2. decembar 2025
Stariji trener ženske reprezentacije Rusije odgovorio je na pitanja Vladimira Barskog
Vladimir Barski – Sergej, čestitam na pobjedi u ekipnom svjetskom prvenstvu! Prije svega: kako je naša reprezentacija uspjela da se plasira na ovaj turnir?
Sergej Rublevski – Nije bilo lako. Teže nego pobijediti, kako se ispostavilo.
Poslije tri i po godine konačno je ukinuta zabrana za učešće ženske ruske reprezentacije na međunarodnim takmičenjima. Zatim se u FIDE kalendaru pojavio ovaj šampionat (samo ženski, muški ekvivalent ne postoji), i pozvani smo da učestvujemo.
Vladimir Barski – Po rejtingu?
Sergej Rublevski – Iskreno, nisam se previše upuštao u tehničke detalje, jer je bilo jasno da po snazi nekako treba da se plasiramo, ako nam dopuste. Čini se da smo bili nominovani od strane FIDE – naša ekipa se tako i zvala: „FIDE reprezentacija“.
Španski organizatori su prilično brzo poslali zvanični poziv, i mi smo predali dokumenta za vize. Međutim, proces se znatno otegao: Španci su čekali maksimalni rok koji je moguć za izdavanje vize. Već smo se bojali da možda nećemo stići, ali sve je prošlo više-manje normalno i svi su dobili vize.
Vladimir Barski – Da li smo imali veliku delegaciju?
Sergej Rublevski – Da. Četiri osnovna igrača plus dva rezervna, tri trenera, ljekar i vođa delegacije. Posljednji je dobio Šengen vizu Jevgenij Naer, koji je igrao na Svjetskom kupu u Indiji. Čak je i on, po povratku u Moskvu, stigao da dobije vizu.
Vladimir Barski – A da li neka od ekipa nije uspjela da dobije Šengen?
Sergej Rublevski – Da, Alžir. Nemam pojma šta se tamo desilo; saznao sam u posljednjem trenutku. A od toga koje ekipe učestvuju zavisi i raspored po grupama. Na kraju je vizu dobila reprezentacija Azerbejdžana, koja je prije toga igrala kvalifikacioni meč sa Uzbekistanom i izgubila. Ali ipak je stigla u Linares, i još je nastupila briljantno!
Vladimir Barski – Tako to ide, da. Znači, sastav svoje grupe ste saznali negdje nedjelju dana prije početka?
Sergej Rublevski – Da, ali mi se u svakom slučaju nismo posebno pripremali za grupu.
Vladimir Barski – A čime ste se bavili na pripremama?
Sergej Rublevski – Pripremali smo se za turnir uopšte. Nedjelju dana prije puta okupili smo se u Novogorsku, na bazi Ministarstva sporta, gdje smo prvi put održali pripreme. Sa nama su bili i ljekar, i psiholog, i maser.
Vladimir Barski – Koliko vremena naša reprezentacija već nije igrala?
Sergej Rublevski – Tako odmah se i ne sjetiš… Čini se da su posljednji put osvojile isti šampionat u Sijesu, takođe u Španiji, 2021. godine. U živo od tada nisu igrale.
Vladimir Barski – Ali ste nastavili sa treninzima?
Sergej Rublevski – Da, redovno. U prosjeku tri puta godišnje smo održavali pripreme.
Vladimir Barski – Da ne bi zaboravile vještine timske igre?
Sergej Rublevski – Baviti se svakako je korisno. Ista Ana Šuhman, koja je prije mjesec dana postala šampionka Rusije, već je bila sa nama na pripremama – uključivali smo je kao talentovanu mladu šahistkinju. Pri tome nije bilo jasno kada ćemo početi da igramo. Ali u svakom slučaju, za uigravanje tima veoma je važno održavati pripreme u punom sastavu, da se djevojke bolje upoznaju. Što smo i učinili neposredno prije turnira.
Vladimir Barski – Da li je bilo problema sa izborom sastava za šampionat?
Sergej Rublevski – Uvijek uzimamo u obzir sportske rezultate. Ipak, zbog roka morali smo formirati tim prije završetka Superfinala. Uzimali smo u obzir ženski Grand Swiss u Samarkandu, zahvaljujući kojem je u sastav ušla Olga Girja. Uzele smo Anju Šuhman, a ona je kasnije postala šampionka Rusije.
