Piše: Andrej Šitihin
30. decembar 2024.
Ekskluzivno sa Volodarom Murzinom

Volodar Murzin govori o svojoj pobjedi, nagradama, skandalu s Magnusom Karlsenom i protivnicima koji ne pružaju ruku
Svjetsko prvenstvo u ubrzanom šahu u Njujorku završeno je senzacionalnom pobjedom 18-godišnjeg Rusa Volodara Murzina, koji je u žestokoj borbi nadmašio sunarodnike Aleksandra Griščuka i Jana Nepomnjaščija.
Prije početka turnira rijetko ko je ozbiljno razmatrao Volodara kao kandidata za čak i prvih deset, a kamoli za nagradna mjesta. Ipak, Murzin je odigrao turnir briljantno, bez izgubljene partije, pobijedivši elitne velemajstore. Nakon svog trijumfa, svjetski šampion odgovorio je na pitanja portala Čempionat.
Osjetio sam da je pokleknuo
— Volodare, šta je za tebe bilo najteže na Svjetskom prvenstvu u ubrzanom šahu?
Volodar Murzin— Vjerovatno nositi se s emocijama. Jako sam bio nervozan tokom čitvog turnira, ali posljednjeg dana – posebno. Shvatao sam da je to prilika koju ne smijem propustiti. Zaista sam želio da postanem svjetski šampion.
— Pretposljednje kolo, partija protiv Pragananande. Imao si izgubljenu poziciju, a onda kreće tvoj pohod kraljem. Iz očaja? Ili je to bio hladan proračun?
Volodar Murzin — U tom trenutku sam shvatio da je moja pozicija beznadežna. Lovac je bio u zamci. Samo sam pokušavao stvoriti bilo kakve šanse, pa sam zato pokrenuo kralja naprijed. Ako krene da uzme mog lovca – neka, ja ću onda pokušati da napadnem njegovog kralja. Nisam imao drugog izbora.

— Misliš li da se Praganananda uplašio? Prošle godine si ga već pobijedio i u ubrzanom šahu i u blicu.
Volodar Murzin — Teško je reći, ali osjetio sam da je pokleknuo. Kada sam lovcem otišao na e1, čak je poskočio – bio je u šoku, još nije shvatio šta se dešava. Ja sam već tada sve shvatio i odlučio da igram na pobjedu.
— U posljednjem kolu, kada si završio partiju remijem, da li si znao da te taj rezultat čini pobjednikom?
Volodar Murzin — Iskreno, nisam znao u tom trenutku da je Aleksandar Griščuk već odigrao remi i da je i meni taj rezultat dovoljan. Partija je završena, a ljudi su počeli da prilaze i čestitaju mi. U početku nisam shvatio zbog čega, ali onda sam postao svjestan. Emocije su me preplavile, i još uvijek me preplavljuju.
— Da li si uspio zaspati te noći nakon pobjede?
Volodar Murzin — Sa velikom mukom. Tek pred zoru – emocije, čestitke, razgovori.
— Da li te motivisao primjer tvog vršnjaka Gukeša, koji je postao osamnaesti svjetski šampion?
Volodar Murzin — Apsolutno! Naravno, razmišljao sam o tome da, ako je on uspio, mogu i ja. Planiram da postanem svjetski šampion i u klasičnom šahu (smiješi se).
— Kakav je bio tvoj osjećaj, kako su te protivnici doživljavali? Nisu te shvatali ozbiljno?
Volodar Murzin — Mislim da su me mnogi potcijenili. Još sam i vodio, pa su protivnici imali veliku želju da me sruše.
— Ko ti je čestitao nakon pobjede?
Volodar Murzin — Jan Nepomnjašči mi je odmah posle posljednje partije toplo čestitao. Trudio sam se svima koji su tražili da dam autogram i fotografišem se. Nakon konferencije za štampu, kad sam došao do telefona, vidio sam mnoštvo čestitki iz čitavog svijeta. Posebno su mi bile drage riječi petnaestog svjetskog šampiona Višija Ananda.

