Francuski igrač, koji je 2016. i 2017. godine dostigao drugu poziciju na svjetskoj rejting-listi, osvrće se na uzlet popularnosti šaha, svoju karijeru i fenomen Magnusa Carlsena.
Tekst napisala Andrea La Perna,franceinfo: sport France Télévisions
30.01.2024.
Maxime Vachier-Lagrave tokom foto sesije u Parizu, 4. maja 2021. (JOEL SAGET / AFP)
On će biti glavna zvijezda prvog online šampionata Francuske u brzom šahu, koji počinje u utorak, 30. januara. Trenutno 18. na svjetskoj rejting-listi i drugi u Francuskoj, Maxime Vachier-Lagrave (33 godine), šampion svijeta u ovom formatu bržem od tradicionalnog šaha, odgovorio je na pitanja franceinfo: sport.
Raduje se demokratizaciji šaha i sumira svoju karijeru, tokom koje mu je više puta pošlo za rukom da pobjedi zvijezdu Magnusa Carlsena, petostrukog svjetskog šampiona u klasičnom šahu i sedmostrukog svjetskog šampiona u brzopoteznom šahu. Norvežanin od 33 godine je igrač koji je postigao najviši ukupni rezultat u istoriji Elo rejtinga (2,882 poena), koji određuje rangiranje šahovskih igrača.
-Možemo li govoriti o prosperitetnom periodu za šah u Francuskoj?
Maxime Vachier-Lagrave– To nije samo u Francuskoj, već širom svijeta. Dostupno je mnogo materijala, a internet je izuzetno informativan izvor. ‘Zaključavanje’ je natjeralo ljude da pronađu aktivnosti unutar doma, a šah je ponovo izvučen iz ormana. Naravno, tu je i serija „Damin gambit“ koja je privukla nove zaljubljenike. Nikada nije bilo lakše igrati šah, napredovati i pronaći protivnike.
-Da li šah dobija dovoljno medijske pažnje po vašem mišljenju?
Maxime Vachier-Lagrave– Naravno, uvijek želimo više. Trenutno smatram da nije razumno prenositi partije šaha koje mogu trajati pet do šest sati na televiziji. Možemo to zamisliti u budućnosti, ako se drugi formati popularizuju. Na primjer, na Svjetskom prvenstvu u brzom i brzopoteznom šahu, partije ne traju obavezno dugo [oko 15 minuta] i to je događaj koji traje pet dana.
Ako se prenose, trebalo bi omogućiti da se prenose emocije igrača i objasniti šta se dešava, jer se figure pomjeraju i to ide brzo. U fudbalu možemo vidjeti rezultat i odmah shvatiti. Da biste razumjeli partiju šaha, morate imati bar određeni nivo. Teško je reći da ćemo ikada imati isti interes kao za fudbal, ali treba težiti povećanju popularnosti.
-Osim televizijskog prenosa, da li se dovoljno priča o šahu u medijima?
Maxime Vachier-Lagrave– Stvari su se ipak dosta promijenile u posljednjih nekoliko godina. To funkcioniše u periodima. Naravno, kada je serija „Damin gambit“ izašla, bilo je uzbuđenja. „L’Équipe“ je počeo da pravi mnogo ozbiljnije članke, ali i da prati određene turnire u vijestima, poput turnira kandidata [posljednji korak selekcije za Svjetski šampionat] i Svjetskog šampionata, od 2019-2020.
-Šta vas razlikuje od drugih igrača?
Maxime Vachier-Lagrave– Priroda stvari dovodi do neizbežnog smanjenja razlika u stilovima između igrača. Svi su obavezni da treniraju sa šahovskim softverima i pronađu nove načine igranja i nove taktike. Nije slučajnost što igra onih koji imaju između 15 i 20 godina, koji su odrasli uz računare, podsjeća mnogo na igru računara.
Što se tiče malih razlika, ja se dosta oslanjam na računanje u poređenju s drugim igračima, posebno onima iz prethodne generacije, koji će pokušati da primjene principe i donesu odluke na osnovu osjećaja pozicije. Ipak, paradoksalno, takođe se oslanjam na svoje instinkte kada je riječ o donošenju odluka. To nije instinkt bez razloga. Uvijek puno računam, ali manje nego prije. Sa 33 godine, ne računam nužno lošije, ali manje precizno. Postoji više potencijalnih grešaka nego kada sam imao 25. godina.
-Pobjedili ste Magnusa Carlsena krajem decembra, i to nije bilo prvi put. Kako se osjećate kada pobjedite takvog igrača?
Maxime Vachier-Lagrave– Uvijek je izazov igrati protiv njega, posebno kada ga pobjedim, jer sledeći put, pošto ne voli da gubi, uvijek želi da izjednači. On je najbolji igrač danas i možda najbolji igrač svih vremena. Volio bih da mislim da, u dobrim danima, bar mogu da mu konkurišem. Sada, izolovana pobjeda protiv Magnusa, nema ogroman značaj za mene.
Njegov skor protiv mene ostaje pozitivan [42-24 za Norvežanina i 60 remija svih kategorija]. Ovog puta sam ga pobjedio. Neću reći da je to bilo uzalud, ali pošto je potom nanizao šest uzastopnih pobjeda i osvojio titulu, moja pobjeda ima manju važnost. Za razliku od Svjetskog prvenstva u brzopoteznom šahu 2021, kada sam pobjedio, gdje sam potom dobio meč odlučujući za titulu. Naravno, tu ima veći značaj.
-Kako gledate na aura lika Magnusa Carlsena, glavne šahovske ličnosti više od deset godina?
Maxime Vachier-Lagrave– Ako pitate ljude na ulici ko su najpoznatiji igrači šaha, vjerovatno će se sjetiti Garija Kasparova ili Bobija Fišera. Ne znam da li je uspio da stvori auru sličnu Kasparovu. Ipak, vrlo je vjerovatno da je bolji igrač od njega u istoriji.
Šta vam nedostaje da biste bili na njegovom nivou?
Maxime Vachier-Lagrave– Postoji nekoliko igrača koji su ispred njega u fazi računanja. Tamo gdje je neosporan, to je u njegovom osjećaju za igru. Pronalazi pravi trenutak, onaj kada treba igrati brzo da bi ostvario pritisak na protivnika, i onaj kada treba stati kako bi pronašao način da naglasi svoju dominaciju. Zna gdje njegove figure imaju maksimalan efekat na šahovskoj tabli.
Koji su vaši ciljevi za 2024?
Maxime Vachier-Lagrave– Imaću malo obaveza na početku godine. Prednost je što ću moći da iskoristim vrijeme da se detaljno pripremim za veliku sezonu kasnije. Neću se boriti za svjetski ciklus [serija turnira koja određuje izazivača za svjetskog šampiona u klasičnom šahu] ove godine. To će možda biti slučaj za dvije godine, 2026. To je dugoročni cilj. Za 2024. godinu, nadam se velikim takmičenjima i povratku na svoj najbolji nivo. Još imam nekoliko godina, ali vrijeme prolazi.
Učesnik meča za titulu svjetskog šampiona govorio je o treninzima sa mladim azerbejdžanskim šahistima, dao savjet Nidžatu Abasovu i iznio svoje mišljenje o Magnusu Karlsenu.
Baku 26. Jan 2023 — Sputnik.
Legendarni izraelski velemajstor, osvajač Svjetskog kupa i učesnik meča za titulu svjetskog šampiona Boris Gelfand ovih dana održava treninge za mlade azerbejdžanske šahiste u Bakuu. Gelfand je stigao u Baku po pozivu rukovodstva Šahovske federacije Azerbejdžana, a pod njegovim vođstvom rade Govhar Bejdullajeva, Ayan Allahverdiyeva, Magomed Muradly, Aydin Suleymanly, Khazar Babazade, Abdulla Gadimbeyli, Vugar Asadli i drugi. U intervjuu za Sputnik Azerbejdžan, Boris Gelfand je govorio o radu s azerbejdžanskim šahistima, perspektivama Nidžata Abasova na turniru kandidata i svom stavu prema postojećem sistemu održavanja šampionatskog ciklusa.
-U decembru prošle godine igrali ste na "Memorijalu Vugar Gashimov" u Gabali. Pretpostavljam da ste tamo i dogovorili o održavanju treninga u Bakuu?
Boris Gelfand-Da, upravo smo tamo razgovarali i dogovorili se da održimo pripreme u januaru, koje sada i traju.
-Sigurno ste već tada imali neki uvid u nivo mladih azerbejdžanskih šahista?
