i potez po potez, bez očiglednih grešaka s Maksimove strane, uspio sam ga nadigrati i doći do "+3".
Takođe, bio sam veoma zadovoljan kada sam u posljednjem kolu bez problema postigao remi crnim figurama protiv Danila Dubova. Shvatao sam da, u slučaju mogućeg taj-brejka (koji mi se činio vrlo vjerovatnim, iako je Andrej Jesipenko mogao pobijediti u posljednjem kolu protiv Artema Timofejeva), dobijam 3-4 sata odmora, i mislim da mi je to pomoglo.
– Kako je prošao taj-brejk?
Vladislav Artemiev – Iskreno, do otprilike 18 sati mislio sam da taj-brejka neće biti. Skoro da se nisam pripremao, jer sam pratio partiju Timofejev – Esipenko, i u jednom trenutku mi se činilo da je Artem napravio vrlo loš potez, 17. c4, čime je oslabio polje d4, i objektivno imao je veoma tešku poziciju. Mislim da je Andrej postao malo nervozan, svjestan blizine cilja, pa je počeo odugovlačiti i postepeno gubiti prednost. Iako sam iskreno vjerovao da će pobijediti. No, negdje nakon 18:00 ponovo sam uključio prijenos i shvatio da će biti taj-brejka, pa sam počeo s pripremama.
Prva partija je za mene bila veoma, veoma teška. U početku sam sve radio logično: igrali smo Anti-Berlin, ali Andrej me nadigrao u izlazu iz otvaranja, ostao sam bez pješaka. Moja pozicija je bila teška, a vremena je bilo sve manje, tako da se činilo da se sve odvija protiv mene. Ali, mislim da je Andrej ipak bio umoran nakon klasične partije, plus se osjetilo nervno naprezanje, pa je počeo ulaziti u cajtnot. U obostranom cajtnotu uspio sam izjednačiti poziciju, a onda sam osjetio da je Andrej nekako "izgubio kontrolu", pa sam odlučio igrati na pobjedu u toj lukavoj topovskoj završnici. Bijeli je imao pješaka više, ali moj kralj je bio aktivniji, i potencijalno, u slučaju greške, pozicija bijelog mogla se znatno pogoršati; na kraju se to i dogodilo.
Tako da je prva partija bila izuzetno napeta: pod određenim okolnostima mogao sam izgubiti, ali uspio sam pobijediti. Naravno, nakon toga bio sam gotovo siguran u uspjeh, jer imati bijele figure kada ti je potreban remi – to je velika prednost na ovom nivou. Prva partija taj-brejka bila je ključna za pobjedu na turniru.
U drugoj partiji nisam dao crnom šanse za pobjedu, kontrolisao sam situaciju. Andrej je, da je htio, mogao igrati čvrsto i partija bi završila remijem. Otvaranje je bilo vrlo solidno, Andrej je pokušao da me izazove na igru, ali sam igrao maksimalno čvrsto. Treba napomenuti da je u posljednjem kolu Superfinala u ovoj istoj varijanti odigrana partija Nesterov – Griščuk, i ponovili smo osam-devet poteza. Naravno, tu partiju sam površno vidio, tako da sam imao određenu predstavu o otvaranju.
– Hvala na zanimljivom razgovoru. Ako nije tajna, ko te pripremao za Superfinale i s kim generalno sarađuješ?
Vladislav Artemiev – To je složeno pitanje. Želio bih zahvaliti Vladimiru Potkinu, s kojim imam dobre odnose. Ponekad tražim njegov savjet, u nekim trenucima radimo bliže zajedno, a ponekad manje. Takođe bih želio zahvaliti svojoj porodici. Oni me uvijek podržavaju: moja supruga Olga, djeca, roditelji i sestra. Zato kažem „veliko hvala!“ mom bliskom okruženju i Vladimiru.
– Da li si, makar teoretski, razmatrao opciju da postaneš trener ili da budeš nekom sekundant?
Vladislav Artemiev – Jako bih volio učestvovati u promociji šaha u Rusiji, želim šah približiti masama, i razmatram neke opcije u vezi s mojim učešćem u tome, ali to je za budućnost. Za sada bih ipak volio još igrati i postići neke rezultate. Da, u budućnosti bih volio raditi s mladim generacijama, motivisati ih; u svakom slučaju, želim ostati u šahu. Možda bih i bio sekundant – zašto da ne? – ali to tek kroz neko vrijeme.
