„Pokušavamo postići maksimalnu uključenost publike“-Predsjednik FIDE Arkadij Dvorkovič o šahovskim uspjesima i skandalima

 Intervju sa Arkadijem Dvorkovičem

20.01.2025

Protekla godina u šahu završila je serijom važnih  događaja. Indijac Gukesh Dommaraju postao je najmlađi svjetski prvak u istoriji, dok su se na Svjetskom prvenstvu u rapid i blitz šahu dogodila dva incidenta povezana s vodećim svjetskim igračem, Norvežaninom Magnusom Carlsenom. O značaju ovih događaja za šah, kao i o strateškim uspjesima FIDE-a, u intervjuu za novine „Kommersant“ govorio je predsjednik Međunarodne šahovske federacije (FIDE), Arkadij Dvorkovič.

Predsjednik fondacije „Skolkovo“ i FIDE-a Arkadij Dvorkovič
Fotografija: Aleksandar Petrosjan, Kommersant

 

— Prošla godina u šahu završila je vrlo dinamično — Svjetskim prvenstvom u rapid i blitz šahu u New Yorku, koje je ostalo upamćeno prije svega po nekoliko događaja koji su izazvali snažne reakcije publike...

Arkadij Dvorkovič — Da, i prije svega želim da  čestitam pobjednicima oba prvenstva, uključujući i ruskim šahistima  pobjednicima. Čestitam Volodaru Murzinu, za kojeg je uspjeh na rapid prvenstvu najveće dostignuće u životu, kao i Janu Nepomniaščiju, koji je, prema donesenoj odluci, podijelio zlato na blitz prvenstvu s Magnusom Carlsenom i koji je apsolutno zaslužio nagradu. Svi su sjajno odigrali. Mislim da su navijači imali sreće — šahovska godina završila je veselo i bilo je puno tema za razgovor.

 

– Vi svakako razumijete da pod izvanrednim događajima prije svega mislim na dva incidenta s Magnusom Carlsenom. Prvi je povezan s dress codom. Možete li objasniti logiku postupaka FIDE-a? Zašto je Carlsen na rapid prvenstvu najprije diskvalifikovan zbog nepoštovanja pravila, iako se mnogima činilo da nošenje farmerki umjesto klasičnih pantalona nije vrijedno pažnje, a zatim je, nakon što je sam izjavio da ne želi imati veze s FIDE-om, ipak pušten da igra na blitz prvenstvu?

Arkadij Dvorkovič – Moj stav prema situaciji s Carlsenovim udaljavanjem prilično je jednostavan. Sudije su postupile ispravno, ali i drugačija odluka u toj situaciji mogla bi biti opravdana. Došlo je do kršenja dress coda. Magnus je to znao i mogao je tokom dana promijeniti odjeću. Međutim, nije to učinio, pa su sudije, slijedeći slovo pravila, primijenile sankcije: prvo su mu izrekle novčanu kaznu, a zatim ga isključile iz žrijeba za naredno kolo. Da li je bila moguća drugačija opcija? Da.

Carlsenovo kršenje dress coda nije bilo namjerno ili zlonamjerno. Prije bih rekao da je u pitanju bio nedostatak vremena. Takve stvari se svima dešavaju.

Dakle, smatram da mu je možda bilo dovoljno izreći  samo veću novčanu kaznu. Ali, ponavljam, ne kritikujem ni sudije zbog njihove odluke, ni Magnusa zbog odjeće. Pored toga, u toj odjeći izgledao je prilično dobro i elegantno, usprkos formalnom neslaganju s dress codom.

Ali, tačno je, nastala je konfliktna situacija s najboljim svjetskim šahistom po rejtingu i pobjednikom prethodnih rapid i blitz prvenstava. Situaciju smo razjasnili u privatnom razgovoru. Nakon toga Magnus je odlučio da igra blitz, a federacija je ublažila pravila dress coda, dopuštajući „elegantna odstupanja,“ poput farmerki. Smatram da je takav ishod maksimalno konstruktivan. Magnus je na kraju priznao greške u svojim komentarima, i to mi je bilo dovoljno.

– Da li ste sigurni da je samo Carlsen igrao u farmerkama na prvenstvu? Sudeći prema fotografijama iz sale, nije bio jedini.

