Novinar: Nikolaj Kandišev
Velemajstor i jedan od najjačih ruskih trenera priznao je da je varanje neiskorjenjivo, te je procijenio šanse Rusa da se kvalifikuju za turnir kandidata 2026. godine.
Do meča za svjetsku šahovsku titulu ostalo je nešto više od mjesec dana. Turnir će se održati od 25. novembra do 13. decembra u Singapuru. U njemu će igrati aktuelni svjetski prvak Kinez Ding Liren i Gukesh Dommaraju iz Indije. Bukmejkeri i stručnjaci Gukesha vide kao favorita. U slučaju pobjede, 18-godišnji indijski velemajstor postaće najmlađi svjetski prvak u istoriji. U čemu je tajna indijske dominacije? Koji ruski velemajstor može izazvati budućeg prvaka? Ko je kriv za varanje i kako se boriti protiv toga? Ova i druga aktuelna pitanja iz svijeta šaha razgovarali smo s državnim prvakom (2016) i trenerom ruske muške reprezentacije Aleksandrom Rjazancevom.
"Čim su računari počeli igrati jače od čovjeka, problem varanja je odmah nastao"
Nikolaj Kandišev – Kakav je vaš stav o skandaloznoj priči sa rumunskim velemajstorom Kirilom Ševčenkom na prvenstvu Španije?
Aleksandar Rjazancev – Moje mišljenje se zasniva na onome što sam pročitao u medijima. Uhvaćen je od strane organizatora turnira u Španiji na djelu. Koliko razumijem, bilo je dovoljno dokaza. Koristio je savjete s telefona. Veoma loša situacija. Na svim turnirima treba pojačati borbu protiv varanja. Vladimir Kramnik je tokom šahovske Olimpijade u Budimpešti ukazao na ovo kada je ChessBase India unijela telefone za strimovanje partije, iako su to pravila zabranjivala. Potrebno je uvesti strožiju kontrolu i više-manje jedinstvena pravila za sve. Na taj način možemo minimalizovati situacije poput one u Španiji.
Nikolaj Kandišev – Vjerujete li da je Ševčenko kriv?
Aleksandar Rjazancev – Teško je suditi sa strane, treba razgovarati s organizatorima. Učesnici turnira su se o tome izjasnili, poput Franciska Valjeha. Oni bolje znaju, jer su bili na licu mjesta. Ševčenko je napustio mjesto takmičenja. Dodijeljene su mu nule kontumacijom, što može ukazivati na to da su organizatori imali čvrste dokaze. To je za mene vrlo značajno.
Nikolaj Kandišev – Zašto se na tako visokom nivou dešava ovako očigledno kršenje pravila?
Aleksandar Rjazancev – Kao i u svakom drugom sportu, šah nije izuzetak. Ako sportisti imaju priliku da koriste neku vrstu dopinga, često se pojavljuju ljudi koji to zloupotrebljavaju. Ambicije, želja da budu bolji, pokažu viši nivo i rezultat, te pobjede na turnirima. Tu dolaze u igru čisto ljudske emocije koje vode ka takvim postupcima. Organizatori i zvaničnici šahovskih organizacija moraju raditi na tim aspektima kako bi smanjili mogućnost takvih zloupotreba. Pravila moraju biti ne samo na papiru, već i sprovedena u praksi. Ako je nešto zabranjeno, onda se mora poštovati. Ali ovdje je situacija takva da na jednom turniru organizatori obraćaju pažnju na takve stvari, a na drugom zatvaraju oči. Na primjer, šahisti prolaze kroz detektore za telefone ili druge elektronske uređaje. Viđao sam kako detektori daju signal, ali se ništa ne poduzima. Čista formalnost. Osoblje osiguranja često ne zna na šta treba reagovati. S druge strane, ne treba pretjerivati i uvoditi kontrolu kao na aerodromima. Tako detaljan pregled velikog broja učesnika može dovesti do dugih redova i kašnjenja početka turnira. Možda će trebati dolaziti nekoliko sati prije početka.
Izvor fotografije: Grand Chess Tour
Nikolaj Kandišev – Da li je moguće pobijediti varanje ovakvim mjerama?
