Roman Šogdžijev sa porodicom.
Foto Eteri Kublašvili / FŠR
17.02.2026.
Kako je uređen život šahovskog vunderkinda.
Četvrtog februara svoj 11. rođendan proslavio je jedan od najsjajnijih mladih šahovskih talenata na svijetu — Rus Roman Šogdžijev. Ovaj uzrast može se smatrati simboličnim u Romanovoj karijeri: sa 11 godina njegov izmišljeni vršnjak Hari Poter dobio je pismo iz škole magije, a naš sunarodnik je već uspio da obori nekoliko svjetskih rekorda, postavši najmlađi međunarodni majstor u istoriji i sakupivši impresivnu kolekciju velemajstorskih „skalpova“ i trofeja širom planete, onlajn i oflajn. Parafrazirajući Džoana Rouling, u našem svijetu teško je pronaći šahistu koji ne zna ime Romana Šogdžijeva!
Uspjeh ne bi bio moguć bez učešća cijele porodice Šogdžijev: njegovi roditelji, Savr i Saglara, ne samo da se trude da podrže sina, već na sebe preuzimaju i brojne izazove u odgajanju izuzetnog djeteta. O tome kako izgleda svakodnevni raspored mladog talenta, na šta se stavlja akcenat u vaspitanju djece, kako se gradi odnosi sa Federacijom šaha Rusije, kako se Roman motiviše i kako odmara mladi šahista, pročitajte u ekskluzivnom intervjuu čitave porodice Šogdžijev za „SЕ“.
Šogdžijev je zvanično postao najmlađi međunarodni majstor. Šta sada čeka mladog šahistu?
Zbog velikog opterećenja Roma može da spava 9–10, pa čak i 12 sati
— Savr, Saglara, od srca vam čestitam rođendan sina! Sa jedanaest godina Roma je međunarodni majstor čiji je rejting prešao granicu od 2400 Elo poena. Očigledno je da se u vrhunski sport ulaže mnogo resursa. A šta je konkretno potrebno da bi se odgojio šampion?
Savr — Najvažnije je ne ometati dijete da se bavi onim što voli, a još bolje — pomagati mu u tome. Ako govorimo konkretnije, po mom mišljenju, najvažnije je posvetiti sve svoje slobodno vrijeme djeci! Na primjer, ja već nekoliko godina nisam imao klasičan odmor, još od trenutka kada je Roma počeo da igra šah. Ali, s druge strane, porodica i ja nikada nismo toliko putovali kao ovih godina... (Smiješi se.)
Saglara — Nedavno smo izračunali u kojim smo gradovima i zemljama Roma i ja bili samo prošle godine. Malo smo se iznenadili, ali i obradovali tome što zahvaljujući šahu otkrivamo svijet! U odgajanju sportiste važno je sve: želja djeteta, spremnost roditelja da pomognu, režim, ishrana, sport, dobar trener, moralna podrška, značajna finansijska ulaganja i, naravno, ljubav. Svaka sitnica je važna, kao u satnom mehanizmu: ukloniš li samo jedan dio — sistem će se raspasti.
— Kako je organizovan Romin raspored: koliko sati trenira, koliko vremena posvećuje školi, a koliko spavanju? Da li je bilo potrebno prilagoditi raspored ostalih članova porodice?
Savr — Što se tiče školskog programa, Roma se školuje vanredno — nekoliko puta tokom školske godine polaže ispite. Održavamo opšte obrazovanje na nivou dovoljnom za dobijanje dobrih ocjena. Iskreno, školskih obaveza u Romanovom rasporedu nema mnogo: sat–dva, i to ne svaki dan. Sve ostalo vrijeme sin posvećuje šahu, uz obavezne pauze za sport, šetnje, putovanja na turnire i neposredne šahovske časove. Pošto je opterećenje za mozak veoma veliko, i san mora biti adekvatan. Može da spava 9–10, pa čak i 12 sati.
Saglara — Nije bilo potrebe za velikim promjenama u porodičnom rasporedu. Svako se bavi svojim poslom. Tata ide na posao, bira turnire, rješava organizaciona pitanja i bavi se dugoročnim planiranjem. Roma se bavi šahom. Katja (mlađa kćerka — prim. „SЕ“) ide u vrtić i na dodatne aktivnosti, donosi veselje i radost, igra se s Romom i zadužena je za stvaranje lagane atmosfere u kući. Na meni su domaćinstvo, logistika i kontrola. Veliku pomoć pruža baka, posebno kada Roma i ja putujemo na turnire ili treninge. Ona brine o ćerki i kući, a ujedno je zadužena za društvene igre, bajke i slatkiše!