Boris Gelfand -Naravno, imao sam neki uvid. S nekima sam igrao uživo, na primjer, s Aydinom Suleymanlyem, s drugima - online. Još se upoznajemo. Svi rade dobro, trude se, koncentrisani su. Nadam se da ću im pomoći da brže napreduju.
Boris Gelfand -Da, i to nekoliko godina ranije osvojio je jak "Aeroflot Open". Onda, čini mi se, neko vrijeme je napredovao sporo. Ali tokom poslednje godine, Aydin je napravio veliki skok, što se vidi kako po njegovim partijama, tako i po rezultatima. Još je vrlo mlad (Aydin ima 18 godina - nap. a.), pa su mu perspektive veoma dobre.
-Usput, s Aydinom radi i ruski velemajstor Evgeny Tomashevsky.
Boris Gelfand-To je sjajno, što ima takvog mentora. Vjerovatno se time može objasniti njegov brzi rast tokom poslednje godine.
-Razmišljate li da će u bliskoj budućnosti moći dostići rejting od 2700?
Boris Gelfand-To je samo broj, kao temperatura, pokazujući stanje osobe. Važno je da napreduje, ako se to događa, onda će i rejting rasti. Mislim da se sada mnogo vrti oko rejtinga, a trebalo bi razmišljati o napretku i razvoju u različitim pravcima.
-Ali, slažete li se, rejting je neka vrsta mjere, uključujući i za organizatore superturnira...
Boris Gelfand -U principu da, ali, prvo, nisam siguran da je to baš dobro, a drugo, to je kao posledica. Opet, kada neko ima visoku temperaturu, to ukazuje na to da u organizmu idu loši procesi. Dakle, ako šahista igra dobro, njegov rejting će biti visok. Zato treba fokusirati se na uzrok, a ne posledicu.
Generacijski jaz
-Vratimo se treninzima. Da li je ovo jednokratna priča?
Boris Gelfand-Imamo dogovor o održavanju dva okupljanja. Datumi održavanja drugih su otprilike određeni, ali će biti bolje ako ih Šahovska federacija Azerbejdžana objavi. U svakom slučaju, nadam se da ću moći pomoći momcima da shvate svoje jake i slabe strane, kako bi im bilo lakše i efikasnije da rade na sebi.
-U azerbejdžanskom šahu postoji određeni jaz između generacije Radžabova i Mamedjarova i ostalih. Vaš dolazak i rad Tomaševskog, kao i Mihaila Šereševskog, svjedoče o tome da rukovodstvo federacije želi prevazići taj jaz...
Boris Gelfand-Ovo zaista pokazuje da federacija želi ne samo vratiti šah u Azerbejdžan na prethodni nivo, već i podići ih na viši. Zaista postoji jaz između generacija - ovo se često dešava. Možda bi mogli napomenuti Nidžata Abasova.
Strategija za Nidžata Abasova
Pomenuli ste Nidžata Abasova, koji uskoro učestvuje na turniru kandidata. Očigledno je da je on "autsajder", ali, imajući u vidu vaše ogromno iskustvo, koju strategiju biste mu predložili?
Boris Gelfand -Savjetovao bih mu samo da igra šah, jer će ostali učesnici turnira kandidata biti pod pritiskom. Generalno, svaki turnir sam shvatao kao odličnu priliku za unapređenje, svaku partiju duboko analizirao. A ovde Nidžatu predstoji da igra 14 partija sa najjačim velemajstorima svijeta, što će mu biti velika lekcija za dalji napredak. Glavno je - ne bojati se, igrati svoju igru i shvatiti da je ovo sjajna prilika za napredovanje.
-Ko, po vašem mišljenju, je favorit?
Boris Gelfand -Na turnirima uopšte nema favorita.
-Jan Nepomniachtchi će osvojiti treći za redom turnir kandidata?
Boris Gelfand -Vidjećemo. Prognoze u sportu, kao što je poznato, nisu zahvalne. Ko će osvojiti, na primer, Australian Open u tenisu? Englesku Premijer ligu ili Ligu šampiona u fudbalu? Ima nekoliko favorita koji svojim postignućima nadmašuju ostale, ali ovo je sport, pobjediće onaj ko bude bolji u datom trenutku.
-Aktuelni svjetski šampion Din Liren nije toliko medijski izražena ličnost kao Magnus Karlsen. Smatrate li da je šah izgubio nakon što je Norvežanin odustao od odbrane titule?
Boris Gelfand-Možda. Ali, s druge strane, Magnus je, na sreću, ostao u šahu, igra na turnirima na kojima mu je zanimljivo. Ding Liren, vjerovatno, je introvertan, i po tome je meni bliži. Igra šah, radi šta može, malo govori. Ovo je njegovo pravo, psihološki tip. A neko voli biti u centru pažnje. Važno je poštovati sve.
-Karlsen je tvrdio da će ponovo boriti za titulu, ako se promijeni format vođenja meča za svetsku krunu. Kako gledate na njegove želje?
Boris Gelfand -Razumijem poziciju Magnusа. Ne želi pola godine da se priprema da bi igrao sa jednim protivnikom 12 partija. Nije mu to interesantno. Više voli da igra, uživa u igri sa različitim vremenskim kontrolama. Meč za svjetskog šampiona podrazumjeva veliki rad, a to njemu već nije tako interesantno. Uvjeren sam da nijedan od učesnika sledećeg meča za titulu svjetskog šampiona neće žaliti na pravilnik. Ovo se ne odnosi na Magnusa, ali postoje oni koji su uvijek nekako nezadovoljni. Takvih ljudi ima mnogo oko nas, oni bi čak i na suncu pronašli tamne tačke, uvek je sve nekako pogrešno. Karlsen je postigao sve, veoma je otvoren, pošten čovek i ističe uslove pod kojima je spreman da igra meč. Vrijedi li mijenjati sistem radi toga da bi igrao Magnus? Nisam siguran. Možda će sledeće godine imati druge ideje. Karlsen je najveći šahista, ali čitav sistem ne bi trebalo da se gradi oko njegovih ideja. I on razumije to: ako nisu prihvatili, onda ja neću igrati.
-Da li smatrate da je trenutni pravilnik šampionskog ciklusa, uključujući sam meč, nešto što se ne smije dirati?
Boris Gelfand -Pa zašto? Postoji takva poslovica: ne popravljaj ono što nije pokvareno. Tokom 15 godina moje karijere uopšte nije postojao nikakav sistem. Naravno, bolje je kada svi znaju šta treba uraditi da bi se došlo do meča za titulu svjetskog šampiona. Možda uvijek postoji nekoliko varijanti provođenja ciklusa za titulu, ali izabrali su baš ovakav, i niko tačno ne može objasniti šta je loše. Sada je sistem razuman, a odluke donose, srećom, kompetentni ljudi.
-Vas svi znaju kao aktivnog šahiste. Ali, što se tiče trenerskog rada, vas retko primjećuju.
Boris Gelfand -Zašto?! Poslednjih godina održao sam mnogo priprema sa ekipama različitih zemalja, grupama mladih šahista. Trudim se da kombinujem - igram i održavam pripreme. Nikada nisam trenirao nikoga, ali volim da prenosim iskustvo i sa zadovoljstvom održavam pripreme sa ekipama i mladim šahistima. Posebno je lijepo ako uspjem to uradim uspješno (osmjehuje se).
Turnir kandidata, poslednji ispit koji igrač mora položiti kako bi izazvao svjetskog šampiona u šahu, ima bogatu istoriju koja seže unazad do 1950. godine.
Ovaj događaj nastao je kao odgovor na potrebu za sistematskim pristupom određivanju izazivača za šampiona svijeta. Prije 1950. godine, kandidati su morali da se probijaju kroz lavirint pregovora direktno sa šampionom, obezbjeđuju finansiranje i organizujući meč – proces kojem je nedostajala struktura i doslednost.
Prekretnica je došla 1950. godine kada je Budimpešta bila domaćin inauguracionom turniru kandidata, od 10-igrača dvokružni format igre, kako bi se izabrao izazivač za tadašnjeg svjetskog šampiona, Mihaila Botvinika. Ova tradicija, postavljena u Budimpešti, nastavljena je skoro svake treće godine do 1993. godine, sa mješavinom turnira i mečeva. Međutim, početak devedesetih godina doneo je prekid zbog raspada strukture svjetskog šampionata.
