Anatolij Karpov. / Komsomolskaya Pravda /
Početkom novembra mediji su se nadmetali da prenesu zastrašujuće vijesti o zdravstvenom stanju 12. svjetskog šampiona, koji je završio na Institutu Sklifosovski. Anatolij Karpov je ispričao dopisniku aif.ru šta se zapravo dogodilo, kao i šta se sada dešava iza kulisa šahovskog svijeta.
Šta nisu napisali
Vladimir Kožemjakin, aif.ru: - Anatolije Jevgenijeviču, kako je vaše zdravlje? Nedavno je objavljeno da ste povređeni, bili ste u bolnici...
Anatolij Karpov: - Zaista sam ležao na Institutu Sklifosovski, u prilično teškom stanju. U međuvremenu su razni izvori pisali da su mi polomljena rebra, noge, drugi dijelovi tijela, da su me nepoznate osobe napale, da ne mogu da hodam itd. Ali sve je to glupost. Okliznuo sam se, pao i dobio lakši potres mozga, ali posledice ovog pada nisu bile strašne. Osim toga, već u bolnici sam imao problem sa plućima, koji su, srećom, ljekari uspjeli brzo sanirati. U petak 28. oktobra sam pao, a 2-3. novembra sam već bio normalno.
Anatolij Karpov nakon otpuštanja iz bolnice.
Foto: Natalia Bulanova
Vladimir Kožemjakin — Sada ste potpredsjednik Ruske šahovske federacije. 17. decembra biće održan izbor za predsjednika ove organizacije. Kandidati su velemajstor Sergej Karjakin i aktuelni predsjednik Ruske šahovske federacije (RCF) Andrej Filatov. Zajedno s njim na izbore će izaći tim od pet potpredsjednika, ali vi niste među njima. Zašto?
Anatolij Karpov - Ako poslušate neke moje kolege u ovom savezu, ispostaviće se da kao potpredsjednik FSR-a nisam učinio ništa korisno. Zato sam, kažu, nedostojan da budem izabran. U stvari, tokom čitavog svog potpredsjedničkog mandata, posjetio sam 35 regiona Rusije zbog promocije šaha - od Anadira do Smolenska i od Saleharda do Mahačkale. Sam sam putovao u više regiona nego čitavo rukovodstvo FSR-a zajedno. Čak i u malom selu na Čukotki, gdje ima samo 2 hiljade stanovnika, dogovorili su se da otvore sopstvenu školu šaha. U isto vrijeme, FSR (Šahovska federacija Rusije) mi nije pružila nikakvu pomoć u tim putovanjima. Niko me nije ni pitao treba li mi pomoć. Iako su mogli da dođu i kažu: „Anatolije Jevgenijeviču, znamo da promovišete šah u mnogim regionima i republikama. Treba li vam nešto?" Ali, nažalost, ne. I inače, niko iz Federacije nije došao u bolnicu da me posjeti.
Vladimir Kožemjakin - Hajde da pričamo o Međunarodnoj šahovskoj federaciji (FIDE), koja je nedavno govorila o budućnosti ruskih šahista: produžena je suspenzija reprezentacije sa turnira, pojedini sportisti mogu da učestvuju, ali ne pod ruskom zastavom.
Anatolij Karpov — Da budem iskren, FIDE me iznenadila oštrim odlukama u vezi sa našim šahistima. Kažu da su usvojeni na preporuku Međunarodnog olimpijskog komiteta. Ali šta je sa MOK-om, koji nikada nije učestvovao u šahovskim aktivnostima? A šta su preporuke – one nisu naredba. Mogu se ili ne moraju poslušati. Osim toga, titula svjetskog prvaka u šahu najstarija je u istoriji sporta: prvi zvanični meč za ovu titulu održan je 1886. godine - tada je krunu osvojio Austrijanac Wilhelm Steinitz. A tek deset godina nakon toga, u Atini su obnovljene Olimpijske igre. Da sam sadašnji predsjednik FIDE (Arkadij Dvorkovič - prim. red.), podsjetio bih članove ovog saveza na istoriju šaha i pozvao na povlačenje diskriminatornih odluka, jer one ne doprinose nikakvom razvoju.
Svi su osudili Korčnoja
Vladimir Kožemjakin — Šahisti su počeli da pokazuju neuobičajenu političku aktivnost: nešto javno osuđuju, podržavaju... Šta mislite o tome?
Anatolij Karpov -Ne razumijem zašto uopšte ulaze u politiku. Šah je sport koji je zaista ujedinio svijet. Zašto ga uništavati takvim diskusijama? S tim u vezi, možemo podsjetiti da je Međunarodna šahovska federacija nastala prije skoro sto godina u Parizu za vrijeme Olimpijskih igara. Njen moto je bio "Svi smo mi jedna porodica". Njihovo značenje je bilo da je u novom svijetu nakon svjetskog rata bilo potrebno razviti šah koji bi mogao ujediniti ljude iz različitih zemalja. To je ono čemu treba težiti!
Mislim da ako šahista iznosi svoj politički stav, to je njegova stvar. Ali kada se, recimo, čitav politički štab grupiše od šahista, to je porazna činjenica u istoriji sovjetskog i ruskog šaha.
