Intervju s Gukešem trenutno je vjerovatno najveća atrakcija i glavna meta šahovskih novinara. Jer niko više ne sumnja u to – pred nama je 18. svjetski prvak! Ako su se do Olimpijade 2024. šanse Indijca za pobjedu u predstojećem meču za krunu protiv Ding Lirena procjenjivale na oko 60%, nakon nje, gdje je jednog po jednog nadmoćno savladao sve protivnike, dodao 30 rejting poena, približio se granici rejtinga od 2800 i doveo Indiju do istorijskog "zlata", one su skočile na… 1000000%. Teško je zamisliti da ovakav Gukeš ne pobijedi ovakvog Ding Lirena – sa dvije pobjede u klasičnim partijama tokom čitave godine, uz blijedu igru i stalne emocionalne ispade u javnosti. Danas su to igrači ne samo različitih nivoa, već s različitih planeta.
U Gukešu, i kao čovjeku i kao šahisti, nema neke posebne misterije. On je "običan" supertalentovan momak koji uvijek ide najkraćim putem do uspjeha: kroz titanski rad i potpunu koncentraciju volje u svakom trenutku za šahovskom tablom. Za tako mlad uzrast nevjerovatno je racionalan i miran te potpuno kontroliše svoje emocije. Čini se da se prvi put opustio u Budimpešti, kad je poput djeteta podigao ruku u znak pobjede sa Hamilton-Russel kupom i "okusio" zlatnu medalju.
Do "nacionalnog indijskog blaga" pomogli su nam da dođemo kolege iz Anandove akademije (Gukeš je član već šest godina), kao i ChessBase India. Hvala im na pomoći u kontaktiranju s prvakom.
Novinar: Kojom riječju biste opisali ono što se dogodilo s Indijom na Olimpijadi u Budimpešti?
Gukeš: Jednom riječju? Oduševljenje! Potpuno oduševljenje. Zapravo, Indija je toliko dugo išla ka ovoj pobjedi, uložila toliko snage i nade da mi nije lako opisati svoje emocije. Kada su nas na ceremoniji zatvaranja pozvali na scenu, uručili nam medalje i pehare, bio sam najsretniji čovjek na svijetu. Čak i nakon svega što smo postigli na ovom turniru, nisam mogao vjerovati da je to stvarnost, da smo zaista osvojili Olimpijadu. Sve je prošlo kao u snu!
Novinar: Prije dvije godine mlada ekipa Indija-2 gotovo je postigla isti uspjeh, nedostajalo vam je samo malo. Možete li uporediti svoje utiske s Olimpijade u Čenaju i sada?
Gukeš: Tada je sve bilo drugačije. Za početak, svi smo bili dvije godine mlađi. To je bila prva godina nakon pandemije, igrao sam tada gotovo bez prestanka, ali Olimpijada je za mene ipak bila nešto nevjerovatno. Igraš kod kuće, na prvoj tabli s vršnjacima – i pobjeđuješ! Utisak je pokvarilo samo razočaranje što nismo završili kako smo mogli. U Budimpešti je sve prošlo mnogo mirnije – bili smo potpuno sigurni u sebe od početka, i... uspjeli smo da ništa ne pokvarimo.
Novinar: U kojem trenutku ste shvatili da je pobjeda potpuno dostižna?
Gukeš: Sve mi je bilo jasno već nakon prva tri kola. Ne da nam je bio garantovan uspjeh, ali bilo je očigledno da su svi u jako dobroj formi... Da bi se postigao visok rezultat, da bi se stvarno borili za pobjedu, potrebno je da dva igrača budu u odličnoj formi. Ako su tri – to je skoro garancija uspjeha. Ovdje smo Arjun i ja bili, vjerovatno, u najboljoj formi života, a Vidit je igrao svaku partiju na pobjedu. Praggnanandhaa je malo slabije igrao, ali to se nije odrazilo na rezultat – njegov šahovski nivo bio je dovoljan da bez problema zadrži 2. tablu. A osim nas, glavni konkurenti nisu impresionirali. Nakon što su SAD izgubile od Ukrajine, rekao sam na sastanku da nam je put slobodan. Ali nikada se nismo opuštali.
Novinar: Koji meč je bio ključan za indijsku reprezentaciju?
Gukeš: Mislim da je tačka stavljena nakon pobjede nad Kinom, ali i pobjeda nad Amerikancima bila je važna s psihološkog aspekta. Važno je ne samo pobijediti, već i savladati ključne protivnike!
Novinar: Koje partije su vam lično bile najvažnije?
Gukeš: Svi su primijetili da Ding Liren nije igrao protiv mene. Iskreno, mislio sam da hoće, ali smo pričali u ekipi: postoji šansa da preskoči partiju jer je izgubio u prethodnom kolu. Bio sam spreman da igram i s njim, i s drugim protivnikom. Nije bilo problema, odigrao sam dobru partiju s Wei Yi.
