8. jun 2025
Velemajstor Grebnev dobro je poznat čitaocima ChessOpen-a! On je jedan od onih koji vas neprestano tjeraju da ga pratite – osvojio je sve zlatne medalje na svijetu i u Aziji, pobjeđivao među omladincima, igrao za ekipu „Ruske šahovske škole“, a sada briljira i na seniorskom nivou. Prije nekoliko dana, trijumfovao je na velikom Dubai Open 2025, ostavivši iza sebe 182 šahista iz 37 zemalja, i osvojio najveću nagradu u dosadašnjoj karijeri – $11.000.
Naravno, željeli smo da saznamo više detalja… A ujedno i da pričamo o njegovom šahovskom razvoju, odnosu prema uspjesima i neuspjesima, nadama i očekivanjima, kao i o tome da li uskoro možemo očekivati smjenu generacija na ruskoj sceni – i koju ulogu u tom procesu on namjerava da ima. Zanimljivo – o čemu će biti naš treći intervju?
– Naš prethodni razgovor bio je prije otprilike godinu i po, nakon tvoje nove pobjede na omladinskom prvenstvu. Kako ocjenjuješ to vrijeme i smatraš li da si uspješno prešao u „odrasle“ šahovske kružne turnire?
Aleksej Grebnev – Da, prelazak se dogodio, i prošao je glatko, bez naglih skokova. Mnogi protivnici su mi već poznati – igrao sam s njima još na dječjim turnirima. Ako i budem igrao neki juniorski turnir uskoro, to će biti izuzetak. Da bi se prešlo na novi nivo, trebalo je dosta truda: morao sam da stičem praksu, isprobavam i ostvarujem svoje ideje, analiziram greške... Ukratko – spreman sam!
– Da li je takav prelazak zahtijevao dodatnu moralnu snagu? Da li ti je sada lakše ili teže? U omladinskim kategorijama su od tebe uvijek očekivali pobjedu, ali sada su i protivnici znatno jači...
Aleksej Grebnev – Naravno, nije lako kada se od tebe stalno očekuju pobjede, ali to mi je davalo dodatnu snagu da idem dalje – već na seniorskom nivou. Generalno, ne bih rekao da sam morao drastično da mijenjam sebe – rad je tekao planski i postepeno. U zavisnosti od turnira, mijenja se i jačina protivnika. Što je turnir jači, to mi je zanimljivije da igram, naročito kad postoji ograničenje za minimalni rejting – to me dodatno motiviše da pobijedim.
– Koji bi turnir posebno izdvojio kao prelazni trenutak u karijeri?
Aleksej Grebnev – Bez sumnje, to je učešće u superfinalu Prvenstva Rusije 2024. godine. Superfinale je za mene predstavljalo veliku podršku od strane Ruske šahovske federacije (formalno se nisam kvalifikovao – loše sam odigrao Višu ligu, osvojivši samo „+1“, ali su me ipak uključili među učesnike). Taj poziv mi je ulio samopouzdanje.
– Jesi li očekivao da ćeš biti potpuno konkurentan među najboljim igračima zemlje?
Aleksej Grebnev – Učešće na takvim turnirima donosi samopouzdanje, a teorijska priprema i praktično iskustvo omogućavaju ti da se približiš vrhunskim igračima. Konkurencija je veoma važna, ona omogućava napredak. (Svih 11 partija Aleksej je završio remijem i zauzeo 6. mjesto; bez poraza su turnir završila još samo trojica igrača – nap. E.A.)
– Imaš li osjećaj da nova generacija ruskih igrača brzo sustiže prethodnu? Da ste ti, Murzin, Nesterov, Zemljanski, Makarian već spremni da potisnete one koji su do sada vodili glavnu riječ u Rusiji?
Aleksej Grebnev – U Rusiji su uvijek postojali, postoje i postaće jaki šahisti… Ali reći da ćemo uskoro svrgnuti prethodnu generaciju – Griščuka, Andreikina, Artemijeva, Dubova – još je rano. Prvo moramo dostići njihove visine, pa tek onda možemo govoriti o smjeni generacija. Ne bih žurio sa zaključcima. Jasno je da nam razvoj naučno-tehnološkog napretka omogućava da postižemo rezultate u nešto mlađim godinama nego što je bio slučaj s njima, ali to je sve. To se uopšte vidi i kao globalni trend u šahu.
– Osjećaš li se kao jedan od lidera „novog talasa“ i da li ti to daje dodatnu snagu?