– Uprkos svim poteškoćama i ograničenjima s kojima se naši šahisti trenutno suočavaju, ti mnogo igraš. Kako planiraš svoj kalendar? Koliko unaprijed planiraš putovanja i prema kojim kriterijima biraš turnire?
Vladislav Artemiev – Naravno, sada je postalo teže u pogledu izbora takmičenja. Ali, ako postoji mogućnost, igram na turnirima gdje nije potrebna viza ili gdje vizu nije teško dobiti. Recimo, ljetos sam igrao u Turskoj ligi i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima – tamo nisu potrebne vize. Ali uskoro planiram igrati u Engleskoj, na Global Chess League. Englesku vizu je prilično teško dobiti, pa je to još u procesu. Na ovaj ili onaj način, trudim se da biram turnire gdje osjećam motivaciju, a u isto vrijeme biram zanimljiva mjesta, dakle volim kombinovati kulturni aspekt sa šahovskim.
– Sa finansijske tačke gledišta, putovanja su takođe postala prilično skupa. Imaš li podršku kod kuće, ili organizatori obezbeđuju prijem?
Vladislav Artemiev – Ako se ukaže potreba, mogu se obratiti Savezu šahista Republike Tatarstan, gdje me podržavaju. Ali u većini slučajeva organizatori nude prijem. Ako igram za klub, klub pokriva sve troškove; ako je neki otvoreni turnir, organizatori takođe obično nude prijem. Ponekad je potrebno platiti letove. Ali kada je nivo šahiste 2700 i više, obično nisu potrebni veliki troškovi, barem za osnovne stvari. U cjelini, ne žalim se, sve je u redu.
– Kako uspjevaš da održiš balans između igranja na turnirima, pripreme i porodičnog života?
Vladislav Artemiev – Zaista, ovo je aktuelno pitanje. U nekom trenutku, ono se javlja kod mnogih šahista, jer često prvo imamo puno slobodnog vremena, a potom se životne okolnosti menjaju: neko se vjenčava, neko se udaje. Lično sam srećan! Smatram da su djeca i porodica veoma važan aspekt u životu. Mislim da to pomaže, jer znaš da te kod kuće čekaju bez obzira na tvoje nastupe. Vraćaš se, i imaćeš mnogo pozitivnih emocija, imaćeš podršku. Naravno, slobodnog vremena je manje, ali ako čovjek ima dovoljno energije, može naći balans i posvetiti vreme i šahu, i porodici, i drugim stvarima. U mom shvatanju, to je pitanje energije i motivacije.
– Kako se odnosiš prema šahovskim skandalima, kojih sada ima prilično mnogo? Da li nam negativno obojene senzacije štete ili, naprotiv, svako uzbuđenje je dobrodošlo?
Vladislav Artemiev – Da, u poslednje vreme ima mnogo različitih priča, ali teško je reći: da li su sa znakom „minus“ ili „plus“? Recimo, Vladimir Kramnik povremeno organizuje mečeve. Hans Niemann je organizovao međunarodnu turneju, igra sa različitim protivnicima. Sa mog stanovišta, gotovo svako uzbuđenje ide u korist šaha. Bar meni se to sviđa. Čitam sve priče kada Kramnik vodi svoju borbu, i to je zabavno, privlači dodatni interes za igru. Ipak, u šahu ima malo promjena: održavaju se turniri, često – po klasičnim pravilima, igramo po 10 dana, 2 nedjelje, i praktično nema nikakvih događaja. Mislim da to nije toliko zanimljivo za navijače i ljubitelje, pa se zalažem za gotovo svaki događaj, ali u razumnim granicama.
– Šta možeš reći o mečevima Niemanna i Kramnika?
Vladislav Artemiev – Naravno, pratio sam ih. Počnimo sa mečevima Vladimira Borisoviča. Čini mi se da je bila ozbiljna borba između njega i mladog peruanskog šahiste Hose Martineza. Jasno je da je Kramnik po svom razumijevanju i klasi iznad, ali zbog mladosti i brzine, Josepem je uspeo da pruži ravnu borbu.
A Hans Niemann je, svakako, u poslednjim mečevima ostavio ogroman utisak. Možeš ga gledati na različite načine: neko ga sumnjiči za određene loše stvari, neko ne. Ali u poslednjem meču je prilično sigurno pobijedio Anisha Girija, a potom još nekoliko jakih šahista, na primjer, Nikitu Vitiugova. To pokazuje njegov visoki šahovski nivo i to da je veoma ozbiljan igrač.
