Velemajstor Dmitrij Krjakvin nastavlja priču o legendama blica
Prvenstva Rusije u rapidu i blicu su završena, ali sezona munjevite igre nije još gotova — početkom decembra na tlu Sočija (opet u Grand Hotelu „Žemčužina“!) okupiće se finalisti Grand Prixa u rapidu i blicu. Dok se vodi borba za posljednje karte za Top 28, završimo priču o „Večernjacima“ i tradicionalnoj dodjeli samovara.
Veoma sam sretan što sam uspio da sakupim većinu legendi i priča o prošloj generaciji gradskih heroja, dok su još živi oni koji su ih susretali za šahovskom tablom. Još jednom zahvaljujem svima koji su pomogli! Izvanredni šahovski fotograf Boris Georgijevič Dolmatovski bio je zabrinut da će njegovi predivni snimci o istoriji „Večernjaka“ jednostavno nestati i pasti u zaborav. Sada se to neće desiti — bar ne u skorije vrijeme.
Dakle, 2005. godine pobjeda na otvorenom prvenstvu Moskve u blicu pripala je Aleksandru Morozeviču. Sada već trostruki pobjednik išao je ka trijumfu nevjerovatno lako i u svakoj partiji u kojoj je igrao bijelim figurama počinjao je potezom 1. Sc3!? Danas se na internetu igraju i potezi poput 1. a4, 1. h4, 1. g4, ali u tim klasičnim vremenima, kada velikani nisu sebi dozvoljavali takve odvažne poteze, ovakav pristup iznenađivao je i fascinirao publiku.
Još jedan samovar Aleksandra Morozeviča
Još neko vrijeme, Morozevičev tempo mogao je pratiti samo mladi Aleksandar Rjazancev — zvijezda budućeg prvaka Rusije i trenera državne reprezentacije tek se rađala, i uskoro će Saša izboriti svoje prvo Superfinale. Nagradni fond turnira iznosio je 100.000 rubalja (za poređenje, tada bi prva nagrada na turniru srednjeg ranga mogla biti 50.000 rubalja) — okupili su se najbolji moskovski igrači, ali bez superzvijezda, i niko nije mogao ozbiljno konkurisati Morozeviču.
Aleksandar Rjazancev
Ponovo se igralo u parku „Muzeon“, a šef moskovskog šaha Vjačeslav Beresnev slavio je svoj 60. rođendan. Opet su se pojavile pritužbe na „mehaniku“ sa zastavicama koje padaju bez ikakvog reda, ali stariji igrači su govorili o tradiciji i podsjećali da na prvom turniru 1947. godine nije bilo dovoljno satova za sve, pa su se kvalifikacije igrale sa po 5 sekundi po potezu, koje je brojio sudija. Kažu, u to teško poslijeratno vrijeme niko se nije žalio.
U goste učesnicima došla je dugogodišnja zaštitnica ruskog šaha Vera Tihomirova, a partije je komentarisao poznati novinar i majstor Jakov Damski, poznat po radu na radiju „Majak“ i radiju „Sport“.
Pobjednik, govoreći o svom uspjehu novinaru Jevgeniju Atarovu, pohvalio je igranje na popularnom serveru ICC — tako se zvao lider internet-života šahista prije pojave chess.com (blokiran u Rusiji) i lichess.org. „ICC je najvažnija stvar koja postoji u životu! Kada igram tamo, naprežem se kao ni na jednom superturniru. Silno želim da pobijedim. Kao što pokazuje iskustvo azerbejdžanskih momaka (Mamedjarov, Mamedov, Radjabov i drugi — D.K.), tamošnji rejting je od najvećeg značaja. Izgubim li 20 poena, ne mogu naći sebi mjesto, ne mogu spavati noćima... Trčanje, hladan tuš, skroman doručak — i pravac „ispravak“! Prema tim rejtinzima sudi se o potencijalu, o tome ko je trenutno najjači“ (A. Morozevič).
Zanimljivo je da je još 2004. godine na zatvaranju blic-turnira Morozevič u svojoj „kraljevskoj“ besjedi zamolio organizatore samo jedno: da zamijene satove za „elektroniku“. Ispunili su njegovu molbu — premjestili su ga za elektronsku tablu s elektronskim satovima. Ali... samo njega! Interesantno je da su prije nekoliko godina, kada su Aleksandar Morozevič i Marija Fominih organizovali revijalni turnir u Moskvi, svi satovi bili elektronski, a samo na prvom stolu stajao je mehanički „Jantar“! Vremena se mijenjaju — pristupi takođe.