Aleksandar Rjazancev – Pobijediti, po mom mišljenju, nije moguće. Uvijek će biti ljudi koji pokušavaju zaobići pravila, iskoristiti savjete računara da bi pokazali viši nivo igre ili osvojili turnir. Treba uložiti napore da se barem minimalizuju takvi slučajevi. Potrebno je da ljudi shvate rizike s kojima se suočavaju: suspenzija karijere, doživotna zabrana, kazne... Mislim da bi takve mjere mogle da ih zaustave.
Nikolaj Kandišev – Da li je varanje najveći problem savremenog šaha?
Aleksandar Rjazancev – Čim su računari počeli da igraju bolje od čovjeka, ovaj problem je odmah nastao. Jakom šahisti često je dovoljno nekoliko savjeta da bi riješio ishod partije u svoju korist. Postoji određena "fobija" među igračima da bi neki protivnik mogao koristiti pomoć. Čak i ako takvih situacija nije bilo, sama pomisao često ometa igru na visokom nivou. Problem postoji, a tu su i sponzori kojima neće biti prijatno da finansiraju turnire sa reputacionim rizicima. Odgovornost bi trebala biti i na igračima koji optužuju druge šahiste za varanje, jer je to veliki udarac i na reputaciju i na psihološko stanje. Potrebno je naći zlatnu sredinu, napraviti duboku analizu i donijeti odgovarajuće regulative.
Nikolaj Kandišev – Tokom nedavnog turnira Global Chess League u Londonu, Magnus Carlsen je takođe podigao pitanje nekompetentnosti sudija na šahovskim turnirima...
Aleksandar Rjazancev – Taj problem zaista postoji, i to u svim zemljama. Sudije često donose pogrešne odluke ili ne znaju kako da postupe u određenoj situaciji. Često su to neprofesionalni šahisti. Na primjer, tokom blica igrač može pogrešno postaviti figuru. Da, njegov protivnik može da zaustavi sat i pozove sudiju. Ali, po mom mišljenju, sudija bi trebao sam pratiti i reagovati na takve situacije. Intervencija treba da bude u skladu s pravilima. Bilo je situacija kada su partije prekidane, igrači premještani, iako nije bilo kršenja. Kvalifikacija sudija treba biti podignuta na viši nivo.
Nikolaj Kandišev – Koje su šanse ruskih velemajstora da se kvalifikuju za Turnir kandidata 2026. godine?
Aleksandar Rjazancev – Objektivne šanse za učešće ruskih velemajstora u Turniru kandidata 2026. godine nisu baš velike.
Nikolaj Kandišev – Da li se može govoriti o poboljšanju organizacije šahovskih turnira u posljednjih nekoliko godina?
Aleksandar Rjazancev – Sve zavisi od pojedinačnog turnira. Tokom pandemije i nakon nje interes za šah je nesumnjivo porastao. Ljudi su bili u karantinu i učestvovali su na online turnirima. Pored toga, serije i filmovi o šahu su takođe podstakli interes. Publika se značajno povećala posljednjih godina, kao i prosječan nivo igrača, uključujući amaterske šahiste koji su postali profesionalci. Organizatori turnira trebaju to uzeti u obzir. Takođe je aktuelno pitanje rejtinga, jer igranje protiv slabijih protivnika postaje sve teže. U slučaju remija, gubi se previše poena. Dolazi do velike deflacije. Trenutni sistem rejtinga treba mijenjati.
Nikolaj Kandišev – Razmatra se uvođenje rejting sistema sličnog onom u tenisu.
Aleksandar Rjazancev – Moguće je da bi sistem postao dinamičniji. S druge strane, trebalo bi razmotriti smanjenje broja poena koje sportista gubi u slučaju remija. Šah je po prirodi remi igra. Kada je u pitanju pobjeda ili poraz, ostaviti sve kako jeste, ali u slučaju remija smanjiti gubitak poena za jačeg igrača. To bi stimulisalo slabije rejtingovane igrače da igraju na pobjedu.
Nikolaj Kandišev – Da li se u Rusiji takođe primjećuje porast interesovanja za šah?