Kad sam došao na intervju za vizu, bilo je strašno
— Tvoj trener je pomenuo poteškoće s dobijanjem američke vize. Da li si gubio nadu?
Volodar Murzin — Kada su mi u Srbiji odbili vizu, shvatio sam da još nije sve izgubljeno jer sam mogao pokušati podnijeti dokumente u nekoj drugoj zemlji. Ali kada sam u Uzbekistanu došao na intervju, postalo je strašno. Ljudi ispred mene su dobijali odbijenice jedan za drugim. Minimum deset ljudi je odbijeno. Tada sam pomislio da će i nama sigurno odbiti, ali sve se dobro završilo. Osoba koja je vodila intervju skoro da nije postavljala pitanja. Bio je pozitivno nastrojen.
— Šta nije bilo u redu u Srbiji?
Volodar Murzin — Ne znam tačno. Pitali su me za cilj putovanja, postavili još nekoliko pitanja, a onda mi samo dali papir na kojem piše da ne mogu dobiti vizu, ali mogu pokušati ponovo. Nisu dali nikakva objašnjenja.
-Kako si se brzo aklimatizovao?
-Volodar Murzin- Letjeli smo 15 sati – ovo je za sada najduži let u mom životu. Priznajem, skoro sve te sate sam prespavao, tako da nisam ni primijetio kako je vrijeme prošlo (smiješi se). Pošto smo sletjeli tri dana prije početka turnira, to je bilo dovoljno da se aklimatizujem, nisam imao problema s promjenom vremenskih zona.
-Da li si prvi put u Njujorku? Da li si uspio razgledati grad?
Volodar Murzin- Da, prvi put. Sva tri dana koja su ostala do početka turnira iskoristio sam za šetnje gradom. Bio sam u Central parku, prošetao se preko Bruklinskog mosta, obišao Tajms Skver, vidio sam i Kip slobode. Uglavnom, bio sam na mnogo mjesta. Zapravo, riješio sam dva zadatka – razgledao grad i uspostavio rutinu kako bih se navikao da liježem u 22:00 po lokalnom vremenu.