Aleksandra Gorjačkina, Jekaterina Lagno, Sergej Rublevski, Polina Šuvalova i Leja Garifulina
Vladimir Barski – U Linaresu je vremenska kontrola bila ista kao prije četiri godine u Sijesu?
Sergej Rublevski – Skoro ista. Sada je 45 minuta po partiji plus 30 sekundi na potez, a tada 45+10. I druga razlika: u Sijesu je sastav bio 4+1, a u Linaresu 4+2. Zašto se to radi? Dvije partije dnevno, potrebna je mogućnost zamjene. Nama je korisno što je dodana još jedna rezervna, jer imamo dugu klupu i možemo angažovati svih šest igračica. U svijetu nije mnogo timova gdje čak i četiri učesnice imaju približno isti nivo. A šest, u suštini, imamo samo mi i Kina. Mi od početka planiramo da iskoristimo dugu klupu, dakle pokušavamo da igraju sve, a bliže odlučujućim mečevima biramo one koje su u najboljoj formi. Jasno je da za druge timove naša strategija već dugo nije tajna. Oni bi vjerovatno radili isto da imaju takvu mogućnost.
45+10 je već bliže brzopoteznom šahu: malo se zadržiš u razmišljanju i vrijeme već teče. Sa dodatkom od 30 sekundi igra je ozbiljnija; ako pređeš 40 poteza, dalje se partija ne razlikuje mnogo od one sa satom od sat i po. Ali pripreme praktično nema, jer se igraju dvije partije dnevno. Protivnice se može pogoditi realno samo na prvim tablama, i to ne uvijek. Prijavljuješ se 45 minuta prije početka partije i za nekoliko minuta saznaš sastave. Pripremiti se za drugu partiju praktično nije moguće. Osim timova gdje postoje jasni lideri, ali to su obično prve dvije table. Ipak, nismo predvidjeli, na primjer, da protiv nas neće igrati Bibisara Asaubajeva. Hou Yifan takođe nije uvijek igrala, ali bili smo gotovo sigurni da će igrati protiv nas. Možda je i dobro što se ne može pogoditi priprema, jer ako bi se pripremale za dvije partije, morali bismo da igramo šah po 12 sati dnevno. To je jednostavno nemoguće.
Vladimir Barski – Zato su bile više odmorne?
Sergej Rublevski – Ova kontrola vremena podrazumijeva da se igra sa manjom pripremom. Takva poluklasika, ali bez pripreme. U suštini, sav pripremni rad bio je na pripremama. Tokom šampionata, vjerovatno smo par puta pogodili otvaranja i tačno su se pripremile. A u ostalom, recimo tako, oslanjali smo se na opštu erudiciju.
Vladimir Barski – Vjerovatno u tome ima i prednosti i mana?
Sergej Rublevski – Bez sumnje. To je samo malo drugačija igra, koja podrazumijeva drugačiji nivo pripreme. Raste značaj fizičke forme, jer za dvije partije sa ovim kontrolom provedeš za tablom više vremena nego za jednom klasičnom.
Vladimir Barski – Kako je prolazila sportska borba?
Sergej Rublevski – U početku su podijeljeni u dvije grupe po šest timova, a naš je bio znatno jači – što se vidi po rezultatima završne faze. Kada iz šest timova prolaze četiri, nemoguće je ne izaći iz grupe; zadatak je bio – izaći sa povoljnijeg mjesta. Prvo mjesto, obično, bolje za dalje žrijebanje, ali i to nije uvijek sigurno. Tako je ispalo da su naše šahistkinje prvog dana igrale sa najjačim protivnicama.
Vladimir Barski – Na početku je bio meč sa Kazahstanom?
Sergej Rublevski – Da, ali oni su, kao što sam već rekao, iz nekog razloga izašli bez Bibisare. U Kazahstanu se nedavno nekoliko vodećih šahistkinja udalo i prestale da igraju (privremeno ili trajno, ne znam), ali se pojavila plejada 14-godišnjih djevojčica. U perspektivi njihov tim može biti vrlo opasan. Ne znam da li će ojačati do Olimpijade 2026, ali za dvije-tri godine mogu postati ozbiljne konkurentkinje. A sada su se borile kao lavice!