Aleksandar Rjazancev – Da, bez sumnje. U Rusiji je registrovano oko 500 hiljada šahista sa zvaničnim rejtingom. To je prilično velika publika. Kroz kurseve, strimove i dostupnost informacija, interes za šah je značajno porastao. Pojavljuje se veliki broj dječijih škola i sekcija. Mnogi koji se bave šahom ostaju u tom sportu.
Nikolaj Kandišev – Da li je moguć takav bum u Rusiji kao u Indiji?
Aleksandar Rjazancev – Indija ima mnogo više resursa: 1,5 milijardi stanovnika, samo zbog toga imaju bolju selekciju. Šah je tamo jedan od najpopularnijih sportova, milioni djece i odraslih počinju da se bave šahom. Teško je parirati tome. Ipak, generalno gledano, može se očekivati porast prosječnog nivoa igre u Rusiji. Pojaviće se još više djece koja se profesionalno bave šahom, a kroz ispravnu i strukturiranu radnu metodologiju možemo im pomoći da postignu svjetski nivo.
Nikolaj Kandišev – Koje su šanse da vidimo Ruse na Turniru kandidata 2026. godine? I ko bi to mogao biti?
Aleksandar Rjazancev – Nažalost, objektivne šanse nisu toliko velike. Ako pogledate svjetski rejting, u top 20 je samo Jan Nepomniachtchi (deveto mjesto. – Prim. „Sovsporta“). Iza njega je Vladislav Artemjev (29. mjesto. – Prim. „Sovsporta“). Problem nije samo u rejtingu, već i u ciklusu. Na Turnir kandidata se može kvalifikovati putem Svjetskog kupa ili Velikog švajcarskog turnira – to su najizgledniji scenariji. Kroz open turnire šanse su manje, jer naši igrači često nemaju pozive, a javljaju se i problemi s vizama. To nije potpuno konkurentna sredina. A za rejting je važno učestvovati na velikom broju takvih turnira i skupljati bodove. Zato se treba osloniti na Svjetski kup. Šanse postoje. Ako krene igra, naši jaki velemajstori mogu ostvariti visok rezultat i kvalifikovati se za Turnir kandidata. To su Vladislav Artemjev, Daniil Dubov, Andrej Esipenko i, naravno, Jan Nepomniachtchi. Ostalima će biti teže. Imamo talentovanu i perspektivnu omladinu, ali u ovom ciklusu ne treba na njih računati. Još moraju unaprediti svoje šahovsko umijeće.
Nikolaj Kandišev – Na prošloj Generalnoj skupštini FIDE zadržana je suspenzija ruske reprezentacije sa međunarodnih turnira, dozvoljavajući samo djeci i osobama s invaliditetom da učestvuju. Da li to ometa razvoj šaha u Rusiji?
Aleksandar Rjazancev – Šah bi trebao biti izvan politike, kao i sav sport. Ograničenja su pogrešna. To donekle utiče na razvoj šaha u Rusiji. Pitanje motivacije, komunikacija timova, razmjena iskustava… Lakše je razvijati se kada učestvuješ na timskim turnirima na međunarodnom nivou i kada imaš priliku da se takmičiš s drugim šahistima. Nadam se da će FIDE ukinuti sankcije i da ćemo moći učestvovati na narednoj Olimpijadi.
Nikolaj Kandišev – Na koje rezultate bi mogla pretendovati ruska reprezentacija u trenutnom stanju i uz postojeću konkurenciju?
Aleksandar Rjazancev – Konkurencija je veća nego ikad. SAD, Indija, Kina, Uzbekistan i mnoge druge jake zemlje su tu negdje. Ruska reprezentacija može pretendovati na najviša mjesta. Da, Indija ima fenomenalnu trojku igrača – Gukeša, Erigaija, Praggnanandhu, a četvrta i peta tabla su takođe veoma jake. Teško je konkurisati s njima, ali ništa nije nemoguće. Ako odigramo dobar turnir, možemo osvojiti Olimpijadu, i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.
Nikolaj Kandišev – Uspjeh reprezentacije Uzbekistana, koja je već drugu Olimpijadu zaredom među tri najbolje ekipe, objašnjava se isključivo ulogom Nodirbeka Abdusatorova?