Foto Eteri Kublašvili / FŠR
— Jedan od najtežih izazova za šahistu koji brzo napreduje jeste organizacija rada i trenažnog procesa. Mnogi čak drže u tajnosti imena svojih mentora. Kako je to riješeno kod Rome? Da li ima stalnog trenera i u čemu se sastoji podrška federacije?
Saglara — Mi svog mentora ne skrivamo. S Romom radi međunarodni velemajstor Evgenij Jurjevič Tomaševski, nekoliko puta sedmično uživo, a po potrebi su u kontaktu i onlajn, posebno tokom turnira.
Savr— Uzgred, Evgenij Jurjevič nije samo izvanredan šahista, već i brilijantan erudita — nalazi se među sto najboljih igrača svijeta u igri Šta? Gdje? Kada?. On je uvjeren da je za dostizanje vrhunaca u šahu neophodno širiti vidike, a ne zatvarati se isključivo u šeme otvaranja i taktičke kombinacije. Inače, Evgenij Jurjevič ima prijateljske odnose s našom porodicom. Na primjer, povremeno zajedno igramo u sportskim ligama „Šta? Gdje? Kada?“ u istom timu. Siguran sam da takav višestrani pristup značajno obogaćuje Romin trenažni proces.
Želimo da izrazimo iskrenu zahvalnost Federacija šaha Rusije na jedinstvenoj prilici da treniramo pod vođstvom tako izuzetnog mentora kao što je Evgenij Jurjevič Tomaševski. Svjesni smo da saradnja s velemajstorom tako visokog nivoa nije samo srećna okolnost za Romu, već rezultat rada federacije. Znam, na primjer, da se podrška pruža i drugim perspektivnim šahistima. Po mom mišljenju, takav pristup je apsolutno ispravan — omogućava da se talenti razvijaju širom zemlje.
Zato ću iskoristiti priliku da se zahvalim rukovodstvu FŠR — predsjedniku Andreju Vasiljevič Filatovu, izvršnom direktoru Aleksandru Vasiljeviču Tkačevom, kao i čirtavom timu naše sportske federacije. Zahvaljujući zajedničkim naporima federacije, trenera i šahovskih porodica, uključujući i našu, uspijeva se stvoriti okruženje u kojem talenat može u potpunosti da se razvije. A to je doprinos budućnosti ruskog šaha!
Glavni recept protiv nervoze jeste saznanje da te kod kuće vole ne zbog rekorda
— Koliko je danas teško pronaći sponzora za mladog šahistu? I koliko u naše vrijeme košta odgojiti vrhunskog sportistu u porodici?
Savr — Pronaći sponzora, pogotovo u šahu, nije nimalo lak zadatak. Naš sport nije toliko atraktivan za široku publiku. S druge strane, šah se u našoj zemlji oduvijek smatrao bogatstvom, tradicijom s dubokim korijenima. I mada je Rusija posljednjih godina donekle izgubila pozicije u svjetskom šahu, uvjeren sam da će se uskoro sve promijeniti nabolje! Nedavno je Romu podržao advokatsko biro „Koreljski, Iščuk, Astafjev i partneri“. To je strateško partnerstvo — oni razumiju da, ulažući u mladog šahistu, podržavaju i prestiž ruskog šaha.
Saglara — Kada je Roma tek počinjao da trenira, nismo očekivali da odgoj šahiste može biti tako skup. Ali zasad uspijevamo: pomažu nam i Federacija šaha Rusije, i advokatski biro, ponekad stigne i pomoć od ljudi koji žele ostati anonimni. A najvažnije je da imamo i glavnog sponzora — zaposlenog tatu.
— Romu često porede s njegovim vršnjakom, mladim Argentincem Faustinom Oro-m. Ruski navijači očekuju da naš dječak obori još neki record Argentinca, i često se to zaista i dešava. Donosi li to poređenje zdravu konkurenciju u vaš svakodnevni život ili je bolje djecu ne porediti i pustiti da sportska karijera ide svojim tokom?
Savr — Shvatamo da je poređenje Rome i Faustina prirodan dio sporta. Kada dva mlada talenta pokazuju sličan tempo napretka, mediji i navijači neminovno povlače paralele. Kako se mi odnosimo prema tome? Uglavnom se trudimo da o tim poređenjima razgovaramo bez emocija i da Romi objasnimo kako je mnogo važniji lični napredak: novi rejting, sposobnost da zadrži koncentraciju tokom partije. I što je najvažnije, uvijek zadržavamo prijateljski ton. Iskreno se divimo Faustinu i želimo mu uspjeh. Mislim da takav pristup u Romi razvija poštovanje prema protivniku i snažno ga motiviše na zdravo rivalstvo.
— Danas je javnost neizostavan dio života gotovo svakog sportiste. Kako zaštititi dijete od negativnosti na društvenim mrežama i u stvarnom životu? Osim klasičnog telefona s tipkama, naravno. I, poznavajući vas i Romu kao izuzetno otmjene ljude — kako spriječiti makar i nagovještaj „zvjezdane bolesti“?
