Šah-mat! Aktuelna svjetska šampionka u šahu među djevojkama do osamnaest godina (pobjedu je odnijela na finalu u Brazilu) — učenica (a uskoro i brucoškinja) iz Sankt Peterburga Olga Karmanova. Redakcija portala Sobaka.ru razgovarala je s Oljom o tome može li od pješaka postati kraljica slušajući podkaste, zašto je velemajstoru potreban mozak matematičara, kako stoji stvar s konkurencijom u sportu i da li su ženski turniri zaista teži od muških. Spojler: nisu teži — zanimljiviji su!
Neko ide na ples, a ti u gambite i kombinacije — kako se to desilo?
Olga Karmanova: Moj put je počeo rano: sa sedam godina sam već igrala prve partije pod rukovodstvom Rimme Semjonovne Bakustine (majstor sporta, trener-profesor prve kategorije, trener kandidata za majstora i šahista prve kategorije, evropskih šampiona. Prim. red.). Upravo mi je ona razvila ljubav za šah.
Kao i većina djece, u početku sam išla na časove samo da bih se sklonila iz škole i provela vrijeme s drugarima. Sve je postalo ozbiljnije kad su počele da dolaze prve pobjede — osvajala sam pojedinačne i ekipne turnire, dobro nastupala na etapama Kupa Rusije. Upravo zahvaljujući tome sam i stigla do nacionalnog nivoa. Postala sam lider tog nivoa pomalo slučajno — dijelile smo prvo i drugo mjesto s još jednom djevojkom. Pobjedila sam jer sam bila uspješna u posljednjem kolu (pobjeda u posljednjem kolu takmičenja često donosi znatno poboljšanje pozicije u tabeli, kao i veće šanse za nagrade ili ukupnu pobjedu. Prim. red.). Tako sam, osvajanjem finala Kupa Rusije, stigla do Evrope.
Ko ti je sada mentor?
Olga Karmanova: Treninge imam sa Ruslanom Aleksandrovičem Kaštanovim (međunarodni majstor, trener Međunarodne šahovske federacije FIDE. Prim. red.). Već dugo radimo zajedno, razumijemo se i slušamo jedno drugo. Mislim da je to veoma važno. Ruslan Aleksandrovič me je „odgojio“, dao mi je onu neophodnu taktičku osnovu bez koje bi napredak u šahu bio gotovo nemoguć.
Ponekad mi u pripremama pomaže i Sergej Vladimirovič Ivanov (velemajstor, sarađivao s poznatim velemajstorima Maksimom Matlakovim, Aleksejem Goganovim, Aleksandrom Šimanovim, šampionkom zemlje među juniorkama Veronikom Ležjepekovom, kao i s jednim od najjačih estonskih velemajstora Aleksandrom Volodinom. Prim. red.). On je odličan mentor u profesionalnom smislu.
Ako govorimo o „duhovnim“ pomagačima u životu, to su svakako moji roditelji. Podržavali su me i nastavljaju da me podržavaju u svemu. Tata takođe voli šah, ali nije profesionalni sportista.
Uvijek si voljela da naređuješ kraljicama, topovima i kraljevima?
Olga Karmanova: Bilo je kriza. U jednom trenutku sam željela sve da napustim: uspjesi nisu djelovali tako značajno, a partije nisu bile naročito zanimljive. Roditelji su mi tada rekli da mogu slobodno da napustim sport ako više ne želim da se bavim time — uvijek su uz moju odluku i daju mi pravo izbora. Vjerovatno zato i nisam odustala. To je kao s tetovažama u pubertetu: kad ti konačno dozvole da je uradiš, želja odmah nestane. Poželjela sam da pokažem da mogu nešto da postignem u šahu, da volim to što radim.
Šta se nalazi u tvom šahovskom okeanu sjećanja?
Olga Karmanova: Prvo, naravno, prvenstvo Evrope. To mi je bio glavni podsticaj za dalji razvoj. Poslije toga sam i prešla kod Kaštanova, počela više da treniram.