Aleksej Grebnev – Najmanje što mogu, jeste da pokušam da budem na tom nivou (smije se). Samopouzdanje crpim iz pobjeda na turnirima – naročito kad uspijem da pobijedim tamo gdje me nisu smatrali favoritom.
– Šta, po tvom mišljenju, razlikuje najbolje mlade ruske igrače od prethodne generacije – osim energije – i od mladih lidera iz drugih zemalja? (Ne govorimo sada o Indijcima – oni su posebna priča.) Možete li vi da izdržite konkurenciju, da budete bolji, da dostignete visine Karjakina, Nepomnjaščija?
Aleksej Grebnev – Teško je reći u čemu su razlike. Vjerovatno je dostupnost savremenih računara i nagli napredak šahovskih „mašina“ znatno pojednostavio pripremu i sticanje znanja. Velika količina, i to brzo promjenljivih informacija, povećava memorijske kapacitete svakog novog naraštaja. Ogroman broj turnira širom svijeta omogućava brzo sticanje iskustva i praktičnu primjenu znanja. Danas su jaki treneri pristupačniji – ima ih više i ne moraš živjeti u istom gradu s njima, dovoljan je internet. I tako dalje! Teorijska priprema postala je jedan od najvažnijih faktora konkurentnosti, a sama konkurencija je prešla na potpuno novi nivo. Kad je riječ o razvoju, ona je apsolutno ključna – glavni je podsticaj za napredak.
– Ranije si govorio da, osim planova za putovanja, praviš i listu željenih rezultata – što bi volio da postigneš… Ako uporedimo šta si želio i šta si postigao u 2024–2025, da li si „u plusu“? Ili ima „dugova“?
Aleksej Grebnev – Ne bih otkrivao svoje planove, ali – „dugova“ ima. I planiram da ih „zatvorim“ ove godine.
– Koje ciljeve postavljaš pred sebe u bliskoj, ali možda i malo daljoj budućnosti?
Aleksej Grebnev – Ništa novo: povećavati i zadržavati rejting, sticati više prakse…
– U poređenju sa mnogim mladim profesionalcima, igraš relativno malo. Planiraš li da igraš češće, i gdje? Šta stavljaš na prvo mjesto: biraš li turnire prema uslovima, nagradama ili nivou protivnika?
Aleksej Grebnev – Svoj kalendar pravim uzimajući u obzir zvanična takmičenja, jer igram za reprezentaciju Rusije. Prilikom izbora turnira, prije svega se orijentišem na sastav učesnika. Uvijek želim da igram protiv protivnika koji su jači od mene po rejtingu i igri, a za to je potrebno više učešća na međunarodnim turnirima.
– Kada ideš na neki open, ideš li s ciljem da ga obavezno osvojiš?
Aleksej Grebnev – Kao što je govorio Aleksandar Suvorov: „Loš je onaj vojnik koji ne sanja da postane general!“ (smije se). Ciljevi se razlikuju od turnira do turnira. Ali što su jači učesnici i gušća konkurencija, to je zanimljivije igrati – a i završnica bude često nepredvidiva. Sve češće se dešava da favoriti ne osvajaju jake turnire.
– Kada prilikom žrijeba dobiješ jačeg protivnika nego što si se nadao, više se raduješ jer će biti zanimljivo i možeš nešto naučiti, ili se razočaraš jer će biti teže pobijediti?
Aleksej Grebnev – To je svojevrsni ekstrem. Igrati protiv igrača višeg rejtinga, koji je fokusiran na pobjedu, zanimljivije je – jer, bez obzira na rezultat, dobijaš iskustvo koje će ti kasnije koristiti.
– S te tačke gledišta, kakav je za tebe bio Dubai Open 2025? Da li si smatrao da možeš da se boriš za pobjedu?
Aleksej Grebnev – Za mene je to bio „spontani“ turnir, nije bio u planu. Prijavio sam se u posljednjem trenutku, umjesto igrača koji nije mogao da učestvuje. Htio sam da se „iskupim“ za Prvenstvo Azije i Šaržu.
– Kakvo ti je bilo raspoloženje i jesi li se osjećao u formi? To ti je bio četvrti turnir zaredom, poslije Sočija, Prvenstva Azije i Šardže – otkud tolika energija? Ili su prosto protivnici bili slabiji?!
Aleksej Grebnev – Na prva dva turnira nisam se proslavio. Počeo sam da gubim motivaciju, ali dolazak mame mi je dao drugi vjetar u leđa. Smatram da sam Dubai Open odigrao dobro, „u jednom dahu“, iako sam ponegdje igrao oprezno. Povećao sam rejting, a osvojiti prvo mjesto na turniru je, bez sumnje, uvijek prijatno.