Arkadij Dvorkovič – Vrlo je teško brzo procijeniti materijal od kojeg je napravljena odjeća. Tako da se ne bih oslanjao na fotografije. Ali znate li da je još nekoliko šahista bilo upozoreno zbog kršenja dress coda ili kažnjeno novčano? To se odnosilo ne samo na farmerke, već i na džempere i obuću. Ako su brzo otklonili prekršaj, kazna nije izricana.

 

– Da li vas je iznenadila tako oštra reakcija Magnusa Carlsena na, strogo govoreći, ne baš ozbiljne zamjerke prema njemu?

Arkadij Dvorkovič – Oštrina se odnosi samo na njegove nekorektne izjave prema mojim kolegama nakon odluke da ga ne puste na žrijebanje devetog kola. Što se tiče Magnusovog ponašanja prije toga, ne mogu ga nazvati nekorektnim. On je jednostavno izjavio da nije spreman da promijeni  odjeću prije kraja dana, čudeći se što se kazna nije završila samo novčanom globom. Dakle, nekorektnost se odnosi na riječi.

– Važno je šta su bile te riječi. Izvinite, ali bilo je tu i psovki na račun FIDE-a. Tako lako ste mu to oprostili?

Arkadij Dvorkovič – Ne poričem da je Magnus svojim izjavama prešao crvenu liniju. Ali, ponavljam, u privatnom razgovoru detaljno smo raspravili situaciju. Smatram da su uvrede prema mojim kolegama neprihvatljive od bilo koga, ali retoriku prema FIDE-u kao organizaciji Magnus je objasnio. Njegova pozicija mi nije bliska, ali sam je prihvatio.

– Na kraju, dress code će sada biti fleksibilniji, zar ne?

Arkadij Dvorkovič – Ova situacija nam je bila pouka. O dress codu ćemo raspravljati i precizirati ga uz pomoć stručnjaka za stil, jer očito ostavlja prostora za tumačenje. U svakom slučaju, „sportski“ izgled, karakterističan za druge discipline, ne dolazi u obzir. To je svima jasno. Ali poslovni casual stil, koji uključuje uredne farmerke, košulje i rolke, sada je prihvatljiv.

– Druga priča tiče se dvije zlatne medalje na svjetskom prvenstvu u blitzu i nedovršenog finala između Magnusa Carlsena i Jana Nepomniaščija. Kako se to desilo?

Arkadij Dvorkovič – Ta priča je rezultat sticaja nekoliko okolnosti. Po prvi put smo isprobali format „nokauta,“ eliminacionih mečeva na svjetskom prvenstvu u blitzu. Taj eksperiment je nosio određeni rizik od konfliktnih situacija. Uz to, odbacili smo „armagedon“ (odlučujuću partiju gdje bijeli mora da pobijedi, dok je crnom dovoljan remi) kao način završetka meča u slučaju izjednačenja. Odlučili smo igrati do „pobjedničkog pogotka,“ poput hokejaških play-off mečeva, koji ponekad traju do kasno u noć. A mi smo, ako se sjećate, imali novogodišnju noć ispred sebe. Nitko nije imao želju da igra do ponoći, iscrpljen do krajnjih granica.

Zamislite situaciju. Šahisti su već odigrali veliki broj partija u četvrtfinalu i polufinalu, iscrpljujućih borbi. Jan je prošao kroz težak polufinalni duel s Wesleyjem Soom, a zatim se u finalu vratio iz zaostatka od 0:2. Usledile su tri remi partije, igrane uz veliku borbu. Stres i umor su se nagomilali. I tada su igrači predložili da obojica budu proglašeni pobjednicima.

– Ali, spolja to izgleda kao kršenje pravila i izbjegavanje borbe, čemu je FIDE popustila.

Arkadij Dvorkovič – U istoriji sporta nije rijetkost da dva takmičara budu proglašena pobjednicima. Na maratonima su sportisti završavali držeći se za ruke, pokazujući time da se smatraju jednakima. To nikoga nije vrijeđalo.

U trenutku donošenja odluke shvatio sam da motivacija za nastavak borbe kod finalista gotovo nije postojala. Da smo ih natjerali da igraju dalje, gledali bismo kratke, nezanimljive remi partije.