Sjećam se jedinog takvog slučaja: kada je Korčnojev bijeg osuđen u SSSR-u (1976. velemajstor Viktor Korčnoj je zatražio politički azil, a zatim se nastanio u Švajcarskoj, za koju je počeo da igra - prim. aut.). Bila je to inicijativa Ministarstva sporta i CK Partije. Tada su vodeći šahisti bukvalno bili prisiljeni da potpišu pismo u kojem se osuđuje Korčnoj. U to vrijeme sam bio u sanatorijumu na Jalti. Zvali su me, dali ovo pismo i rekli da ga je većina šahista već potpisala, a da ga ja, svjetski prvak, ne potpišem, izgledalo bi čudno. Tada sam odgovorio da nikada u životu nisam potpisivao grupna pisma i da to neću učiniti.
Vladimir Kožemjakin - Američki velemajstor ruskih korijena, Gata Kamsky, rekao je: "Pošteni šah se bliži kraju." Prema njegovom mišljenju, šahisti u FIDE nemaju pravo glasa, tamo nikome ne treba sportski duh i selekcija, a počeli su uključivati ljude u kandidatske turnire bez ikakve selekcije. Da li je to istina?
Anatolij Karpov — Složio bih se sa Gatom i znam to dublje od njega. Kada sam, kao svjetski šampion, bio predsjedavajući Savjeta velemajstora FIDE, uvijek sam bio iznenađen koliko su se vodeći šahisti malo bavili organizacionim stvarima. Zato na Međunarodnim šahovskim olimpijadama jedva sam uspio da ih okupim kako bi razgovarali o problemima u šahu – kako organizovali turnire, kakve odnose treba da imaju organizatori i učesnici sportskih takmičenja. U tom smislu, šahisti su dugo bili pasivni i izgubili su želju da na neki način utiču na pravila u svojoj organizaciji.
U svijetu šaha ima dosta intriga. 2010. godine, mjesec dana nakon što sam se sa Kisanom Iljumžinovom borio za mjesto predsednika FIDE u Hanti-Mansijsku (Iljumžinov je tada pobijedio - prim. red.), predsjednik Slovačke šahovske federacije, velemajstor Petr Gaba, dobio je od Iljumžinova na poklon 20 setova skupih elektronskih tabli za šah - zato što su potpisali neki sporazum i podržali ga. I svi vodeći šahisti u Slovačkoj bili su na mojoj strani. Na ovim izborima bilo je dosta takvih eklatantnih primjera. Na primjer, od delegata iz Etiopske šahovske federacije zatraženo je da potpiše dokument u kojem se navodi da prenosi svoja glasačka prava na nekoga ko podržava Kirsana. A da ovaj etiopski šahista ne bi nigde "zablistao" na dan glasanja, rano ujutro su on i njegova pratnja avionom poslati u Moskvu, a odatle u Adis Abebu.
Vladimir Kožemjakin - Robert Fišer je 1975. odbio da igra meč za svjetskog šampiona sa vama (Fišer je već nosio titulu svjetskog prvaka u šahu, a Anatolij Karpov je bio pobjednik sledećeg turnira kandidata. Odlukom FIDE šahovska kruna mu je data bez meča - napomena ur.). 2022. godine aktuelni svjetski prvak Norvežanin Magnus Carlsen odbio je da igra za krunu sa Janom Nepomniachtchijem. Šta je zajedničko ovim otkazima šampiona?
Anatolij Karpov — Zapadni svijet hvali Carlsena kao najvećeg šahistu našeg vremena. Zapravo, njegovi mečevi za titulu svjetskog šampiona su po nivou daleko od mojih. Tamo je često bio nedovoljno pripremljen, a briljantno igra samo na turnirima. Njegovo odbijanje da se bori za titulu svjetskog prvaka je velika greška, jer mislim da će mu sadašnja slava biti dovoljna da na njoj izdrži tri-četiri godine. A kada stigne novi jaki šampion - Jan Nepomniachtchi, Kinez Ding Liren (Ding Liren i Jan Nepomniachchi će se takmičiti za šahovsku krunu u aprilu 2023. - prim. ur.) ili neko drugi, Carlsen će možda biti marginalizovan. Sada je pogrešno shvatio svoj položaj i potencijal.
Fišer je odbio da igra sa mnom, jer bi mu prvi put protivnik u meču za krunu mogao da bude velemajstor mlađi od njega. Uvijek se borio za titulu svjetskog prvaka sa iskusnijim šahistima starijim od njega: bio je šest godina mlađi od Spaskog, 14 godina mlađi od Petrosjana, 17 godina mlađi od Tajmanova, ja sam bio osam godina mlađi od Fišera. Zbog toga mu je bilo neprijatno. Osim toga, smatrao je da svjetski prvak nema pravo da izgubi ne samo turnire i mečeve, već čak ni jednu partiju. Teško je nastupati ako imate takav stav. Tri godine nije igrao na turnirima i u mečevima, učio je šah kod kuće. I, vjerovatno, njegov "domaći" sistem turnira nije bio spreman da se bori sa takvim protivnikom kao što sam ja.
Нема коментара:
Постави коментар