Sjajno je prisjetiti se i prošlog Svjetskog prvenstva u Brazilu. Vidjeli smo krokodila: isplivao je iz kanala dok smo šetali. To sigurno nikad neću zaboraviti. Posebno me pogađa nostalgija za zajedničkim večerima s ekipom Rusije: sjećam se kako smo se okupljali uveče, igrali odbojku, jeli kokose.
Ispričaj nam nešto o pripremi za Svjetsko prvenstvo.
Olga Karmanova: Ovaj put sam prije svega bila na pripremama u Sočiju, gdje sam trenirala s ostalim članicama ženske reprezentacije. Uvijek se za turnire pripremam s trenerom: analiziramo otvaranja mojih protivnica, njihov stil igre. Približno isto radimo i tokom samog takmičenja. Prvo gledamo kako protivnik igra, pratimo njegove partije, pa onda odlučujemo kako da igram protiv njega. Uspješna strategija se bira u odnosu na protivnika. Na primjer, ako on voli napad, nekad je korisno usmjeriti napad na sebe. Protivnik uvijek može pogriješiti.
Da li, po tvom mišljenju, šah „razvija“ mozak i povećava inteligenciju? Postoje istraživanja koja tvrde da je veza između pravog poteza konjem i visokog IQ-a veoma jaka.
Olga Karmanova: Nisam imala period bez igre. Zato ne mogu po sebi da sudim. Ali gledajući kolege, mogu da kažem da su zaista svestrani i načitani ljudi, s njima je zanimljivo razgovarati o raznim temama, ne samo o sportu. Ipak, mislim da mnogo toga zavisi od ličnosti. Možda to čak ide i obrnuto: osoba s određenim intelektualnim sposobnostima počne da se bavi šahom, i onda mu ide lakše.
Kakve osobine mora imati dobar šahista?
Olga Karmanova: Mogu da napravim paralelu s matematikom — i nama, šahistima, važna je preciznost, kombinatorika, predviđanje. Stalno treba da računaš varijante, poteze. Za uspješan turnir to je od velikog značaja.
Pitanje iz doba interneta: može li se naučiti kako figure sarađuju preko podkasta i online časova?
Olga Karmanova: Naravno. Ima mnogo odličnih kurseva, video-lekcija, partija s objašnjenjima. Ako ih koristiš pametno, mogu mnogo da pomognu. Ali mislim da je ipak važno da neko prati tvoj razvoj — mentor, trener, neko ko vidi tvoje greške i vodi te. Šah je kao muzika: možeš sam da sviraš, ali s dirigentom sviraš koncert.
Da bi se šah savladao na visokom nivou, savjetujem da se uzimaju časovi kod profesionalnog trenera.
Olga Karmanova: Naravno, sve zavisi od toga s kojom ciljem neko ulazi u igru — mislim da uz veliku želju ništa nije nemoguće, ali ipak je uvijek bolje obratiti se stručnjaku.
Olga na Svjetskom prvenstvu u Brazilu (lični arhiv Olge Karmanove)
Brazilski krokodil koji je susreo šahovsku reprezentaciju Rusije
Kao što kaže laureat nagrade „TOP50“-2024, predsjednik jednog od najuspješnijih biotehnoloških holdinga u zemlji „Alkor Bio“ Dmitrij Polyntsev, da bi postao uspješan u svojoj oblasti, moraš biti čovjek-krokodil — i uvijek ići samo naprijed.
Sport bez stakla, stereotipi o autsajderima, IT budućnost
Kakva je situacija s konkurencijom u šahu?
Olga Karmanova: Bilo je dovoljno neprijatnih situacija — najviše boli kada dođe do sukoba s prijateljima ili poznanicima. Ali bez obzira na to, rekla bih da je naša zajednica prilično prijatna. Nije bilo ničega poput, recimo, modnog biznisa, gdje konkurenti jedni drugima stavljaju staklo u puder.