Osjeća li se atmosfera velikog šahovskog događaja? Ili Njujorku šahovski turniri ne mogu biti iznenađenje?
Volodar Murzin- Iskreno govoreći, nisam očekivao da će ovdje biti toliko navijača. Ljudi su stajali čitav dan, čak i po kiši, samo da bi dobili fotografiju ili autogram. Jednostavno, okupljala se velika gomila ljubitelja šaha. Ljudi zaista pokazuju interes za šah, i to je zaista prijatno.
Magnus već ima beskonačne privilegije
-Kako gledaš na pravila oblačenja (dress code)? Možda bi ti bilo udobnije igrati u farmerkama i duksu, a ne u poslovnom odijelu?
Volodar Murzin- Naravno, bilo bi udobnije u farmerkama. Ali ja jednostavno poštujem pravila, i to je to. Ona su ista za sve. Meni to nije problem. Sigurno neću protestovati zbog toga.
-Da li te iznenadilo ponašanje Karlsena, koji je, da se tako izrazimo, napravio incident?
Volodar Murzin- Nimalo. Kod Magnusa stalno dolazi do takvih incidenata: i pravila oblačenja je kršio, i kasnio na mečeve, pa su ga svi čekali, i još nešto slično tome.
-Zar šahista kojeg mnogi nazivaju najboljim u historiji ne zaslužuje privilegije?
Volodar Murzin-On već ima beskonačne privilegije. Dok se mi svi guramo u zajedničkoj sali, on ima svoju VIP-sobu za odmor, gdje može da se priprema sa svojim trenerom između mečeva. To ima ogroman značaj. A to što njemu ranije nego drugima donose žrijeb? Iskreno, uopšte ne razumijem čime je nezadovoljan. To je isto kao da u tenisu svi serviraju sa osnovne linije, a neko izađe skroz do mreže i zabija loptice jednu za drugom. Bez obzira na to ko si, uslovi bi trebali biti jednaki za sve, sve treba da bude pošteno.
-Da li ti je žao što nisi uspio da igraš s njim u rapidu?
Volodar Murzin: Zapravo, Magnus u Njujorku nije bio u najboljoj formi. A s njim želiš igrati kada je na vrhunskom nivou. Tada možeš osjetiti na vlastitoj koži šta je sve sposoban da uradi. Igrao sam protiv njega u blitzu prošle godine na Svjetskom prvenstvu u Samarkandu.
Da li se osjetilo da je to 'medvjed' koji će te rastrgati? On je tada igrao izuzetno jako.
Volodar Murzin- Partija je bila solidna. Ali, kako se ispostavilo, u jednom trenutku sam imao značajnu prednost. Tek poslije partije sam shvatio da nisam iskoristio tu prednost. Završili smo remijem, ali sam igrao iz bolje pozicije.
„Nagrade ću dati mami“
-Da li si se susretao sa varalicama (čiterima)?
Volodar Murzin- U onlajn partijama to se dešava stalno. Radiš sve kako treba, a pozicija ti se uporno pogoršava. Kasnije pogledaš, a protivnik je sve poteze odigrao po prvoj liniji kompjuterskih analiza. Uživo sam se s tim susretao samo na dječjim turnirima. Sjećam se, igrao sam Evropsko prvenstvo za svoj uzrast i u prvom kolu mi je protivnik bio igrač s rejtingom 1600-1650, dok sam ja već imao preko 2000. Razlika je bila ogromna. Izgubio sam tu partiju. Došao sam u sobu i počeo analizirati – bila je to očigledno kompjuterska igra. To me baš izbacilo iz takta, bio je to težak udarac, i na kraju sam zauzeo samo sedmo mjesto.
-Da li su tvoj trener ili mama preduzimali neke korake?
Volodar Murzin- Ne, ostavili su sve kako jeste. Problem je što je varanje jako teško dokazati, potrebno je imati neoborive dokaze. U nedavnom slučaju s Kirilom Ševčenkom on je priznao krivicu samo zato što je postojala video-snimka. Ali varanje je zaista vrlo ozbiljan problem. Njegovom rješavanju treba pristupiti s punom ozbiljnošću i ne ignorisati ga.
— Za pobjedu ćeš dobiti vrlo pristojan iznos (90.000 dolara – prim. „Čempionata“). Dobar dodatak tituli?
Volodar Murzin- Za mene je ovo za sada najveći honorar u karijeri. Mogu potvrditi riječi svog trenera Mihaila Kobalije da imam veoma tešku životnu situaciju. Imam još četiri sestre, a mama nas sama odgaja. Ova pobjeda i ovaj novac su došli u pravi trenutak i mnogo će nam pomoći.
— Nagradu ćeš dati mami?
Volodar Murzin: Da. Ona će znati tim novcem bolje da upravlja.
— Očekuješ li promjenu odnosa sa strane Šahovske federacije Rusije?
Volodar Murzin: Znate, kada je izvršni direktor federacije bio Mark Gluhovski, on je organizovao službena takmičenja. Ali posljednje dvije godine nije bilo ništa, nikakve pomoći. Sve ide samo o vlastitom trošku. Na moju sreću, imam ličnog sponzora koji me podržava već šest godina, tako da me ova situacija više ne brine previše. Može se reći da sam na to navikao.
— Da li ti sponzor čak isplaćuje platu?
Volodar Murzin: Ne platu, već stipendiju – da, isplaćuje. A platu primam u Centru za sportsku pripremu. Sponzor pokriva troškove odlazaka na pripreme i takmičenja, rada s trenerom i stvara sve neophodne uslove za rad. Poklonio mi je i laptop.
— Sa kakvim ćeš raspoloženjem igrati blic?
Volodar Murzin- Igraću na pobjedu, svakako ne namjeravam da se opuštam.
— Sada vjerovatno više neće gledati na tebe s visine.
Volodar Murzin: To da, ali s druge strane, mnogi će željeti da pobijede svjetskog prvaka u rapidu, mogli bi početi da rizikuju, a to je moja šansa
— Kakvi su tvoji dalji planovi za turnire?

Volodar Murzin: Iskreno, ne znam. Nisu me često pozivali na turnire. Mislim da to nije samo zbog toga što nisam imao značajna dostignuća među odraslima, već i zbog toga što sam Rus. Nadam se da će se situacija promeniti i da će svetski šampion u rapidu biti pozivan na prestižna takmičenja.
— Zbog toga što si Rus, da li su nastale neke poteškoće?
Volodar Murzin: Niko mi nije odbio da igra partiju, ali da ne pruže ruku posle partije – to se dešavalo. Nije često, ali nije ni usamljen slučaj. Trudim se da se ne opterećujem takvim stvarima, već samo da igram šah. Odgovaram rezultatima, a ne riječima.