Objavljena video-snimka potvrdila je da su Magnus i Jan već razmišljali o takvom ishodu. Zamislite kako bi se osjećali gledaoci  da su morali gledati takav finale. Osim toga, u trenutku kada je trebalo nešto odlučiti, niko nije predložio alternativu. Kolege koje su bile uz mene složile su se s odlukom, a Magnus i Jan su u telefonskom razgovoru potvrdili da je smatraju pravednom. Istina, bilo je predloga da se obojici dodijeli drugo mjesto, ali to bi samo pokvarilo svima novogodišnje raspoloženje.

– Činilo se da Nepomniaščij ipak nije bio zadovoljan ovim ishodom. Znači li to da nije imao nikakve primjedbe?

Arkadij Dvorkovič – Nikakve. Po Janovim emocijama, po izrazu njegovog lica, može se mnogo toga pretpostavljati. Znamo koliko je on emotivan i izražajan.

Ali ne, nijednom nije rekao ništa negativno o odluci koju sam donio uzimajući u obzir različite faktore. U svakom slučaju, Carlsen i Nepomniašči su u sedam partija finala pokazali nevjerovatne borbene kvalitete. Zaslužuju pohvale za to, a ne kritike zbog pristanka da podijele pobjedu.

– Promocija ovog svjetskog prvenstva ostavila je utisak da je ono izuzetno važno za FIDE, prije svega zbog lokacije – Njujork, Volstrit. Da li je tako?

Arkadij Dvorkovič – Jeste. Pokušavamo privući što širi spektar sponzora i ostvariti što veći doseg publike. To zahtijeva organizaciju turnira na raznim lokacijama.

Postoje, recimo, tradicionalne šahovske destinacije, možda bliže nama Rusima – Azerbejdžan, Gruzija, Uzbekistan, Kazahstan, Indija, Kina. Ali gradovi poput Singapura, Londona, Njujorka – oni su takođe simbolični. Prije svega kao poslovne platforme. Zaključili smo da je važno zakoračiti na takva mjesta.

– Da li se, prema prvim rezultatima, ova strategija isplatila?

Arkadij Dvorkovič – Što se tiče komunikacije s partnerima, kako postojećim tako i potencijalnim, apsolutno se isplatila. Ali u smislu organizacije takmičenja, neću kriti, to su složene lokacije. Lakše je tamo gdje su vlade više uključene u sportski život i direktno ga podržavaju. A Sjedinjene Američke Države, kako znate, su „privatna“ zemlja, sve je zasnovano na privatnim inicijativama. U Americi je teže. Ali vrijedi truda – ušli smo na novo tržište.

– Vratimo se malo unazad. Prije svjetskog prvenstva u rapidu i blitzu u Singapuru održan je meč za titulu „klasičnog“ svjetskog šampiona. Rezultat – istorijski: titulu je osvojio 18-godišnji Indijac Gukeš Dommaraju. Tako mladog šampiona u šahu nikad nije bilo. Ali opet, pojavile su se priče o „devalvaciji“ titule. Novi šampion je premlad da bi se smatrao pravim titanom, a bivši – Kinez Ding Liren – bio je, nakon svog trijumfa 2023. godine, u stanju stalne krize.

Arkadij Dvorkovič – Reći ću odmah da je lokacija bila fantastična.

A učešće indijskog šahiste drastično je povećalo interesovanje za meč. Interes u Indiji i zemljama s velikim indijskim dijasporama bio je nevjerovatan.

Što se tiče kvaliteta igrača, tu se ne slažem s kritikama. Ding Liren je, bez obzira na probleme koje je imao, u tom meču pokazao da je pravi svjetski šampion, boreći se i izlazeći iz veoma teških pozicija. Neki će možda reći da su se protivnici često odlučivali na pojednostavljenja u igri. Ali to je prije pitanje strategije.

Prvi meč za titulu svjetskog šampiona koji sam gledao uživo bio je onaj između Anatolija Karpova i Garija Kasparova 1984. godine, koji je prekinut i nije formalno donio nikakav rezultat. U tom meču mladi izazivač – Kasparov – takođe je pravio remije, pojednostavljujući pozicije. Na taj način je ulazio u igru i postizao psihološku ravnotežu. Nema ničeg lošeg u tome.