Savr — Hvala na lijepim riječima! Što se tiče javnosti, već smo shvatili da je to neizbježan dio karijere savremenog sportiste. Dok je Roma još mlad, trudimo se da maksimalno ograničimo korišćenje društvenih mreža i interneta. Nema telefon, čak ni onaj s tipkama, ali tu su računar i tablet. U našem slučaju najefikasnije je objasniti mu koje aktivnosti će ga učiniti jačim, a koje će ga unazaditi. Imamo sreću — sin je toliko motivisan da je često i samo objašnjenje dovoljno. Ponekad čitava porodica zajedno gleda motivacione filmove, pa ih zaustavljamo da s djecom porazgovaramo o postupcima glavnog junaka.
Saglara — Roma je skroman dječak i trudimo se da pažljivo sačuvamo tu osobinu njegovog karaktera. A uopšte, glavni recept protiv bilo kakvih briga jeste saznanje da ga kod kuće vole ne zbog rejtinga i rekorda, već jednostavno zato što se rodio.
Foto Eteri Kublašvili / FŠR
Takođe je na pitanja „SЕ“ odgovorio sam Roman.
— Romane, čestitamo ti rođendan! Želimo ti nove uspjehe i trofeje! Hvala što si pristao da odgovoriš na nekoliko pitanja. Uprkos mladom uzrastu, već si mnogo postigao u šahu. Ipak, još mnogo toga je pred tobom. Kako postavljaš ciljeve?
Roman — Hvala na čestitkama. Želim da postanem svjetski prvak. Jednostavno želim. Bilo bi sjajno!
— Koji su ti sportski prioriteti?
Roman— Da se posvetim potpuno. I, naravno, da igram s punom snagom. Trudim se da dam maksimum u svakoj partiji.
— Kako biraš turnire?
Roman— Dobre i jake turnire biraju tata i trener. Teško da bi oni birali loše turnire, zato im ovdje vjerujem!
— Mnoge djeca u tvom uzrastu vode običan život — video-igre, školske diskoteke, odlazak u bioskop ili na kuglanje. Profesionalni sportista nema mnogo vremena za jednostavne radosti. Nije li ti ponekad padala na pamet misao: ne želim da igram, želim običan ljudski život — u bioskop i kafić, a ne za tablu na turniru?
Roman — Naprotiv, sjediti za tablom je sjajno! Nedavno, u novembru-decembru, odigrao sam dva turnira u jednom mjesecu. Poslije njih, želio bih da odigram i treći uzastopno. (Smiješi se.) Obični zabavni sadržaji mi u nekom trenutku postaju dosadni. Zapravo, bilo koja aktivnost osim šaha brzo mi dosadi.
— A kako se odmaraš? Samo nemoj reći da igraš šah onlajn nakon časa šaha za tablom.
Roman — Izvini, ali moram odgovoriti baš onako kako si rekao. (Smijeh.) Ali u posljednje vrijeme, ako imam slobodan minut, provodim je sa svojom sestricom: igramo se loptom, pravimo šaljivo mačevanje spužvastim štapovima, igramo „jurkanje“.
— Voliš li se takmičiti?
Roman — Naravno!
— Kako se ti lično osjećaš povodom toga što te često porede s Faustinom Orom? Da li ste prijatelji?
Roman — Odnosim se vrlo smireno. Ali, naravno, želim da ga sustignem i prestignem… Prijatelji nismo, rijetko smo se sretali. Jezička barijera takođe smeta. Ali zato imamo fotografiju!
Roman Šogdžijev i Faustino Oro.
Foto Iz ličnog arhiva porodice Šogdžijev
— Šta te motiviše?
Roman — Porazi me motivišu jako. Što je protivnik jači, to prije želim i sam da postanem jači.
— Kako ne izgubiti motivaciju ako uspiješ da postaneš svjetski prvak previše brzo — recimo, brže nego Gukesh D sa svojih 18 godina?
Roman — Uvijek ima nečemu da se teži.
— Čime bi se bavio kasnije, nakon što osvojiš svjetsku šahovsku krunu?
Roman — Podizanjem rejtinga, obaranjemi novih rekorda, pokušavao bih da osvojim što više turnira. Ponovo ću reći: uvijek ima da se teži negdje!
— Da li si već davao autograme navijačima na ulici ili na javnim mjestima?
Roman — Da, desilo se…
— Koji su najvrijedniji velemajstorski „skalpovi“ u tvojoj kolekciji?
Roman — Nadam se da su svi najvažniji trofeji još pred nama!
Alexandra Ponkratova
Нема коментара:
Постави коментар