Bivši predsjednik FŠR-a reagovao je na skandal u kojem je učestvovao šahista Ševčenko.
Piše: Timur Ganeev, zamjenik šefa sportske rubrike “Sport- Express-a”
Ilya Levitov
Foto: Fred Lukas
Otvoren razgovor sa bivšim šefom FŠR-a i šahovskim mecénom.
U šahu je otkriven varalica – 22-godišnji Kiril Ševčenko, koji je vjerovatno koristio pomoć telefona tokom ekipnog prvenstva Španije. Ovo nije prvi slučaj posljednjih godina, ali priča iz Melilje je posebna jer se radi o igraču koji je bio blizu elite i dobijao pozive na superturnire. O ovom skandalu razgovarali smo sa bivšim izvršnim direktorom Šahovske federacije Rusije, tvorcem Levitov Chess-a, Iljom Levitovim.
Varanje je postalo jedina tema razgovora u šahu
— Vaša reakcija na događaje vezane za Kirila Ševčenka?
Ilja Levitov— Iskreno, s jedne strane, zaista mi je žao momka. Ima samo 22 godine, talentovan, originalan šahista. Čitava karijera je pred njim, a onda se dogodi ovako nešto. Sada je tema varanja pod ogromnom pažnjom, toliko toga se obrušava na mlade šahiste koji se još formiraju... Znam da su ranije velemajstori sakrivali papir s otvaranjem u džep sakoa, kao šalabahter u školi. Ako bi ti se takva varijanta pojavila u partiji, brzo bi otišao u toalet i provjerio je. To bi ti dalo prednost. A sada zamislite koliko prostora ima za varanje. U duelu ravnopravnih protivnika, ako samo jednom pogledaš pravi potez (igrači osjećaju ključni trenutak partije), umjesto da računaš varijante 40 minuta, ti simuliraš razmišljanje 15 minuta i odigraš najjači potez, s jasnom idejom o daljem planu. To daje ogromnu prednost. To je kao kada bi protivnicima Đokovića ili Alkaraza bilo dozvoljeno da igraju na čitavom terenu, kao u dublu, dok bi Srbin i Španac igrali po standardnim pravilima.
S druge strane, ne želeći da se bavim lično Ševčenkom (ne poznajem ga, ne mogu ništa reći), na neki način sam zadovoljan ovim događajem. Možda će to označiti početak novog perioda u svjetskom šahu i promjene odnosa prema varanju.
— Imate li osjećaj da FIDE neće preduzeti stroge mjere, s obzirom na državljanstvo šahiste i čitavu geopolitičku situaciju? Ili očekujete ozbiljnu istragu?
Ilja Levitov— Naravno da nas očekuje ozbiljna istraga. Kako drugačije? Izgleda da je uhvaćen na djelu. Međutim, važno je razumjeti da čitamo samo izvještaje iz medija s opisom situacije. Zvaničnih izjava još nema ni od Ševčenka, ni od organizatora turnira, ni od španskih vlasti. Na osnovu onoga što znamo, to je bio Ševčenkov telefon i koristio ga je za varanje tokom službenog turnira. To je razlog za hitnu intervenciju i donošenje odluka.
Ovo je test za FIDE, lakmus papir. Razlog da se zapitamo šta se dešava u šahu. A dešava se katastrofa.
— Zbunjuje me činjenica da, sudeći po izvještajima medija, tokom partija sa Bassemom Aminom i Franciskom Vallejom, Ševčenko je više puta odlazio u toalet. Znači li to da su mu stalno trebale uputstva, što zvuči čudno?
Ilja Levitov — Teško mi je reći. Prvo, nisam šahista. Drugo, ne varam. Pretpostavljam da, kad moraš dobiti partiju iz nekog razloga – bilo finansijskog ili sportskog, a nemaš dovoljno snage za to, igrač počinje da pribjegava nepoštenim metodama. Takođe, iz iskustava iza kulisa mogu reći da šahisti odmah primijete kada neko koristi varanje. To je nemoguće sakriti. Svi otprilike znaju nivo jedan drugoga, a sve partije se mogu pregledati u bazi. Dakle, ako tvoj protivnik odjednom počne igrati za 200 rejting poena bolje, odmah se pojavljuju sumnje. Naravno, osim ako nije u pitanju neko kao Boris Gelfand, čovjek s besprijekornom reputacijom, o kojem bi se moglo tako nešto pomisliti samo u ludilu.
Zbog toga svi sumnjaju jedni u druge. A situacija se zahuktava u okruženju gdje, u suštini, nema nikakve kontrole. U današnje vrijeme, telefon skriven iza vodokotlića je kao igra za djecu.
— Može li biti da je on mislio da je ovo neki manje važan turnir, gdje uopšte neće biti kontrole?