Turnir kandidata vratio se u prvi plan 2007. godine kao dio ujedinjenog ciklusa, prvo u formi mečeva. Savremeno doba svjedočilo je značajnim turnirima u Londonu 2013, Hanti-Mansijsku 2014, Moskvi 2016, Berlinu 2018, Jekaterinburgu 2020-21 i Madridu 2022, svaki doprinoseći slavnoj istoriji procesa kvalifikacije za šampionat. Toronto je sledeće poglavlje ove velike šahovske priče.
Inauguralni turnir u Budimpešti (1950)
Inauguralni turnir Kandidata održan je u Budimpešti od 11. aprila do 18. maja 1950. Bio je to dvokružni turnir sa deset kandidata – Bronštejn, Boleslavski, Smislov, Keres, Najdorf, Kotov, Štalberg, Liliental, Sabo i Flor. Događaj u Budimpešti postao je jedini turnir kandidata koji je završen diobom za prvo mjesto, bez dodatnih kriterijuma za odlučivanje pobjednika.
Bronštejn i Boleslavski su morali da odigraju dodatni meč u Moskvi tokom ljeta 1950. godine. Ponovo je završeno nerješeno, ali Bronštejn je pobijedio u prvoj odlučenu partiju i postao zvanični izazivač. Igrao je nerješeno meč sa Botvinikom koji je zadržao svoju titulu, jer je izjednačen rezultat favorizovao šampiona u to vrijeme.
Nezaboravni drugi turnir kandidata (1953)
Drugi turnir kandidata izdvaja se kao jedan od najpoznatijih turnira u istoriji šaha, zahvaljujući vječnoj popularnosti odličnih knjiga o turniru od strane učesnika Dejvida Bronštejna i Miguela Najdorfa. Turnir je bio masivan – dvokružni turnir sa 15 takmičara, što znači da je svaki učesnik igrao 28 partija.
Sjajan sastav doprinio je bogatoj šahovskoj baštini ovog događaja: Smislov, Bronštejn, Keres, Reševski, Petrosjan, Geler, Najdorf, Kotov, Tajmanov, Averbah, Boleslavski, Sabo, Gligorić, Eve, Štalberg (imenovani po redosledu u konačnom plasmanu). Jasni pobjednik, Vasilij Smislov, nastavio je i odigra prvi meč sa Botvinikom nerješeno, koji je, prema tome, zadržao titulu.
Amsterdam 1956. i uspjeh Vasilija Smislova
Turnir kandidata iz 1956. godine u Amsterdamu predstavio je izuzetan uspjeh Vasilija Smislova, koji je postigao pobjedu drugi put zaredom. Završivši sa 1,5 poen više od najbližih rivala, izgubivši samo jednu partiju – od 19-godišnjeg debitanta Borisa Spaskog. Dostigavši vrhunac svoje forme sledeće godine, Smislov je pobjedio Botvinika rezultatom 12½-9½ u meču za titulu i postao sedmi svjetski šahovski šampion.
Jugoslavija 1959. – Šahovska odiseja
Nakon što je pobjedio u revanšu protiv Smislova 12½–10½ 1958. godine, Botvinik je ponovo postao svjetski šampion i čekao je novog izazivača. 1959. godine, Jugoslavija je bila domaćin Turnira kandidata, sa osam učesnika. Na četverokružnom turniru, na kojem svaki igrač igra sa svakim protivnikom četiri puta, ukupno je odigrano 28 partija. Tri grada u Jugoslaviji bila su domaćini događaja, sa prvim dijelom odigranim u Bledu, zatim prelaskom u Zagreb i na kraju u Beograd. Usprkos katastrofalnom rezultatu protiv Keresa (1-3), 22-godišnji debitant Mihail Talj pobjedio je ostale učesnike – Petrosjana, Smislova, Gligorića, drugog izuzetnog debitanta koji je imao samo 16 godina -Fišera, Olafsona i Benka. Pola godine kasnije, „mađioničar iz Rige“ je uzeo titulu od Botvinika, pobjedivši sovjetskog šahovskog ‘patrijarha’ 12½–8½.
Curacao 1962 – Karipski izazov
I opet, svjetski šampion je bio Mihail Botvinik. Kao i Smislov, Talj je zadržao titulu samo godinu dana prije nego što ju je vratio ‘patrijarhu’, koji je pobjedio revanš meč 13-8. Sledeći izazivač za otpornog i uvijek sposobnog, ali starijeg 50-godišnjeg Botvinika, trebao je biti određen u Karipskom regionu. Osmoro igrača odigralo je četvorokružni turnir – Petrosjan, Geler, Keres, Fišer, Korčnoj, Benko, Talj i Filip bili su na tropskom ostrvu dva mjeseca.
Taljevo narušeno zdravlje nije mu dozvolilo da završi turnir, i povukao se posle 21 partije. U doba Hladnog rata, svi su bili usmjereni ka nastupima 19-godišnjeg Bobija Fišera, ali on još uvijek nije bio spreman da se suprotstavi Sovjetskoj šahovskoj mašini, posebno kada su igrači imali korist od kratkih remija između sebe. Tigran Petrosjan je osvojio turnir bez izgubljene partije i postao je kasnije deveti svjetski šahovski šampion.
1965-1968 – Era mečeva
Kandidatski mečevi iz 1965. i 1968. godine bile su zlatna era Borisa Spaskog, koji je pobjedio oba događaja. U prvom meču, Tigran Petrosjan je zadržao svoju titulu sa jednim poenom razlike, 12½–11½, ali u drugom susretu tri godine kasnije, poražen je od mlađeg protivnika (Spaski je bio osam godina mlađi) 12½–10½.
1971 – Dominacija Fišera
Naredni ciklus ušao je u istoriju šaha kao kulminacija dominantnih pobjeda Roberta (Bobbyja) Fišera, što je kulminiralo čuvenim duelom 1972. godine između Fišera i Spaskog, nazvanim „Meč stoljeća“. Fišerove izuzetne pobjede u kandidatskim mečevima, pobjedivši Tajmanova 6–0, Larsena 6–0 i Petrosjana 6½–2½, otvorile su mu put da se suoči sa Spaskim. U meču za svjetskog šampiona, svrgnuo je Spaskog rezultatom 12½–8½ i postao jedanaesti svjetski šahovski šampion.
1977-1984- Era Anatolija Karpova
U deceniji koja je usledila nakon ‘Meča stoljeća’, Anatolij Karpov je postigao uspon i pretvorio se u glavnog aktera šahovske scene, osvojivši kandidatske mečeve 1977-78. i postavši dvanaesti svjetski šampion nakon Fišerovog povlačenja. Njegove istorijske borbe sa Viktorom Korčnojem, pobjednikom kandidatskih mečeva 1977-78. i 1980, i kasnije sa Garijem Kasparovim, pobjednikom kandidatskih mečeva 1983-84, neki su od najuzbudljivijih poglavlja šaha 20. vijeka.
Haos i stabilnost - Kandidatski turnir i mečevi 1985-1987.
Drugi dio 1980-ih bio je uzbudljiv period za šah, obilježen čuvenim neograničenim po broju partija mečem između Karpova i Kasparova u Moskvi 1984-85, njegovim prekidom, reprizom od 24 partije 1985. u kojoj je Gari Kasparov postao 13. svjetski šampion, a zatim i revanšom 1986. Ova serija mečeva uzdrmala je stabilni sistem svjetskog šampionata. Kao rezultat toga, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1987. bile su mješavina formata i dale ozbiljne lične privilegije Karpovu.
Šesnaest igrača prvo je odigralo kružni turnir u Montpellieru 1985, a četvorica najboljih - Jusupov, Vaganijan, Sokolov i Timman - kvalifikovali su se za nokaut fazu. Odigrali su seriju mečeva 1986, a pobjednik, Andrej Sokolov, došao je do meča protiv Anatolija Karpova, kao finalni meč. Karpov je ponovo postao izazivač i jedna partija mu je nedostajala da pobjedi meč za svjetskog šampiona 1987. u Sevilji. Kasparov je pobjedio u 24. partiji, izjednačio rezultat i zadržao titulu.
1988-1989 - Povratak na mečeve
U sledećem ciklusu, faza kandidata vratila se mečevima, ali ovog puta sa 14 igrača, a Karpov im se pridružio u četvrtfinalu. Ponovo je osvojio događaj i odigrao svoj peti meč protiv Kasparova u Njujorku/Lionu 1990, gdje je izgubio rezultatom 11½–12½.