Potpuni prelazak na elektronske satove u „Večernjacima“ dogodio se tek nekoliko godina kasnije, kada je jedan od najvećih moskovskih univerziteta, RGSU, počeo primati turnire.
Moskovski blic je nastavio da se razvija — 2006. godine prvi put su održana prvenstva za žene, veterane i novinare. U ženskoj konkurenciji pobijedila je velemajstor Irina Vasiljević, sadašnja direktorica škole Anatolija Karpova.
Muškarci su gubili glavu od samog osmijeha Irine Vasiljević
Učesnike je pozdravio Jurij Averbah. Pobjednik prvog „Večernjaka“ proživio je nevjerovatan život dug čitav vijek — na veliku žalost, Jurij Lvovič preminuće tokom pandemije koronavirusa, ali tada, sa svojih 80+ godina, još uvijek je imao izvanredno pamćenje, analitički um, odličan smisao za humor i zavidnu šahovsku snagu. Među veteranima je sjajno igrao Evgenij Vasiukov, šef sekcije za veteranski šah, koji je 21 godinu vodio crno-bijelo odjeljenje u „Večernjaku“ i prvi put je učestvovao na prvenstvu Moskve u blicu tačno 55 godina prije turnira 2006. godine.
Jurij Averbah prisjeća se pobjede na prvom „Večernjaku“
Glavni favorit Aleksandar Morozevič nije osvojio prvo mjesto: na kraju je senzacionalno izgubio od Koste Maslaka, današnje legende pokera i vlasnika WSOP narukvice, koji će kasnije ostvariti značajan uspjeh i u šahu — 2008. godine plasiraće se u Superfinale.
Na kraju, u meču za prvo mjesto sastali su se Dmitrij Jakovenko, prvak Evrope i svijeta u sastavu reprezentacije Rusije (tokom pandemije Dmitrij je napustio šah da bi radio kao programer u „Jandeksu“) i budući glavni trener omladinske reprezentacije Rusije (2011-2023) Mihail Kobalija. Borba je bila nevjerovatno napeta — 1:1, a u „Armagedonu“ Mita je dao vječni šah crnima i postao pobjednik.
Dmitrij Jakovenko, Mihail Kobalija i Aleksandar Morozevič
Posjetioce turnira dočekao je dvospratni autobus u kojem su mogli igrati šah protiv elektronskog protivnika. „Rybka“ se tada smatrala najjačim šahovskim programom i superkomercijalnim projektom — svako je smatrao da je njegova dužnost kupiti je za 100 jedinica. Vremena kada je Stockfish moguće besplatno preuzeti uz par klikova mišem čekala su u budućnosti: upravo kao protest protiv komercijalizacije softvera, grupa programera udružila se kako bi razvila softver dostupan milionima. Nakon određenih dešavanja iza scene, „Rybka“ je diskvalifikovana navodno zbog plagijata programskog koda. Nakon propasti ovog titana, šahovskim Olimpom zavladao je novi bog Houdini, koji je vladao sve do uspona „Stockfisha“.
Inače, turnir 2006. godine bilo je jubilarno, 60. prvenstvo Moskve u blicu, u čast kojeg je kao nagrada bio dodijeljen računar – sretni dobitnik bio je prvokategornik Pavel Šejin, koji je prije prvog kola stavio svoj ulog na Jakovenka.
Godinu kasnije, prva nagrada iznosila je 64 hiljade rubalja – Vjačeslav Beresnev, otvarajući sljedeći „Večernjak“, naglasio je da je to po 1000 rubalja za svaku šahovsko polje. U centru pažnje bio je novi svjetski šampion u blicu, Aleksandar Griščuk, koji je 2006. godine, uz puno stresa, izborio titulu u borbi sa svojim prijateljem i rivalom Petrom Svidlerom. U to vrijeme Griščuk je često govorio da sebe ne smatra blic igračem – nije posjećivao Oktjabrjski klub niti Centralni šahovski dom, a pobjeda na prvenstvu došla je gotovo slučajno; možda ju je Petar više zaslužio. Ali sada znamo da su uspjesi jednog od najvećih majstora igre „na zastavicu“ tek počinjali.
Nisu svi najbolji igrali – turnir se poklopio sa mečom Rusija – Kina, a osim toga, bio je na pomolu meč-turnir za svjetskog prvaka u Meksiku. Posle pobjede Višvanatana Ananda i meča Anand – Kramnik sljedeće godine, kruna se dugo zadržala van Rusije... Aleksandar Morozevič nije učestvovao na “Večernjaku” jer se pripremao.
