Denis Lazavik je glavna zvijezda bjeloruskog šaha. Ovaj skromni i stidljivi mladić ima svega 18 godina, a već je postao velemajstor, pobijedio slavnog Magnusa Carlsena i dvaput zaredom proglašen najboljim šahistom zemlje. U velikom intervjuu za Onlíner, Denis je govorio o pobjedama protiv zvijezda, optužbama za prevaru, zašto ne vodi Instagram i na šta je potrošio dio svojih nagrada. Ovim tekstom započinjemo naš ciklus, u kojem ćemo pričati o najperspektivnijim mladim sportistima zemlje.
„Nemam cilj dati sve od sebe i postati superzvijezda“
— Denis, imao si sjajnu godinu: proglašen si za najboljeg šahistu zemlje, na Svjetskom prvenstvu u rapidu u New Yorku pobijedio si prvog na svjetskoj listi, Magnusa Carlsena, nedavno si postao prvak Bjelorusije i često daješ intervjue. Za mladog momka ovo je prava lavina događanja. Kako se osjećaš u takvoj atmosferi?
Denis Lazavik — Normalno. Zapravo, Carlsena sam već pobijedio: 2023. godine on je predložio da odigramo prijateljski meč na internetu. Dakle, ovo mi nije bilo nikakvo iznenađenje. Znao sam da igra vrlo dobro, ali sam također vjerovao da mogu pobijediti u nekoj partiji. Ništa posebno se nije desilo, pogotovo što se to dogodilo daleko prije nego što je turnir završio: u 5. kolu od 13.
Da je ovo bio meč za prvo mjesto, razgovor bi bio sasvim drugačiji.
A što se tiče rezultata prošle godine... Kao i 2023. godina bila je za mene solidna. Da, za finalni turnir u brzopoteznom šahu Champions Chess Tour u Oslu sam se pripremio. Negdje mi je išlo dobro, ali uglavnom sam odigrao solidno.
Prvenstvo Bjelorusije je turnir koji ne donosi velike nagrade ili ozbiljne pobjede, ali je uvijek ugodno biti prvi. Počeo sam loše, izgubio na startu, ali na kraju sam se sabrao i postigao gotovo tri pobjede zaredom. Osvojio sam isti broj bodova kao i Maksim Caruk, ali sam zbog većeg broja pobjeda postao prvak.
Sa povećanom pažnjom prema meni već sam se susretao, kada sam se kvalifikovao za jedan od međunarodnih turnira. To su svi mjesecima komentarisali, ali na kraju je sve prošlo. Zato, pristupam tomu mirno.
Ali davanje intervjua mi je ustvari zanimljivo. Svjestan sam da će ih biti još mnogo u mojoj životnoj karijeri, a korisno mi je vježbati u tom području. Uz to, to je privremena popularnost.
***********
Denis Lazavik je najmlađi velemajstor Bjelorusije
Najvišu šahovsku titulu postigao je u 16. godini. U decembru 2023. godine učestvovao je na svom prvom Svjetskom prvenstvu u rapidu i blitzu: u blitzu je zauzeo 16. mjesto, a u rapidu 42. mjesto. Višestruki je pobjednik popularnih online turnira „Titularni utorak“, u kojima učestvuju šahisti sa titulama. Svoju posljednju pobjedu na ovim takmičenjima ostvario je 28. januara.
*************
— Da li te često prepoznaju u Minsku?
Denis Lazavik — Nekoliko puta. Jednom su me prepoznali u Moskvi na sasvim nasumičnom mjestu, a u drugim slučajevima to se desilo na aerodromu i kod moje 98. škole u naselju. Škola je blizu mog doma, pa sam se šetao i prišao mi je neki momak. Vjerovatno je ranije igrao šah i rekao da je pratio moje mečeve na internetu. Bilo je prijatno.
— Obično se smatra da su najpoznatiji i najuspešniji sportisti oni koji se bave timskim sportovima, ali među šahistima ima i onih koji su veoma prepoznatljivi, koji dobijaju reklamne ugovore. Pokušavaš li ti da postaneš medijska ličnost i prepoznatljiv?