Ilja Levitov — Izgleda da kontrola nije ni postojala. Opet, prema medijima, telefon iza vodokotlića našla je pažljiva čistačica. Tužno, ali s druge strane, nešto se mora poduzeti. Živimo u svijetu gdje je varanje postalo jedina tema razgovora u šahu.
Kiril Ševčenko
Foto: Global Look Press
Kramnikove izjave treba uzimati s velikom pažnjom
— Da li će ovaj slučaj povećati paranoju među šahistima?
Ilja Levitov — Teško mi je govoriti o mladima. Više sam u kontaktu s igračima starije generacije, za koje je ovako nešto bilo nezamislivo. Sada su vrijednosti malo drugačije. Nemojte misliti da ovo govorim kao neki starac. Jednostavno mi se čini da mladi razmišljaju drugačije. U stilu: "on gleda uputstva, i ja gledam" – da, svi mi gledamo, to je normalno. I to je zastrašujuće. Zato ponavljam, uloga FIDE ovdje mora biti presudna. Oni moraju poduzeti odlučne korake, a ovaj slučaj bi trebao postati prekretnica.
— Simbolično je da je manje od sedmicu dana prije ovoga, Vladimir Kramnik napisao da mu igra Ševčenka u pobjedničkom "Titularnom utorku" djeluje sumnjivo. Sada je Ševčenko upao u lošu situaciju. Mislite li da će Chess.com nakon ovoga biti pažljiviji prema informacijama od strane 14. svjetskog prvaka? Kakvo je vaše mišljenje, na osnovu razgovora sa Dennyjem Renschom (na kanalu Levitov Chess je izašao veliki intervju s njim – prim. „SE“), o njegovom odnosu prema Kramnikovim istragama?
Ilja Levitov — Mislim da predstavnici Chess.com ozbiljno shvataju rad Vladimira Borisoviča. To se vidi po emocijama Dennyja i vremenu koje je posvetio ovoj temi. Nisam htio toliko detaljno ulaziti u to, ali Rensch se nije mogao zaustaviti. Problem je što ljudi često ne gledaju na suštinu informacija, već na način na koji su prezentirane. A tu Vladimir Borisovič ima očigledne probleme. No, mislim da bi trebali slijediti savjete nobelovca Samuela Becketta, koji je rekao da nije bitno ko govori. Bilo da je to Kramnik, Rensch, ili Ivan Ivanič, treba gledati na suštinu. A suština je da se zaraza proširila po čitavom organizmu, i možda je već kasno za bilo šta. Ali, zbog savjesti, nešto treba poduzeti.
A najvažnije i ključno, što sada mnogi shvataju, jeste da postoji autoritativna osoba koja se ozbiljno bavi ovim pitanjem. I u posljednje vrijeme Kramnik je značajno napredovao. Zato treba s velikom pažnjom pratiti ono što on govori.
Vladimir Kramnik
Foto: Fedor Uspenski, "SE
Turniri uživo trebaju se održavati bez publike
— U decembru je Hans Niemann osvojio 8 od 9 poena u Zagrebu, pokazavši nivo igre od 2946 rejting poena. Tada su se mnogi učesnici žalili da u Hrvatskoj nije bilo nikakvih mjera zaštite od varanja. Sada timski šampionat Španije prolazi bez ikakvih mjerra protiv varanja. Znači li to da FIDE nema jedinstven pravilnik o sigurnosti na takmičenjima ili, drugim riječima, da ih jednostavno nije briga?
Ilja Levitov — Nadam se da im nije svejedno. Nije moguće obuhvatiti sva pitanja. Očigledno, nisu se još posvetili tome ili ne vide načine rješavanja ovog problema. Ali bih želio reći nekoliko riječi o toj temi. Ne u vidu kritike, već možda da dam preporuke.
— Izvolite.
Ilja Levitov — U pogledu sigurnosti igre uživo potrebne su vrlo stroge mjere. Prije svega, moramo preći na igru bez publike. Na turnirima svih nivoa. Koji je užitak gledati uživo šahiste kako igraju? To objektivno nije zanimljivo. Jasno je da će neko reći da je to strašno, ali nije ništa strašno, jer ćemo barem zaštititi igrače od signala u vidu treptanja, lupkanja po stolici, ili izlaska iz sale.
Prenosi uživo moraju imati značajno kašnjenje, minimalno 15-30 minuta. Svuda treba postaviti detektore metala i pregledavati toalete prije početka kola. U tome nema ništa loše. Koliko u drugim sportovima postoji antidoping mjera? A kod nas se ponašaju kao da se ništa ne događa. Igra se turnir koji se računa za FIDE ciklus, dakle može uticati na kvalifikacije za turnir kandidata, a nema nikakvih sigurnosnih mjera. Varaj koliko hoćeš. Dobro, telefon iza vodokotlića. A šta ako igrač stavi mikro slušalicu u uvo i supruga mu sugeriše poteze? Gdje su garancije da se to već ne događa? Tema je očigledno zanemarena, i mjere moraju biti vrlo stroge.