Novinar: Svi su bili impresionirani vašom pobjedom nad njim. Ali objektivno, pozicija je bila remi, zar ne?
Gukeš: Da, znao sam da je remi, posebno kada je počela završnica. Ali pomislio sam: "U redu, ne mogu izgubiti, igraću do kraja, pa ćemo vidjeti šta će biti." Samo sam pokušavao da ga pritisnem u njegovoj vremenskoj oskudici, kada igraš protiv dva skakača, uvijek ima mnogo taktike. Kada je njegov krajnji pješak krenuo, pomislio sam da bi moglo biti opasno, ali onda sam sve proračunao. On je precijenio svoje šanse i prvi pogriješio.
Novinar: Šta možete reći o partiji s Caruanom?
Gukesh: Tu takođe nije prošlo bez pomoći protivnika, ali u šahu je uvijek tako: ako niko ne pravi greške, partija se završava remijem. Ja sam vršio pritisak, Caruana se branio, ali u jednom trenutku je odigrao loš potez i njegova pozicija se odmah raspala. Moram reći da je prihvatio taj poraz veoma dostojanstveno. Uvijek je interesantno igrati protiv njega.
Novinar: Da li je postojao rivalitet između vas i Erigaisija — ko će bolje igrati, ko će osvojiti više poena?
Gukesh: Ne, nije bilo ničeg sličnog. Igrali smo za istu ekipu i razmišljali samo o zajedničkoj pobjedi. To je potpuno drugačije od igranja za sebe — sva ljubomora i unutrašnja konkurencija odlaze u drugi plan… Razmišljate samo o tome šta je najbolje za tim… Na primjer, kada smo određivali redoslijed po tablama, mislili smo da će Arjun bolje igrati na 3. tabli: s njegovim stilom igre tamo će osvojiti mnogo poena, a Pragg će igrati na 2. tabli.
Novinar: Da li je to uspjelo?
Gukesh: Još kako! Kada bi Arjun, po pravilu, prvi završio svoju partiju, to bi dalo samopouzdanje čitavoj ekipi — posebno kada bi odigrao dobro. Znali smo da ćemo s njim sigurno imati „+1“ u svakom meču.
Novinar: Kako ocjenjujete svoje pobjede?
Gukesh: Znate, tokom Olimpijade nisam razmišljao o svom individualnom nastupu, već samo o pobjedi Indije!
Novinar: Kako ste se osjećali kada je sve bilo gotovo?
Gukesh: Sve je bilo odlično! Veoma sam zadovoljan rezultatom — kako svojim nastupom, tako i nastupom čitavog tima. To je bio jedan od najsvjetlijih trenutaka u mojoj šahovskoj karijeri. Ne znam šta me više obradovalo — pobjeda u Torontu na turniru kandidata ili ova na Olimpijadi. Ovo je prvo „zlato“ za Indiju, svi smo veoma ponosni na to.
Novinar: Recite, kako ste uspijevali iz kola u kolo izlaziti na partije s jednim jedinim ciljem — pobijediti?
Gukesh: Iskreno, iznenađuje me kada ljudi sjedaju za tablu bez volje da pobijede. Na svakom turniru težim pobjedi, a kada je čitava ekipa igrala tako sjajno, nisam morao dodatno motivisati sebe da osjetim „vatru“. Jedini problem imao sam u posljednjem kolu — praktično smo već pobijedili i čak malo proslavili, a onda se moralo ponovo fokusirati i izaći na partiju… Ali nisam osjećao pritisak — jednostavno sam sjeo za tablu i pokušao igrati na svom nivou.
Novinar: Da li ste mogli zamisliti prije početka Olimpijade da ćete na 1. tabli osvojiti 9 od 10 poena?
Gukesh: Prije početka nikada ne znaš kako će se stvari razvijati, ali uvijek se nadaš najboljem. Da li sam mogao zamisliti da ću pobijediti u osam partija? Ne, to bi bilo previše. Ali nakon što sam pobijedio jednu partiju, pa drugu, osjetio sam ukus borbe. Pored toga, kao što sam već rekao, čitav tim je međusobno podržavao jedni druge, i to mi je puno pomoglo.
Novinar: Čini se da ste upravo na Olimpijadi u Budimpešti postali prava zvijezda. Pratili su vas kao što su ranije pratili samo Carlsena! Čak su i vaše šetnje po sali postale mimovi…
Gukesh: (Smije se.) Ne znam, uvijek sam tako radio. Kada imam dobijenu poziciju, počnem da šetam, ali nisam shvatao da to ljudi primjećuju. Prijatelji su mi slali mnogo linkova, u jednom trenutku to se proširilo po mrežama…
Novinar: Tokom vaše „gambitne šetnje“ svira muzika, zar ne?
Gukesh: Nisam znao da su to stavili na muziku. Zanimljivo je što je to svima bilo toliko interesantno…
Novinar: Šta mislite o svom performansu: 3056 — to je drugi rezultat u istoriji šaha! Da li ste u posljednjim kolima imali dilemu da li i dalje napadati ili „čuvati“ takav fantastičan rezultat?
