Na nedavno završenoj izložbi „Šah kroz vijekove i zemlje“, ljubitelji drevne igre imali su priliku da se jednog dana susretnu s 48-godišnjim peterburškim velemajstorom Peterom Svidlerom. Donosimo najzanimljivije izjave pobjednika Svjetskog kupa 2011. godine, petostrukog osvajača Olimpijade u šahu i osmostrukog prvaka Rusije.
Moskva, juni 1989. godine. Lenjingradski školarac, kandidat za majstora sporta, Petar Svidler na času u šahovskoj školi Mihaila Botvinika. /FOTO Igor Utkin/TASS
O završetku karijere
Peter Svidler: Trenutno se nalazim u, kako bih to nazvao, polupenzionerskom stanju: dosta se bavim trenerskim i komentatorskim radom, ali ipak igram tri-četiri turnira godišnje, pri čemu polovinu pobjeđujem.
Dvadeset godina bio sam među dvadeset najboljih šahista svijeta. Međutim, u jednom trenutku osjetio sam da, iako još uvijek mogu odigrati pojedine partije vrlo dobro, teško mi je da održavam isti visok nivo igre kao prije: moji potezi na tabli postali su mrvicu manje precizni, malo manje pouzdani. Osjećaj da nekadašnji sjaj više neće biti isti prilično me pritiska. Mislim da upravo u ovakvim trenucima vodeći velemajstori odlučuju da okončaju svoje aktivno takmičenje. Samo godine ovdje nisu presudne. Sjećate li se kako je u januaru 2019. godine, nakon turnira u Wijk aan Zeeu, Vladimir Kramnik najavio povlačenje iz šaha?! Čini se da je i on počeo shvatati da Kramnik kakvog pamtimo iz njegovih najboljih godina više neće postojati.
O tituli svjetskog prvaka
Peter Svidler: U šahu mi, može se reći, nije pokorena samo jedna vrhunska tačka: nisam postao svjetski prvak niti sam učestvovao u mečevima za tu titulu. Možda bi se moglo razmišljati o tome kako nisam ostvario sve što su mi talent i sportski rezultati omogućavali. Ali u vezi s tim sam miran. Često se kaže da osoba koja je potpuno posvećena nekom velikom cilju, u ovom slučaju osvajanju šahovske krune, mora žrtvovati ne samo druge interese već i dio sebe. I želio sam to izbjeći.
Oduvijek sam imao interese i izvan šahovske table: puno čitam, govorim engleski, volim da slušam muziku. A naravno, tu je i porodica, djeca. Moji sinovi sada imaju 22 godine. Iskreno, ne smatram se idealnim ocem, ali koliko god sam mogao, učestvovao sam u njihovom vaspitanju. Nikada nisam pristajao na stav da je moja zanimljiva, voljena profesija prioritet, a sve ostalo sporedno. Sada čak mislim da sam možda trebao češće ostavljati šah sa strane i posvetiti se više porodici.
O trenerskom radu
Peter Svidler: Kada su me pozvali i ponudili da treniram indijskog velemajstora Rameshbabua Praggnanandhaa, zainteresovao sam se – riječ je o izuzetno talentovanom mladiću. Ipak, odmah sam ih upozorio: „Znate, ja nikada u životu nisam radio ovakav posao.“ Odgovorili su mi da ih to ne zabrinjava.
U početku nisam bio siguran šta bih mogao naučiti Praggu. Poboljšati njegovu pripremu u otvaranjima? Danas u tome svim velemajstorima značajno pomažu računari. Međutim, postoji jedna oblast u kojoj mogu biti od pomoći – zahvaljujući mom velikom turnirskom iskustvu. Praktično sve slobodno vrijeme, osim kada spava, Praggnanandhaa provodi baveći se šahom. Pokušavam ga ubijediti da nije nužno pritiskati samog sebe da pred svaku partiju riješi sve probleme vezane za otvaranje. Jednako je važno ostati mentalno svjež prije same partije. Trudim se da ga naučim da se ne opterećuje nakon poraza, da tokom partije razdvoji je važno, a šta nije toliko važno. Takođe, radimo na pravilnom raspolaganju vremenom i hrabrosti za riskantne poteze, iako to ne znači da se ne bavimo i čisto šahovskim pitanjima.