Denis Lazavik — Nemam želju da se potpuno posvetim tome i postanem superzvijezda. Ja samo igram šah i trudim se svakog dana da napredujem. Ali, ustvari, među šahistima nije mnogo onih koji su zvijezde ne samo zbog svoje igre, već i zbog učešća u reklamama. Carlsen je praktično jedini koji može nešto reklamirati i zarađivati novac osim šaha. Ovdje su zapravo više traženi šahovski blogeri sa milionima pratilaca koji streamuju – kao, na primjer, Hikaru Nakamura (od 2018. godine streamuje svoje igre sa velemajstorima i običnim posjetiocima na platformi Twitch; u februaru 2021. godine imao je milion pratilaca).
Mislim da bi na bilbordima vjerovatno bilo više streamera nego šahista. I vjerovatno je komercijalno isplativije okupiti 10 poznatih šahovskih blogera nego top velemajstore: to bi bolje prolazilo u prodaji.
— A da li ti pratiš takve streamove?
Denis Lazavik — Samo iz zabave. Koristi od streamova gdje streameri igraju s gledaocima i velemajstorima po nekoliko minuta, nema puno. Više volim druge kanale gdje šahisti detaljno analiziraju partije.
„Ocu zahvaljujem što me naučio šah“
— Da pređemo na tvoje djetinjstvo.
Denis Lazavik — O njemu nemam ništa posebno da se kaže. I od tada nije bilo nekih velikih promjena. Živim u stanu sa roditeljima blizu Partizanskog prospekta i dalje idem u istu školu, koju sam prošle godine završio. Zatim sam upisao BGFUK kao vanredni student.
Šah me naučio tata (Denisov otac radi kao vozač, a majka u vrtiću). Ne znam odakle mu interesovanje za šah, ali kao amater igra dobro. U prvom razredu su me odveli u školski šahovski klub. Do tada sam već znao da igram i pobjeđivao sve, bio sam puno bolji od ostale djece. Roditelji su me slali i na druge sekcije: bavio sam se sportskom gimnastikom, učio da sviram gitaru… Ali, kada sam 2014. ili 2015. godine počeo putovati na turnire, morala su se neka druga interesovanja prekinuti. Ostali su samo škola i šah. Iako mi se gitara sviđala, bilo je zabavno.
— Sjećaš li se svog prvog turnira?
Denis Lazavik — Bilo je to 2014. godine. U januaru je u Republičkom centru olimpijske pripreme za šah i dame održano prvenstvo Minska za djecu. Ni ne sjećam se da li sam tada imao neki rejting. Sjećam se da sam sa bakom otišao u Šahovski dom. Danas šahistima daju formulare u koje zapisuju poteze, a tada nije bilo toga, pa sam sve zapisivao u običnoj svesci u kojoj sam prethodne večeri numerisao poteze. Uopšte nisam bio u konkurenciji za prva mjesta, jer sam tek počeo igrati na takmičenjima. Do tada sam pobjeđivao sve u svojoj školi, a tu sam doživio prve poraze od iskusnijih dječaka. I, nakon što sam izgubio posljednju partiju, vjerojatno sam zaplakao.
— Da li te to iznerviralo?
Denis Lazavik — Ne, bio sam premlad za to. Samo sam nastavio da igram. 2016. godine sam postao prvak Bjelorusije u kategoriji do 10 godina i počeo da se ravnopravno takmičim sa dječacima iz svoje uzrasne kategorije.
-Tvoj prvi put među elitnim igračima bio je u 13. godini, kada si debitovao u najvišoj bjeloruskoj ligi. Kako je to bilo igrati protiv protivnika koji su mogli biti tvoji roditelji?
Denis Lazavik -Nisam puno razmišljao o tome. To se nije naročito ostalo u sjećanju. Znači, nisam previše razmišljao o tome. Sve je to bilo posle dečijih turnira, pa sam znao šta treba da radim. Dobro, ako treba da igram protiv starijih — to ću i raditi.
—— Šta misliš, da li su tvoje pobjede povrijedile njihovo samopouzdanje?
Denis Lazavik — Ne. Oni su amateri, igraju za sebe i uživaju u tome. Po mom mišljenju, nisu se mnogo brinuli zbog poraza od mene.