Vladimir Barski – Meč je bio težak?
Sergej Rublevski – Da. Tokom meča nije bilo lako, ali završilo se kako treba. Polina je pobijedila, a u ostalim partijama smo imali rezervu snage. Katja je na kraju imala objektivno dobijenu poziciju, iako je ranije morala da se brani bez pješaka. Shvatila je da je dobijena, ali realizacija je zahtijevala ozbiljan napor. Na vremenskoj kontroli odlučila je da je pametnije zabilježiti remi i sa njim – pobjedu u meču.
Vladimir Barski – Poslije su igrale sa Amerikom?
Sergej Rublevski – Da. To je bio veoma napet meč, gdje nismo bili sigurni da ćemo pobijediti. Naše su šahistkinje vodile „plus jedan“, odličnu pobjedu je postigla Ana Šuhman, ali Polina je u jednom trenutku bila praktično izgubljena. Međutim, njena protivnica u žurbi nije mogla da kontroliše situaciju i izgubila je.
Vladimir Barski – Polina igra veoma brzo, to je vjerovatno iritiralo protivnicu?
Sergej Rublevski – Da, imala je takav užurbani tempo u toj partiji, jednostavno nije izdržala. Polina je sjajno iskoristila tu situaciju, meni se veoma dopalo.
Vladimir Barski – Dakle, imali ste malo sreće, mogli ste objektivno taj meč i ne pobijediti?
Sergej Rublevski – Da.
Vladimir Barski – S kim su igrale drugog dana?
Sergej Rublevski – Sa Azerbejdžanom i Španijom.
Vladimir Barski – Vjerovatno je bilo teško pretpostaviti da će Azerbejdžan biti glavni konkurent sa kojim ćete igrati meč za prvo mjesto?
Sergej Rublevski – Naravno. Postavili smo rezervne igračice i pobijedili, čini mi se, prilično sigurno. Treba priznati da smo u tom trenutku potcijenili Azerbejdžanke, a one su potom sigurno stigle do finala, pobijedivši veoma jake timove. Njihova liderka Ulvija Fatalijeva je pobijedila na prvoj tabli.
Dakle, pobijedili smo Azerbejdžan i Španiju, a trećeg dana još i Peru. Tokom mečeva povremeno su se javljala neka pitanja, ali bliže vremenskoj kontroli bio sam već potpuno siguran u povoljan ishod. Niko se nije nervirao, niko nije upao u velike probleme sa vremenom. Meni se, uopšte, dopadalo kako su sve igrale.
Vladimir Barski – Dakle, počela je igra na ispadanje…
Sergej Rublevski – U četvrtfinalu su naše šahistkinje igrale sa Uzbekistanom. Njihov tim je prilično mlad, ali već je pokazao kvalitet. Ipak, prošli smo prilično sigurno.
Vladimir Barski – Zašto za njih nije igrala Afruza Hamdamova?
Sergej Rublevski – Ne znam šta se desilo, ali nije došla. Isprva smo mislili: možda je skrivaju, ili će doći do finala? Afruza bi, naravno, pojačala tim.
Vladimir Barski – Ali se vratila Tohirdžonova?
Sergej Rublevski – Da, igrala je na prvoj tabli. Čini se da je jednostavno studirala u SAD i tada igrala za Ameriku, a sada je završila školu i vratila se kući. Iskreno, bili smo sigurni da ćemo proći Uzbekistan, a zatim nas je čekao glavni konkurent – Kina.
Vladimir Barski – Koja je skoro izgubila u četvrtfinalu od SAD…
Sergej Rublevski – Da, Amerika je trebala da prođe.
Vladimir Barski – Navijali ste za Amerikanke?
Sergej Rublevski – Naravno, sa Kinom igrati nije prijatno, sa Amerikom bi bilo lakše. S druge strane, to bi bilo nepravedno. Jer meč Rusija – Kina u ženskom šahu je uvijek ukras turnira!
Vladimir Barski – Iznenadila vas je postava koju je donijela Kina?
Sergej Rublevski – Uzele su Hou Yifan, koja dugo nije igrala, ali i dalje igra odlično. Može se reći da je veteranka kineskog šaha. Uz Hou su dodale mlade šahistkinje, koje su se borile sa nama na BRICS igrama, gotovo ravnopravno. Ali, iskreno, njihov sastav nije bio optimalan, mogu ga pojačati.
