Ukazom Predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina od 16.06.2025. br. 399 „O dodjeli državnih nagrada Ruske Federacije”, poznati velemajstor, zaslužni trener SSSR-a, dugogodišnji sekundant A. Karpova, pobjednik i laureat mnogih međunarodnih takmičenja, Jurij Balašov, odlikovan je Ordenom časti „za zasluge u razvoju fizičke kulture i sporta, dugogodišnji savjestan rad”.
Šahovski savez Rusije još jednom čestita Juriju Sergejeviču na visokom državnom priznanju i podsjeća na ključne tačke njegove slavne karijere.
Jurij Balašov rođen je u gradu Šadrinsku u Kurganskoj oblasti. Odrastao je u velikoj radničkoj porodici, gdje su šahovska polja bila visoko cijenjena. Šah ga je naučio da igra stariji brat Aleksandar, koji je kasnije postao kandidat za majstora, dok je njihova sestra Tamara dostigla prvu kategoriju. Sam Jurij je ispunio normu za prvu kategoriju sa 12 godina – u to vrijeme to je bilo značajno dostignuće – a sa 15 je postao najmlađi majstor u zemlji.
Već tada su stariji drugovi, velemajstori Geler i Bagirov, sa čuđenjem govorili o zadivljujućem teoretskom znanju mladog Balašova: „On poznaje teoriju bolje od mnogih velemajstora!” Kako se pokazalo u godinama koje su uslijedile, Balašov nije bio samo stručnjak za teoriju otvaranja. Odlično je razumio poziciju, snalazio se u kombinacionoj igri, precizno igrao završnice. Osim toga, njegovu igru krasila je nevjerovatna hladnokrvnost u opasnim pozicijama, kao i dalekosežno i precizno računanje varijanti.
Jurij Balašov bio je jedan od prvih učenika (i u doslovnom i u prenesenom smislu) čuvene škole Mihaila Moisejeviča Botvinika. „Tek prisustvom na predavanjima koje je držao Botvinnik, stekao sam pravo shvatanje kako treba raditi na sebi u šahu”, prisjećao se Balašov.
Godine 1967. upisao je šahovsko odjeljenje Moskovskog instituta fizičke kulture; njegov diplomski rad bio je posvećen stvaralaštvu Roberta Fišera. Nije slučajno što ga je Mark Tajmanov 1971. godine pozvao kao stručnjaka za Fišera da mu bude pomoćnik u meču protiv američkog genija. Ipak, zaustaviti velemajstora s druge strane okeana, koji je jurišao ka tituli svjetskog šampiona, Tajmanov nije uspio. Mada je, za razliku od Benta Larsena (koji je takođe izgubio od Amerikanca bez osvojenog poena), upravo zahvaljujući radu svog štaba – među kojima je Balašov imao ključnu ulogu – dolazio do odličnih pozicija iz otvaranja!
Godine 1970. Balašov prvi put postaje šampion Moskve, a na prvenstvu SSSR-a zauzima časno četvrto mjesto. Međunarodni velemajstor postaje 1973. godine, a nastupio je na čak 15 prvenstava SSSR-a! Iako nikad nije bio prvi, gotovo da nije poznavao neuspjeh. Godine 1976. bio je drugi (iza Karpova; bio je glavni konkurent 12. svjetskom šampionu tokom čitavog turnira i prepustio mu titulu tek pri samom finišu), 1979. dijelio je 3–4. mjesto sa Kasparovom, 1980. – 3–5. sa Romanišinom i Jusupovim, a 1986. dijelio je 2–7. mjesto.
U karijeri Balašova – učesnika četiri među-zonska turnira, prvog laureata brojnih velikih međunarodnih takmičenja, pobjednika Svjetske šahovske olimpijade (1980) i evropskih prvenstava sa reprezentacijom SSSR-a – bilo je mnogo blistavih uspjeha. Uz to, Jurij Sergejevič se odlično dokazao ne samo kao šahista-praktičar, već i kao trener. Bio je sekundant Anatolija Karpova u tri meča za svjetsku titulu (1978, 1981. i 1984. godine). Miran, ćutljiv, suzdržan i čak pomalo flegmatičan, prirodno se uklopio u Karpovljev tim, dugi niz godina pomažući svom drugu u borbi za svjetski tron. Pobjede Karpova bile su u velikoj mjeri zasluga trenerskog štaba, u kojem je Balašov imao istaknutu ulogu. Posjedujući enciklopedijsko znanje, kao stvaralački raznovrstan šahista, umio je besprijekorno da procijeni poziciju i predloži najracionalniji put ka rješavanju problema.
Tokom posljednjih 10 godina, Jurij Balašov je ostvario impresivne uspjehe na najvažnijim veteranskim takmičenjima. Višestruki je šampion Rusije među veteranima, kao i laureat državnih prvenstava u klasičnom, rapid i blic šahu. Višestruki je svjetski i evropski prvak među seniorima u sastavu reprezentacije Rusije. A 2018. godine Balašov je podijelio 1–2. mjesto (srebrna medalja) na pojedinačnom Svjetskom prvenstvu za seniore.