1991 - Raskol
Mečevi kandidata 1991. zadržali su isti format kao tri godine ranije - polovina od 14 igrača je eliminisana prije nego što se Karpov pridružio u četvrtfinalu. U finalu održanom 1993, Nigel Short je pobjedio Jana Timmana. Usled neslaganja u organizaciji meča za svjetskog šampiona, aktuelni svjetski šampion Gari Kasparov i izazivač Nigel Short odvojili su se od FIDE. Odigrali su svoj meč pod okriljem novoosnovane Professional Chess Association (PCA). Kao odgovor, FIDE je oduzela Kasparovu titulu, privremeno ga uklonila, zajedno sa Shortom, sa FIDE rejting liste i organizovala meč između Anatolija Karpova i drugoplasiranog među kandidatima, Jana Timmana. Kasparov je pobjedio Shorta, a Karpov je pobedio Timmana, što je izazvalo raskol u šahovskom svijetu koji je konačno riješen tek 13 godina kasnije, 2006. godine, reunifikacionim mečom između Vladimira Kramnika i FIDE šampiona iz 2005. Veselina Topalova. Tokom godina raskola, FIDE je održala pet nokaut šampionata. Faza Kandidata je stavljena na čekanje.
2007 - Reunifikacija
Nakon reunifikacije, uvedeni su eliminacioni FIDE Svjetski kup i FIDE Grand Prix Serija kao načini kvalifikacije za kandidata. Godine 2007, Svjetski šampionat održan je u formi dvokružnog turnira od osam igrača u Meksiko Sitiju. Mečevi kandidata, koji su odigrani tri mjeseca ranije, odredili su četiri od osam učesnika: Levon Aronian, Boris Gelfand, Alexander Grischuk i Peter Leko.
Pridružili su im se oni koji su direktno kvalifikovani na Turnir šampiona: Viswanathan Anand, Peter Svidler, Alexander Morozevič (oni su zauzeli 2. - 4. mjesto u San Luisu 2005, gde je Veselin Topalov postao FIDE šampion svijeta) i pobjednik reunifikacionog meča Vladimir Kramnik. "Tigar iz Madrasa", Anand, je trijumfovao, osvojivši 9 od 14, i postao je svjetski šampion. Godinu dana kasnije, odbranio je titulu u revanš meču protiv Kramnika.
2009 - Trenutak Topalova
Naredni ciklus imao je samo jedan meč kandidata između pobjednika FIDE Svjetskog kupa iz 2007. Gate Kamskog i FIDE šampiona iz 2005. Veselina Topalova, koji je bio kompenzovan zbog propuštanja turnira za svjetskog šampiona 2007.
Topalov je pobjedio rezultatom 4½-2½ i postao izazivač. Meč za svjetskog šampiona između Ananda i Topalova održan je u Sofiji, glavnom gradu Bugarske.
Topalov je pobijedio 4½-2½ i postao izazivač. Meč za svjetskog šampiona između Ananda i Topalova održan je u Sofiji, glavnom gradu Bugarske, 2010. godine. Anand je pobjedio u poslednjoj partiji, pobjedivši meč rezultatom 6½–5½ i zadržavši titulu.
2011– Boris Gelfand se izdvaja na vrhu
Nakon godina nereda, ciklus za svjetskog šampiona se ponovo stabilizovao. 2011. godine, mečevi kandidata održani su u Kazanu, Rusija, sa osam igrača učesnika. Levon Aronian i Teimur Radjabov su se kvalifikovali iz FIDE Grand Prix-a, Magnus Carlsen (zamijenjen od strane Alexandra Grischuka) i Vladimir Kramnik prema rejtingu, Boris Gelfand kao pobjednik Svjetskog kupa, Shakhriyar Mamedyarov je dobio specijalnu pozivnicu. Pridružili su im se Gata Kamski (drugo mjesto u Meču izazivača 2009) i Veselin Topalov (drugo mjesto u meču za svjetskog šampiona 2010). Četrdesetdvogodišnji Boris Gelfand uzastopno je pobjedio Mamedjarova 2½–1½, Kamskog u brzopoteznom doigravanju, i Grischuka u finalu 3½–2½, postavši izazivač po prvi put u svojoj karijeri. Meč sa šampionom Anandom završen je rezultatom 6–6, ali je Gelfand izgubio u doigravanju po rapidu rezultatom 2½–1½.
London 2013 – Povratak turnirskog formata
Pedeset jednu godinu nakon Kurasaoa, turnir kandidata je bio ponovo aktuelan. Osam igrača, nasljednici legendarnih generacija prije njih, okupili su se u Londonu da krenu stopama Spaskog, Talja i Fišera, iako u skraćenom formatu dvokružnog turnira – svijet koji sve više žuri jedva je mogao podnijeti gigantske četvorokružne turnire iz prošlosti.
Sastav – gotovo nimalo iznenađujuća za turnir ovog kalibra – imao je velika imena: Peter Svidler, Alexander Grischuk, Vasilij Ivanchuk, Boris Gelfand, Magnus Carlsen, Levon Aronian, Vladimir Kramnik, i Teimour Radjabov. Turnir je ušao u istoriju zbog neuobičajenog i dramatičnog završetka. Obojica lidera, Magnus Carlsen i Vladimir Kramnik, izgubili su svoje poslednje partije, i 22-godišnji Norvežanin je izašao kao pobjednik zbog većeg broja pobjeda, drugog kriterijuma za diobu mjesta. U novembru iste godine, Magnusu Carlsenu bilo je potrebno samo deset partija da pobjedi u meču Visvanathana Ananda u Čenaju i postane svjetski šampion.
anty-Mansiysk 2014 – Povratak Višija Ananda
Prvi velemajstor Indije, jedini igrač koji je osvojio FIDE Svjetsko prvenstvo u tri različita formata (nokaut, turnir, meč), Visvanathan Anand, izgubio je svoju krunu samo tri mjeseca ranije. "Bivši igrači i mediji davali su mi slabe šanse na početku turnira", napisao je Anand u svojoj autobiografiji "Mind Master" iz 2019. godine. "Zapravo, predvidio sam posljednje mjesto za sebe i razmišljao o načinima kako da se manje osjećam nesrećno. Ali eto me, gledam još jedan meč za svjetskog šampiona za sedam mjeseci."
Legendarni šampion pobjedio je tri partije – protiv Levona Aronijana, Šahrijara Mamedjarova i, najlepšu od svih, protiv Veselina Topalova – i odigrao nerješeno protiv Sergeja Karjakina, Vladimira Kramnika, Dmitrija Andrejkina, i Petera Svidlera kako bi pobjedu sa jednim kolom prije kraja, sa skorom 8½ od 14, i neporažen. Meč za svjetskog šampiona, koji se suštinski pretvorio u revanš meč protiv Carlsena, takođe je održan u Rusiji, ali u mnogo toplijem delu – u Sočiju. Carlsen je zadržao titulu rezultatom 6½–4½.
Moskva 2016 – Potraga za povratkom krune u Rusiju
Turnir kandidata 2016, održan u samom srcu ruske prestonice, okupio je Veselina Topalova, Višija Ananda, Levona Aronijana, Sergeja Karjakina, Petera Svidlera, Fabijana Karuanu, Hikaru Nakamuru, i Aniša Girija – za poslednju trojicu, to je bio njihov debi na Turniru kandidata.
Foto: World Chess
Karjakin je izašao kao ubjedljivi pobjednik, izgubivši samo jednu partiju od Ananda i pobjedivši četiri, potvrdivši svoju pobjedu u poslednjem kolu protiv Karuane. Pola godine kasnije, u Njujorku, tim Karjakina uključio se u široko oglašenu potragu za "povratkom krune u Rusiju", ali,iako je Karjakin prvi osvojio poen, Carlsen se oporavio, izjednačio i pobjedio u rapid doigravanju.
2018 – Nova američka nada
Nakon Svjetskog rapid i blic prvenstva, održanog u Berlinu tri godine ranije, šah se vratio u njemačku prestonicu sa najvažnijim turnirom godine, ovoga puta sa učesnicima Sergeyem Karjakinom, Levonom Aronianom, Ding Lirenom, Šahrijarom Mamedjarovom, Alexanderom Grischukom, Fabijanom Karuanom, Wesleyem So-om i Vladimirom Kramnikom. Samo Ding i So nisu imali prethodnog iskustva sa Turnirom kandidata. Za Kramnika je ovo bio njegov četvrti, a kako se ispostavilo, poslednji turnir kandidata, jer je godinu dana kasnije najavio povlačenje iz klasičnog šaha.