Vladimir Barski – Čini se da su prošli put igrale Ju Wenjun sa kandidatkinjama, ali nije bilo previše uspješno, pa su ih odlučili zamijeniti.
Sergej Rublevski – Možda. Kina uvijek ima veoma strogu rotaciju kadrova. Ako su odlučile da je vrijeme da nekoga zamijene, nosiće mlade igračice dok ne porastu. Tako je bilo i sa Lei Tingze, na primjer. Kada je tek počinjala da igra za kinesku reprezentaciju, činilo nam se da je očigledno ona slabo mjesto. Ipak, meč za prvenstvo svijeta je već odigrala.
Kina ima dobar kadar, ne smije se podcjenjivati. Kao i obično, kineske šahistkinje su veoma marljive, vide taktiku, pronalaze jedine ispravne poteze. Istina, u završnici i dalje imaju velike probleme, ali i tome uče. Ju Wenjun, na primjer, igra završnicu kao naše, nimalo lošije. To se može naučiti, a one uče dobro.
Vladimir Barski – Da li je ovo bilo teško polufinale?
Sergej Rublevski – Pa, naravno, nije jednostavno. Sa Kinom nikada nije lako. Uzmite, recimo, ovu partiju…
E. Lagno – Sun Yujin
Katja je primijenila zanimljivu ideju u otvaranju, ali se potom malo previše “zaigrala”. A Kineskinja je odlično vodila partiju i postigla ogromnu prednost. U ovoj poziciji, vjerovatno, bilo koji normalan potez bijelog bi pobijedio, osim onog koji je zaista odigran.
40...Rc6?? 41.Rxc6 bxc6 42.c4 f4 43.b5 cxb5 44.axb5 axb5 45.cxb5…
To je jednostavno nerazumijevanje šaha. Ne smije se ostaviti konj protiv lovca kada su pješaci na različitim krilima. Konačno, bijela je dobila kontragru, pomicanje pješaka a4 i b4 se opravdalo. Takav potez kao 40...Rc6 u principu se ne može razmatrati. Ne zbog neke konkretne greške, nego iz opštih šahovskih razloga.
Zbog ovakvih trenutaka mi ih i pobjeđujemo. Uopšte, kvalitet poteza kod njih je nešto lošiji nego kod nas, ali s druge strane ne prave grube greške. Ipak, događaju se ovakvi padovi u razumijevanju šaha. Zbog toga ih mi i dobijamo. Međutim, one uče, i kasnije šahistkinje koje se probiju do vrha već znaju igrati i završnicu. Tako da se dugo ne može računati na ovakve “slučajeve”.
Vladimir Barski – Dakle, neočekivano su u finale zajedno sa reprezentacijom Rusije prošle Azerbejdžanke…
Sergej Rublevski – Da, prošle su zasluženo. Pobijedile su Gruziju, koja je briljirala do meča sa njima. Nešto postoji u ovom timu što im omogućava da “eksplodiraju” u pravom trenutku. Na posljednjoj tabli imaju mladu šahistkinju Ajan Allahverdijevu (2005. godište), koja takođe dobro igra. Protiv Olge Girje je briljirala, postigla ogromnu prednost. Ipak, u završnici, prva prijetnja njenom kralju je potpuno šokirala Ajan, koja je dala svog slobodnog pješaka. Kasnije je odlučila da mora igrati za pobjedu da spasi meč i sama je izgubila. Naše su šahistkinje pobijedile 3:1, ali tokom meča sve je bilo veoma neizvjesno.
Tu djevojku ne smije se podcijeniti – po mom mišljenju igraće dobro. Bilo koji tim u kojem ima mladih šahistkinja ne smije se potcjenjivati, jer niko ne zna šta će se desiti sa rejtingom za godinu dana.
Finale Azerbejdžan – Rusija
Vladimir Barski – Možete li sada reći nekoliko riječi o svakoj našoj šahistkinji?