A Grishchuk je igrao i postigao 17 poena od mogućih 19! Time je izjednačio rekord Viktora Korčnoja iz 1975. godine. Iako je Korčnoj tada pretrpio dva poraza, Aleksandar je završio "na suvo" –sa četiri remija. Iskusni reprezentativci Jevgenij Barejev i Vladimir Malahov su završili odmah iza njega, dok je četvrto mjesto osvojio mladi Jan Nepomnjašči – budući kandidat za titulu svjetskog prvaka, kojem je tada bilo tek 16 godina.
Mladi Jan Nepomnjašči
Partije lidera prenošene su uživo na velikom elektronskom ekranu, a u pauzama između kola komentarisao ih je velemajstor Igor Glek. Gledaoci su sada mogli da prate turnir i putem interneta. Boris Spaski, deseti svjetski prvak, održao je šahovski simultanku, s uživanjem predao samovar Griščuku i održao govor, malo se opravdavajući što, za razliku od drugih vodećih sovjetskih velemajstora, nije posebno cijenio blic, oslanjajući se na principe Patrijarha Mihaila Botvinika.
Boris Spaski uručuje nagradu Aleksandru Grishchuku
Zanimljivo je da je turnir pratio Barejevov prijatelj i koautor Ilja Levitov – kratko vrijeme prije turnira objavili su knjigu "Zapisi sekundanta", koja opisuje mečeve Vladimira Kramnika za svjetsku titulu i koja je odmah postala bestseler. Nekoliko godina kasnije, Levitov će na četiri godine preuzeti Izvršnu direkciju RŠF, a više od deceniju kasnije osnovati jedan od najpopularnijih šahovskih kanala na YouTube-u, Levitov Chess.
Ilja Levitov i Jevgenij Barejev sa suprugom
Šampionka Moskve u blicu postala je Darija Čaročkina, koja je u dodatnom meču pobijedila jednu od najboljih šahistkinja svijeta iz 1990-ih, Svetlanu Matvejevu.
Darija Čaročkina
Na turniru 2008. godine u parku “Muzeon” padala je kiša, a temperatura je jedva prelazila 10 stepeni. Atmosferu je ugrijao pjesnik Vladimir Višnjevski, koji je recitovao stihove o šahu i organizovao takmičenja u stvaranju četverostihova među okupljenima.
Usprkos lošem vremenu, program festivala bio je bogat – nova simultanka Borisa Spaskog i druge aktivnosti. Na sporednim turnirima su se istakli budući poznati šahisti – kod mladića je pobijedio Danja Dubov, tada poznat više kao unuk sudije i kreatora sistema sovjetskih koeficijenata Eduarda L’voviča, dok su u porodičnom turniru pobijedili Paravjani – dječak David i njegov djed. Kod dama je Darija Čaročkina ponovo bila bez konkurencije.
Izazov Morozeviču na tom turniru postavio je Aleksej Korotiljov – superfinalista iz 2004. godine, jak velemajstor i specijalista za brzopotezne partije. Aleksej danas uspješno pomaže mnogim talentovanim mladićima i djevojkama. Korotiljov je do samog kraja jurio favorita, ali je na kraju prepustio prvo mjesto Evgeniju Naeru i završio kao drugi.
Aleksej Korotiljov se priprema da igra bijelim figurama.
Još jedan susret u parku "Muzeon" 2009. godine donio je pobjedu Aleksandru Griščuku, koji je samo za pola poena prestigao Aleksandra Morozeviča i Sergeja Karjakina – budući senator je tada tek dobio rusko državljanstvo i skoro po prvi put nastupao pod trobojkom. Trinaestogodišnji Dubov je ponovo osvojio juniorski turnir, s mladalačkim maksimalizmom obećavajući da će prvo stići Morozeviča, a potom i Talja po broju pobjeda – ubrzo će ovaj mladić s uspjehom prodrijeti u glavni turnir "Večernjaka".
"A da li ste ikada imali 'speedrun' na prvenstvu SSSR-a, Evgenije Ilgičeviču?"
Među ženama je pobijedila Valentina Gunina, dok je novinarski turnir bio podijeljen na "profesionalce" i "umjetnike". Kod prvih je pobjedu odnio poznati komentator i velemajstor Sergej Šipov, a kod drugih – legenda šahovskih studija i odgovorni urednik časopisa "Šahmatnoe obozrenie – 64", Oleg Pervakov.
