Piše: Natalija Marjančik
Danil Dubov je zapažena ličnost na početku šahovske 2025. godine.
Na Svjetskom prvenstvu u brzopoteznom šahu u Njujorku nije došao na partiju protiv američkog velemajstora Hansa Niemanna, što ga je koštalo prolaska u plej-of. Prema zvaničnoj verziji, Dubov je prespavao.
Međutim, u razgovoru s Levijem Rozmanom na YouTube kanalu Take Take Take, Danil je nagovijestio mogući protest protiv varanja: „Kada se desi nešto slično, ako nisi idiot, znaš šta se zapravo dogodilo. I ja znam, Levi, da ti nisi idiot.“
Šef ruskog šaha Andrej Filatov strogo je kritikovao Dubova, optuživši ga pritom za neprofesionalizam:
„Država, poreski obaveznici investirali su u šahiste kako bi se obrazovali i razvijali kao igrači. I mnogi, postigavši određeni uspjeh, zaboravljaju da nisu oni izuzetni, već da ih je naša ruska šahovska škola, uz sredstva države i poreskih obaveznika, oblikovala i omogućila im da postanu veliki šahovski profesionalci.“
Sam Dubov je spreman igrati protiv Niemanna, ali pod uslovom da se prethodno održi test na detektoru laži s pitanjima o varanju. Za takav meč već se pojavio mecena – Vadim Rozenštejn je ponudio nagradni fond od milion dolara.
Još uvijek nema jasnih informacija o formatu i datumu. Međutim, Niemann je već pozvan na prestižni ruski turnir "Aeroflot Open".
Razgovarali smo s Dubovom o ovom "uspavanom" sukobu.
"Šta će biti ako na Aeroflotu žrijeb ponovo spoji tebe i Niemanna? Vidjećemo kako ću tada stajati sa snom."
– Partija s Niemannom, koju si "prespavao", koštala te najmanje 11 hiljada dolara – razliku između osmog i desetog mjesta. Mogao si pokriti troškove putovanja u New York. Da li žališ zbog toga?
Danil Dubov- Prvo, nemoj brinuti, na kraju puta sam ipak bio u plusu – igrao sam i rapid. Drugo, ako ljudi moj postupak vide kao izjavu, onda to svakako izgleda ozbiljnije kada se odričeš nečega značajnog.
– Ta partija je precrtala tvoju šansu da se boriš za titulu svjetskog šampiona. Da li ti je žao zbog toga?
Danil Dubov- Ovdje nije riječ o novcu. Ta partija je precrtala sasvim realnu šansu da se borim za titulu svjetskog šampiona. U tom trenutku razlika između prvog i osmog mjesta nije bila bitna. Međutim, iznenađuje me što mnogi misle da bih, da sam izašao da igram protiv Niemanna, sigurno prošao u nokaut fazu. Ljudi nekako ignorišu činjenicu da sam igrao protiv Niemanna četiri kola prije kraja.
– Ali nakon te partije si napravio veliki povratak, pobijedio si tri partije zaredom?
Danil Dubov – Nakon te partije sam pobijedio tri uzastopne partije, što je, zapravo, prilično herojski povratak, i ponosan sam na to. Ali ni to nije bilo dovoljno. Dakle, čak i da sam pobijedio Niemanna, trebao bih pobijediti još bar jednu partiju i ne izgubiti nijednu.
– Zašto misliš da si morao pobijediti Niemanna?
Danil Dubov– I zašto bih ja morao pobijediti Niemanna? Ta logika je takođe čudna.
– Ali da si došao na partiju s Niemannom i izgubio – da li bi ušao u nokaut fazu pod uslovom da pobijediš u tri preostale partije?
Danil Dubov – To ima veze sa sistemom dodatnih kriterijuma. Na Svjetskom prvenstvu je korišten takozvani skraćeni Buholc. To je zbir poena svih tvojih protivnika: onaj ko ima više, prolazi u sledeći krug.
