"Pozdravljamo se sa Ukrajinkama, ali bez kamera": iskren intervju sa Gorjačkinom

Aleksandra Gorjačkina - RIA Novosti, 01.09.2023.© RIA Novosti / Vitalij Belousov

Piše: Oleg Bogatov dopisnik RIA Novosti Sport

Velemajstor Aleksandra Gorjačkina, pobjednica Svjetskog kupa za žene, u intervjuu za RIA Novosti govorila je o svom stavu prema promjeni državljanstva, ocjenila političku poziciju Sergeja Karjakina, požalila se na njenu popularnost, a takođe je priznala i ljubav prema umjetničkom klizanju.

Ruskinja je u finalu takmičenja u Bakuu pobjedila predstavnicu Bugarske Nurgul Salimovu. Gorjačkina je vicešampionka svijeta 2020. godine i izborila je pravo da ponovo igra na turniru kandidata za svjetsku šahovsku krunu 2024. godine.

"Navijala sam za Trusovu na Olimpijadi"

- Aleksandra, danas ste u crvenom kostimu. Da li najviše volite ovu boju?

Aleksandra Gorjačkina- Inače, ne nosim često crveno. Ali vjerujem da je crvena boja pobjede. I obično koristim ovu boju na ceremonijama zatvaranja turnira koje sam pobjedila. Jer Alina Zagitova je osvojila Olimpijske igre u Pyeongchangu u crvenom kompletu, a Julia Lipnitskaya u Sočiju postala je prva u crvenom sakou. Zato, crvena je za mene uvijek povezana s pobjedom.

- Sudeći po vašim riječima, niste ravnodušni prema umjetničkom klizanju.

Aleksandra Gorjačkina-  Da, gledam takmičenja, sviđa mi se. Osim što se radi o prilično brzom sportu, program sportista traje oko tri minuta, a posle  toga ste slobodni (sa osmjehom).

- Koga simpatišete u ženskom singlu?

Aleksandra Gorjačkina-  Nedavno sam navijala za (osvojila je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Pekingu) Aleksandru Trusovu. Ali sada našim sportistima gotovo nije dozvoljeno da učestvuju na međunarodnim takmičenjima, pa ih jedva pratim. Sada u umjetničkom klizanju, vjerovatno, dolazi do (uzrasne) smjene generacija, morate izabrati nove favorite za sebe.

- Na Igrama u Kini za pobjedu su se borile Ruskinje Kamila Valieva, Ana Ščerbakova i Trusova. Zašto baš Aleksandra?

Aleksandra Gorjačkina-  Imam prijatelje koji samo navijaju za svog favorita. Samo za njega i nikog više. Svim našim sportistima želim pobjedu, a kada se bore među sobom, ne izdvajam nikoga. Ali moje simpatije su bile na strani Aleksandre Trusove.

- U utorak je 16-godišnja umetnička klizačica Alina Gorbačova iznenada nestala u Moskvi, a svi su bili u velikog brizi u potrazi za njom. Da li ste pratili tu situaciju?

Aleksandra Gorjačkina-  Gledala sam vjesti, ali prilično je čudna priča da ona odmalena živi sa trenerom, gdje su joj roditelji? Bilo je mnogo pitanja, ali dobro je da se sve dobro završilo i da se ništa strašno nije dogodilo.

"Igranje sa Ukrajinkom bi bilo mnogo lakše"

- U finalu Svjetskog kupa više puta ste bili na ivici poraza. Nije vjerovatno bilo minuta kada niste pomislili: pa, to je završeno, opet samo srebro (Gorjačkina je finalistkinja Svetskog kupa - 2021 - prim. aut.)?

Aleksandra Gorjačkina-  Ne, imala sam šanse u svim partijama. Ali u nekim trenucima, vjerovatno, malo sam sama kriva, negdje sam imala malo sreće. Ali nije bilo tog osjećaja da ću opet biti druga.

- Kada ste saznali da ćete u finalu igrati sa Salimovom, a ne sa Ukrajinkom Anom Muzičuk, zar vam nije bilo lakše? Uostalom, rusko-ukrajinska konfrontacija, s obzirom na političku situaciju, mogla bi dovesti do nekakvog incidenta?

Aleksandra Gorjačkina-  Usmjerila sam se da ne reagujem na sitne provokacije i da samo igram šah. Zalažem se za sport van politike. I nije bilo preduslova da nešto pođe po zlu. A što se tiče šaha, vjerovatno bi mi bilo malo lakše da sam igrala sa Anom. Pošto smo igrale dosta partija, dobro je poznajem i razumijem za šta treba da se pripremim i kako ona igra. A Salimova je nepoznanica u šahu. Ali bila je u jako dobroj formi, sve joj je išlo i imala je, možda, turnir svog života. Možda joj je u nekim trenucima bilo psihički malo lakše, a možda i nije (sa osmjehom).