"Da li ste ikada vidjeli takvog Sergeja Jurjeviča?"
Turnir 2010. godine održan je 64. put, a pobjednik je dobio simboličnu nagradu od 64 hiljade rubalja. Naravno, to više nije bila tako značajna suma kao ranih 2000-ih, ali je i dalje imala svoju privlačnost – recimo, u finalu BLIC Grand Prixa 2024. godine (dakle, 14 godina kasnije) pobjednik dobija 75 hiljada.
Turnir je ugostio RGSU. Vjačeslav Beresnev se penzionisao i predao svoje dužnosti nasljednicima, a moskovske šahovske aktivnosti preuzela je ekipa pod vođstvom akademika i rektora moskovskog socijalnog univerziteta Vasilija Žukova.
U to vrijeme, RGSU je bio pravi lider šaha u zemlji, organizujući izvanredni festival Moskovski Open. Stotine šahista i desetine zvijezda, uključujući Jana Nepomnjaščija, Sergeja Karjakina, Valentinu Guninu i druge, pohađali su njihovo šahovsko odjeljenje. Na "domaćem" terenu Gunina je ostvarila nevjerovatnih 17 od 17 poena na ženskom turniru – taj rezultat nikada neće biti nadmašen!
Djevojčica s pletenicama pobjeđivala je partiju za partijom
Kod muškaraca, Aleksej Korotiljov je započeo s 7 od 7, ali je izgubio od zrelijeg Dubova i usporio. Na kraju ga je Aleksandar Morozevič pretekao na finišu, pobijedio Mihaila Kobaliju i osvojio već peti samovar, ponovo poklonivši nagradu jednom od svojih trenera-sekundanata.
Takav samovar Morozevič još nije imao
Treće mjesto iznenađujuće je zauzeo Vasilij Papin – mladi šahista iz Moskve, koji je dugo nastupao za grad Šahti u Rostovskoj oblasti. Vasja je poznat kao "šahovski putnik" (od bajkovite Australije do afričkih pustinja), a sada organizuje šahovski pokret na Pravnom fakultetu MGU-a. Papin je, po dodatnim pokazateljima, nadmašio Dmitrija Jakovenka i još jednog poznatog blicaša, velemajstora i trenera Farruha Amonatova.
U centru Vasili Papin i Aleksandar Kostjev
Među mladićima je pobijedio budući glavni trener omladinske reprezentacije Rusije, Mihail Demidov (vodi tim od 2024. godine). A među novinarima – budući kustos Muzeja šaha u Centralnom šahovskom klubu, Dmitrij Olejnikov, koji je prema dodatnim kriterijima pretekao budućeg glavnog urednika sajta Ruskog šahovskog saveza Vladimira Barskog i Konstantina Kodinca (sigurno ste bar jednom nešto kupili u popularnoj šahovskoj prodavnici ChessOk, koju vodi).
Život je od djetinjstva pripremao ovog sportistu da u rukama drži medalje, pehare i diplome za prvo mjesto
Godine 2011. turnir "Večernjaka" ponovo se održava u RGSU kod Vasilija Žukova. Do tada je Socijalni univerzitet organizovao brojne moskovske turnire – šahovsku katedru vodi Aleksandar Kostjev, trenutni rukovodilac odjela za školski šah u RŠF.
Vasilij Žukov iznosi planove za budućnost
Nagradni fond ovog turnira bio je 450 hiljada rubalja za sve konkurencije – iako nije privukao superzvijezde, okupio je čak 14 velemajstora. Prvo mjesto osvojio je višestruki juniorski prvak Rusije Vladimir Belous, koji tada još nije imao međunarodni rejting (Volođa je namjeravao odmah ostvariti titulu velemajstora, što mu je kasnije i uspjelo). Osvojio je 15,5 poena od 17 mogućih, nadmašivši time rezultate Korčnoja i Griščuka, iako bi se moglo raspravljati o snazi sastava turnira.
Vladimir Belous sa Vjačeslavom Vitikom – ponos grada Kamensk-Šahtinskog
Andrej Devjatkin je započeo sa šest pobjeda zaredom, ali je usporio i završio van prve trojke. Jedno vrijeme ga je pratio bivši evropski prvak Vladislav Tkačev, sada poznat trener koji je radio i s Jekaterinom Lagno, no on je također posustao i završio kao treći. Boris Gračev je, s druge strane, držao sjajan tempo – pobjednik Crnomorske serije 2022. godine, danas je trener omladinske reprezentacije Kazahstana.