Ali pravila su takva da, ako partija nije odigrana, za tog protivnika dobiješ nulu. Dakle, čak i da sam izašao na partiju s Niemannom i izgubio u dva poteza, njegovi poeni bi ušli u moj dodatni pokazatelj i to bi bilo dovoljno da uđem u osmoricu.
– Da li bi to sigurno bilo dovoljno?
Danil Dubov- Ponovo: ne trebamo razmišljati kao da je partija s Niemannom bila u posljednjem kolu i da je bilo dovoljno da se pojavim na njoj da bih ušao u nokaut fazu. U tom trenutku niko nije znao kako će se sve odvijati.
– Kako gledaš na pozivnicu za Nimanna na "Aeroflot Open"?
Danil Dubov – Iskreno, nisam baš razumio smisao te pozivnice. Na Twitteru sam naišao na dobru šalu: nije li to možda prijetnja? Postoji li mogućnost da zaigra? Ne znam, procjenjujem je kao nisku. Ali ako je spreman, neka igra.
– Da li je taj turnir u tvojim planovima?
Danil Dubov – Postoji ta mogućnost. Htio bih da nastupim na "Aeroflotu".
– A ako žrijeb ponovo spoji tebe i Nimanna?
Danil Dubov – To je samo hipotetički scenarij. Ako se to zaista dogodi, vidjećemo kako će mi biti sa snom.
"Glavni poreski obaveznik koji mi je pomogao je – moj otac"
– Hajde da pričamo o "problemima sa snom". Da li te iznenadila oštra reakcija predsjednika FŠR Andreja Filatova?
Danil Dubov– Ne previše. Jedino što me nije baš razočaralo, ali mi je bilo neugodno, jeste to što su ruski šahisti u Njujorku postigli ogroman uspjeh, osvojili dvije titule, a umjesto da im se oda priznanje, sada su krenule nekakve rasprave i prepucavanja.
Naglašavam: moji lični odnosi s Andrejem Vasiljevičem su bili raznoliki, ali na poslovnom nivou su uvijek bili dobri. Nemam nikakvih zamjerki prema njemu, uključujući i ovu izjavu.
Mislim da je Andrej Vasiljevič rekao upravo ono što je mislio. To je moguća tačka gledišta. Ali sve te izjave ne znače da između nas postoji konflikt.
– Da li si razgovarao s Filatovom nakon te izjave?
Danil Dubov: – Pisao sam mu: "Ako vas zaista zanima zašto sam prespavao, možete me direktno pitati."
Jedino što mogu komentarisati na njegovu izjavu jeste dio o novcu poreskih obveznika. U mojoj karijeri se desilo da je glavni poreski obaveznik koji mi je pomogao – moj otac. Ti razgovori o tome "kako to, šta radiš s državnim novcem" počeli su još kad sam pomagao Magnusu (2021. Dubov je bio u timu Carlsena prije meča za svjetskog šampiona protiv Jana Nepomnjaščija – Sports).
Mogu smiriti naše revnosne trezorske čuvare koji dijele državni budžet kao svoj: već pet godina nemam nikakvu platu od Ruske šahovske federacije. Ne brinite, takvog besposličara kao što sam ja ne hranite.
– Ko je platio tvoje putovanje na Svjetsko prvenstvo u Njujork?
Danil Dubov – Pošto prilično dobro igram šah, dio troškova je pokrila FIDE. Po pravilima, oni djelimično finansiraju putovanja ljudima s određenim zaslugama. Daleko od toga da su sve pokrili, ne brinite. I iz svog džepa sam dosta potrošio.
– Koliko?
Danil Dubov – Ne želim da navodim tačnu cifru, ali radi se o petocifrenom iznosu u dolarima.
– Volodar Murzin je rekao da je jedva dobio američku vizu. Kako je bilo kod tebe?
