Lav Tolstoj i šah

 I.Linder, Moskva 1960

PREDGOVOR

Nerijetko se zamišlja Lav Nikolajevič Tolstoj kao strog moralista, zaokupljen isključivo pitanjima filozofije, morala, religije, društvenog života i slično. Međutim, Tolstoju ništa ljudsko nije bilo strano. Usprkos neprekidnom, upornoj, gotovo besprimjernoj u svojoj istrajnosti i strogoći prema samome sebi književnom radu, Lav Nikolajevič ni u kom smislu nije bio kabinetni čovjek. Tolstoja je radovalo svako ispoljavanje veselja; oduševljavao se gimnastikom, klizanjem, biciklizmom, volio je svaku igru — gorodke (gorodke je tradicionalna ruska igra na otvorenom, stara nekoliko stotina godina. Igrači bacaju drvene palice (nalik kratkim štapovima) na drvene čunjiće koji su složeni u različite geometrijske figure (“gradove”). Cilj je oboriti figure u što manje bacanja), tenis, kroket (društvena igra u kojoj igrači drvenim maljem udaraju loptu kroz metalne obruče na travnjaku). Ali posebno je volio šah. Tu ljubav, to interesovanje za šah Tolstoj je nosio kroz čitav život, od mladih godina do duboke starosti. Posljednje partije šaha odigrao je dva-tri dana prije svog „odlaska“, u oktobru 1910. godine.

Knjiga I. Lindera veoma uspješno kombinuje priču o Tolstojevom odnosu prema šahu sa nizom eseja o različitim etapama njegovog života. Autor je iskoristio brojne biografske materijale o Tolstoju — dijelom poznate, dijelom malo poznate, a neke je prvi put sam otkrio. Posebno detaljno i zanimljivo u knjizi su osvijetljeni odnosi Tolstoja i njegovog prijatelja, saborca iz Sevastopoljske odbrane, S. S. Urusova.

Knjiga je napisana živim, lijepim jezikom i biće sa interesovanjem pročitana kako među šahistima, tako i u najširem krugu čitalaca.

A. Goldenvejzer
23. marta 1960.

Uspomeni na moju majku Sofiju L’vovnu Linder posvećujem ovu knjigu.

UVOD

U današnje vrijeme, kada je interesovanje za šah postalo zaista sveopšte, sve je očiglednija njegova kulturno-vaspitna uloga. Šah ima blagotvoran uticaj na čovjeka, služi kao svojevrsna umna gimnastika, doprinosi vaspitanju volje, karaktera i sl. Na to su još u prošlom vijeku obratili pažnju mnogi istaknuti predstavnici ruske kulture.

A. S. Puškin je volio da provodi slobodne časove uz ovu igru; u njegovoj biblioteci nalazilo se nekoliko šahovskih knjiga, među njima i udžbenik prvog ruskog majstora A. D. Petrova sa posvetom.

I. S. Turgenjev se susretao za šahovskom tablom sa majstorom I. S. Šumovim, pretplaćivao se na šahovske časopise i, boraveći u Parizu, čak učestvovao u šahovskim takmičenjima sa poznatim stranim šahistima.

Još u studentskim godinama šahovskom igrom se oduševio N. G. Černiševski, a 1862. godine bio je jedan od osnivača Petrogradskog šahovskog kluba.

Nedavno su pronađeni i objavljeni nova dokumenti koja svjedoče o velikom interesovanju D. I. Mendeljejeva za šah. On je pažljivo pratio uspjehe svog sunarodnika — velikog šahiste M. I. Čigorina. „Za mene je,“ govorio je D. I. Mendeljejev, „nauka kao igra šaha. Eto, prija mi da provodim vrijeme u takvom zanimanju.“

Posebno mjesto šah je zauzimao u životu i stvaralaštvu Lava Nikolajeviča Tolstoja, genijalnog ruskog pisca, koji je u svojim djelima odrazio čitavu epohu u istoriji Rusije XIX–XX vijeka.

L. N. Tolstoj se odlikovao izuzetnom raznovrsnošću znanja i interesovanja, originalnošću mišljenja i neobičnom širinom obuhvata života u svojim umjetničkim djelima. Jednom prilikom, dok je čitao „Rat i mir“, V. I. Lenjin je o njemu rekao A. M. Gorkom:

„Kakva gromada, a? Kakav moćan čovjek! E, to vam je, batka, umjetnik…“

„Moćan čovjek!“ Te riječi se nehotice prisjećamo i onda kada se upoznajemo sa brojnim činjenicama koje karakterišu trajno interesovanje L. N. Tolstoja za šah. Možemo se samo čuditi kako je pisac, koji se nije posebno bavio proučavanjem šaha, ponekad mogao tako duboko proniknuti u psihologiju igre, napraviti toliko zanimljivih zapažanja i izreći mnogo originalnih misli.