- Da li su se vaši odnosi sa Ukrajinkama mnogo promijenili od početka rata? Možda su one prestale da se pozdravljaju, ili ste uhvatili prekorne poglede na sebi?

Aleksandra Gorjačkina-  Sve je to jako preuveličano. Pozdravljamo se i mi, ali ne pred kamerama, tako da nemaju problema.

- Da li je ova situacija nekako povrijedila vas, vašu rodbinu i prijatelje ili je, na sreću, prošla?

Aleksandra Gorjačkina-  Ponovo ću reći da sam za sport van politike. Nemoguće je tražiti nešto od drugih, pa počinjem od sebe i ne komentarišem.

- Šta mislite o činjenici da je dosta Rusa promjenilo državljanstvo u poslednje vreme?

Aleksandra Gorjačkina-  Rusko državljanstvo je mijenjano i ranije, samo sada, do 31. avgusta, pojednostavili su mogućnosti za prelazak. Zbog činjenice da je Ruska šahovska federacija prešla (iz Evropske šahovske unije) u Azijsku šahovsku federaciju. I oni velemajstori koji su htjeli da ostanu u Evropi ostali su tu, promijenivši nacionalnu federaciju. Svako u ovoj situaciji traži šta će biti bolje za njega, za njegovu šahovsku karijeru.

- Da li ste ikada dobili ponudu da igrate pod zastavom neke druge zemlje?

Aleksandra Gorjačkina-  Ne. Ako bih dobila ponudu? Trudim se da ne pričam o onome što se nije desilo. Promislila bih, zavisi o kakvom je (finansijskom) prijedlogu (smijeh).

"Ne želim popularnost"

- Aleksandra, vi ste verovatno najpopularniji stanovnik Saleharda?

Aleksandra Gorjačkina-  Mislim da nisam. Generalno, prema svojoj slavi se odnosim na takav način da sebe ne smatram ni javnom, ni medijskom, ni popularnom osobom. I nekako mi je teško kada me prepoznaju na ulici. Ali sada, svaki put kada negdje izađem, svi me prepoznaju. I ovo mi je jako teško.

- Ali nakon svega, nakon što ste postigli takav uspjeh, morate se naviknuti?

Aleksandra Gorjačkina-  To je i dalje odlika mog karaktera, pa mi publicitet i medijsko praćenje teško pada.

- Ali ipak, porast popularnosti može dovesti do novih sponzorskih ugovora?

Aleksandra Gorjačkina-  Možda, ali do sada slava mi nije dala ništa (smijeh). Do sada mi nije donelo ništa dobro.

- Vas, po mom mišljenju, nema ni na društvenim mrežama?

Aleksandra Gorjačkina-  Da, bila sam tamo, ali sam onda otišla. Jer sam shvatila da je to gubljenje vremena. A u posljednje vrijeme bilo je mnogo takvih neugodnih, kako mi se čini, trenutaka. I mislila sam da je dobar potez (sa osmjehom) da se oprostim od njih. Osim toga, mnogi moji prijatelji su radili isto, prešli smo na razgovor preko telefona. I svi su sretni.

"Nije bilo podrške federacije"

- Jednom ste rekli da ste prošle godine postali jedini reprezentativac koji nije dobio finansijsku podršku Ruske šahovske federacije? Zašto se to dogodilo i da li se situacija promijenila ove godine?

Aleksandra Gorjačkina-  Sada je barem dijalog počeo, i za sada smo u procesu.

- Odnosno, primate stipendiju samo od Sportskog centra?

Aleksandra Gorjačkina-  Trebalo bi da znači da će  osim stipendije od federacije biti i finansiranje trenera i putovanja na turnire. Bila sam malo isključena od toga, a za mogućnost takve pomoći sam saznala sasvim slučajno, od još jedne učesnice ruskog tima. Ona je rekla: "Toliko mi daju", ja sam odgovorila: "Malo je čudno, moraću da saznam (smijeh)".

- Ispada da ni ove godine niste imali finansijsku podršku ni za odlaske na turnire, ni za rad sa trenerom?

Aleksandra Gorjačkina-  Trenutno, da. Ali sad je barem počeo neki dijalog, hoće da mi pomognu, pa se situacija popravlja.

- Nagrada od 50 hiljada dolara za osvajanje Svetskog kupa - mnogo ili malo za šahistkinju vašeg nivoa?

Aleksandra Gorjačkina-  Mislim da je ovo mala nagrada, jer sam prošle godine ostala u minusu po zaradi. Ispalo je nekako  anti-zarada (smijeh). Kao jednokratna isplata, ovo je dobra nagrada, ali ako je podijelite na 12 mjeseci i oduzmete troškove putovanja i plaćanje za  pomoć trenera, onda ako nešto ostane, to će biti mali iznos (sa osmjehom).