— Kada si shvatio da šah nije samo hobi, već nešto ozbiljno?
Denis Lazavik — To se desilo relativno nedavno. Imao sam oko 15 godina, već sam nešto postigao, i shvatio da mogu da idem dalje. Pre toga sam samo igrao i nisam se previše ozbiljno bavio šahom. Šta je bila prekretnica? Imao sam talenat, i neko vreme sam skupljao poene zahvaljujući tome. Ali onda je došao zastoj i nisam mogao da napredujem na listi — stajao sam na oko 2400 poena. Na kraju sam prestao da idem u RCOP za šah i dame i od kraja 2020. godine počeo da radim sa trenerom Aleksandrom Rustemovim.
Ujutro sam išao u školu, vraćao se kući i od otprilike tri do osam uveče trenirali smo.
To su bila raznolika treniranja: rješavali smo zadatke, gledali video snimke, proučavali otvaranja, analizirali razne partije. Svakim danom sam postajao bolji. Rad sa trenerom me naučio da se prema šahu odnosim profesionalnije, i na jednom turniru sam povećao svoj rejting za 25 poena, što je bilo prilično dobro. Kasnije sam na svakom turniru dodavao po 10—15 poena. Mislim da bez trenera ne bih počeo da se bavim šahom tako profesionalno. I da sam napredovao, to bi bilo mnogo kasnije. Možda bih se čak i zaglavio i napustio šah.
— 2024. godine si prekinuo saradnju sa njim. Šta se desilo?
Denis Lazavik — Bili su lični razlozi. Ali to se dešava: u nekom trenutku, zajednički rad prestane. U principu, znam šta treba da radim, i tih četiri godine mi je bilo dovoljno da shvatim kako da postavim svoj trenažni proces. Trenutno pretežno vežbam samostalno, ne tražim trenera.
— Smatra se da su najuspešniji i najprepoznatljiviji sportisti oni koji se bave timskim sportovima, ali i među šahistima ima dovoljno javnih ličnosti koje su prepoznate, kojima nude reklamne ugovore. Da li ti lično težiš tome da postaneš medijski prepoznatljiv?
Denis Lazavik — Nemam želju da dam sve od sebe i postanem superzvezda. Ja samo igram šah i trudim se da napredujem iz dana u dan. Ali, zapravo, među šahistima nije mnogo ljudi koji su zvijezde, ne samo zbog svoje igre, već i zbog učešća u reklamama. I Carlsen je praktično jedini koji može nešto da reklamira i zaradi novac ne samo sportom. Ovde su čak više traženi šahovski blogeri sa milionima pratilaca koji drže strimove — kao, na primer, Hikaru Nakamura (od 2018. godine strimuje svoje partije sa gorsmestrerima i običnim gledaocima na platformi Twitch; u februaru 2021. godine imao je milion pratilaca. — Prip. Onlíner). On je još uvek u top 10 FIDE liste, ali već se više ostvaruje kao strimer.
Čini mi se da će na bilbordima prije biti viđeni strimeri, nego šahisti. I vjerovatno je komercijalno isplativije skupiti 10 poznatih šahovskih blogera na internetu nego top velemajstora; to će se bolje prodavati.
— A da li ti pratiš te strimove?
Denis Lazavik — Samo iz zabave. Nema previše koristi u strimovima gde strimeri na minut igraju sa velemajstorima i gledaocima. Više me interesuju drugi kanali na kojima šahisti pažljivo analiziraju partije.
O školovanju i univerzitetu
— Prošle godine si završio školu. Kako su se profesori odnosili prema tvojim izostancima?
Denis Lazavik— Većina profesora je imala razumjevanje, ali bilo je i onih koji nisu davali nikakve popuste. Na primer, nastavnica biologije. Ali opet, većina nastavnika me podržavala i, ako je bilo potrebno, uvijek su mi pomogli.
— U jednom intervjuu si priznao da, da nije bilo potrebe za upisom na univerzitet, vjerovatno ne bi išao nigde. Da li je to tačno?