— Matvej Galjčenko, s kojim ste imali konflikt, ove sedmice je osvojio prvenstvo Rusije u blicu. Šta kažete?
Ilja Levitov — Čudo, ruska šahovska zajednica je uzbuđena! (Smijeh.) Prema nivou njegove igre ništa nije nagovještavalo takav rezultat, ali nemam razloga da sumnjam da je to bila poštena pobjeda. Dakle, čovjek je dokazao za tablom da zna da igra šah. Ostaje samo da mu čestitam. Što se ostalog tiče, neka to ostane na njegovoj savjesti.
— U intervjuu za "SE" Matvej je rekao: "Predložio sam Levitovu da igram 'Titularne utorke' iz njegovog prostora, da me provjeri na sve moguće zabranjene uređaje i da bude pored mene tokom streamova, ali on je odbio."
Ilja Levitov — Da, to se dogodilo, ali ja nisam policajac. Zašto bih sjedio pored Matveja Galjčenka i pratio kako igra? Naći ću nešto pametnije da radim u utorak naveče. Meni je to bio čudan predlog. Htio sam mu organizovati meč s Aleksandrom Griščukom uživo. To nije bila nikakva provjera, jer ne radim u komitetu protiv varanja. Čak i ako koristi nepoštene metode igre, to ne utiče na moj život. Jednostavno je čudno što u 'Titularnim utorcima' postiže isti broj poena kao Hikaru Nakamura, a uživo često gubi od šahista s rejtingom 1900 i nižim. To su sve moje sumnje u vezi s ovim šahistom.
Ilya Levitov
Foto: Vladimir Barski
Treba igrati samo po nokaut-sistemu
— Posjetili ste Svjetsku šahovsku olimpijadu 2024. godine i podijelili svoja zapažanja: „U prekrasnom gradu Budimpešti nema ni jedne reklame, nigdje ni jedne riječi o Olimpijadi. Dođete u stari Expo centar ili nešto slično; unutra zapuštena sala sa zgužvanim zastavama učesnica. Nikakve simbolike, sve izgleda siromašno i neugledno. Sjednete na tribinu i izdaleka vidite šahiste. I to je sve! Nema ekrana, a partije možete pratiti samo na telefonu. Čini se da Mađarima ta Olimpijada uopšte nije bila potrebna.“ Da li vam se čini da šah više zanima samo nekoliko zemalja?
Ilja Levitov — Teško je reći, ali Olimpijada je zaista izazvala osjećaj mrtvila. Istovremeno, u glavnom gradu Mađarske održavao se Judit Polgar festival. Čitav sprat Nacionalne galerije — glavnog muzeja zemlje — bio je posvećen tom događaju. Puno djece, lokalnih poznatih ličnosti, lijepo uređeno. Judit je imala simultanku, američki režiser je snimao dokumentarac o njoj. A kad se nakon toga vratite na Olimpijadu, ostajete bez riječi.
Jasno je da je za šahiste to prestižan turnir. Svi se trude, ali organizacija je na vrlo niskom nivou. Čini se da FIDE organizuje turnire samo zato što to moraju da rade, kao što je Porthos govorio: „Borim se jer se borim.“ Kakva je svrha tih turnira? Koji je njihov koncept?
Čini mi se da smo, kao i u slučaju mjera protiv varanja, zaostali za stvarnošću. A na tom polju Indija je ispred svih.
Kod njih je stasala izuzetno jaka generacija velemajstora! I koliko samo sponzora imaju! Čitava nacija se složila da podrži odluku partije i vlade. Nedavno je u Londonu završena druga sezona Global Chess League, koju sponzorišu indijske kompanije. Sjajan turnir, uz učešće svih najjačih igrača. Prijatna slika prenosa, igrači nose timske dresove, bore se jedni protiv drugih. Da, figure lete brzo po tabli, ali možda bi malo dodatnog vremena riješilo taj problem?
Pored toga, nagradni fond je iznosio milion dolara, od čega je pobjednički tim dobio 500 hiljada. Gdje to u šahu možete vidjeti? U posljednjem meču za svjetsku titulu nagrada je bila 2 miliona. A ovdje, lagani turnir, gdje su šahisti poslije partija igrali poker.
Pogledao sam to i pomislio: možda ne trebamo biti tako ozbiljni? Možda trebamo pristupati svemu malo opuštenije? Kažem to jer ljudi više ne žele organizovati dosadne klasične turnire. Žele nešto živo, sjajno, zanimljivo, eliminacionu igru, timske turnire. I ne samo da ih razumijem, već ih potpuno podržavam.