- Koliko elitnoj šahistkinji treba da zaradi da bi bila u plusu - oko 150 hiljada dolara?

Aleksandra Gorjačkina- Da biste to uradili, morate da odigrate meč za titulu svjetske šampionke, jer vam svi ostali turniri ne donose tako velike prihode. Ili, barem, ako ne idete u borbu za titulu, morate pobijediti na svim takmičenjima zaredom. Prošle godine sam bila druga na svjetskoj rang listi čitave godine, prva u Rusiji tokom čitave godine i na kraju je ispalo ovako (sa osmjehom). Dešava se.

- Prije Turnira kandidata u Kazanju, počeli ste da radite sa GM Konstantinom Landom. Onda vam je pomogao u finalnom meču. Koje ste komponente dodali, koji su bili pozitivni momenti?

Aleksandra Gorjačkina-  Pošto smo se 2019. godine upoznali samo dvije sedmice prije početka turnira kandidata i održali samo mini okupljanje, sve je odmah krenulo. Zato što je nastala potrebna hemija, sarađivali smo na ljudskim odnosima, bio je vrlo efikasan trener i, nije nametljiv. Ja sam bila glavna, a on mi se jako dobro prilagodio.

- Koliko je njegova smrt od raka krajem 2022. pogodila vaša osjećanja i emocije?

Aleksandra Gorjačkina-  Posle meča za titulu svjetske šampionke (koja se odigrala u januaru 2020. godine), nismo tako često kontaktirali, pa me njegov odlazak iznenadio. Svi smo mi živi ljudi, svi imamo bolesti i tu se, nažalost, ništa ne može uraditi. Čak ni medicina, nažalost, nije smislila tabletu za sve bolesti.

- Sergej Karjakin smatra da na međunarodnim takmičenjima treba igrati samo pod ruskom zastavom. Ne čini li vam se  da on time nekako ‘zakopava’ svoju karijeru i da je možda vrijedilo tražiti neki kompromis?

Aleksandra Gorjačkina-  Ovo je Karjakinova odluka, ja sam tolerantna prema drugim ljudima i njihovom mišljenju. A ja se držim drugačijeg stava: da, recimo, to nije toliko važno koliko, na primjer, doći i pobijediti. I na kraju krajeva, prije svih ovih događaja nismo igrali pod ruskom zastavom, već pod okriljem Ruske šahovske federacije. Takođe pod neutralnom, reklo bi se, zastavom, došli smo i pobijedili svjetsko ekipno prvenstvo. To je takođe bila neutralna zastava, ali je jednostavno bila drugačija. Svi na svijetu znaju odakle smo došli i gdje ćemo se vratiti. Zato smatram da je bolje doći i pobijediti u fer borbi.

"Za mene je uzimanje kredita lutrija"

- Aleksandra, volite li TV serije?

Aleksandra Gorjačkina-  Da, gledala sam “Igru prestola”, a sada čekam izlazak druge sezone “Kuće zmaja”. Gledala sam mnoge serije - i "Doctor House", i "Elementary", i sve što je vezano za Sherlocka Holmesa. Poslednji koji sam gledala je "Kuća od papira". Ali uglavnom počinjem da gledam kada su već serije gotove. Da znate tačno koliko vremena možete potrošiti na to. A ako vam se nešto ne sviđa, uvijek možete pogledati najnoviju epizodu (sa osmjehom).

- Ne čekate izlazak svake nove epizode?

Aleksandra Gorjačkina- Da, stvarno mi se to ne sviđa. Želim da vidim sve odjednom i da ne patim.

- Odajete utisak lakonske i suzdržane devojke. Da li je bilo kakvih nepromišljenih postupaka u vašem životu u kojima ste uživali?

Aleksandra Gorjačkina-  Vjerovatno ne, jer sam veoma oprezna osoba. I sigurno znam da ako nešto želim, onda u ovom trenutku uradim upravo to. I malo se kajem u životu, jer sigurno znam da je sve bilo isplanirano i da je uvijek bilo pod mojom kontrolom.

- Recite nam priču o pozajmici koju su roditelji morali uzeti za vaš put na prvo Svjetsko prvenstvo među djevojčicama do 10 godina?

Aleksandra Gorjačkina-  Generalno, nisam se toga sjećala, roditelji su mi to tek nedavno rekli. Taj turnir u Vijetnamu je za mene bio zaista značajan jer sam ga osvojila. I za mene je to vjerovatno bio početak moje profesionalne karijere. A kada sam saznala za kredit, rekla sam im: "Jeste li bili ludi? (sa osmjehom). To je lutrija, i nije važno šta sam tada govorila da ću pobjediti." Imala sam samo devet godina, što se može prihvatiti za ozbiljno od devetogodišnjeg djeteta, jer svašta se moglo dogoditi (smijeh).

