Intervju Tomaševskog
Tomaševski podijelio očekivanja od šahovske Olimpijade
Dvostruki šampion Rusije i pobjednik ekipnog svjetskog prvenstva — o predstojećem startu u Mađarskoj, Dingu Lirenu, Kramniku i snazi open turnira.
Jedan od najjačih ruskih velemajstora, Evgenij Tomaševski, u posljednje vrijeme rijetko učestvuje na šahovskim turnirima, fokusirajući se na trenerski rad. Zato je bilo vrlo zanimljivo pratiti njegovu igru na turniru "Šahovske zvijezde 4.0". Evgeniju nije uspjelo da se bori za pobjedu, ali njegova igra ostavila je sjajan utisak.
U intervjuu za "SE" Tomaševski je podijelio mišljenje o još jednom učesniku turnira, 18-godišnjem Raunaku Sadhvaniju, kao i o glavnim talentima nove generacije i vrlo mladim igračima koji postižu izvanredne rezultate. Takođe smo razgovarali o Svjetskoj šahovskoj Olimpijadi 2024, stanju 17. svjetskog prvaka i "meču godine" Kramnik — Žospem.
U openima je sada pravi epicentar šaha
— Kako ocjenjujete svoj nastup na "Šahovskim zvijezdama 4.0"?
Evgenij Tomaševski — U rapidu sam igrao prilično dobro. Četvrto mjesto, niti jedan poraz. U blitz-u je bilo lošije, previše jednostavnih grešaka. Lako objašnjivo: uglavnom sada malo igram. Brže prelazim na trenerski posao nego što bih želio. To se jako osjeti kada uopšte nemam vremena na satu, ali naglašavam da sam igrao u Moskvi s velikim zadovoljstvom. Kada rijetko igraš, svaka partija postaje praznik. A kada igraš u tako zvjezdanom sastavu, praznik je dvostruk. Želim da se zahvalim organizatorima na pozivu i da im poželim da organizuju još mnogo sjajnih turnira.
— Da li vam se svidio sastav ovaj put?
Evgenij Tomaševski — Vrlo zanimljiv. Plus, organizatori su opet uspjeli uspostaviti ravnotežu između snage i ‘zvjezda’. Bilo je sjajno igrati protiv Hou Yifan, s našim djevojkama, koje bez pretjerivanja možemo nazvati superzvijezdama svjetskog šaha.
— Četiri djevojke nisu previše?
Evgenij Tomaševski — Nisam tako mislio, jer sve igraju vrlo jako u brzom šahu, a Valja Gunina je čak aktualna svjetska prvakinja u blitz-u, odigrala je mnogo sjajnih partija u ovom formatu. Nanijela je jedini poraz Vladu Artemjevu. Prije turnira smo razgovarali o njenom nastupu na jednom od "Tituliranih utoraka", i Valja mi je rekla da je skoro pobijedila Hansa Nimanna. Odgovorio sam joj da se ne bih ni malo iznenadio da je to učinila. Dakle, mogu reći da su četiri ovako jake šahistkinje odličan potez. I sa stanovišta promocije turnira, i sa stanovišta same igre.
— Sadhvani je opet bio u top-3 ukupnog poretka. Da li nivo talenta Raunaka odgovara njegovim slavnim sunarodnicima?
Evgenij Tomaševski — Gukesh, Pragnanandhaa, Erigaisi su već superzvijezde. Kao i Vidit, koji je nešto stariji od pomenutih momaka. Raunak još uvijek zaostaje za njima, ali me ne bi iznenadilo da ih dostigne. Takvi talenti se razvijaju u talasima, a njegov potencijal je ogroman. U rapid šahu mu je bilo teže, ali u blitz-u je sasvim sposoban da pokaže rezultate na najvišem nivou.