Danas Jurij Sergejevič i dalje učestvuje na takmičenjima, pri čemu se velemajstor uspješno nadmeće ne samo na veteranskim turnirima.
Za dostignuća u oblasti šaha, Jurij Sergejevič je odlikovan Ordenom „Prijateljstvo naroda“, a nosilac je i titula „Zaslužni trener SSSR-a“ i „Zaslužni trener FIDE“.
Balašovljeva supruga Jelena je šahovski majstor i trener, autor nekoliko udžbenika za djecu. U porodici Balašov ima tri kćerke i dva sina.
Možda ni sve nabrojane zasluge ne mogu ni približno da prikažu šahovsku snagu Jurija Sergejeviča u godinama kada je njegov talenat bio na vrhuncu. Uglađen repertoar otvaranja, duboko poziciono razumijevanje, vrhunska tehnika – pred Balašovom su često ustuknuli i najveći igrači šahovskog svijeta. Zaista je imao sjajan rezultat protiv mnogih svjetskih prvaka i kandidata za titulu. Zamislite – legendarni šahista je sjedio za tablom naspram ovih veličanstvenih igrača, počevši od Mihaila Botvinika, pa sve do Vladimira Kramnika! A na turnirima iz perioda prije 5–10 godina, Jurij Sergejevič, i dalje sa velikom praktičnom snagom, ispitivao je za tablom tada još veoma mlade Andreja Esipenka i Volodara Murzina!
Prije nekoliko godina na ruskim bioskopskim platnima prikazan je film „Šampion svijeta“ s Ivanom Jankovskim i Konstantinom Habenskim u glavnim ulogama, koji prikazuje veličanstveno rivalstvo između Anatolija Karpova i Viktora Korčnoja, fokusirajući se na mečeve iz Moskve 1974. i, u najvećoj mjeri, iz Bagija 1978. godine. Ulogu Jurija Balašova u filmu tumačio je glumac Mihail Trojnik. Jurij Sergejevič mi je pričao da je prema samom filmu imao ambivalentna osjećanja, ali je naglasio da se Trojnik zaista trudio – dolazio mu je u posjetu, ulazio u lik, i da su zajedno – glumac i velemajstor – učinili sve što su mogli.
Jurij Balašov je vrlo suptilan i dostojanstven čovjek. Mogao bi mnogo toga da ispriča, ali se uvijek plašio da ne ispadne neskroman, iako je njegov doprinos uspjesima Anatolija Karpova ogroman. Drugi istaknuti trener Anatolija Evgenjeviča, Igor Arkadjevič Zajcev, više puta se izjašnjavao o meču u Bagiju i nalazio dublju logiku u tome što je Viktor Korčnoj u odlučujućoj partiji primijenio rizičnu Pirc-Ufimcevu odbranu, umjesto klasičnih načina odbrane poput otvorene španske ili francuske, gdje bi se dobijala pozicija s izolovanim pješakom.
U filmu „Šampion svijeta“ odlučujućoj, 32. partiji, posvećeno je posebno mjesto – sa telefonskim pozivima junaka Jankovskog voljenoj djevojci u Moskvu i prilično veselim analizama u autu na putu ka partiji – ali bilo bi važno da istorija sačuva svjedočanstva o tome kako je sve zaista bilo.
O jednom nevjerovatno teškom i danas gotovo zaboravljenom momentu pred najvažniju partiju s političke i istorijske tačke gledišta – onu pri rezultatu 5:5 (meč se igrao do 6 pobjeda) – Jurij Balašov je progovorio samo jednom, i to 2012. godine, na sajtu ChessPro.
„U intervjuu objavljenom 9. maja 2012. velemajstor Evgenij Vasjukov prisjeća se meča za svjetsku titulu između Karpova i Korčnoja, koji se odigrao tačno prije trećine vijeka. U cilju razjašnjavanja istine, želio bih da iznesem svoje viđenje, jer sam na tom meču bio u ulozi sekundanta svjetskog prvaka.
Saradnju s Karpovom sam obnovio 1977. godine. U martu 1978. preminuo je njegov trener Semen Abramovič Furman. U tom trenutku Karpov, Talj i ja učestvovali smo na međunarodnom turniru u Bugojnu. Tada mi je Karpov predložio da preuzmem rukovođenje njegovim trenerskim timom. S Taljem je već ranije postignut dogovor da mu pomaže, ali Talj nije želio formalno postati trener ili sekundant. Na meču u Bagiju, sjajno je kombinovao novinarski rad s radom u našem stručnom štabu… Ipak, Karpov je želio da još jednom testira potencijalne pomoćnike, pa je organizovao zajedničke pripreme, nakon kojih je donio konačnu odluku – da u Bagio povede i Zajceva kao dodatnog trenera.