Sve u svemu, u Singapuru smo vidjeli pravu borbu dvojice ambicioznih i ravnopravnih protivnika. Da, pravili su greške. Ali zar u fudbalu nema grešaka? Da li bi sjajni finale Svjetskog prvenstva u Kataru između Argentine i Francuske bio moguć bez grešaka? U cjelini, meč je bio vrlo visokog nivoa.

Neki vrhunski velemajstori možda ga kritikuju iz svoje perspektive, ali siguran sam da se većini običnih ljubitelja šaha meč svidio.

— Kakve emocije je kod vas izazvao uspon Gukesha Dommarajua? Niste očekivali da se to može desiti, zar ne?

Arkadij Dvorkovič — Nisam očekivao. Ali Gukesh je jako puno radio. To sam vidio, jer sam ga pratio još otkako je bio dijete. Osim toga, imao je sjajne trenere – poput Višvanatana Ananda, 15. svjetskog prvaka, mog zamjenika u FIDE, koji mu je pomagao u pripremama. Gukesh ima nevjerojatnu energiju.

I imajte na umu da je Volodar Murzin, takođe osamnaestogodišnjak, upravo osvojio svjetsko prvenstvo u rapidu, savladavši veoma težak izazov. Šah se podmlađuje i to je činjenica koju ne možemo zaobići.

Primjena kompjutera i obrada ogromnog broja varijanti zahtijevaju mnogo energije. A energija je adut mladih.

Šahisti u dobi od 30–35 godina, poput Karlsena ili Nepomniaščija, taj manjak energije nadoknađuju mudrošću i dubinom igre, ostajući zvijezde. Ali mladi dolaze i pritiskaju.

— Da li ste zadovoljni komercijalnim ishodima meča?

Arkadij Dvorkovič — Da, apsolutno. Zabilježili smo rekordnu ukupnu gledanost putem medija – televizijskih i digitalnih. Samo u engleskom govornom području internet dosegao je 663 miliona ljudi. Kada uzmemo u obzir i druge jezike, brojka se približava milijardi.

Što se tiče online prijenosa, ovaj meč postao je treći turnir u istoriji šaha koji je prešao granicu od 500.000 gledalaca istovremeno. To je posebno značajno s obzirom na to da su partije igrane u vremenu koje nije bilo najpodesnije za evropske i američke gledaoce.

Naši komercijalni partneri i vlada Singapura takođe su zadovoljni. Zaradili smo dovoljno sredstava za realizaciju programa federacije, uključujući društvene projekte.

— Veliki odjek izazvala je činjenica da je ključni partner FIDE-a u organizaciji meča bio Google, kojem je to, zapravo, bio prvi značajan projekat u sportskoj sferi. Da li je to bilo jednokratno partnerstvo ili planirate nastavak?

Arkadij Dvorkovič — Sudeći po prvim reakcijama predstavnika Googlea, koje sam čuo u Singapuru, kao i po informacijama koje su mi prenijele kolege koje su s njima razgovarale, oni bi željeli produžiti partnerstvo.

Međutim, mi moramo da nastavimo sa unapređenjem formata, tehnologija i lokacija, kao i sa stvaranjem zvijezda među šahistima, iza kojih stoje zanimljive priče. To će dodatno povećati interes za šah.

— Ranije ste pominjali da će FIDE razmatrati mogućnost izmjena u formatu mečeva za titulu svjetskog prvaka. Da li je to još uvijek aktuelno pitanje?

Arkadij Dvorkovič — Da, i dalje analiziramo različite mogućnosti. Postoje različita mišljenja o tome. Jedni smatraju da tradicionalni format mečeva čuva jedinstvenost borbe za titulu. Drugi predlažu da ga učinimo dinamičnijim, dodajući, primjerice, tiebreak-ove koji povećavaju atraktivnost.

Planiramo pažljivo odvagati sve argumente. Ako i bude promjena, one će se napraviti uzimajući u obzir mišljenja šahovske zajednice, kako bi išle u korist same igre.

