Veliki intervju sa trostrukim olimpijskim šampionom u ruskoj reprezentaciji Aleksejem Dreevom o njegovoj karijeri i karakteristikama profesionalnog šaha.
14. decembar 2022.
Autor: Daria Savinova
„ŠAH LOMI SUDBINU“
– Zašto volite šah?
Aleksej Dreev – On mi je drag.
– Zašto vam se ne sviđa?
Aleksej Dreev -Nisam rekao da mi se ne sviđa. Ovdje je bitno naznačiti o kakvom je šahu riječ. Ako govorimo o profesionalnom šahu, onda ga možete da ga ne volite zbog njegove okrutnosti.
-U čemu se ogleda ta okrutnost?
Aleksej Dreev – Dešava se da profesionalni šah lomi sudbine, u nekim slučajevima i psihu. Profesionalni šah može i davati i uzimati, to moraju razumjeti oni koji žele svoju sudbinu povezati s njim.
Postoje šah za djecu, školski šah, koji se uvodi u naše škole, to je dobra stvar, razvijaju dijete. Profesionalni šah, kao i svaki profesionalni sport, je sasvim druga stvar, a medalje koje sportisti osvajaju imaju i lošu stranu. Često se previše stavlja na “oltar” pobjede, ali pored sportske karijere, čovjek ima i treba da ima još jedan život. Lično i javno (ne zaboravimo na ovo), osoba treba da prođe svoj duhovni put razvoja. A kako se to uklapa u profesionalni šah, sa njegovom osebujnom, u mnogim slučajevima, specifičnošću koja formira poseban pogled na svijet?! Međutim, kada pitate: „Volim li šah?“ Odgovaram: „Drag mi je, sastavni je dio mog života. Ali sačuvajmo riječ „ljubav“ za našu rodbinu i prijatelje, prijatelje i neprijatelje.
„PROFESIONALNI ŠAH UZIMA SNAGU I VRIJEME“
– Ko vas je naučio da igrate šah?
Aleksej Dreev – Tata me naučio, a zatim sam učio kod međunarodnog majstora Vladimirova Sergejeviča Saigina – višestrukog prvaka Sovjetske Bjelorusije. Zatim sam radio s najboljim profesionalnim trenerom na svijetu – Markom Izraelevičem Dvoretskim.
– Ko je vaš sekundant?
Aleksej Dreev – Sada, naravno, nemam sekundanta, ali Aleksandar Vasiljevič Filipenko, internacionalni majstor, zaslužni trener Rusije, dugo je bio moj sekundant, a takođe i trener.
– Aleksej, po vašem mišljenju, da li šah vaspita karakter u čoveku?
Aleksej Dreev – Da tako je.
– Šta uopšte daje čoveku profesionalni takmičarski šah?
– Bolje je početi od onoga što oduzima – oduzima vrijeme i energiju. U modernom šahu, sportska komponenta je počela da ustupa mjesto kreativnoj. U većini slučajeva savremenog šahistu nije briga igra li partiju dosledno i snažno, nimalo se ne stidi zbog ogromne uloge u njegovom uspjehu koja pripada kompjuterskoj pripremi za igru, čak i ako po njoj odigra veći dio partije. po kućnoj kompjuterskoj analizi, on će ipak računati pobjedu nad svojim protivnikom.
„ŠAHOVSKI GLEDALAC NE SHVATA DUBINU ŠAHA“
-Šta je sa kreativnim zadovoljstvom?
Aleksej Dreev – Svi gledaju rezultat, nikome nije potrebna kreativna komponenta. Šahovski gledalac ne razumije dubinu šaha, u stanju je da razumije rezultat i samo najočiglednije stvari. Neko je previdio, neko je pao sa stolice tokom poteza – svi su zainteresovani za to, ali postoji nekakva kreativna ideja… skoro da je nema, nikome nije potrebna. Zbog toga su mnogi šahovski komentatori prinuđeni da se spuste s neba na zemlju i izgrade svoj rad na način da većina ljudi misli da razumije šta se dešava na tabli i da se ne naprežu previše. U profesionalnom okruženju dolazi do toga da na sada popularnim onlajn turnirima mnogi mladi velemajstori koji „obaraju zastavicu“ u završnici topa protiv topa i sl. nisu nimalo postiđeni. Glavni je rezultat! Ovo je, naravno, tužno.
-Koje je vaše omiljeno otvaranje bijelim figurama i kada ste dobili titulu internacionalnog velemajstora?
Aleksej Dreev – Nemam omiljeno otvaranje, a titula međunarodnog velemajstora mi je dodeljena, mislim, 1990. godine.