Danil Dubov– Kod mene je sve prošlo odlično. Lijepo je pohvaliti kada zaista ima razloga. FŠR je ponudila pomoć pri dobijanju viza, koliko sam shvatio, svim ruskim šahistima koji su planirali put u Njujork. Pomogli su nam da preko Ministarstva sporta dobijemo sportsku vizu.
Meni su zakazali na razgovor u Taškentu. Završio sam ga za otprilike 30 sekundi, a većina igrača je imala isto iskustvo. Izgleda da je sve već bilo unapred dogovoreno.
– Zašto ne primaš platu?
Danil Dubov – Postoji nekoliko formalnih prepreka koje to otežavaju. Nemam nikakvih zamjerki niti bilo šta lično protiv toga. Ovo sam pomenuo ne u smislu "sažalite se na mene i dajte mi novac", već jednostavno da umirim nesretne poreske obaveznike – oni meni ne plaćaju. Za sada se dobro držim i bez plate.
– FŠR zahtijeva od vrhunskih šahista da potpišu ugovore prema kojima su, u slučaju promjene zemlje u roku od 10 godina, obavezni da nadoknade sve sponzorske troškove za njihovu pripremu. Šta misliš o tome?
Danil Dubov – Lično za mene, kao profesionalca, to nije povoljno. Za FŠR, kao organizaciju – sasvim suprotno.
– Objasni?
Danil Dubov – Ugovor ne predviđa samo nadoknadu novca. Radi se o sponzorskoj podršci, treninzima s trenerima i slično. Za mlade šahiste koji sebi to ne mogu u potpunosti priuštiti, vjerovatno je ovo sjajna prilika.
Motivacija Andreja Filatova je takođe razumljiva. S obzirom na političku situaciju, vjerovatnoća da neko podigne svoj rejting na državnom trošku i zatim pređe, recimo, u američku šahovsku federaciju, nije zanemarljiva. On želi da se osigura od toga. Nekima će takav stav biti prihvatljiv, nekima ne, ali u tome ima logike.
Međutim, prema mom iskustvu s organizatorima turnira, potpisivanjem takvog ugovora mijenja se tvoj status. To može otežati učešće na nekim vrhunskim međunarodnim turnirima. Dakle, ta je situacija dvosjekli mač.
– Čula sam od nekoliko igrača da je sada veoma teško učestvovati na velikim turnirima s ruskim pasošem.
Danil Dubov – Ha-ha, i ja sam to čuo. Zapravo, postoji nijansa koju sam nedavno razjasnio, jer me to ranije nije toliko zanimalo. Pokušaću objasniti jasno.
Poenta je u tome da, ako imaš rusko sportsko državljanstvo i igraš na bilo kojem međunarodnom turniru, pored tvog imena stoji zastava FIDE. To su pravila neutralnog statusa. Međutim, u zvaničnom FIDE sistemu, na njihovoj stranici, i dalje ćeš imati rusku trobojku.
Istovremeno, možeš pisati FIDE i zatražiti službeni prelazak pod njihovu zastavu. To je potpuna neutralnost. Tako se dešava da ljudi u protokolima imaju iste zastavice, ali im je status drugačiji. Tako je bilo i u Njujorku.
– Koja je svrha toga?
Danil Dubov – Taj status je važan za organizatore međunarodnih turnira. Ove godine planiram dosta da igram: napravio sam kalendar kako bih se borio za bodove FIDE Ciklus, želim da igram na što više opena i drugim turnirima. Pisao sam na različita mjesta i bio zatečen kada sam skoro od svuda dobio odgovor: „Super si momak, jedva te čekamo, ali prvo riješi status s FIDE.“
Nekako se dogodilo da, na iznenađenje naših veličanstvenih patriota i konzervativaca, nisam uspio da ih obradujem – i još uvijek nisam odustao od trobojke. Usput, jedan sam od rijetkih koji to nisu učinili, uključujući i one koji su na ugovorima s FŠR.