U svakom slučaju, smatram da je organizacija takvih mečeva veoma korisna za naš sport: što više turnira, mečeva i njihovog komentarisanja, to je bolje. Više ljudi iz različitih zemalja saznaće o šahu, i to je sjajno.
– Da. Izgleda da planiraju da snime seriju ili film o Niemannu.
Vladislav Artemiev – Izgleda da hoće. Bilo je nekih najava.
– Pored Londona, kakvi su tvoji budući planovi za turnire?
Vladislav Artemiev – Trenutno se nalazim u Vladivostoku, gdje se održava VEF Kup, šahovski turnir u okviru Istočnog ekonomskog foruma. Ako bude moguće, u oktobru ću na nekoliko dana otići u Soči: želio bih da pomognem ekipi iz Kazana na prvenstvima Rusije u brzom šahu i blitzu. O novembru i decembru je još teško govoriti, ali vjerovatno ću učestvovati u jednom jakom rapidu u Moskvi, iako još nije bilo najave, pa ću se suzdržati od konkretnih informacija. Neka organizatori sami objave kada smatraju da je potrebno.
– Planiraš li da učestvuješ na Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitzu u SAD?
Vladislav Artemiev – Vjerovatno neću pokušavati da dobijem vizu: osjećam da nema garancije, a vrijeme koje bih potrošio na to je previše. Plus, kao što sam već rekao, sada pokušavam da dobijem englesku vizu, gdje takođe nema garancije. Takođe, Svjetsko prvenstvo u Njujorku ove godine će biti pomjereno – poslednji dan igre je zakazan za 31. decembar, a iskreno, volim Novu godinu i volio bih da je provedem u porodičnom krugu. Tako da vjerovatno neću organizovati ovo putovanje, iako ćemo videti – možda se predomislim? Neću reći da je sigurno ne.
– Razumijem. Sada bih volio da postavim nekoliko pitanja filozofske prirode. Koje su tvoje jake i slabe strane?
Vladislav Artemiev – Verovatno je ovo vidljivo bližnjima, ali ću pokušati da odgovorim. Što se tiče jakih strana, čini mi se da kada imam motivaciju, spreman sam da idem do kraja, karakter mi je prilično borben. Takođe, dovoljno sam izdržljiv u šahu, i to je takođe plus. Od slabiih strana, možda je to što mi ponekad nedostaje sistematičnosti, recimo, u treninzima, na izabranom putu. S druge strane, nema savršenih ljudi; trudim se da svoje slabe strane svedem na minimum, da ih prikrijem. Naravno, teško je potpuno se osloboditi nedostataka, ali, kako god, imam određenu motivaciju, tako da vjerujem u svijetlu budućnost.
– Da li ti je lako da zapamtiš varijante?
Vladislav Artemiev – Zavisi sa kim upoređuješ! Rekao bih ovako: imam dobru memoriju – i u životu i u šahu, ali nije savršena. Mislim da možeš naći mnogo ljudi sa boljom memorijom. Ali ako mi je potrebno, mogu da obradim, zapamtim veliki obim informacija. Osim toga, kako mislim, što je viši šahovski nivo, to je lakše usvajanje ovog procesa. Jer što više razumiješ, lakše se usvaja. Ako se da isti obim informacija amateru, neka ima odličnu memoriju u životu, i profesionalcu sa prosječnom memorijom, i dalje će poslednji lakše zapamtiti, jer je njegov nivo viši.
– Da li za tebe postoji pojam „neprijatan protivnik“?
Vladislav Artemiev – Da, svakako. Čini mi se da skoro svi igrači imaju neprijatnog protivnika. Čak i Magnus Carlsen je imao neprijatne protivnike u različitim fazama svoje karijere – u nekom trenutku, na primer, Caruana se borio sa njim praktično izjednačeno, ali potom je Carlsen ponovo izašao u pristojan „plus“. Imam neprijatne protivnike, barem postoje ljudi sa kojima imam mali minus. Tako je teško trenutno se setiti konkretnih imena, ali takvi postoje. Međutim, njih nije mnogo.
– A kako je sa Carlsenom?