Prije posljednjeg kola Belous i Gračev su dijelili prvo mjesto, ali je u odlučujućem susretu Boris izgubio od Andreja Ričagova, dok je Vladimir savladao imenjaka Malahova.
U jednom intervjuu Belous je rekao da želi samo prvo mjesto i da se nada da će postati svjetski prvak. Nažalost, ovaj vrlo talentovani šahista iz Kamensk-Šahtinskog u Rostovskoj oblasti preselio se na studije u SAD, gdje nije u potpunosti iskoristio svoj ogroman potencijal, te i dalje igra za nagrade na otvorenim turnirima sa svim njihovim prednostima i manama.
Gunina je treći put zaredom pobijedila na ženskom takmičenju. Među novinarima je trijumfovao diplomac Fakulteta novinarstva MGU-a, majstor Andrej Kaliničev – sin velemajstora Sergeja Kaliničeva i poznate šahistkinje Valerije Gansvind.
Andrej Kaliničev je u to vrijeme gotovo noćio u "Oktobarskoj" sali
Andrej i ja smo prijatelji od djetinjstva, i upravo me on uvjerio da počnem pisati o šahu. Prvo nekoliko članaka za "Šahmatnuju nedelju" koja je tada prolazila kroz posljednje dane, a zatim za ChessPro kod Maksima Notkina. Konačno, u Kaliničevom stanu zajedno smo napisali rezime za RŠF – ubrzo me Ilja Levitov zaposlio u redakciji sajta. Ironijom sudbine, Kaliničev danas radi kao analitičar u svijetu klađenja, a vaš autor već 15 godina nastavlja da plovi u staroj lađi među posljednjima koji još pišu o mudroj igri na ruskom jeziku. Šampionat 2012. godine održan je na ljetnoj platformi za arhitekturu, medije i dizajn "Strelka". Ovo je bio novi procvat – događaj je organizovan sa velikim spektaklom, a šahiste je pozdravio čitav vod bubnjara. Vasilij Žukov se do tada povukao s mjesta rektora, a neke ključne figure na RGSU postale su uključene u skandale vezane za plagijat u disertacijama, što je ozbiljno narušilo ugled glavnog "šahovskog" univerziteta u zemlji. Nekoliko godina su novi rukovodioci RGSU-a još podržavali šahovske projekte, ali su moskovski organizatori ubrzo morali tražiti nove mogućnosti.
Ali vratimo se na „Večernjacima“, čiji je organizator postao novi vođa moskovskog šaha, veliki biznismen i dugogodišnji direktor koncerna „Rosenergomaš“ Vladimir Palihata. Da povuče prvi potez na turniru, došao je čak i tadašnji predsjednik FIDE Kirsan Iljumžinov.
Vladimir Palihata igra protiv robota
Nažalost, uprkos veličini projekta, tim novog šefa moskovskog šaha odmah je naišao na nesuglasice s redakcijom „Večernje Moskve“. Ona je ostala samo kao informativni partner, a po prvi put pobjednik nije dobio samovar. „Večernjak“ je istorijske nagrade uručio samo veteranima-pobjednicima – Juriju Balašovu i Galini Strutinskoj.
Pobjedu je odnio Aleksandar Morozevič, što je bio njegov šesti trijumf – na fotografijama velemajstor već pozira s peharom. Iza njega su završili Vladimir Malahov i Nikolaj Čadajev, talentovani velemajstor i blicaš, koji je došao na studije u RGSU iz Smolenska, ali se ubrzo posvetio trenerskoj karijeri nakon završetka fakulteta. U ženskoj konkurenciji pobijedila je velemajstor iz Kazanja Karina Ambarcumova (sada živi u Španiji), dok su gledaoci igrali protiv robota Konstantina Kostenjuka, oca dvanaeste svjetske šampionke. Nešto prije toga, šahovski „terminator“ je u meču od šest partija pobijedio samog Aleksandra Griščuka, a legendarni snimak na internetu, u kojem robot zastrašuje poznatog velemajstora produženim potezom, postao je viralan i pojavljuje se u hiljadama šahovskih mimova.
Šteta što ovdje nije moguće priložiti video
Istorija šahovskih "Večernjaka" odlazi u prošlost – ubrzo je prekinuto i informativno partnerstvo s idejnim inspiratorom turnira. U 2013. godini prvenstvo u blicu održano je u parku kulture i odmora "Krasna Presnja". Predivna lokacija, ali ponovo je zakazalo promrzlo moskovsko vrijeme. Bilo je veoma hladno, a Griščuk je u rukavicama i kapuljači prije početka izjavio da mu je zadatak da ne dobije upalu pluća. U blizini se čula rok muzika, umjetnici su se pripremali za večernji koncert, što se nije dopalo svim učesnicima.