O ovom meču je napisano mnogo. Ne želim da se ponavljam, reći ću samo da bi, po mom mišljenju, sve bilo prirodno da je Karpov uspio ostvariti šestu pobjedu negdje oko 24. partije. Zaista, između 18. i 26. partije (taj period je trajao više od mjesec dana) Karpov je imao četiri partije u kojima je mogao da pobijedi. Ali u šahu – čak i u mečevima za svjetsku titulu – dešavaju se nevjerovatne stvari. Na kraju je pobijedio u 27. partiji, ali je odmah zatim izgubio 28. partiju, u otvorenoj varijanti španske partije. Tada nam je šef delegacije V. D. Baturinski saopštio da iz Moskve u Bagio dolazi Vasjukov, koji će donijeti nove ideje u otvorenoj varijanti španske, koje je pronašao velemajstor Efim Geller.
I evo dolazim do glavnog razloga zbog kojeg sam odlučio da napišem ovaj tekst. Vasjukov tvrdi da je poslat u Bagio u najtežem trenutku, kada je rezultat bio izjednačen. Kaže da je Karpovu savjetovao da uzme tajm-aut i ode u Manilu da gleda finale Svjetskog prvenstva u košarci. Navodi i da smo u Karpovljevom odsustvu unaprijedili varijantu otvaranja u kojoj je imao problema. Pokušaću da osporim sve te tvrdnje.
Vasjukov je iz Moskve poletio pri rezultatu 5:3. Dok je stigao – rezultat je postao 5:4. Pri njegovom prisustvu rezultat se izjednačio.
O tome da li uzeti tajm-aut – uopšte nije bilo rasprave. U posljednje četiri partije Karpov je osvojio samo pola poena, i tajm-aut je bio neophodan.“
Ideja da Karpov otputuje u Manilu prije 32. partije pripadala je poznatom stručnjaku u oblasti sportske medicine – Valeriju Nikolajeviču Krilovu, koji je boravio u Bagiju tokom čitavog meča. U listu Sport-ekspress od 11. maja 2012. objavljen je veliki intervju s Krilovim, u kojem je detaljno opisao i ovu epizodu.
Dodao bih samo da se, prije nego što je s tom idejom otišao kod Sevastjanova, Krilov prethodno posavjetovao s nama trenerima i dobio našu podršku.
A sada o pripremi za 32. partiju, za koju smo imali dva dana. Tog jutra smo se svi okupili i zamolili Vasjukova da nam pokaže ono što je smislio Geller. Vasjukov je počeo nešto da pokazuje, ali ispostavilo se da sve to već poznajemo. Na kraju se ispostavilo da se Vasjukov ne može sjetiti te ideje zbog koje je, zapravo, i poslat u Bagiо. Bio je to veoma težak i neprijatan trenutak.
Tada sam, iako sam bio najmlađi član našeg trenerskog tima, ali i prvi sekundant, morao da pokažem inicijativu. Rekao sam Vasjukovu da se vrati u hotel i pokuša da formuliše svoju zamisao u tom varijanti. Zamolio sam Mihaila Nehemjeviča da pođe s njim i pokuša da mu pomogne. Iskreno govoreći, nisam vjerovao da će to uroditi plodom.
Ali desilo se čudo. U čuvenom romanu V. Bogomolova „U avgustu četrdeset četvrte“ postoji izraz – „prokuckati kroz indirektne metode“. Nešto slično uspio je da postigne Talj. Poslije tri sata Talj i Vasjukov su se vratili, i već po sjaju u Taljevim očima bilo je jasno da su uspjeli. I dalje mi je misterija kako je Talj uspio da navede kolegu na pravu misao.
Tako smo pronašli odgovarajući redoslijed i niz poteza, i ostalo je samo da sve detaljno analiziramo. Sljedećeg dana vratio se i vidno osvježeni Karpov, i nakon kratke diskusije odlučeno je da se partija započne potezom 1.e2–e4.
U 32. partiji Korčnoj je odabrao težak varijantu Ufimcevljeve (Pircove) odbrane i izgubio, bez stvarnog otpora. Karpov je odbranio titulu svjetskog prvaka, a naš višemjesečni rad (skoro cijele 1978. godine) bio je dostojno nagrađen. Meni i Zajcevu dodijeljeno je zvanje „Zaslužni trener SSSR-a“, a takođe smo nagrađeni Ordenom prijateljstva naroda.
Meč u Bagiju zauzima posebno mjesto u mom šahovskom životu. Ni na jednom drugom takmičenju nisam radio toliko mnogo i toliko intenzivno. I nikada cijena rezultata nije bila tako visoka..."
(Jurij Balašov)
Želimo Juriju Sergejeviču optimizam, snagu i zdravlje! Nedavno je na Gogoljevski bulevaru sa velikim entuzijazmom obilježena 50-godišnjica osvajanja krune od strane Anatolija Karpova. Ali jubileji se ne završavaju, i vrijeme da se ponovo prisjetimo bitke sa moćnim Viktorom Korčnojem doći će za tri godine.
I što je najvažnije – da glavni kovači jedne od najvećih pobjeda sovjetskog sporta XX vijeka tada budu sa nama!
Нема коментара:
Постави коментар