– Hoćeš li se odreći zastave?
Danil Dubov – Još uvijek ne znam. Sada je Nova godina, praznici, razmisliću o tome kasnije.
O džins skandalu. "Pokazao sam impresivni idiotizam."
– Šta misliš o odluci FIDE da podijeli titulu u brzopoteznom šahu između Magnusa Karlsena i Jana Nepomnjaščija?
Danil Dubov – Mislim da to izgleda apsurdno, ali koja je razlika u tome što ja mislim?
Sjedio sam sa prijateljem, razgovarali o tome, i sjetio sam se crtanog filma o Hotabiju. Sjećaš se, on gleda fudbalsku utakmicu i kaže: „Zašto oni svi trče za loptom? Dajmo svakom po loptu.“ Možeš svakom dati po loptu, ali onda fudbalska utakmica gubi smisao.
Plus, nije mi jasno: zašto samo prva dva mjesta? Mogli smo onda dodijeliti i osam prvih mjesta? A ako ne, bilo bi dobro formulisati od kojeg momenta možemo da se dogovaramo. Ne znam.
Još me nasmijala referenca na naš "ples konjima" sa Janom Nepomnjaščijem u Samarkandu (tada su Dubov i Nepomnjaščij napravili nekoliko poteza konjima i pristali na remi, zbog čega su kažnjeni i dobili nula poena — Sport’s). Kako sam shvatio, naša glavna greška bila je što nismo nazvali predsjednika FIDE zbog toga. Znači, dogovarati se može, samo treba zvati direktno.
– Ili neko treba biti Magnus Carlsen?
Danil Dubov – Možda. Ali iskreno, čitav ovaj šampionat sa njegovim novim formatom, koji se nadam da neće zaživjeti, djelovao mi je više kao izložbeni događaj nego sportski. I u tom smislu, finale je bilo baš odgovarajuće.
– Postoji mišljenje da je Carlsen na ovom turniru imao previše privilegija: ne samo to finale i dozvolu da igra u džinsu, nego i, na primjer, posebna soba za odmor između partija. Ne misliš li da je to nepravedno?
Danil Dubov – Zašto bi to trebalo da mi djeluje nepravedno?
– Pa, jedan od igrača ima nešto što drugi nemaju.
Danil Dubov – Pa zar ti ne misliš da je nepravedno što sada razgovaramo telefonom, svako u udobnoj sobi, a djeca u Africi gladuju? Ovo je previše apstraktno pitanje.
Objektivno, svaki turnir, ne samo svjetsko prvenstvo, bez Magnusa neće imati toliko interesa gledalaca kao kad on učestvuje. Nekome se sviđa što on ima posebne uslove, nekome – ne, ali moje mišljenje je: igraj kao Magnus – i imaćeš iste uslove.
Evo, na primjer, soba za odmor o kojoj svi pričaju. To nije bila njegova lična soba, to je bila posebni studio koju je platforma Take Take Take obezbijedila, koju je on stvorio. Znači, opet: momci, investirajte puno para, postavite Levija Rozmana za komentatora, i dobićete i vi svoju posebnu sobu.
I treba razumjeti još jednu stvar: postoji puno prednosti u tome da budeš Carlsen, ali i dosta minusa. To smo jednom diskutovali.
– Koji su minusi?
Danil Dubov – Na primjer, ako izađem i prošetam do WC-a mimo gledalaca, biće mi potrebno oko pet minuta. Okruže me, traže fotke i autograme, ali ja ću stići. Magnus neće stići.
Zato, kad pričamo o privilegijama Magnusa, treba razumjeti da postoje stvari koje su njemu objektivno teže nego svima ostalima. To je život: u nečemu je njemu lakše, u nečemu teže.
– Da li si igrao u džinsu u New Yorku?