— Jan Nepomniachtchi je u nedavnom intervjuu rekao da bi volio da nokaut sistem postane standard za velike turnire, možda čak i za sva takmičenja. Da li se slažete?
Ilja Levitov — Naravno. Uopšte ne razumijem kako još uvijek igramo kružne turnire. To je neka vrsta noćne more! Mnogi to ne shvataju, ali šahisti često „uvlače“ neiskusne organizatore i zvaničnike, objašnjavajući da je u šahu visok elemenat slučajnosti. „Izgubiš pješaka i ispadneš.“ U tenisu napraviš jednu grešku i izgubiš poen. Maksimum — gem. A ovdje izgubiš partiju zbog male greške i ideš kući. To ne može tako. Hajde da igramo dvije nedjelje jedni protiv drugih da vidimo ko je jači. Ova tradicija kružnih turnira počela je 1970-ih: igrati ove duge, dosadne turnire. A u međuvremenu, svi pojedinačni sportovi — tenis, snooker — igraju se na eliminaciju. Ti i ja, ko je jači. A kružni turnir? To su beskrajni dogovoreni remiji, a mnogi ni ne znaju da su dogovoreni... Naravno, trebamo igrati na eliminaciju. Nema nikakve sumnje u to.
Ding Liren
Foto: Global Look Press
Nemojmo prerano otpisati Dinga
— Šta mislite o Svjetskom prvenstvu u New Yorku, koje završava 31. decembra? Osim toga, mnogi vrhunski igrači neće doći zbog problema s dobijanjem američke vize.
Ilja Levitov — Imam podijeljene osjećaje. Da, neki igrači neće moći doći u New York. Svijet danas nije jednostavan kao ranije, kada ste mogli dobiti vizu za SAD za tri dana. Jasno je da većina ruskih igrača neće moći putovati na Svjetsko prvenstvo. To je minus, žao mi je tih momaka. Ali to nije razlog da se ne organizuje takav turnir u glavnom gradu svijeta. Što se tiče 31. decembra, nisam siguran kako da formulišem svoje pitanje. Zašto to raditi tada? Ko će to gledati?
— Hoće li Levitov Chess to prenositi?
Ilja Levitov — Ne, naravno! Mi ćemo proslaviti Novu godinu kao svi normalni ljudi. Ovo je apsurd. Još uvijek ne mogu vjerovati da je to stvarno. Možda će igrati sa čašama u rukama? Kako se to zove? "Pijani šah", gdje pojedeš figuru i popiješ piće? (Smije se.)
— Šta mislite o promjeni formata brzopoteznog turnira, gdje će prvog dana učesnici odigrati 13 kola po švajcarskom sistemu (žene 11), a zatim će se osam najboljih boriti u nokaut fazi za titulu?
Ilja Levitov — Apsolutno ne razumijem! Bio je dobar format, šahisti su ga voljeli, a mi smo to s uživanjem prenosili. Promijenili su ga, vjerovatno da Magnus Carlsen ne osigura prvo mjesto tri kola prije kraja, da se sve riješi u posljednjim trenucima. A šta ako Carlsen ne učestvuje 2026. godine? Hoćemo li opet mijenjati formulu? Toliko je promjena da se svi umaraju. Svaki novi ciklus izbora za meč za titulu dolazi s novim pravilima. U nekim pitanjima, poput borbe protiv varanja, FIDE ima konzervativne stavove. Ali kad su u pitanju promjene pravila i formata, tu su revolucionarni. Ja bih te pristupe zamijenio.
— Još ove godine u Singapuru će se održati meč za titulu svjetskog šampiona. Da li postoji interes za njega?
Ilja Levitov — Jasno je da, zbog odsustva ruskog igrača, u našoj zemlji taj meč gotovo nikome nije zanimljiv. Ali je zato vrlo zanimljiv u Indiji. U Kini, koliko sam shvatio, šah nije toliko popularan, iako oba aktuelna šampiona predstavljaju Kinu. Tamo šah nije doživio pravi bum.
— Da li ćemo uskoro vidjeti najmlađeg svjetskog šampiona u istoriji?
Ilja Levitov — Nemojmo otpisivati Dinga prerano. Ako je odlučio da igra, boriće se. Gukesh nije super stabilan igrač. Ako bude igrao kao na Olimpijadi 2024, Ding nema šanse. Ali ako pokaže formu iz druge polovine 2023., Ding može pružiti ozbiljan otpor. Da, Gukesh je favorit, ali mislim da šanse nisu 90 prema 10. Osim toga, prvi put igra u meču za titulu i mogao bi biti nervozan.
Нема коментара:
Постави коментар