Jedan od prvih favorita, 25-godišnji Fabiano Karuana, počeo je sa pobjedama u prvom i četvrtom kolu, ali se odvojio od konkurencije tek pri kraju turnira, obezbjeđujući svoj uspeh poslednjom pobjedom u posljednjem kolu, donoseći novu nadu za SAD da će nakon Bobija Fišera ponovo imati svjetskog šampiona. U Berlinu je Karuana osvojio 20 rejting poena i popeo se na drugo mjesto na svijetu – tu poziciju će držati od maja 2018. do oktobra 2021, prije nego što je ponovno osvojio na početku 2024! Naredni meč za svjetskog šampiona u Londonu bio je jedan od najneizvesnijih u istoriji, sa svih dvanaest klasičnih partija završenih bez odlučenog rezultata prije nego što je Karlsen osvojio titulu u rapid doigravanju.
Jekaterinburg 2021 –Turnir kandidata i korona virus
Prošlo je više od godinu dana dok se osam velemajstora nisu izborili za sledećeg pretendenata na svjetsku titulu. Podijeljen na pola, ovaj turnir postao je najduži sportski događaj u istoriji. Osim Fabiano Caruane, Alexandera Grischuka, Iana Nepomniachtchija, Ding Lirena, Wang Hao-a, Anisha Girija, Kirilla Alekseenka i Maxime Vachier-Lagrave-a, još jedan moćan ‘igrač’ pod nazivom Novi korona virus se 'pridružio'. Prije početka, Rusija, a posebno Jekaterinburg, imala je samo nekoliko slučajeva Covida-19. Teimour Radjabov, koji se povukao zbog zabrinutosti usled pandemije, zamijenjen je Vachier-Lagrave-om, a turnir je počeo uz niz medicinskih mera opreza.
Igrači su završili prvu polovinu turnira, Vachier-Lagrave i Nepomniachtchi su se našli na čelu kada je ruska vlada najavila da prekida vazdušni saobraćaj sa drugim zemljama. Turnir je morao biti zaustavljen, a igrači su hitno evakuisani. FIDE je pokušala nekoliko puta da nastavi događaj. Na kraju, igrači se nisu vratili u Jekaterinburg tek 13 mjeseci kasnije. U drugoj polovini, svjetski broj 4 Jan Nepomniachtchi je pobjedio još dvije partije i osvojio prvo mjesto kolo prije kraja. Uprkos obećavajućem početku, izgubio je meč za svjetskog šampiona u Dubaiju rezultatom 7½–3½, Karlsen je četvrti put odbranio titulu.
Madrid 2022 - Druga pobjeda na turniru kandidata Jana Nepomniachtchija
Ovaj događaj se ističe jer je drugo mjesto bilo skoro podjednako značajno kao i prvo. Magnus Karlsen je nagovjestio (kasnije potvrdio) da neće braniti titulu svjetskog šampiona. Osmorica vrhunskih velemajstora odigrali su 56 partija u grandioznom prostoru Palacio de Santona u Madridu. Turnir je završen ubjedljivom pobjedom Jana Nepomniachtchija, koji je osvojio 9,5 poena iz 14. partija.
Foto: Maria Emelianova
Nepomniachtchi je rano stekao prednost i ubjedljivo je održao do samog kraja, osvojivši titulu kolo prije kraja, slično kao i u Jekaterinburgu 2021. Hikaru Nakamura je jedva propustio drugo mjesto. Umjesto toga, Ding Liren, koji je započeo turnir sa porazom od Nepomniachtchija, a zatim imao niz od sedam remija prije nego što se oporavio u drugom djelu, osvojio je drugo mjesto. Ovaj uspjeh na kraju ga je doveo do meča za svjetsku šahovsku krunu. U meču 2023. između Nepomniachtchija i Dinga, kineski igrač je izašao kao pobjednik.
Toronto 2024 - Novo poglavlje
Novo poglavlje turnira kandidata biće napisano u Torontu ovog aprila. Ovaj događaj ne samo da označava prvu put da se ženski turnir kandidata održava istovremeno sa Open kategorijom, već će takođe biti prvi put da se turnir održava u Sjevernoj Americi.
Andrej je bio na korak od Turnira kandidata - 2024, ali nije uspio da napravi taj korak. Saznali smo kako je ovaj šahista to preživio.
FIDE je početkom januara objavila učesnike Turnira kandidata 2024. Među osam sretnih dobitnika bio je samo jedan predstavnik Rusije - Ian Nepomniachtchi. Iako su bile velike šanse da će biti dva Rusa. Drugi je mogao biti Andrej Esipenko.
Ovaj 21-godišnji velemajstor je odlično nastupio na Grand Swissu i prije posljednjeg kola imao je odlične šanse za plasman na Turnir kandidata. Ali poraz u poslednjoj partiji ostavio je Esipenka bez plasmana.
U intervjuu za "Šampionat", Andrej je prvi put progovorio o tom fatalnom porazu. Takođe je prokomentarisao "ples malih konja" iz partije Dubova i Nepomniachtchija, divio se stabilnosti Magnusa Karlsena i spekulisao o tome šta bi moglo biti bolje nego postati svjetski šampion.
Međutim, intervju je počeo nečim daleko od šaha.
Ja sam navijač Cristiana Ronalda
- Andrey, počnimo od samog početka. Kao dijete igrali ste hokej, stoni tenis i gimnastiku. Zašto je konačni izbor pao na šah, a ne ni na jedan od navedenih sportova?
Andrej Esipenko– Verovatno zato što sam bio najbolji u igranju šaha. Razgovarao sam sa roditeljima, rekli su mi da vide veći potencijal za mene u šahu. Nikada nisam bio tako dobar u hokeju ili fudbalu. I generalno, i ja sam zaista volio šah. Volio sam i fudbal, ali tamo sam bio slabiji.
– Kada ste otišli u “Komediju”, rekli ste da ste u jednom trenutku postali ovisni o Counter-Strike-u. Igrate li ga još uvijek?
Andrej Esipenko - Ne. Odbacio sam ga prilično brzo. Imao sam sedam ili osam godina kada mi je tata dozvolio da pucam nekoliko puta. Zaista mi se dopao, u tim godinama je djelovao posebno zanimljivo (smije se). Ali tata je brzo shvatio da mi se igra stvarno sviđala i blokirao je CS kanal. Tako da od tada nisam bio tamo mnogo.
– Odnosno, nije bilo želje ili razmišljanja da postanete e-sportista? Ian Nepomniachtchi je, na primjer, imao takvo iskustvo sa Dotom.
Andrej Esipenko – Naravno, znam za Iana. I mnogi drugi šahisti vole takve igre. Ali nekako sam se snašao i bez toga. Mogu, relativno govoreći, sa zadovoljstvom igrati FIFA-u na PlayStation. Volim to. Ali ne posvećujem mnogo vremena ovome, tako da se ne mogu nazvati profesionalcem.
ANDREJ ESIPENKO FOTO: FIDE
– Čitao sam da i dalje volite da igrate fudbal i stoni tenis. Postoje li neki drugi sportovi koje volite gledati ili u kojima uživate?
Andrej Esipenko – Takođe volim tenis. I igram ga, i gledam ga, takođe. Ne znam mnogo, naravno, ali zanimljivo je gledati mečeve. Ja volim da igram tenis čak više nego stoni tenis.
Generalno, u poslednje vrijeme nisam mogao da gledam ni Premijer ligu, samo centralne mečeve. Češće uključujem recenzije. Osim toga, igram fantastičnu Premijer ligu. Čak sam napravio i ligu, pozivajući razne šahiste, svoju porodicu, tatu i desetogodišnjeg brata. Tamo svi igramo ‘fantaziju’, ali za sada sam ja u prednosti (smijeh). Veoma sam zadovoljan kada igrači iz mog tima pobjeđuju mečeve i donesu mnogo bodova. U isto vrijeme, jako se uznemirim kada ništa ne rade. Ovo me stvarno izluđuje! Češće, naravno, ne rade ništa, pa sam obično pod stresom (smijeh). Ali mislim da je to dobar hobi. Morate biti sposobni analizirati i planirati.
– 2022. godine napravili ste simboličan šut na utakmici “Rostov” – “Spartak”. Da li ste bili iznenađeni pozivom?
Andrej Esipenko – Kada ste pitali za timove za koje navijam, zaboravio sam da kažem za Rostov (smije se). Istina, nedavno sam se udaljio, da tako kažem, od ruskog fudbala, iako sam ga pažljivo pratio.