Danil Dubov– U tom smislu sam pokazao impresivni idiotizam. Drugog dana rapid turnira došao sam kao dobar dječak u pantalonama i košulji, odigrao dvije partije od četiri, a onda mi je postalo užasno hladno. Verovatno sam sjedio nesrećno, ispod klima uređaja.
Odlučio sam pobjeći do hotela i presvući se. Obukao sam džemper, a onda sam pomislio da pantalone odijela loše idu uz njega, pa sam izabrao džins. Odigrao sam jednu partiju u džinsu, odmah sam dobio kaznu od 100 dolara i opomenu s formulacijom da ako se ne presvučem za sledeću partiju, biću uklonjen sa turnira.
Kako sam razumio, to je isto razljutilo Magnusa. Svi smo spremni da platimo 100 dolara, to nije problem. Ali momci su bili prilično agresivni i insistirali su da se odmah presvučem.
Pokušao sam da kažem da je to čudno, ali uzalud. Možda ima logike: kakvi god bili besmisleni propisi, treba ih poštovati. A ako, recimo, Magnusu dozvole da igra u džinsu, a meni ne, ja ću početi pokazivati na njega prstom i nastat će haos.
– Objasni, a zašto uopšte obući džins, znajući da je zabranjen? Zaboraviš na to u euforiji turnira? Radiš to iz inata?
Danil Dubov– Pa zašto teniseri lome rekete? Zar ne znaju da zbog toga dobijaju kaznu? Mislim da je u šahu otprilike isto.
Recimo, bili su šampioni sa vrlo strogim dress kod-om, gdje je bilo dozvoljeno igrati samo u košulji sa dugim rukavima. Mnogima, uključujući i mene, to nije bilo udobno, jer rukav može da zakači figuru. I onda pomisliš: okej, bolje da platim kaznu, ali ću osvojiti pola poena više, a to mnogo više vrijedi.
Naravno, nije moguće uplatiti depozit za sve moguće prekršaje prije početka turnira. Ali ako treba platiti za neki svoj komfor, ljudi to mirno rade.
O Njujorku i atmosferi. "Verovatno je Peskov u pravu – Zapad zaista propada"
– Igrali ste na Vol Stritu, u samom centru finansijskog svijeta. Kakva je bila atmosfera?
Danil Dubov – Očekivanja su bila visoka. Ali, izgleda da je Dmitrij Peskov u pravu: Zapad zaista propada.
Šalu na stranu, ali ovo mjesto nisam baš razumio. Izađeš iz hotela – džakovi sa smećem, deset metara dalje beskućnik leži u ćebetu... Prljav grad, koji miriše na marihuanu, sa neboderima u određenim djelovima. Ali čak i ovi neboderi u prosjeku izgledaju mnogo lošije nego, recimo, Moskva-Siti.
– Bilo je mnogo publike na šampionatu?
Danil Dubov – Ljudi su bili, nije bilo nikakvog razočarenja u tom smislu.
Došli su moji prijatelji da me podrže, Lila i Vadim – hvala im! Jako je lijepo kada u Njujorku imaš koga da podrži.
– Turnir je završen 31. decembra. Da li ste proslavili Novu godinu?
Danil Dubov – 31. nisam više igrao, ali nije bilo nekog posebnog raspoloženja za proslavu. Sjedio sam u lobiju hotela, popio malo i otišao da spavam.
Na raznim šampionatima to bude različito. Ponekad baš osjetiš da će biti neka velika proslava. Na primer, Kazahstan će svima dugo ostati u sjećanju. A ovde mi se činilo da su svi, bez obzira na rezultate, samo željeli što prije da odu kući.
– Zovu te glavnim rok-n-rol igračem u šahu. Da li ti se dopada takav neformalni nadimak?
Danil Dubov– Nije baš jasno šta to znači, ali zvuči kul. Vjerovatno je to bolje nego da me zovu glavnim dosadnjakovićem u šahu.
Нема коментара:
Постави коментар