— Uvijek smo otvoreni za razmatranje različitih opcija i inovacija. Na Svjetskom prvenstvu u blicu isprobali smo „nokaut“ – sistem koji je kontroverzan za igrače, ali gledaocima se, izgleda, svidio. Isto važi i za meč za titulu svjetskog prvaka, kao i za šampionski ciklus uopšte. S jedne strane, postoje dugogodišnje tradicije koje je strašno narušiti. S druge strane, postoje zahtjevi vremena. Neke tradicije moraju otići u prošlost, ustupajući mjesto novim. Ipak, koje će tačno promjene FIDE razmatrati, još nisam spreman da kažem. Puno razgovaramo o ovoj temi s vodećim igračima, stručnjacima, sponzorima i predstavnicima medija. Raspon mišljenja je ogroman. Nekima odgovara „klasika“, neki žele strožiju kontrolu, a neki preferiraju „nokaut“. Ovo bogatstvo različitih mišljenja otežava postizanje konsenzusa.

— Nedavno ste uveli izmjene u FIDE Ciklus, sistem koji povezuje turnire tokom godine i donosi dvije karte za Turnir kandidata, kojim se određuje izazivač za šampionsku titulu, uzimajući u obzir kritike vodećih šahista?

Arkadij Dvorkovič Da. Sistem je postao precizniji i pravedniji. Ipak, iskreno ću reći da je i dalje previše složen da bi bio dugoročno održiv. Ovo je prelazni korak ka nečemu novom, što još nije osmišljeno. Sistem treba biti uravnoteženiji i transparentniji. Profesionalci ga razumiju, ali šira, neprofesionalna publika se još uvijek zbunjuje.

— Čini li vam se sada generalno da je sistem kvalifikacija za Turnir kandidata i omjer raspodjele mjesta blizu optimalnog?

Arkadij Dvorkovič — Ako ostanemo unutar dvogodišnjeg ciklusa i pokušamo postići ravnotežu između različitih formata turnira – po švajcarskom sistemu, nokaut-sistemu, otvorenim turnirima – onda da, blizu je optimalnog. Ipak, postoji i mišljenje da bismo trebali standardizovati ciklus, učiniti ga sličnijim teniskim turnirima. Sve je to predmet rasprave, mada trenutni sistem već dobro funkcioniše.

— Tema varanja (čitinga) ne gubi na važnosti, posebno s obzirom na nekoliko značajnih skandala prošle godine. Na primjer, Kiril Ševčenko je uhvaćen u korištenju mobilnog telefona tokom ekipnog prvenstva Španije. Vladimir Kramnik, 14. svjetski prvak, nedavno je objavio rezultate svog istraživanja prema kojem je pet elitnih velemajstora vjerovatno varalo u online partijama, dok se za još šest njih sumnja. Kako doživljavate ove rasprave i otkrića?

Arkadij Dvorkovič — Neću komentarisati  konkretne brojke koje navodi Kramnik niti metodologiju njegovog tima. Ali tema je, bez sumnje, aktuelna, posebno u online šahu, bez obzira koliko je slučaj Ševčenka u offline šahu izazvao pažnju. Međutim, smatram da svi trebamo biti maksimalno korektni u izjavama i izbjegavati neutemeljene optužbe koje bi mogle prouzrokovati probleme nevinim sportistima.

— Poduzimate li mjere za borbu protiv varanja?

Arkadij Dvorkovič — Naravno, poduzimamo čitav niz mjera. Radimo na poboljšanju kvalifikacija stručnjaka zaduženih za očuvanje principa poštene igre, modifikujemo  algoritme kompjuterske analize partija radi otkrivanja mogućeg varanja, proučavamo aspekte ponašanja. Međutim, najvažniji cilj nije hvatanje prekršilaca, već prevencija i sprečavanje kršenja. Igračima od malih nogu treba usađivati šahovsku kulturu i neprihvatanje varanja. Ipak, nove tehnologije varanja će se i dalje pojavljivati, i uvijek će postojati oni koji će ih pokušati iskoristiti, a koje može popraviti jedino kazna. Ključno je da takvo ponašanje bude marginalno, a ne masovno. A to je isključivo pitanje kulture.

— Koji su prioriteti FIDE za 2025. godinu?