Prije simboličnog šuta, tada sam bio jako nervozan: stadion je bio pun, a nisam imao takvo iskustvo. Kad sam izašao na teren i prošetao, bilo je lakše. Ali tada se dogodila sramota. Mislio sam da će lopta biti teža, pa sam je udario jako. Ispalo je da je lagana, pa je odletjela potpuno u pogrešnom smjeru koji nisam želio, i između igrača. Lopta je poletjela široko i silovito, tako da igrači nisu imali šanse da je presretnu. „Super, naravno, udario sam loptu“, pomislio sam tada. Sve u svemu, svidjelo mi se (smijeh). Atmosfera je bila odlična.
Volim filmove o bokserima
– Rekli su mi da se družite sa poznatim ličnostima: Medvedevom, Valijevom. Da li je ovo zaista istina?
Andrej Esipenko -Druženje, to je pretjerano reći. Nego, samo se pratimo na društvenim mrežama, i to je to.
– Pratite li uopšte umjetničko klizanje?
Andrej Esipenko – Poslednji put sam pratio umjetničko klizanje na Olimpijskim igrama, a više je bila drama oko takmičenja. Poslije se to nije dogodilo.
– Imate li drugih hobija osim video igrica i ‘fantazije’?
Andrej Esipenko – Volim da gledam filmove i TV serije. Nedavno sam završio sa gledanjem “Breaking Bad” (“U svim nedaćama”), potrošio sam dosta vremena na to, definitivno je trebalo par mjeseci. Serija mi se jako svidjela. Nažalost, nemam mnogo vremena. Svaki dan tu je šah,
zato imam vremena samo još da gledam filmove i TV serije. Nemam mogućnosti da se zanimam za još nešto drugo.
– Čini se da vam je jedan od omiljenih filmova “Pravi čelik”. Zašto on?
Andrej Esipenko– Gledao sam to mnogo puta. Uopšte, volim filmove o bokserima, na primjer, "Rocky", "Krid", "Southpaw", gdje likovi moraju proći kroz neke poteškoće, herojski nešto prevladati. U "Živom čeliku" postoji upravo takva priča. Lik se treba da se bori sa najjačim robotom, niko ne vjeruje u njega, ali on herojski pobjeđuje. Kao dijete, bio sam fasciniran ne samo pričom, već i robotima. Ovo je apsolutno predivno!
– Sada se šuška o izlasku drugog dijela, 12 godina kasnije. Postoji li bojazan da bi nastavak mogao pokvariti priču?
Andrej Esipenko – Zanimalo bi me da vidim da li, naprotiv, mogu dobiti dodatno zadovoljstvo. A ako mi pokvare, samo ću pogledati prvi dio (smije se).
- Hajdemo na šah. Vjerovatno jedan od glavnih šahovskih događaja prošle godine za vas je bio Grand Swiss. Šta možete reći o rezultatima turnira?
Andrej Esipenko – Rezultat je pozitivan. Dugo nisam mogao da pokažem ozbiljne rezultate. Posljednji veliki uspjeh bio je turnir u Wijk an Zee-u 2021.: tada sam pobijedio i Magnusa Carlsena i Fabiana Caruanu. Nakon nekoliko dobrih turnira, imao sam Grand Prix: igrao sam dobro i skoro se kvalifikovao za plej-of. I onda sam imao pad, nisam mogao da nađem svoju igru, ispao sam sa rejtinga 2700. Čini mi se da je Grand Swiss prvi turnir na kome sam prvi put posle dugo vremena uspio da postignem dobar rezultat. Strašno je razočaravajuće što se nisam uspio da plasiram na turnir kandidata (tužno se smiješi). Ali ipak sam zauzeo treće mjesto. Tokom turnira sam pobjedio nekoliko šahista sa 2700, zadržao nivo i nisam izgubio. U poslednjem kolu je, naravno, sve bilo poremećeno, ali generalno sam zadovoljan.
– Kako je biti jedan od lidera na turniru sa ovako jakim sastavom?
Andrej Esipenko - Teško je reći. Trudio sam se da ne razmišljam o tome, ali u jednom trenutku je došlo do te mjere da sam htio što prije završiti turnir. Ali ne tako da se završi bilo kako, već da se plasiram na turnir kandidata (smijeh).
Naravno, htio sam izbjeći da sve pokvarim u finišu turnira. Ali nekako sam se snalazio, bar dok sam imao snage. Prije partije sa Anišem Girijem ponestalo mi je snage - moralne i fizičke - dugo nisam igrao sa tako jakim šahistima. Ove godine sam igrao sa šahistima nivoa 2600 i niže, jer sada nemam poziva na jake turnire. Zato je Grand Swiss bila jedna od rijetkih prilika za igru sa vrhunskim šahistima. Oko 5. kola sam počeo da igram sa protivnicima višeg nivoa. Kao rezultat toga, nisam imao dovoljno snage za posljednje kolo. Potrošio sam mnogo energije, izgubio sam više energije na ovom turniru nego na svim ostalim. Dao sam sve od sebe. Ali ipak nije bilo dovoljno.
– Da li vas je opterećivao značaj poslednje partije?
Andrej Esipenko - Naravno, bio sam opterećen. Nije moglo da bude bez opterećenja kada znate da je ostala samo jedna partija, a ako je ne izgubite, onda ćete sa 90 posto vjerovatnoće igrati na turniru kandidata. Da sam remizirao, vrlo vjerovatno bih se kvalifikovao. Nakon 10 kola sve mi je išlo tako dobro da prije posljednje partije nisam vjerovao da mogu izgubiti, imao sam vjeru u sebe.
Imao sam samo jednu lošiju poziciju, možda čak i izgubljenu. Bilo je to protiv Arjuna Erigaisija, mladog talentovanog indijskog šahiste. Igrali smo dugo, mislim sedam sati. Završili smo poslednji u dvorani, a ja sam odbranio ovu poziciju, bio sam potpuno iscrpljen - dao sam sve. Ovo je bila jedina pozicija u kojoj sam bio lošiji - u ostalom sam svuda vršio pritisak. Vjerovao sam da neću izgubiti ako sve bude dobro u otvaranju, jer je Anish jak u otvaranju. Mislio sam da će, ako izađem iz otvaranja, sve biti u redu, ali nisam uspio da izađem iz otvaranja kako sam htio.
– Šta tačno nije išlo?
Andrej Esipenko – Nisam imao sreće sa varijantom otvaranja. U trećem potezu sam ga iznenadio varijantom koju nikada nisam igrao, ali se ponavljala tokom turnira. Nisam je igrao samo zato što sa mnom niko nije igrao 1.d4, ili sam izabrao druge varijante iz svojih razloga. Uvijek sam se fokusirao na ovu varijantu i, kako mi se činilo, dobro sam je zapamtio i analizirao. Generalno, sve je bilo u redu. Činilo mi se da ću sigurno iznenaditi protivnika ovom varijantom, posebno s obzirom na to da sam kasnije primjenio teoretsku novost, u potezu 10-11. Bio sam siguran da protivnik ovo definitivno neće očekivati i da će igrati sam. A ako protivnik igra sam, onda njegovo samopouzdanje više nije isto, a ima mnogo grešaka, pa bi mi bilo mnogo lakše da igram.
Ali Anish je, ispostavilo se, znao ovu varijantu za crnog: gledao ju je, analizirao i razmišljao šta bi bijeli trebalo da uradi. Odnosno, Giri je shvatio koja bi tamo bila najneprijatnija pozicija za crnog. Na kraju je odabrao meni najneprijatniji poziciju, koje se nisam baš sjećao. Jer nisam imao energije ni snage za razmišljanje, pokušao sam da se sjetim varijante da to olakšam. Naravno, sjetio sam se nečeg potpuno pogrešno, sve pomiješao i jednostavno predao. Nije čak ni ispala neka posebna igra, samo sam se raspao... Da, možete reći da nisam imao sreće, možete reći da nisam dovoljno analizirao negdje. Najvjerovatnije je to istina. Da sam se bolje pripremio, sve bi ispalo bolje.
– Kakve emocije ste imali nakon završetka partije?
Andrej Esipenko– Prva dva sata bio sam toliko uznemiren da nisam želio ništa. Htio sam samo da ležim i gledam u zid. Ali obično se brzo oporavim od ove vrste tilt-a, tako da sam nakon nekoliko sati bio dobro. Trener i ja smo razgovarali o svemu. Shvatio sam da se život ne završava ovim porazom, pa sam mirno otišao na zatvaranje turnira. Tamo je situacija bila normalna.
– Kako biste ocijenili Svjetsko prvenstvo u rapidu I blicu?55. i 78. mjesto očigledno nisu vaš plafon.