Sergej Rublevski – Kod nas je sve jasno, uloge su vrlo jednostavno raspoređene. Postoje liderke koje pokrivaju prve table i duga klupa, zahvaljujući čemu možemo varirati sastav. Jasno je da prve dvije table nose ogromno opterećenje, a to su pokrivale najiskusnije učesnice turnira kandidatkinja – Aleksandra Gorjačkina i Ekaterina Lagno. Na trećoj tabli je sve “rušila” Polina Šuvalova. Ova kontrola joj veoma odgovara. Odlično vidi taktiku i brzo donosi odluke. Igra pomalo lagano, ali brzo i ništa ne propusta. Uvijek je spremna malo podešavati poziciju i “pritisnuti dugme”, tako da kažem. Ova kontrola se savršeno uklapa u njen stil igre.
Vladimir Barski – Na četvrtoj tabli Leja Garifulina je takođe dobro igrala?
Sergej Rublevski – Da, zauzela je drugo mjesto na tabli, a mogla je osvojiti i više poena. Mislim da je malo osjećala pritisak odgovornosti: jako je htjela dobro igrati i ne iznevjeriti tim.
Uopšte, naše rezerve Šuhman i Girja su odlično odigrale. Čitava ekipa je izgubila samo jednu partiju, i to od superšahistkinje. Gorjačkina je bolje odigrala otvaranje protiv Hou Yifan, ali da bi zadržala prednost, započela je napad na kralja, koji nije uspio. Da nije napala – ne bi izgubila.
Dakle, sve su igrale kako treba, a “strelac” je Polina – treća tabla sada je baš ono što je trebalo. Za drugu će se već pripremati, tamo se vidi ko igra, a na trećoj je idealno. Na četvrtoj, iskreno, mogla je igrati bilo koja od njih. Sve su igrale dobro, nijedna ne zaslužuje primjedbu. Osim Poline, ne bih izdvajao nikoga. 9,5 od 10 – to je, naravno, sjajan rezultat!
Ruska delegacija u punom sastavu
Vladimir Barski – Kako vas je dočekao Linares?
Sergej Rublevski – Čudno, nikad prije tamo nisam bio. Nikada nisam igrao u nekada čuvenom superturniru, samo sam čuo da je Linares selo. Mislio sam da je kao Vejk-an-Zee, ali po mom mišljenju mnogo ljepše! Lijep španski grad sa oko 50 hiljada stanovnika. U gradu se sjećaju da su imali superturnir. Hotel je, po mom osjećaju, sebi dodao zvjezdicu jer su tu nekad boravili učesnici superturnira. Njihove fotografije vise u foajeu. Kao nagradu smo dobili kompoziciju sa prikazom konzervirane naftne platforme – čini mi se da su sličnu dobijali i pobjednici tih turnira.
Vladimir Barski – Uslovi su bili u redu?
Sergej Rublevski – Nismo imali nikakvih neugodnosti. Navijači su prilazili, tražili da se fotografišu sa nama. Da, tim se zvao FIDE, ali sport je ipak individualan, šta god da kažete. Sve igraju u ličnim turnirima, sve šahistkinje su prepoznatljive. Zato, kada stoje u redu i igraju za jedan tim, svima je jasno da je to reprezentacija Rusije. Uopšte, atmosfera je bila sasvim prijateljska.
Naša delegacija je imala Ninu Bodenchuk koja je rješavala sve organizacione stvari. Ona, osim engleskog, zna i španski, što je bilo važno za brzu organizaciju ručka između partija: u restoranu hotela nije bilo lako naručiti hranu. Konobari su donosili jelovnik na engleskom, ali često ni sami nisu znali šta piše.
Vladimir Barski – Hoće li naš tim biti dopušteno da igra na Olimpijadi 2026?
Sergej Rublevski – Računamo na to. Predsjednik FIDE nam je to i obećao.
Vladimir Barski – Osjetili ste veliki interes za vaše nastupe u domovini?
Sergej Rublevski – Naravno! Predsjednik V. V. Putin nam je odmah čestitao, poslao telegram još prije našeg povratka kući. Intervjue smo počeli snimati već sat vremena nakon završetka finala. Sedam televizijskih kanala nas je dočekalo na aerodromu, plus novinari TASS-a i drugih medija. Bilo je zaista prijatno!
Susret u "Vnukovu"
Fotografije: P. Dvorković/FIDE, R. Martinez/FIDE, E. Kublashvili
Нема коментара:
Постави коментар