Čak i sada, na nivou odraslih, ne mogu garantovati da mogu osvojiti bilo koji turnir. Ali tada sam imala toliko samopouzdanja da ću sve rasturiti da sam prilično samopouzdano osvojila svjetsko prvenstvo.

- Sada imate vizit kartu Saleharda i Jamalo-Nenečkog autonomnog okruga. Da li vam lokalne vlasti i dalje pomažu?

Aleksandra Gorjačkina-  Recimo, sa različitim stepenom uspjeha. Nekad pomognu, nekad ubace palice u točkove (sa osmjehom).

- Ali dali su vam stan ili kuću?

Aleksandra Gorjačkina-  Bilo je to dosta davno, kada je drugi dio naše porodice stigao u Salekhard. Ali ovo nije pravno gledano naš stan, to je službeni stan.

- Odnosno, ni sada vi, vicešampionka svijeta i pobjednica elitnih turnira, nemate svoj stan u Salehardu?

Aleksandra Gorjačkina-  Da.

- Kako biste okarakterisali Salekhard?

Aleksandra Gorjačkina-  Grad je kao grad. Hladno je skoro čitavo vrijeme, ali morate se toplije obući (sa osmjehom). Ali uvijek sam poštovala Salehard i Jamal, na kraju krajeva, ovaj region mi je postao odskočna daska u mojoj šahovskoj karijeri. I prilično je teško tražiti nešto drugo od vlasti.

- Sada se pitanje preseljenja u evropski dio zemlje ne isplati? Sigurno bi, uostalom, u Moskvi, pa recimo u Krasnodarskom kraju, Moskovskoj oblasti ili nekim drugim regijama, voljeli da njihov region predstavlja prvakinja Rusije i jedna od najboljih šahistkinja svijeta. Ima li takvih ponuda?

Aleksandra Gorjačkina-  Ne. Očigledno, svi shvataju da je sada meni sve dobro i teško me namamiti nečim (s osmijehom). Morate to uzeti kada još niste svjetska šampionka i ima još vremena za napredovanje. Ali još uvijek imam mlađu sestru, ako nešto znači (smijeh).

- Ranije ste u intervjuu za našu agenciju Oksanu nazvali svojim talismanom. Da li su se za to vreme pojavili neki drugi talismani?

Aleksandra Gorjačkina-  Generalno, nisam sujevjerna osoba i, na primjer, crna mačka koja pretrči cestu ili broj 13 neće mi biti problem. Ali Oksana je aktivna djevojka, ponekad me zna izgrditi i pohvaliti. A ako nas stavite rame uz rame, neće biti jasno ko je stariji. Iako je razlika u godinama između nas od 12 godina (smijeh).

"Želim da se opustim i uživam u pobjedi"

- Zašto još niste odlučili da li ćete igrati u predstojećem Superfinalu prvenstva Rusije? Uostalom, ovo je prilika da uspješno nastupite i osvojite dobru novčanu nagradu?

Aleksandra Gorjačkina-  Još nisam odlučila, mislim, da još ima vremena. Prije par dana nisam uopšte htjela da igram, ali sada sam u nedoumici. Jer Svjetski kup je bilo veoma težak turnir. Osvojila sam ga, ali sam umorna, želim da se opustim, radujem pobjedi i pripremim se za sledeće takmičenje. Već sam pristala da igram u Grand Swissu u oktobru. Nema tako mnogo turnira, ali sada stvarno razmišljam o učešću u Superfinalu ruskog prvenstva. Šanse su pedeset-pedeset.

- Nije vam uzor Judit Polgar, koja je postigla skoro sve u ženskom šahu, a onda je igrala samo sa muškarcima (Mađarica je bila u prvih 10 FIDE muškog rejtinga – prim. aut.)?

Aleksandra Gorjačkina- Ne bih rekla da je sve postigla u ženskom šahu, nekako je naglo napredovala. Sa 12 godina osvojila je Svjetsku šahovsku olimpijadu sa svoje dvije sestre, a potom naglo napustila ženski šah. Kada počnete da brinete o nekome, obično više niste tako mladi. A kada sam sa 12-13 godina počela da gledam koga bih donekle mogao da uzmem kao uzor, to je bilo bliže (kineskoj svetskoj šampionki) Hou Jifan. Između naših uspjeha, inače, sedam godina razlike. Ono što je ona osvojila sa 14 godina, ja sam osvojila sa 21. Za sada idemo ovako: ona je osvojila isti turnir, ali tada se zvalo Svjetski šampionat, sa 16, a sada sam ja svjetski Kup u 24. Ali meni je jednu godinu uzela pandemija, pa možda još imam vremena (sa osmjehom).

https://rsport.ria.ru/20230901/goryachkina-1893642051.html