Andrej Esipenko– Čak ste i to provjerili... Nisam posebno gledao mjesto, da se ne bih uznemiravao (smijeh).
- Nisam znao! Žao mi je.
Andrej Esipenko– Ustvari, prvobitno je trebalo da igram na turniru ŠOS, gdje je pobijedio ruski tim. Turnir je održan sredinom decembra. Ali početkom mjeseca, trećeg dana, uhvatio sam jak virus u Njemačkoj dok sam igrao u Bundesligi. Ostao sam kod kuće više od dvije sedmice, povremeno se temperatura pela do 40 stepeni. Osjećao sam se jako loše. Nisam mogao da idem na turnir, zamijenio me Maksim Matlakov. I samo zahvaljujući antibioticima oporavio sam se par dana prije Svjetskog prvenstva.
Iskreno, čini mi se da je glavni razlog ovakvog nastupa na turniru bila bolest. Zbog nje nisam imao vremena za pripreme, a na samom Svjetskom prvenstvu nisam imao snage. Nisam mogao da igram tamo.
U decembru, iz nekog razloga, stalno počinjem da se razbolijevam. Na svim svjetskim blitz i rapid šampionatima gdje sam igrao bio sam u nekom čudnom stanju. I onda se opet tako nešto dogodilo, a ja nisam mogao pokazati dobar rezultat. Iako sam iskreno govoreći pokušao! Bio sam jako uznemiren kada nije išlo.
– Na Svjetskom prvenstvu je došlo do neprijatnog incidenta sa „plesom malih konja“. Mislite li da su Dubov i Nepomniachtchi bili pravedno kažnjeni?
Andrej Esipenko– Teško je reći. Jasno je da je to bilo dogovoreno. Mnogi ljudi to rade, ali sve se to dešava, na primjer, u berlinskoj varijanti ili nečem sličnom, ponekad biraju takve varijante da nije jasno da li je to dogovoreno ili igra.
Dubov i Nepomniachtchi su imali prilično provokativan dogovor. Definitivno ja bih bez nečeg ovakvog (smije se). A da sam se dogovorio, uradio bih to pažljivije. Ali koliko sam shvatio iz riječi Danija i Iana, ideja njihovog djelovanja je protest protiv glavnog sudije i organizacije turnira.
Kao učesniku prvenstva, činilo mi se da su i organizacija i sudije normalne. Sve mi se dopalo. Nije sasvim jasno šta je bio problem Iana i Danija, možda su imali svoje razloge, nešto se dogodilo iza kulisa. Generalno, situacija je zaista kontroverzna. Tako da mi nije lako da procijenim da li je to fer ili ne.
– Da li su vas iznenadile pobjede Valentine Gunine i Anastasije Bodnaruk?
Andrej Esipenko– Nisam bio iznenađen. Ne želim da lažem, mnogo manje pratim ženski šah nego muški, tako da ne znam baš odnos snaga. Ali nisam sumnjao da bi Valentina Gunina mogla pobijediti u blicu. Anastasija Bodnaruk, koliko ja znam, nije imala najbolji period u poslednje vreme, ali je tada sa reprezentacijom osvojila prvenstvo Rusije u rapidu i ŠOS turnir. Na ovom usponu je nastavila. Znao sam da imamo jake šahistkinje.
Iznenađen sam Magnusovom stabilnošću
– Da li ste očekivali pobjede Magnusa Karlsena?
Andrej Esipenko– Teško je ovo ne očekivati, uostalom, on je najjači šahista na svijetu. Istovremeno sam iznenađen njegovom stabilnošću. Svaki put se javi pomisao: „Pa, možda će se ovoga puta nešto desiti, da neće dobro proći na turniru?“, ali već drugu godinu zaredom da pokaže ovakve rezultate... Oduševljava me!
– U karijeri ste tri puta pobijedili Magnusa Karlsena. Možete li reći da ste mu nezgodan protivnik?
Andrej Esipenko– Ne znam. Nije na meni da sudim o tome, neka kaže Magnus (smije se). U stvari, nisam dugo igrao sa Carlsenom, čak sam i zaboravio kako je to. Posljednji put smo se sreli na online rapid šahovskom turniru, koji se ranije zvao Magnus Carlsen Tour, u februaru 2022. Tamo sam pobijedio, ali se ni ne sjećam kakva mi je tada bila strategija. Uvijek sam samo igrao. Ne znam koliko je Magnusu bilo ugodno ili neugodno s ovim.
– Po čemu se Magnusov nivo razlikuje od nivoa drugih šahista? Je li on stvarno malo iznad?
Andrej Esipenko– Vjerovatno je ne za glavu viši, nego za pola glave (smiješi se). Sada Fabiano Caruana pokazuje dobru igru. Plus gomila mladih Indijaca koji pokazuju dobre rezultate.
U šahu postoji nešto kao "igra rukom". Ovo je prvi potez koji vam padne na pamet kada pogledate poziciju. Mislim da Magnus ima mnogo bolju ‘igru rukom’ od svih ostalih. Sve u svemu, ima mnogo prednosti. Carlsen je dobar u otvaranju. Sada se čini da se udaljio od šaha, igra poker i golf, pa ne znam kako stoje stvari. Ali prije je imao mnogo pomoćnika koji su mu pripremali jaka otvaranja. Malo ljudi ima resurse koji su bili dostupni Magnusu. On je, u principu, mogao priuštiti bilo koga. Zbog toga je Carlsen dobar i u otvaranju i u završnici, i uopšte svuda. Najvažnije je da je i fizički dobar, što je rijetkost za šahiste. To mu omogućava da bude otporniji. Vjerovatno mu je ta mješavina svih komponenti ono što mu pomaže da bude ono što jest.
– Magnus Carlsen je zvanično napustio Turnir kandidata. Hoće li to uveliko uticati na imidž turnira i uopšte na borbu za šahovsku krunu?
Andrej Esipenko– Teško je reći. Svi znaju da je Magnus najjači šahista na svijetu. To je dokazao svima, i to više puta. Carlsen više ne mora igrati na Svjetskom prvenstvu da bi dokazao da je najjači. Svi to već znaju. Da, Ding Liren je svjetski prvak, ali najjači šahist je i dalje Magnus Carlsen.
Naravno, gledanje meča bez njega je malo drugačije. Ipak, prethodni meč između Dinga i Iana bio je super zanimljiv, jer je prvi put nakon dugo vremena trebao da se pojavi novi svjetski prvak i u početku nije bilo jasno ko će to postati. Nepomniachchi i Liren su takođe imali veoma intenzivnu borbu. Ovo je pružilo nove mogućnosti. Kada je bio Magnus bilo je drugačije. Carlsen je pobijedio, pa dobro, šampion je ostao isti, nikakvo iznenađenje. A ovdje je bila borba sa šansama 50/50, pa je bilo zanimljivo vidjeti ko će pobijediti. Ovo ima svoje prednosti.
– Da li će brzi šah nekada postati važniji od klasičnog šaha?
Andrej Esipenko– Potencijalno bi se ovo moglo dogoditi, iako to ne bih želio. Ja nekako više volim klasični šah. Razgovor o smrti “klasika”, o nemogućnosti da se nađe nešto novo u otvaranju, čini mi se preuveličan. Ako radiš više, onda mislim da možeš postići veće rezultate i smisliti nešto novo. Međutim, po mom mišljenju, za pet-šest godina rapid šah bi mogao postati mnogo važniji nego sada, pa će se održavati još više turnira.
Razumijem da je rapid šah zanimljiviji, ali klasična kontrola je tradicija, istorija. Uvijek se pripremate za turnire klasičnog šaha. Čini mi se da većina ljudi igra rapid i blitz bilo online ili na Svjetskom prvenstvu. Najviše vremena provodimo u „klasici“. Međutim, neću imati ništa protiv ako rapid šah postane popularniji. Generalno, i meni se sviđa, ali "klasični šah" ipak ima dublju i promišljeniju igru.
Kakva je situacija? Magnusu je, na primjer, lakše pokazati svoju snagu u brzim ili blitz partijama, jer će u "klasici" njegovi protivnici manje griješiti zbog više vremena za razmišljanje i prilike da se dosta dugo pripremaju za jednu klasičnu partiju. U rapidu i blitzu sve je drugačije: manje je vremena za razmišljanje, a samim tim i više grešaka. U ovom slučaju otvaranje se ne može pripremiti tako dobro kao kada se igra „klasika“. Mislim da je zato Magnus najjači u rapidu i blitzu.