Gukesh: Takve misli sigurno nisam imao. Sve su to samo brojke koje ne bi smjele skrenuti pažnju s glavnog cilja… Nisam fokusiran na te rekorde ili neke pokazatelje. Igram, trudim se da pokažem sve što mogu.
Novinar: Vaš trenutni rejting je dostigao 2794! Da li ste očekivali takav rezultat?
Gukesh: Iskreno, nisam pratio koliko imam rejting. Pretpostavljao sam da ću dodati oko 30 poena, i tako je i bilo. Ne mogu reći da me to previše uzbuđuje, ali nije loše što se približavam granici od „2800“.
Novinar: Skoro ste dostigli Erigaisija, koji ima samo 3 poena više. Želite li ga prestići?
Gukesh: Arjun je imao sjajnu godinu i zaslužio je svoj rejting. Ove godine fokusirao sam se na tri turnira — Vijk aan Zee, Toronto i Budimpeštu, i na svim sam igrao uspješno. Sada me čeka još jedan izazov. Tako da ne mogu reći da mi je ta „utrka“ posebno važna. Nemamo nikakav rivalitet na toj osnovi.
Novinar: Čuli smo da su igračima muške i ženske ekipe Indije davali „zvijezde“ na kraju kola. Je li to istina?
Gukesh: Naš kapiten Shad je otišao u prodavnicu suvenira i kupio nekoliko zvijezda. Zatim je tokom jednog od streamova dobio ideju da nagrađuje igrače za najbolju partiju kola, što je s oduševljenjem radio… Naravno, sve je to bila šala, ali nam je dodalo malo prijateljskog rivalstva. Svi su željeli postati heroj dana!
Novinar: Ko je osvojio najviše zvijezda?
Gukesh: Oh, sada se ne mogu sjetiti, ali bilo je zabavno. Još više je motivisalo to što bi, nakon svake partije, bez obzira na to da li si pobijedio ili ne, čitav tim aplaudirao… Ponekad sam bio toliko usredsređen da nisam uvijek prisustvovao takvim proslavama. Malo mi je žao zbog toga.
Novinar: Čini se da ste na kraju ceremonije svima vratili „dugove“. Šta mislite o pobjedi ženske ekipe Indije?
Gukesh: Oh, veoma sam sretan zbog njih, jer je i za njih ovo prvo „zlato“ na Olimpijadi! Kao i muška ekipa Indija-2 2022. godine, oni su zauzeli treće mjesto, a sada su se popeli na sam vrh. Mislim da su naše djevojke više nego zaslužile ovaj uspjeh.
Novinar: Kako će ova pobjeda utcati na Indiju, gdje je već šahovski bum?
Gukesh: To je teško i zamisliti. Sjećam se trenutka kada sam se vratio u Chennai nakon pobjede u Torontu, kada me je dočekao gotovo čitav grad i sve je bilo vrlo uzbudljivo. Sada je ovo prva pobjeda reprezentacije. I ne samo muške, nego i ženske istovremeno. Tako nešto Indija još nije doživjela. Mislim da će ovo izazvati novi talas interesa za šah u zemlji. Mislim da s ovakvim uspjesima možemo postati svjetski lideri.
Novinar: Kako zamišljate naredna dva mjeseca prije meča za titulu protiv Ding Lirena?
Gukesh: Još uvijek nemam konkretne planove... Odmaraću se, pripremati i uživati u vremenu kod kuće s roditeljima i prijateljima. U poslednje vrijeme to se rijetko dešava, pa to zaista trebam cijeniti.
Novinar: Da li ste nervozni uoči meča?
Gukesh: Mislim da su svi nervozni u takvim trenucima... Šta god se sad govorilo, kako god da se predstavljalo trenutno stanje snaga, meč je potpuno drugačija priča... Mnogo sam razgovarao s Anandom na ovu temu, Vishy mi je pričao da ga je povremeno obuzimala panika, da nije spreman, da ništa ne ide po planu i da ništa neće uspjeti. Ali vrijeme bi prolazilo, on bi se smirio i sve bi dolazilo na svoje mjesto. Na kraju krajeva, to je najvažnije takmičenje u šahu, prema njemu se ne putovanje za mene, i kada u novembru stignem u Singapur, sve će postati još ozbiljnije. Jedva čekam da igra počne.
Novinar: Naravno, naivno je pitati očekujete li pobjedu, ali ipak...
Gukesh: Šta da krijem, želim da pobijedim u meču! Trudim se koliko god mogu da ne obraćam pažnju na okolnosti, na to šta se priča i šta se dešava s mojim protivnikom u ovom trenutku... Moram može odnositi kao prema nečemu običnom... Osjećam da će ovo biti zanimljivo biti spreman da pobijedim najjačeg od svih Ding Lirena. Vjerujem u to i vrlo ozbiljno se pripremam. Nadam se da će sve ispasti kako treba.
Нема коментара:
Постави коментар