Denis Lazavik — Da. Iskreno, još uvijek nisam baš siguran čime bih želio da se bavim osim šahom. Uopšte me interesuje mnogo tema (na primer, ekonomija), ali nemam želju da ih temeljno proučavam. I nisam bio spreman za upis, jer sam se bavio šahom, a morao bih da posvetim manje vremena tome. Roditelji, baba i djed su insistirali na upisu. Na kraju sam otišao na fakultet za trenera šaha na BGUFK. Ali studije me još uvijek ne opterećuju, još nisam imao prvu sesiju.
— Da li bi upisao neki drugi fakultet?
Denis Lazavik — Vjerovatno ne. Ne znam šta bi trebalo da se desi da bih se ponovo upisao na neki fakultet.
— Kada si prvi put igrao protiv najboljih?
Denis Lazavik — 2022. godine sam prvi put otišao na Svjetsko prvenstvo u rapidu i blitzu u Kazahstan, gdje se okupilo mnogo sjajnih šahista. Tada sam ih prvi put vidio lično i pobijedio mnoge jake protivnike. Da li su čuli za mene? Mislim da jesu. Do tog trenutka već sam imao nekoliko dobrih rezultata na online turnirima, pobjeđivao sam na „Titularnom utorku“ na platformi chess.com. Možda me nisu analizirali posebno, ali sigurno su znali da postojim i da igram relativno dobro.
— „Titularni utorak“, pretpostavljam, jedan je od tvojih omiljenih turnira. Često pobeđuješ u njemu.
Denis Lazavik — Pobjeđujem često jer se turnir održava redovno, dva puta nedjeljno — ukupno 104 puta godišnje. To je samo brzi turnir na internetu, i obično se održava uveče i noću po minskom vremenu. U njemu učestvuju najbolji šahisti sa titulama. Igram sa svog laptopa iz svog doma. Obično mi za sve to treba oko dva sata.
— Da li ti stalni noćni mečevi utiču na zdravlje?
Denis Lazavik — Nemam cilj da odigram svih 104 turnira. Igram kada imam pravo raspoloženje. Ako osjećam da imam snage, mogu da učestvujem, ako ne, idem da spavam.
— Dobri su nagradni fondovi za pobedu?
Denis Lazavik — Postoji pet nagrada: za 5. mesto daju $100—150, za 1. $1000.
— S obzirom na to da se tokom godine održi više od 100 turnira, može se zaraditi pristojan iznos.
Denis Lazavik — Ali sve zavisi od tvojih vještina. Prošle godine sam ostvario pet pobjeda, što je za mene nevjerovatan rezultat. Ali što se tiče nagrada, to nije baš tako sjajno kao što možda djeluje. Pokušaj da pobijediš. Maksimalni broj pobjeda, ako se ne varam, je 7 godišnje. Tako da je nerealno osvojiti veliki broj turnira.
— U javnim izvorima se može saznati (ovde i ovde) da si tokom karijere zaradio više od 60 hiljada dolara. Da li je to tačna informacija?
Denis Lazavik — To je prilično tačno.
— Da li si već odlučio gde ćeš uložiti svoje nagrade?
Denis Lazavik — Još nisam odlučio. Imam neke ideje, ali one još nisu jasno formulisane.
O emocionalnosti i optužbama za varanje
— Denise, ostavljaš utisak veoma mirnog i uravnoteženog šahiste. Da li je to karakteristika tvoje ličnosti?
Denis Lazavik — Da, smatram da je to moja jaka strana. Postoje supermirni šahisti, ali i oni koji nakon poraza jednostavno ne mogu da se kontrolišu. Ja ipak uspijevam da ostanem miran. Ne znam kako će se stvari razvijati dalje, ali trenutno sam takav.
— Šahista Vasilij Ivančuk nedavno je zaplakao nakon što je izgubio od američkog šahiste Daniela Naroditskoga. Da li si se susreo sa emocionalnim ponašanjem šahista?
Denis Lazavik — Samo na video snimcima. Obično neko vikne, ali skoro odmah se izvinjava. Nema tu ničeg strašnog.
— Jednom je ruski velemajstor Jan Nepomnjašči optužio tebe za varanje — korišćenje spoljnog uređaja tokom igre koji daje prednost. Da li su to takođe bile emocije?