Nagradni fond iznosio je više od milion rubalja, što je u to vrijeme bio rekord. Za pobjedu se borilo mnogo lidera ruskog šaha. Sergey Karjakin je pobijedio sa rezultatom 14,5 od 19, a na postolju su se našli Aleksandar Rjazancev i Vladimir Malakhov.
Dubov, Karjakin, Carlsen, Doha 2016
U to vreme, jedini koji je mogao da se takmiči s Karjakinom u blicu bio je mladić iz Norveške.
Aleksandar Morozevič je završio na petom mestu i precizirao da u poslednje vreme pobjeđuje samo u parnim godinama. Darija Čaročkina se istakla među ženama (uspješna karijera velemajstora i dalje joj donosi trijumfe i u klasičnom šahu i u blicu), a među novinarima tada je pobijedio otac Ruske šahovske škole i vođa studentskog šaha u zemlji, Anton Kuzin.
A glavni trener RŠŠ Georgij Kastanjeda dolazio je na "Večernjake" sa malim djetetom.
U 2014. godini Morozevič je pobijedio po sedmi put, ponovo se aktiviralo pravilo "parnih godina". A 2015. godine, Jan Nepomnjašči, talentovani velemajstor, izbio je u vrh bez konkurencije – započeo je uspon prema šahovskoj eliti i ubrzo je stigao do podnožja šahovskog Olimpa. A 2016. godine sistem se slomio na najnepredvidljiviji način.
Šampion parnih prvenstava Aleksandar Morozevič sigurno je išao ka novoj pobjedi. Činilo se da će lider gradskog blica sa svojih sedam titula oboriti Taljeve rekorde, ali život je odlučio drugačije. U poslednjem kolu, uz Morozeviča, našao se Boris Gračev, i tu je Aleksandar senzacionalno izgubio u poslednjem kolu od Evgenija Kretova, mladog momka iz Voronježa koji je došao u Moskvu. U bijesu, misleći da je pobjeda već ispuštena, Morozevič je otišao i sišao u metro. Međutim, Gračev nije znao da je njegov konkurent izgubio i njemu je bio dovoljan remi u odlučujućoj partiji –Boris se borio za pobjedu, ali nije mogao da upravlja situacijom.
Boris Gračev se više puta takmičio sa Aleksandrom Morozevičem na gradskim turnirima
Organizatori određuju doigravnje u slučaju jednakog broja poena, ali Aleksandra nema, a njegov telefon u podzemlju ne odgovara. Doći do Morozeviča uspjeli su tek nakon nekog vremena – već je bio daleko i priznao je da bi u takvoj situaciji bilo nepoštovanje vraćati se i tjerati protivnika da čeka. Na kraju, jedini put u čitavoj istoriji prvenstava dodatni meč za glavnu nagradu se nije održao (usput, 2017. godine, Andrej Ryčagov će pobijediti u "partiji smrti" protiv Alekseja Korotyleva)!
Novo rukovodstvo moskovskog šaha počelo je sa dobrim namjerama, ali je prestiž prvenstva Moskve u blicu brzo počeo opadati. Ohrabrujuće je da je ove godine sadašnji pokrovitelj moskovskih igrača Sergey Lazarev pokušao da ga oživi.
Dragi Sergeje Evgenjeviču!
Možda je došlo vrijeme da ispravite greške nekih vaših prethodnika i obnovite odnose s "Večernjom Moskvom", da vratite samovar?
A onda, nakon što je FŠR objavila osnivanje prvenstava Rusije u rapidu i blicu, najbolji majstori munjevitog šaha počeli su se okupljati na sočinskoj zemlji u "Žemčužini".
Ali o novijoj hronici razgovaraćemo prije prvenstva 2025. godine – jer to je potpuno druga priča!
Autor srdačno zahvaljuje Viačeslavu Durasovu na grandioznom trudu i pomoći u obnovi najvažnije tačke šahovske istorije naše zemlje.
Foto: Borisa Dolmatovskog, Vladimira Barskog, Evgenija Atarova, Eterija Kublašvilija i FIDE.
https://ruchess.ru/news/report/slom_sistemy_/
Нема коментара:
Постави коментар