Vladislav Artemiev – Sa njim sam igrao samo jednom u klasičnim šahu, završilo je remijem, ali to je bilo davno, 2020. godine. Što se tiče brzih i blitza, zanimljivo je što kada smo igrali uživo (to nije bilo tako često), rezultat je bio približno izjednačen, možda, „minus jedan“ za mene. Jednom sam pobijedio, nekoliko partija izgubio, a ostalo su bila remiji. A u „online“ šahu, Magnus ima prednost: pobijedio sam prilično veliki broj partija, ali sam još više izgubio. Mislim da smo igrali preko 100 partija.
– Magnus je veoma sportski nastrojen. A ti?
Vladislav Artemiev – U poslednje vrijeme manje, ali generalno, od mladosti sam volio fizičku aktivnost, ranije sam mnogo igrao fudbal na amaterskom nivou, kao i stoni tenis. Dok sam živio u Omsku, često sam išao na skijanje. Sada volim da plivam, do nedavno sam imao članstvo na bazenu. Možda ću ga produžiti uskoro. Takođe, veoma mi se sviđa veliki tenis, ali je teško pronaći protivnika, jer ljudi češće igraju stoni tenis nego veliki.
– Koja ti je omiljena knjiga?
Vladislav Artemiev – Šahovska ili nešahovska?
– Hajde da izaberemo jednu šahovsku i jednu nešahovsku.
Vladislav Artemiev – Ako govorimo o šahovskoj, neka bude „Svjetsko prvenstvo 2005. godine. San Luis, Argentina“. Kada je Veselin Topalov pobijedio. Izabrao sam ovu knjigu jer sam je često čitao kao dijete, bila je mi skoro na stolu. Ako govorimo o nešahovskoj knjizi, iskreno, ne mogu sebe da svrstam među ljude koji vrlo vole čitanje. Kada sam bio mlađi, sviđale su mi se „Avanture Šerloka Holmsa i doktora Votsona“. U školi sam aktivno čitao „Rat i mir“. Takođe sam volio Džeka Londona i neka njegova djela.
– Koji je tvoj omiljeni film ili serija?
Vladislav Artemiev – Preferiram filmove, jer su vremenski ograničeni, mogu se pogledati za sat i po – dva. Ranije sam volio dokumentarce o sportu. Takođe, sviđaju mi se komedije. Kada sam bio sasvim mali, veoma sam volio horore, ali ih poslednjih deset godina gotovo da i ne gledam.
– Da li si ikada plakao posle partije?
Vladislav Artemiev – Naravno, i to više puta.
– Kada poslednji put?
Vladislav Artemiev – Dobro pitanje. Vjerovatno 2014. godine ili čak ranije, dakle prije šestnaeste godine. Poslednjih deset godina nisam plakao posle gubitka partije. Bar se toga ne sjećam.
– Koja je tvoja glavna ambicija u šahu?
Vladislav Artemiev – Volio bih da, recimo, usavršavam svoju igru i osjećam da postajem jači i iskusniji. Što se tiče sportskih rezultata, želio bih da se borim za prva mjesta na svjetskim prvenstvima u rapidu i blitzu. Možda jednog dana postanem šampion. Takođe, volio bih da se kvalifikujem za turnir kandidata. I generalno, veoma volim da igram, zaista volim šah. Sviđa mi se kako da igram – čak i slobodne partije, kao i da pratim prenose. Tako da, tako ili drugačije, biću u šahu u narednim godinama – sigurno.
– Daj, molim te, savjet početnicima u šahu.
– Postavljajte sebi ciljeve i zadatke, uvek težite većem, budite dovoljno ambiciozni i pokušavajte da pobijedite jače protivnike. Čak i ako na početku doživite poraze, ne očajavajte, nastavite da vjerujete u sebe i težite velikim ciljevima. To pomaže na duže staze. I, naravno, treba voljeti šah. To se uopšte odnosi na sve: treba voljeti ono što radite, i onda će sve ispasti dobro. Veoma je važna podrška: vaše okruženje, bliski ljudi, porodica, prijatelji. Treba se maksimalno okružiti takvim ljudima koji vas podržavaju. To je izuzetno važno! Ako proučite biografije mnogih uspješnih šahista, u nekom trenutku su ili trener, ili mama ili tata išli uz njih, podržavali ih, putovali sa njima. To su neki opšti savjeti.
– Vlad, hvala puno i srećno!
Vladislav Artemiev – Hvala!
https://ruchess.ru/news/report/vladislav_artemev_kogda_u_menya_est_motivatsiya_ya_gotov_idti_do_kontsa/
Нема коментара:
Постави коментар