Aleksandar Rjazancev – Uloga lidera je važna. On često daje motivaciju, tempo, ali uspjeh u timskom turniru zavisi od svih igrača. Zajedništvo, želja za pobjedom, zajednička energija tima Uzbekistana je vidljiva i to ih pokreće na ovakvim velikim događajima. Pobjeda nije rezultat jednog čovjeka. Ako jedan igrač nije u formi, gotovo je nemoguće osvojiti Olimpijadu.
Nikolaj Kandišev – Kao u slučaju Dinga Lirena u kineskom timu…
Aleksandar Rjazancev – On nije pokazao igru na nivou od prije četiri godine. Nastupao je ispod svog standarda. Zbog toga u ključnim mečevima, poput onog protiv Indije, nije ni izašao na tablu, a Gukeš je pobijedio Wei-ja Yija na prvoj tabli. Zbog Dingove loše forme i nesposobnosti da se nosi s pritiskom, kineska ekipa nije mogla da bude ravnopravan konkurent Indiji i Uzbekistanu.
Nikolaj Kandišev – Ostalo je manje od mjesec dana do borbe za šahovsku krunu. Možemo li reći, s obzirom na trenutnu formu dva šahista, da Ding nema šanse protiv ovakvog Gukeša?
Aleksandar Rjazancev – Gukeš će sigurno pobijediti u tom meču. Ne vidim kako bi Ding mogao da trijumfuje. Obojica će biti dobro pripremljeni, ali sve će se odlučiti za tablom, u korišćenju šansi i probijanju otpora protivnika. U posljednjim partijama koje sam vidio, šampion je imao konstantne probleme. Gubio je stečenu prednost i pravio mnogo strateških i taktičkih grešaka. Po mom mišljenju, Ding nema šanse. Gukeš bi čak mogao ostvariti pobjedu prije kraja meča. Istina je da nema iskustvo igranja mečeva za šahovsku krunu, ali mislim da će se brzo prilagoditi i da taj faktor neće biti presudan. Vidjećemo nivo igre koji Gukeš trenutno prikazuje, a razlika između njih dvojice je sada prevelika.
Nikolaj Kandišev – Postoji li razočarenje zbog toga što ćemo gledati nekonkurentan meč za šahovsku krunu?
Aleksandar Rjazancev – Ne. Niko ovdje nije kriv. Ding je zvanično i zasluženo pobijedio u meču za krunu. Gukeš se legalno kvalifikovao. U istoriji su se već dešavale situacije kada je jedan igrač bio na vrhuncu i osvojio titulu, a kasnije nije mogao da pruži dostojan otpor i izgubio je.
Nikolaj Kandišev – Da li možemo očekivati nešto posebno u teorijskom smislu od predstojećeg meča?
Aleksandar Rjazancev – Zanimljivo je vidjeti sam koncept. Kojim putem će krenuti šahisti? Da li ići po glavnim varijantama ili će pokušati da nametnu sopstvenu igru od prvih poteza? Od Gukeša možemo očekivati pokušaje ulaska u rjeđe igrane pozicije. Posebno s crnim figurama, ili da bijelim igra komplikovane i nejasne pozicije. Možda će se fokusirati na središnjicu, na praktični aspekt. Za Dinga je važno da ne izgubi u otvaranju i da pokuša da bijelim figurama dobije jednu-dvije partije kako bi stekao samopouzdanje. Ne mogu se sjetiti kada je posljednji put pobijedio jakog šahistu u klasičnoj partiji. Taj faktor će ga jako pritiskati.
Nikolaj Kandišev – Ako pobijedi, Gukeš Dommaraju će postati najmlađi svjetski šampion u istoriji, čime će nadmašiti rekord Garija Kasparova. Neki šahovski stručnjaci smatraju da je ovako rano dostignuće mlade zvijezde potpuno opravdano.
Aleksandar Rjazancev – Ako pobijedi i postane najmlađi šampion svijeta u istoriji, to će biti potpuno zasluženo. Ne vidim ništa sporno u tome. Šah je sada znatno podmlađen. Ako je prije 30 godina 22-24 godine bilo smatrano jako mladim za svjetskog šampiona, danas se velemajstorima postaje sa 12-13 godina, što je sada normalno. Uz veliki talenat, rad i sportske rezultate, sasvim je moguće postati svjetski prvak za pet godina.