Denis Lazavik — Djelimično. Kako to funkcioniše? Vjerovatno si prije partije već sumnjao u nekog, a zatim, nakon što si mu izgubio, optužuješ njega, a ne sebe, iako si igrao loše. I na kraju kažeš da je on varao.
Nepomnjašči je optuživao da na internetu pokazujem mnogo bolji rezultat nego uživo. Iz toga su mogli da zaključe da sam varalica. Ali nikada nisam varao.
— Da li si razgovarao s njim nakon te situacije?
Denis Lazavik — Da, nekoliko riječi smo razmijenili u Oslu, ali, naravno, nismo razgovarali o toj situaciji. Uopšte ne mislim da treba pridavati neki već iznačaj kada ljudi na internetu optužuju nekog na taj način.
— Ali moraš da odgovaraš za svoje reči, inače je to samo plasiranje glasina.
Denis Lazavik — To je teorijski tačno. U praksi, naročito na internetu, sve je potpuno drugačije. Ali iskreno, više mi nije važno. To na moj život nikako ne utiče i ne vraćam se na tu situaciju.
O pobjedi protiv Carlsena: "Igrao je vrlo loše"
— Na Svjetskom prvenstvu u rapidu u Njujorku zauzeo si 25. mesto, ali si uspeo da pobijediš Magnusa Karlsena. Vijest o tome je obišla sve medije. Da li ti je to bilo iznenađenje?
Denis Lazavik — Tog dana bilo je pet partija, a partija sa Magnusom je bila poslednja. Čini mi se da su svi već bili malo umorni do tada. Sjedio je za šahovskom tablom, igrao veoma loše, i ja sam pobijedio. Iskreno, nisam uradio ništa posebno. Jednostavno, ponekad se dogodi da, usprkos velikoj želji, igrač igra loše. Zvuči naravno sjajno, ali u suštini, ništa posebno se nije dogodilo.
— Neverovatno je čuti ovako nešto od nekog ko je pobedio najboljeg savremenog šahistu. Da li si uopšte pročitao njegova mišljenja o tebi?
Denis Lazavik — Da, ali poslije poraza, banalne stvari poput "Protivnik je igrao bolje od mene" često govore mnogi. Odnosim se prema tome mirno.
— Čekaj, ali Magnus je jednom rekao o tebi: "Suštinski, on je vrlo jak. Dobar u razumijevanju. Nije ga lako slomiti. Mislim da će, stekavši neko iskustvo, postati top igrač."
Denis Lazavik — Ovo nisam čitao. Zvuči super, naravno. Samo, nisam ja novajlija u šahu i slično sam već čuo. Imam unutrašnju sigurnost da, uz odgovoran pristup, mogu ući u top-10. A takve riječi ne dodaju mi neku dodatnu motivaciju. Iako, za nekog može biti jako važno da ga neko istakne u takvim komentarima. Za mene, nije.
— Da li ti Magnus nečim imponuje?
Denis Lazavik — Da, on se izdvaja među većinom šahista, ne samo igrom, već i kao svjetska zvezda. Po igri je za klasu bolji od drugih. Sjajan šahista, od koga se može mnogo naučiti.
— A kako ti se dopala priča o dress code-u, kada su mu na nedavnom Svetskom prvenstvu u blitzu u Njujorku zabranili da igra u džinsu i izbacili ga sa turnira?
Denis Lazavik — Blitz igramo sa 3 minuta po partiji, i smatram da je čudno sjediti u odijelima i pantalonama. Razumijem kada se radi o klasičnom šahu, ali ovdje… Ne, naravno, ne treba dolaziti u šorcu na takmičenja, ali nemam ništa protiv džinsa. Na primjer, prije Njujorka sam igrao turnir u brzom šahu u Oslu. Tamo nije bilo dress code-a, svi su došli u džinsu, džemperima, i nije bilo nikakvih pitanja.
Odnosim se prema tome mirno. I ne shvatam zašto izbaciti nekog sa turnira samo zato što je prekršio dress code. Mislim da je to previše.
— Šta ti se ne sviđa u savremenom šahu?