Na samom Svjetskom prvenstvu nisam bila jedina na postolju — sa mnom ga je dijelila Amina Kirbjakova (članica reprezentacije Kazahstana, međunarodni majstor FIDE; titulu je prepustila meni po dodatnim kriterijumima). Bilo mi je prijatno da razgovaram s njom, dobra je osoba. Nisam osjećala nikakvu zavist.
Najveći vrhunac rivalstva u našem sportu, po mom mišljenju, dešava se među djecom. Mali šahisti još nisu zreli, pa im je često motivacija da „bocnu“ protivnika. Kasnije, s godinama, to nestaje. Ipak, smatram da je zdrava konkurencija neophodna, bez nje je teško napredovati.
Naš sport je ipak „dvobojni“, pa je timski duh teže uhvatiti. Svi su više usmjereni na lični razvoj. Mislim da je to čak i prednost.
Kakav je tvoj stav prema stereotipu da je šah „muški sport“?
Olga Karmanova: Zapravo, koliko god to čudno zvučalo, mislim da je momcima u neku ruku stvarno lakše.
Vjerovatno zbog istorijskog starta: prvo Svjetsko prvenstvo za muškarce održano je 1886., a prvo žensko tek 1927. Ako pogledamo statistiku, žene čine nešto više od 15% ukupnog broja aktivnih igrača registrovanih u FIDE. Među velemajstorima žene čine svega oko 1%. Do 2024. godine, titulu velemajstora Rusije imaju 35 muškaraca i 15 žena.
Da, zaista ima mnogo više uspješnih dječaka nego djevojčica, ali to ne znači da je nama put zatvoren — naprotiv!
Olga Karmanova: U savremenom sportu sve je prilagođeno — postoje i muška i ženska takmičenja. Ponekad igram s momcima (korisno je ući s njima u okršaj!), ali s djevojkama je zanimljivije — one su emotivnije, dok je kod momaka stil mirniji.
Kako ti se dopao „Damin gambit“?
Olga Karmanova: Bilo je interesantno. Gledala sam ga opušteno, kao običnu seriju. Sa profesionalne strane, tamo malo šta odgovara stvarnosti, dosta je toga dramatizovano (posebno su seriju kritikovali mnogi zbog netačnosti u partijama: predaje poslije jednog poteza, ponude remija u pozicijama gdje to nije moguće, prim. red.).
To kod mene nije izazvalo negativne emocije: priča mi se dopala. Ne treba je uzimati kao vodič, već jednostavno uživati u priči i vizuelnom prikazu.
Sad, kao maturantkinji, čini se da ti o odmoru preostaje samo da sanjaš? Možeš li podijeliti akademske planove?
Olga Karmanova: Kombinovati profesionalnu igru s fakultetom teže je nego sa školom. Zato pokušavam pažljivo pristupiti pitanju svoje buduće karijere. Polagala sam na državnoj maturi predmete potrebne za IT-smjerove, i najvjerovatnije ću izabrati pravac povezan s tehnologijama i računarima. Nešto već znam o toj oblasti — moji roditelji su IT-jevci, pa mislim da bi mi slična profesija mogla odgovarati.
Nisi razmišljala da se u potpunosti posvetiš šahu?
Olga Karmanova: Želim da steknem obrazovanje i da uz to stignem i da igram. Volim naš sport, ali nisam sigurna da želim da mu se posvetim baš toliko intenzivno. Nažalost, teško je tako zarađivati za život. Lakše je, na primjer, postati trener. Imam jednog učenika kojem pomažem da se pripremi za takmičenja, ali vjerovatno ne bih mogla da uzmem još nekoga.
Dvije riječi: budućnost je neizvjesna.
Treniraš li sada?
Olga Karmanova: Da, aktivno se pripremam za Žensku višu ligu, koja će se održati u Lipecku od 25. juna do 6. jula.
Tekst: Margarita Tugareva
Нема коментара:
Постави коментар