O uspjesima indijskih velemajstora
Peter Svidler: O usponu šaha u Indiji dovoljno govori i činjenica da je reprezentacija te zemlje nedavno na Svjetskoj šahovskoj olimpijadi u Budimpešti ostvarila uvjerljivu pobjedu, završivši sa četiri boda prednosti u odnosu na najbliže rivale.
O popularizaciji šaha u Indiji
Peter Svidler: Veliku ulogu u popularizaciji šaha u Indiji odigrao je bivši svjetski prvak Višvanatan Anand. Sportski uspjesi ovog prirodnog talenta i njegova aktivnost izvan šahovske table daju rezultate. Ipak, možda najvažniji faktor je ogromna podrška države i postojanje dobro organizovanog sistema za obuku vrhunskih šahista. Ovdje se može povući paralela sa zlatnim godinama sovjetskog šaha. U SSSR-u, zbog geopolitičkih i ekonomskih faktora, šah je bio vrlo cijenjen u društvu. Profesija šahiste bila je prestižna, i mnogi su željeli da se bave šahom.
Navešću primjer. Pohađao sam sasvim običnu školu u Lenjingradu, ali većina mojih školskih drugova bavila se šahom. Mnogi su igrali samo kratko, ali to nije toliko važno. Zbog masovnog interesa i jake trenerske škole u SSSR-u, vjerovatnoća da talentovani dječak nikada ne sjedne za šahovsku tablu bila je vrlo mala. Usput, šah danas postaje sve popularniji ne samo u Indiji već i u Uzbekistanu, Iranu i djelimično u Kazahstanu.
O roditeljima mladih šahista
Peter Svidler: Tema šahovskih roditelja već je odavno postala dio šahovskog „folklora.“ Razvoj mladog šahiste uvijek prate uspjesi, ali i neizbježni neuspjesi, a stav njegovih roditelja u tim trenucima igra ključnu ulogu. Možda će zvučati banalno, ali dijete mora osjećati da stav njegovih najbližih nije uslovljen time da li je pobijedilo na važnom turniru ili napravilo grešku pred samu završnicu, kada je pobjeda bila nadomak ruke. U svakoj situaciji, mama i tata ne bi smjeli obezvrijediti njegov trud. Smatram da je odraslima ovaj zadatak itekako ostvariv.
Ne sjećam se da su mi roditelji ikada govorili: „Do te i te godine treba da postaneš kandidat za majstora,“ ili da na određenom turniru moram ostvariti konkretan rezultat. Sada, osvrćući se unazad, shvatam da su razmišljali samo o tome šta još mogu učiniti da bi mi pomogli.
Koliko god volim šah, svjestan sam da je to samo igra za stolom. Ako šahovske aktivnosti postanu za dijete težak posao u kojem ne uživa, to je ozbiljan znak. U tom slučaju, možda bi roditelji trebali pokušati da ga usmjere prema nečemu drugom. Govoreći iz vlastitog iskustva, meni je bilo šest i po godina kada mi je tata prvi put pokazao kako se figure kreću, i od tada se nisam mogao odvojiti od šahovske table. Dolazio bih iz škole, bacio ranac, otišao u svoju sobu i otvorio neku šahovsku knjigu. Moja buduća profesija zapravo je tada već bila predodređena.
Autor tekst: David Genkin
Sport, 8. novembar 2024.
Шахматы с удовольствием. С поклонниками древней игры встретился гроссмейстер Пётр Свидлер
Нема коментара:
Постави коментар