– Recite nam nešto o FIDE Svjetskom kupu u Sočiju, čega se sjećate?
Aleksej Dreev – Nisam igrao na njemu, već sam ga pratio. Učestvovao sam na Svjetskom prvenstvu i moj najbolji uspjeh je bio ulazak u meč kandidata sa Viswanathanom Anandom, bivšim svjetskim prvakom, ali to je bilo jako davno, 1991. godine. Tada je sistem Svjetskog prvenstva bio drugačiji, a ne isti kao sada: nije bilo svjetskih kupova. Bilo je međuzonskih turnira, određeni broj ljudi je stizao do mečeva, a onda i sami mečevi. Kandidatski meč se poklapa po statusu, sa turnirom kandidata. Na svjetskim kupovima sam ulazio u 1/8 koliko sam mogao, uvek sam dobijao prve mečeve, prolazio sam tri meča. Dugo se nisam plasirao na Svjetski kup, poslednji put kada sam igrao u Tbilisiju, dobio sam prvi meč, drugi meč izgubio od Magnusa Carlsena, koji je došao da se kvalifikuje.
– Igrali ste sa Anandom, u kakvim ste odnosima sa njim? U prijateljskim?
Aleksej Dreev – Ne, nije bio prijateljski odnos, ali tretiram ga s poštovanjem.
– Recite nam nešto o svojim značajnim pobjedama?
Aleksej Dreev – Već sam rekao za meč kandidata, iz juniorskih – dva puta sam bio prvak svijeta do 16 godina, prvak Evrope do 20 godina. Osvojio prestižne turnire u Wijk aan Zee, Biel
– Ako ne bi bili šahista, šta bi onda bili?
Aleksej Dreev – Nisam razmišljao o tome.
„MAGNUS CARLSEN ĆE BITI KRATKO SVJETSKI PRVAK“
-Što mislite, koliko dugo će Magnus Carlsen biti svjetski prvak?
Aleksej Dreev – Ne zadugo.
-Brzi ili klasični šah?
Aleksej Dreev – Klasični.
– Po vašem mišljenju, koji je nivo razvoja šaha u Rostovskoj oblasti?
Aleksej Dreev – Sada je visok.
– Šta mislite o FIDE? Kada su predsjednici FIDE bili bivši šahisti poput Fridrika Olafsona, Max Euwe-a nikada nije čuo za poziciju izvršnog direktora. Da li su se te funkcije pojavile od trenutka kada su velemajstori prestali da upravljaju šahom? Znači li to da je šah postao birokratizovaniji?
Aleksej Dreev – Imam normalan odnos prema FIDE, gdje bismo bili bez nje. Mislim da su pozicija generalnog direktora i druge pozicije nastale usled naglog razvoja šaha u svijetu i zahtjeva za dodatne napore FIDE, pa otuda i potreba za povećanjem kadrova u svim oblastima djelovanja.
„ŠAH JA NISAM IZABRAO“
– Ljudi misle o šahistima da su ili previše pametni ili psihički nestabilni, slažete li se?
Aleksej Dreev – Svi šahisti su različiti.
– Znamo da je šah sport, umjetnost, nauka. Koji od ovih dijelova vam se najviše sviđa?
Aleksej Dreev – Umjetnost. Prije svega, šah je vjerovatno sport, ali više volim da vidim umjetnost u njemu, ovaj dio šaha mi je zanimljiviji. Šah je veoma raznolik, baš kao i umjetnost. Volim neki dio šaha, a neki ne volim.
– Uglavnom ste igrali u sovjetsko vreme. Kako je raspad SSSR-a uticao na vašu karijeru?
Aleksej Dreev – Aktivno sam igrao i nakon raspada Sovjetskog Saveza.
– Kome se divite od ruskih velemajstora?
Aleksej Dreev – Ima sposobnih i darovitih šahista kao što je Andrej Esipenko, ali ja se nikome ne divim.
– Zašto ste izabrali šah?
Aleksej Dreev – Nisam izabrao šah. Kada sam došao u godine kada sam mogao nešto da biram, već sam bio u kolotečini. Kada sam mogao birati, više nije bilo izbora. Da li žalim što je to šah? Ne žalim zbog toga.
“REVOLUCIJA U PROFESIONALNOM ŠAHU VEĆ SE DESILA”
– Da li ste se susreli sa varanjem na internetu?
Aleksej Dreev – Naravno.
– Koja je uloga otvaranja u šahovskoj partiji?