Denis Lazavik — Klasični šah. Nedavno sam igrao Šampionat Bjelorusije, i 10 partija se oteglo na 11 dana. Po mom mišljenju, to je previše. Mogli su da smanje kontrolu (ograničenje vremena za razmišljanje o potezima) i završili bi za pet-šest dana. Prošle godine sam učestvovao na turniru "Aeroflot Open" u Moskvi, gdje su partije trajale u prosjeku četiri sata. Igrali smo po dva meča dnevno. Da, bilo je naporno, ali dan je bio ispunjen. Čitav turnir je trajao pet dana. Na običnim turnirima sve se rasteže: pola dana moraš da se nečim baviš, onda igraš uveče, pa imaš slobodan dan. Smatram da je to previše, i ne shvatam zašto treba da trošiš toliko vremena na turnire.
— Brze šahovske partije — da li je to trend današnjeg vremena?
Denis Lazavik — Da. I meni se čini da interes za klasični šah, za duže partije, polako opada. Danas ljudi ne mogu da gledaju ni 30-minutni video, jednostavno im pada pažnja, a mi ovde sedimo i igramo jedni s drugima po sedam sati. I pritom, niko ne gleda naše prenose od početka do kraja. Kome je zanimljivo da gleda kako šahisti samo sede i razmišljaju o potezima po pola sata? Blitz je svakako interesantniji, tu je više emocija. Pogledajte koliko šahovski video zapisi sa takvih takmičenja imaju pregleda, sve će vam biti jasno.
— Čitao sam da te na međunarodnim takmičenjima s vremena na vreme prati tvoja mama. Da li je to bila obaveza organizatora za maloljetne ili je to porodična tradicija?
Denis Lazavik — To je više izuzetak od pravila, jer ipak češće putujem u sastavu beloruske delegacije. U Oslu sam predložio mami da ide sa mnom, pošto sam do tada samo jednom letio avionom sam i još uvijek se ne osjećam potpuno odraslim: napunio sam 18 godina tek u novembru. U takvim putovanjima mama pomaže. Svi oni poslovi koji nisu vezani za šah, ona preuzima. Na primer, igrao sam turnir na Ostrvu Man. Tamo prodavnice zatvaraju u 16:00, a partije su počinjale sat ranije. I dok sam ja igrao, mama je išla po prodavnicama i kupovala namirnice.
— Mama je tvoj glavni navijač?
Denis Lazavik — Da. Gleda sve moje partije (čak i kad je na poslu), iako ona sama uopšte ne umije da igra. Jednostavno vidim i osjećam da je zabrinuta, podržava me. Ako izgubim, primjetim da joj je i ona tužna. Ipak, ne ide do ludila, i ništa mi ne zamjera. Sve je umjereno.
— Kako trenutno šah kao komercijalna aktivnost izgleda?
Denis Lazavik — Nije baš previše atraktivno. U šahu verovatno nikada nisu postojali ogromne pare. Onima koji nisu u top deset teško je da zarade samo igrom. Zbog toga mnogi evropski šahisti paralelno treniraju djecu. U tome nema ništa komplikovano, posebno ako si međunarodni majstor. Samo, da kažem, postaviš oglas: „Časovi — 50 dolara po satu“ — i ko hoće, taj se javi.
Ja, kao šahista iz reprezentacije, imam platu od RČOP-a. Plus nagrade.
— Koja ti je najlepša kupovina od nagrada?
Denis Lazavik — Laptop Xiaomi za učenje šaha. Ali to je običan računar, ništa specijalno.
— Ne želiš iPhone?
Denis Lazavik — Moj telefon mi je prije pet godina poklonila šahovska federacija. Još uvijek dobro radi, i ne shvatam zašto mi treba iPhone. Dobra kamera mi nije potrebna, ja ništa ne fotografišem. Sve mi odgovara.
— Inače, o fotografijama. Imaš Instagram, ali nemaš nijednu sliku. Zašto?
Denis Lazavik — Nemam želju da nešto objavljujem. Prijatelji mi kažu da bi bilo dobro da vodim svoju stranicu, ali nemam vremena za to. Možda ću jednog dana zaista željeti nešto da objavim i o nečemu pričam. Ali neću ništa unapred da obećavam. Uopšte ne znam kako će se moj životni put razvijati u budućnosti.
Нема коментара:
Постави коментар