Šah je bio vjerni saputnik pisca tokom cijelog njegovog života. Čak i u periodima najnapornijeg književnog rada i užurbane društvene djelatnosti, pisac nije propuštao priliku da odigra šahovsku partiju. U posljednjim godinama života nije prolazio ni dan bez igre šaha. Njegovi partneri tokom više od pola vijeka bili su I. S. Turgenjev, S. I. Tanejev, A. B. Gol’denvejzer, I. E. Repin i drugi ruski pisci, umjetnici, muzičari. Tokom čuvene Sevastopoljske odbrane 1854—1855. godine Tolstoj se upoznao sa poznatim šahovskim majstorom S. S. Urusovim i često se s njim sastajao za šahovskom tablom. Kasnije je S. S. Urusov postao jedan od najbližih prijatelja pisca.

L. Tolstoja je prvenstveno zanimala praktična igra; teorijom se bavio malo i uglavnom u mladim godinama. Ponekad je s uživanjem analizirao odložene partije i pokazivao čak sklonost ka igri dopisnim putem. Šah je katkad bio predmet razmišljanja L. N. Tolstoja i u časovima kada nije neposredno sjedio za šahovskom tablom. O tome svjedoče pisčeve bilješke i dnevnički zapisi, pisma rodbini i prijateljima, kao i sjećanja savremenika.

Nije slučajno što se šahovski motivi sreću u književnim i publicističkim djelima Tolstoja. Mnogo puta, na primjer, šah se spominje u jednom od najboljih djela svjetske književnosti — romanu „Rat i mir“.

Ove činjenice omogućavaju ne samo da se široko otkrije Tolstojev interes za šah. One doprinose i dubljem razumijevanju mjesta šaha u životu čovjeka, njegove kulturno-vaspitne uloge.

Još u posljednjim godinama života L. N. Tolstoja u štampi su se pojavile pojedinačne zabilješke i materijali u kojima se pripovijedalo o šahovskim okršajima u Jasnoj Poljani. Kasnije su slične informacije navođene u mnogim sjećanjima savremenika. Zanimljive činjenice iznijeli su u svojim člancima i knjigama stalni šahovski partneri Lava Nikolajeviča — S. L. Tolstoj, A. B. Gol’denvejzer i E. Mood — koji su govorili o snažnoj Tolstojevoj strasti prema šahu.

Potreba za istraživanjem ove strane života i djelatnosti L. N. Tolstoja bila je jasna već prvim sovjetskim šahovskim istoričarima. Tako je u članku A. Novikova „Tolstoj i šah“, objavljenom u šahovskom časopisu „64“ 1928. godine, naglašeno: „Tema Tolstoj—šahista toliko je obimna i odgovorna, a materijal toliko ogroman, da ova strana biografije L. N. treba biti podvrgnuta posebnom savjesnom i temeljitom proučavanju. Na to će, vjerovatno, biti potrebno mnogo mjeseci, ali zahvalnost zadatka obilno će nadoknaditi utrošeno vrijeme“ .

U svojoj maloj hrestomatiji „Šah u životu ruskih pisaca“ (1933) istoričar M. S. Kogan jedan posebni odjeljak posvetio je L. N. Tolstoju. Pet godina kasnije, u knjizi „Ogledi iz istorije šaha u SSSR-u“, on je objavio prilog o Tolstoju koji, iako nedovoljno potpun, otkriva odnos pisca prema šahu u različitim periodima njegovog života.

U ovoj knjizi učinjen je, zapravo, prvi pokušaj sveobuhvatne analize materijala koji oslikavaju ulogu šaha u životu i stvaralaštvu L. N. Tolstoja. Ta uloga, naravno, postaje jasnija i razumljivija na opštoj pozadini njegovog životnog puta. Zato se u knjizi daje veoma kratka — samo u onoj mjeri u kojoj je to zahtijevao materijal — karakteristika tog puta.

Iz istog razloga ponekad je bilo potrebno izaći izvan okvira čisto šahovskih pitanja pri opisivanju prijateljstva L. N. Tolstoja sa S. S. Urusovim, utoliko više što ova zanimljiva stranica u životu pisca u književnosti još nije dobila dovoljno osvjetljenja. Razmotreni su i fakti i primjeri koji ranije nisu korišćeni u stručnoj literaturi, a preuzeti su iz nedavno završenog izdanja 90-tomnog Potpunog sabranja djela L. N. Tolstoja. U knjigu su, osim toga, ušli i arhivski materijali koji ranije nigdje nisu bili objavljeni, a koje je autor proučio u Državnom muzeju L. N. Tolstoja (GMT). Neki novi podaci pronađeni su, između ostalog, pri proučavanju pisama S. S. Urusova upućenih L. N. Tolstoju i njegovoj ženi, neobjavljenih zabilješki D. P. Makovickog, kao i u jasnopoljanskoj biblioteci.

Autor je zahvalan naučnim saradnicima GMT-a i arhivskog fonda ovog muzeja, muzeja-imanja „Jasna Poljana“, na njihovoj pomoći u potrazi za novim materijalima, kao i narodnom umjetniku SSSR-a, profesoru A. B. Goldenvejzeru, koji je ljubazno podijelio svoja sjećanja na L. N. Tolstoja, kao i svim drugovima koji su preuzeli trud da se upoznaju s ovim radom uoči njegovog izlaska u javnost.

(Nastaviće se)