– Kako je došlo do remija u samo četiri(!) poteza nakon tri pobjede na startu? Nije li to izgledalo prilično ružno, kad se na prvoj tabli partija demonstrativno završi za minut…
Aleksej Grebnev – Moj protivnik je zakasnio, a kad je došao, već je odlučio da ponudi remi, ili da ga kasnije „iznudi“. Procijenio sam sve okolnosti i prihvatio sam… Moram reći da sjedeći za tablom, i donoseći odluku tokom partije, znaš i osjećaš više nego neko ko to gleda sa strane.
– Koju bi partiju nazvao ključnom za sebe na turniru?
Aleksej Grebnev – Mislim da je to pobjeda nad Indijcem Rohitom u 7. kolu. Ona mi je omogućila da se učvrstim među liderima.
– Kada je postalo jasno da ćeš najvjerovatnije biti pobjednik turnira, da li se promijenio odnos organizatora prema tebi? Da li si se osjećao kao važna ličnost? I kakav je osjećaj stajati na najvišoj stepenici?
Aleksej Grebnev – Promijenilo se jedino to što su počeli više da me fotografišu – ranije su uglavnom slikali svojeiIndijce, kojih je bilo mnogo (smije se). Bilo mi je jako drago da dobijem pehar i da shvatim da sam pobjednik velikog turnira, posebno nakon dva ne baš uspješna nastupa u UAE.
– Da li si ikada ranije osvajao takvu nagradu? I hoće li to promijeniti tvoj život?
Aleksej Grebnev – Ovo je moja najveća nagrada do sada. Hoće li nešto promijeniti u mom životu – o tome još nisam razmišljao…
– Šta možeš reći o ostalim našim momcima, prije svega o Zemljanskom? Da li ti Ivan već „gazi za petama“?
Aleksej Grebnev – Imamo sada mnogo mladih, zanimljivih i perspektivnih momaka, kao što su Savva Vetohin i Artem Uskov, koji su u raznim trenucima postizali odlične rezultate, u skladu s ciljevima koje su sebi postavili. Ivan, naravno, privlači pažnju i jasno ide ka svojim ciljevima. Od početka ove godine, mnogi ruski šahisti su se istakli ne samo na velikim međunarodnim turnirima, već su i postavljali lične rekorde.
– Na prethodna tri turnira uz tebe je bio član ekipe „Ruske šahovske škole“ – Paravjan, ali u Dubaiju ga nije bilo. Je li „splasnuo“? Inače, je li ti važno da si okružen ljudima iz svoje ekipe?
Aleksej Grebnev -– Od malih nogu sam na turnire išao uglavnom sam, tako da prisustvo drugih ne utiče posebno na moju igru i raspoloženje… Naravno, uvijek je prijatno kad je pored tebe neko poznat, s kim možeš da se posavjetuješ, tim prije što je u okviru „Ruske šahovske škole“, za čiji tim igram već dvije godine, David uvijek bio u ulozi starijeg mentora, može se reći „igrajućeg trenera“. Što se tiče toga da li se „snašao“ – iza njega je velika škola, ne mogu ništa da tvrdim, moguće je da je imao druge planove.
– Pratiš li nastupe članova tvoje ekipe – Nesterova, Šuvalove i ostalih?
Aleksej Grebnev – Da, naravno. Pratim sve – držim ruku na pulsu.
– Da li ti se dopada atmosfera i duh koji vlada u „Ruskoj šahovskoj školi“?
Aleksej Grebnev – Apsolutno! „RŠŠ“ se aktivno bavi i obrazovnim i društvenim radom, pruža podršku i razvija mlade talente. I to ne samo u glavnoj djelatnosti, već i kroz seniorski i dječiji tim. Organizuju pripreme, stvaraju pozitivnu atmosferu. Za takvu ekipu stvarno želiš da se boriš. Mogu da kažem da takvo nešto nisam vidio nigdje drugo – zajednička analiza partija poslije kola, neformalno druženje, uz dozu šale i smijeha, sve to jača timski duh.
– Da li bi volio da u skorijoj budućnosti postaneš šampion Rusije – i pojedinačno i sa ekipom „RŠŠ“?
Aleksej Grebnev – Pobijediti na takvim turnirima biće izuzetno teško, ali to je svakako jedan od mojih ciljeva u narednim godinama!
– Još jednom čestitke na pobjedi, i želimo ti nastavak pobjedničkog niza…
Aleksej Grebnev – Hvala.
Tekst: Evgenij Atarov
Foto: Dubai Open 2025
Нема коментара:
Постави коментар