Arkadij Dvorkovič — Imamo ogroman program turnira. U prvoj polovini godine, prema kalendaru, veći fokus će biti na ženskom šahu. Četiri faze Grand Prixa, u aprilu – meč za svjetsku titulu između kineskih šahistkinja Ju Venjun i Tan Džungi, u julu – Svjetski kup. Druga polovina godine više će biti posvećena muškim turnirima. To su Grand Swiss, jedna od etapa kvalifikacija za Turnir kandidata, „otvoreni“ Svjetski kup, a zatim krajem godine, kao i obično, Svjetsko prvenstvo u rapidu i blicu. Osim toga, tu su zanimljiva ekipna takmičenja poput Mahindra Global Chess League i ekipnog prvenstva svijeta u rapidu i blicu.

Glavni fokus u profesionalnom šahu bit će na kvalifikacijama za Kandidatski turnir 2026. godine.

Sada o drugom aspektu, pored profesionalnog. Prošle godine prioritet nam je bilo obilježavanje stogodišnjice FIDE na svim mogućim platformama. Godinu 2025. proglasili smo godinom društvene misije šaha, pokrenuvši niz inicijativa za njihovu popularizaciju u raznim zajednicama. To uključuje šah u školama, siromašnim oblastima, zatvorima, među izbjeglicama, za osobe s invaliditetom, uključujući djecu s autizmom, šah za oboljele od raka i starije osobe. Te inicijative provodimo zajedno s partnerima širom svijeta.

 

— Ne mogu da ne postavim pitanje o vašem odnosu s Šahovskom federacijom Rusije, čiji predstavnici nastupaju pod neutralnim statusom i ne mogu učestvovati u ekipnim turnirima?

Arkadij Dvorkovič — Nemam konflikt sa Šahovskom federacijom Rusije, mi redovno komuniciramo. Naravno, situacija nije idealna zbog ograničenja koja smo uveli na preporuku Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) i koja nismo mogli ignorisati. Mi smo dio olimpijskog pokreta, a za dvije stotine zemalja članica FIDE to je važan faktor i prilika za dobijanje podrške od MOK-a. To treba uzeti u obzir. Ipak, smatramo da ruska šahovska škola i ruski šahisti i dalje daju ogroman doprinos svjetskom šahu i čine neodvojivi dio šahovske porodice. Uvjeren sam da će situacija u svijetu kad-tad postati mirnija i da će se saradnja u potpunosti obnoviti. U svakom slučaju, trudimo se da poboljšamo situaciju. Na primjer, znate da je Generalna skupština FIDE prošle godine dala zadatak Savjetu FIDE da konsultuje MOK o omogućavanju učešća dječijih ekipa i osoba s invaliditetom iz Rusije i Bjelorusije na međunarodnim takmičenjima. Taj proces sada privodimo kraju.

— Sigurno vas pogađa stalna kritika predsjednika Šahovske federacije Rusije Andreja Filatova, koji optužuje FIDE, a posebno vas lično, za diskriminaciju Rusa i nedjelovanje?

 Arkadij Dvorkovič — Toliko sam dugo u javnoj politici na raznim funkcijama da me više ništa ne pogađa. Uvijek pažljivo slušam konstruktivnu kritiku, dok mi nekonstruktivna nije zanimljiva. Međutim, napadi na moje kolege za mene su apsolutno neprihvatljivi. Što se tiče kritike na moj račun... Vrijeme će pokazati.

— Početkom jeseni prošle godine FIDE je sumirala rezultate glasanja povodom njenog stogodišnjice. U kategoriji „najbolji šahista“ za taj period, dakle, u suštini u istoriji, pobijedio je Magnus Karlsen, nadmašivši najveće legende. Nije li to iznenađujuće da je trenutno aktivan igrač, u punoj snazi, zauzeo prvo mjesto u takvom poretku?

Arkadij Dvorkovič — Možda se radi o tome da su legendarni prvaci iz prošlosti „oduzimali“ glasove jedni drugima? To se ponekad dešava. A uz to, ishod je u velikoj mjeri odredilo internet-glasanje. Na internetu je, jasno, Magnus popularniji, jer tamo glasaju mlađe generacije. Ali, on je zaista superzvijezda po standardima bilo koje generacije! Toliko puta je odbranio titulu, pobjeđivao u raznim formatima. Dakle, strogo gledano, ništa nije čudno.

Интервью Дворковича о шахматных прорывах и скандалах