Nikolaj Kandišev – Prema komentarima, čini se da Karlsena previše ne zanima šahovska kruna…
Aleksandar Rjazancev – Održani Turnir kandidata potvrdio je smjenu generacija u šahu. Jesu li "boomeri" poput Fabiana Karuane, Jana Nepomniachtchija i Hikaru Nakamure konačno ustupili mjesto indijskim čudima, Alirezi Firouzji, Nodirbeku Abdusatorovu?
Aleksandar Rjazancev – Smjena generacija je prirodan proces u šahu. Već smo to vidjeli 90-ih godina. Igrači stare garde ustupili su svoje pozicije novoj eliti. U narednim godinama vidjećemo formiranje još nekoliko jakih velemajstora koji će se boriti za najviša mjesta. Istina, s godinama dolazi do gubitka motivacije i teže je uskladiti optimalan raspored. Ipak, ne bih otpisao nekoga poput Karuane. Iskustvo pokazuje, na primjer, slučaj Borisa Gelfanda, koji je dostigao vrhunac i borio se za titulu svjetskog šampiona sa 44 godine. Tako nešto je sasvim moguće. Turnir kandidata je poseban. Uz dobru pripremu, optimalnu psihološku i fizičku formu, Karuana, ili bilo ko od "otpisanih" velemajstora, može pobijediti. Neće tako lako prepustiti svoje mjesto. Mlađi šahisti će morati još mnogo toga da dokažu.
Nikolaj Kandišev – Vjerujete li u povratak Magnusa u borbu za šahovsku krunu?
Aleksandar Rjazancev – U trenutnom formatu ne vjerujem da će se vratiti na Turnir kandidata, čak i ako Gukeš osvoji krunu. Ali, ako se promijene pravila, to bi moglo postati moguće.
Nikolaj Kandišev – U tom slučaju, bio bi apsolutni favorit?
Aleksandar Rjazancev – Danas Magnus Karlsen prikazuje najjaču i najstabilniju igru među svim šahistima. Naravno, s godinama će mu biti teže da se nosi s mlađom generacijom, jer su na njihovoj strani energija i izjednačeni skorovi u međusobnim duelima. Pitanje motivacije je takođe vrlo važno. Sudeći po njegovim komentarima, čini se da ga to više ne zanima previše.
Nikolaj Kandišev – Da li je Magnus Karlsen najjači šahista u istoriji?
Aleksandar Rjazancev – To je uvijek subjektivno pitanje. Gotovo svaki svjetski šampion u trenutku osvajanja titule bio je najjači. Ali s obzirom na dužinu karijere, dominaciju i broj pobjeda na turnirima, on je, ako ne najjači, onda sigurno u top-3. Možda čak i najjači.
Nikolaj Kandišev – Koga biste još uključili u top-3?
Aleksandar Rjazancev– Teško je reći. Ne bih želio navoditi imena da ne bih uvrijedio neke šahiste. Mnogi svjetski šampioni dali su ogroman doprinos šahu i svaki od njih je bio velik.
Nikolaj Kandišev – Vidite li nekoga kao Karlsenovog nasljednika u ovoj dominantnoj ulozi?
Aleksandar Rjazancev – Trenutno je teško nekoga imenovati. Mnogo je jakih šahista, mnogi se tek pojavljuju i svi se međusobno bore. Dominacija zasad nije vidljiva. Možda će se u narednih par godina neko nametnuti u toj ulozi. Gukeš, na primjer, ako osvoji krunu i uspije zadržati lidersku poziciju i stabilnost u igri. Pragnananda, Abdusatorov, Erigaisi još uvijek nisu dostigli vrhunac svojih mogućnosti, a njihov maksimum nije jasan. Vrlo zanimljivo vrijeme, uz veliku sportsku konkurenciju.
Izvor: "Sovjetski sport"
21. oktobar 2024.
«Надеюсь, санкции ФИДЕ снимет и Россия поедет на Олимпиаду». Рязанцев – о будущем шахмат
Нема коментара:
Постави коментар