Aleksej Dreev – Sada je važna uloga otvaranja, ali mnogo važnija je sposobnost čovjeka da igra šah.
– Šta mislite šta je pred nama? Šta će se dogoditi za 5 godina u profesionalnom šahu?
Aleksej Dreev – Ništa posebno, skoro sve će biti ovako. Ništa se neće promijeniti u profesionalnom svijetu, revolucija se već dogodila. Sa pojavom kompjutera, šah se dosta promijenio, sada će se sve kretati u ovom pravcu. Računari će biti još moćniji, ali ništa se suštinski neće promijeniti u bliskoj budućnosti, za to nema razloga. Šta se može promijeniti? Sada su na vrhu oni koji su u stanju ne samo da igraju dobro, već i da obrađuju velike tokove šahovskih informacija. Šahisti su počeli shvatati da bez dobre memorije nemate šta da radite na vrhu, ali ipak, ako nemate jaku memoriju, to ne znači da je sve potpuno loše, zbog nekih drugih kvaliteta možete igrati.
– Za šta treba da budete spremni u šahovskoj partiji?
Aleksej Dreev – U šahu morate biti spremni na sve: i na odbranu i na napad, da znate da manevrišete, da na vrijeme „zadržite dah“, da ne podležete psihičkom pritisku i okolnostima protivnika. Puno svega…
– Da li ste umorni od igranja? Da li osjećate emotivni pritisak?
Aleksej Dreev – Naravno, bio sam umoran i osjećao sam unutrašnji emotivni pritisak.
– Šta je glavni psihološki problem većine šahista?
Aleksej Dreev – Svi profesionalci su realni ljudi i znaju svoje pluseve i minuse, pokušavaju da igraju tako da sakriju svoje minuse.
– Šta se u vama promijenilo nakon prvog poraza?
Aleksej Dreev – Ništa. Da je tako, onda bih zapamtio.
– Da li su vaši roditelji podržavali vašu strast prema šahu?
Aleksej Dreev – Da.
– Šta je kod vas bila prekretnica u životu? Kada se nešto promijenilo u vama?
Aleksej Dreev – Vrijeme mijenja čovjeka, a ne neki događaji prekretnice. Izuzetno je rijetko da osobu događaji mijenjaju. Osoba se postepeno mijenja.
– Postoji li sportski režim za šahiste?
Aleksej Dreev – Režim je kod svakog različit, neko ustaje ujutro, neko na ručak.
– U životu ste dobijali vrijedne savjete, ali i beskorisne?
Aleksej Dreev – Davali su vrijedne savjete, ali ih nisam zapamtio. Beskorisne su takođe davali, ali isto tako nisam ni njih zapamtio.
– Da li gledate druge sportove (fudbal, hokej)?
Aleksej Dreev – Ponekad gledam.
– Slomiti sebe je preduslov za uspješnu sportsku karijeru?
Aleksej Dreev – Svaki slučaj treba da se pogleda pojedinačno, najvjerovatnije ima takvih slučajeva.
„PROBLEM VARANJA JE JEDAN OD GLAVNIH PROBLEMA U ŠAHU“
– Da li Ima mnogo zamki u šahovskom sportu?
Aleksej Dreev – Ne, o svim problemima se naširoko raspravlja, problem varanja je jedan od glavnih.
– Da li se osjećate prijatno u svetu šaha?
Aleksej Dreev – Sasvim.
– Da li ste imali sukobe sa nekim od šahista?
Aleksej Dreev – Možda je bilo ranije, ali ne sada.
– Kako se vaša djeca odnose prema šahu?
Aleksej Dreev – Nikako, i hvala Bogu.
– Da li ste čitali priču Aksenova, koja se zove „Velemajstor“?
Aleksej Dreev – Znam za Aksenova, ali nisam čitao tu priču.
– Govori o ljepoti partija. Da li kao velemajstor primjećujete ružne poteze u igri?
Aleksej Dreev – Igram sa ljudima koji su spremni, a nivo igre je porastao. Igrao sam u Rostovu na Donu u prvom kolu sa devojkom, igrala je pristojno, trudio sam se da ne upadnem u istoriju.
– Imate li mnogo prijatelja?
Aleksej Dreev – Nemam ih puno.
– Šta možete reći o svom djetinjstvu?
Aleksej Dreev – Sjećam se, vozio sam bicikl i igrao šah.
– Kakav je vaš odnos prema ženskom šahu?
Aleksej Dreev – Žene su doprinijele mnogo šahu. Igranje šaha s njima je tako zabavno.
izvor: „Sovjetski sport“
Нема коментара:
Постави коментар