Za mene to još nije veliki problem, jer ne postoji način da konstantno igram protiv najjačih šahista, iako osjećam da je nivo pripremljenosti u otvaranju jako porastao posljednjih godina. Čak i šahisti sa rejtingom 2300-2400 unapređuju svoje znanje tako da ih jednostavno ne mogu pobijediti. Upoznao sam ih dosta u različitim ligama. Sada se takođe treba ozbiljno pripremiti za mečeve sa velemajstorima na nižem nivou. Više se ne može izaći kao prije, mirno odigrati neku varijantu i dobiti partiju. Sve se mijenja.
Dobijanje Firouzjinog rejtinga je prljava priča
– Jedan od najnovijih skandala u šahu je povećanje rejtinga od strane Alireze Firouzje. Šta mislite o tome?
Andrej Esipenko– Već je postojao sličan presedan prije Firouzje. U Indiji su u decembru održali Chennai Grand Masters turnir, na koji su pozvali Indijce koji su trebali da osvoje bodove za FIDE ciklus, te još šest ili sedam igrača. Najviše je ovo trebalo Gukešu [Dommaraju], koji bi, ako bi pobijedio, najvjerovatnije ušao na Turnir kandidata. Gukesh je na kraju to uradio.
A onda je Firouzja sredinom decembra organizovao turnir na koji su pozvali velemajstora rejtinga 2550, koji je bio niže klase od Alireze, i još dvojicu šahista nižeg rejtinga. Firouzja je trebao da dobije sve partije. Zadatak, naravno, nije lak, ali je u prvih šest mečeva postigao prilično lake pobjede. Firouzja nekako nije pobijedio u poslednjoj partiji.
Postoji razlika između ovih slučajeva. Na Grand Mastersu u Čenaju igrali su jaki šahisti: Parham Maghsudlu, Aleksandar Predke, koji je ranije igrao za Rusiju, Levon Aronian. To je zaista bio jako dobar turnir, tako da ste se morali jako potruditi da biste ga osvojili. U slučaju Firouzje, jasno je da su mu jednostavno dali šahiste koje je trebalo pobijediti. Za mene je ovaj slučaj sticanja rejtinga prljaviji od Gukeshovog. Nije mi se svidjelo, ali, s druge strane, pravila FIDE kažu da samo morate dobiti rejting, a zabranjenih radnji nije bilo.
Trebalo bi uvesti neka posebna pravila kako bi se takvi slučajevi spriječili.
Naravno, tada je Firouzja nastupio na openu u Rouenu i plasirao se na turnir kandidata. Imam manje pitanja o ovom takmičenju, jer je na tom turniru pobijedio Gatu Kamskog, jakog američkog velemajstora koji je ranije igrao za SSSR. Uz to, Alireza je dobio skoro sve partije - imao je samo jedan ili dva remija, što je u sadašnjim realnostima teško izvodljivo. Tako da su Gukesh i Firouzja uspjeli!
– U jednom intervjuu 2021. rekli ste da je tema varanja bolna tačka. Sada je ovaj problem postao još akutniji zbog prošlog skandala s Carlsenom i Niemannom. Da li je spor šahista podstakao FIDE da riješi problem varanja?
Andrej Esipenko– Teško je reći. Danas nije bezbjedno igrati na Internetu, jer često sumnjate na protivnike da varaju, jer smatrate da ne mogu da igraju tako dobro. Zbog toga praktično ne igram na internetu.
Da, i ima slučajeva u stvarnom životu. Nedavno mi je bilo teško igrati u Bundesligi jer sam sumnjao da je jedan od mojih protivnika varao. Protivnikov rejting je bio znatno niži, a igrao je predobro. Na tom turniru nije bilo skenera, niko nije provjeravan prije ulaska u dvoranu.
Čini mi se da je sada potrebno na svakom turniru, bilo da je to liga ili svjetsko prvenstvo, striktno i temeljno provjeriti igrače. Ipak, varanje je prilično ozbiljna tema. Uobičajeno, u istim ligama nema provjera. Možete mirno ući u hodnik sa telefonom i raditi šta god želite. Ne bi trebalo da bude tako! Moramo se boriti protiv varalica.
Na Svjetskom prvenstvu u Samarkandu svidio mi se način na koji su me provjerili. Rekli su mi da pretražuju torbe i tražili da sve iznesem iz torbe. Neki su odvedeni na dodatne provjere. Ovo mi nije uticalo na igru. Očigledno sam igrao toliko loše da su me svi zaboravili (smijeh). Nije iznenađujuće da uz tako detaljnu provjeru nije bilo slučajeva varanja u Samarkandu. Mislim da tako treba da bude na svim turnirima.
– Šta je sa varanjem u igri preko interneta?
Andrej Esipenko– Iskreno, ne znam kako da se nosim sa ovim. Uobičajeno, kada pustite "Title Tuesday", tamo nema čak ni kamera! Bilo koji turnir treba održavati sa kamerama, a ako je turnir veliki, onda šahista ne bi trebao da igra od kuće, već iz nekog kluba. Na primjer, iz Centralne kuće šahista u Moskvi. Tamo idete zajedno sa drugim velemajstorima, osoba iz FIDE vas provjerava i prati vaše postupke tokom utakmice. I tako u čitavom svijetu. Čini mi se da će, ako se uvedu takva pravila, situacija biti mnogo bolja.
Želio sam i želim da ostanem u Rusiji
– Ne tako davno, Ruska šahovska federacija se preselila u Aziju. Nakon toga, velemajstorima iz Rusije, koji nisu željeli takvu tranziciju, dozvoljeno je da promijene sportsko državljanstvo po pojednostavljenom sistemu. Da li ste u ovom periodu dobili neku ponudu ili ste možda i sami imali želju?
Andrej Esipenko– Bilo je razgovora, nagovještaja, ali nije bilo direktnih predloga. Nikada nisam ozbiljno razgovarao o tome, jer ne planiram da mijenjam federaciju. Želio sam i želim da ostanem u Rusiji, tako da razgovori nisu doveli do rezultata. Naravno, mnogi šahisti su promijenili federaciju. Ne krivim njihov izbor. Oni su odlučili ovako, a ja sam odlučio drugačije.
– Da li je odlazak velikog broja mladih velemajstora u druge zemlje gubitak za naš šah?
Andrej Esipenko– Generalno, da. Mnogo jakih i talentovanih šahista napustilo je našu zemlju. Na primjer, Alexey Sarana, Kirill Alekseenko, Alexander Predke, Sanan Syugirov. Neprijatno je, ali šta možete učiniti? Situacija je ovakva. Naravno, šteta, ali to je njihov izbor.
– Sada na turnirima naši šahisti nastupaju u neutralnom statusu. Neki kažu da nastupi bez državne zastave nisu isti, drugi kažu da za njih nema razlike. Koliko su Vam važni državni simboli na turnirima?
Andrej Esipenko– To me pomalo muči. Kada vidim da sam registrovan pod zastavom FIDE, a ne pod zastavom Rusije, osjećam se neprijatno. Ali tokom turnira se koncentrišem na takmičarski dio i razmišljam o šahu.
– Kakvi su vam šahovski planovi za ovu godinu?
Andrej Esipenko– Još ne znam koliko ću turnira igrati ove godine. Jasno mi je gdje ću igrati do marta. Onda računam na neke pozive. Ako ih ne bude bilo, onda ću već razmišljati da li da idem na neke opene ili ne. Iako ne postoji jasan plan, teško je postaviti bilo kakve konkretne ciljeve. Ali već sam odlučio da ću više vremena posvetiti sportu kako bih razvio izdržljivost. Takođe planiram više da učim šah. U teoriji, ako sve ovo uradim, moji šahovski rezultati bi se trebali poboljšati. Volio bih da dobijem veći rejitng nego što ga imam sada. Nadam se da sve ide po planu.
– Koji cilj sebi postavljate u šahu u globalnom smislu?
Andrej Esipenko– Moj cilj je da postanem najjači šahista. Možete postati svjetski prvak, što bi bilo super, ali, kao što znamo, svjetski prvak nije uvijek najjači šahista. Sve zavisi od slučaja. Naravno da mi je cilj i osvajanje turnira kandidata i šampionskog meča, ali meni je važnije da bar na neko vrijeme postanem najjači velemajstor. Odnosno, želim da ljudi shvate da ste vi u ovom periodu najviše najbolji šahista na svijetu. Naravno, super je to teško postići, ali ništa nije nemoguće! Pokušaću!