— Erigaisi vodi u FIDE Ciklusu 2024, skoro tri boda ispred Nodirbeka Abdusattorova. Uspjeh Arjuna je u mnogome jedinstven — svoj nevjerovatni rejting postigao je na openima. Šta mislite o tome?
Evgenij Tomaševski — Po mom mišljenju, openi su sada pravi epicentar šaha. Poeni osvojeni na njima jednako su vrijedni kao i oni koje šahisti osvajaju na klasičnim kružnim turnirima (uz sve poštovanje prema njima). Pažljivo sam pratio open turnire posljednjih mjeseci — u Dubaiju, Sharjah, Aktobe i druge — i konkurencija je bila na najvišem nivou. Nije slučajno što tamo nastupa sve više i više elitnih igrača, i to je zaista zanimljivo. Naprotiv, početkom jula završio je klasični turnir u Bukureštu, gdje su se okupili gotovo svi igrači iz top-10. Uz svo poštovanje prema sastavu, manje mi je zanimljiv jer otprilike znam šta ću tamo vidjeti.
Još jednom naglašavam: ne želim da umanjim nivo igre elite. Ne. Samo imam osjećaj da na openima sada vri šahovski život. I čini mi se poštenim davati puno poena za njih.
— Pomenuli ste open u Sharjah, gdje je naš 14-godišnji sunarodnik Ivan Zemljanski ostvario svoju posljednju normu velemajstora. Može li se on i drugi ruski mladići iz njegove generacije u budućnosti probiti se u elitu?
Evgenij Tomaševski — Još je rano ocjenjivati ovu generaciju. Napomenuo bih da trenutno u svijetu ima dovoljno igrača starih 13-15 godina, ali oni već imaju rejting oko 2500, pa čak i blizu 2600. To je ozbiljno. Pored toga, ti momci se pojavljuju u raznim zemljama. Da, svi su čuli za Abhimanyu Mishru, Yagiza Erdogmusa, Zemljanskog, ali mogu navesti još mnogo imena. U ovoj generaciji postoji jako velika konkurencija.
Šah se brzo podmlađuje, i drago mi je što naši momci postoje u ovoj grupi potencijalnih top-igrača. Budućnost šaha pripada ovoj generaciji, i bilo bi sjajno kada bi se Rusi također našli na vrhu.
— Mislite li da će generacija Gukesha, Abdusattorova i Praggna donijeti nešto novo šahu na globalnom nivou?
Evgenij Tomaševski — Već donose mnogo novog i donosit će još više. Momci sa 17-18 godina zauzeli su vodeće pozicije i vode igru. Nikada prije u šahu nije bilo toliko mladih igrača koji su se odjednom probili u elitu. A Gukesh je čak uspio osvojiti turnir kandidata. A nakon njih će doći oni o kojima je bio vaš prethodni upit.
— U septembru 2024. godine u Budimpešti će se održati 45. šahovska Olimpijada. Kome dajete prednost?
Evgenij Tomaševski — Na muškom turniru glavni favoriti su Indija i SAD. Oni će dovesti gotovo optimalne sastave u Mađarsku, osim Nakamure. Nažalost, Rusija opet neće biti prisutna. Tako bi i naša reprezentacija bila među favoritima. Kineski tim je vrlo ozbiljan. Za njih će igrati najjači, uključujući Dinga. Bez sumnje, očekujemo borbu za zlato od Uzbekistana. Iako, uprkos statusu aktuelnih šampiona, drugi uzastopni takav podvig je malo vjerovatan. Oni su slabiji od prva tri broja startne liste, ali su definitivno u krugu kandidata za pobjedu.
— Ko može iznenaditi?
Evgenij Tomaševski — Za prvo mjesto, mislim da će se boriti četiri ekipe koje smo već pomenuli. A za medalje, pod određenim uslovima, mogu se boriti desetak timova, među kojima su reprezentacije Srbije (aktuelni evropski prvaci), Azerbejdžana, Poljske, Irana i nekoliko drugih.
— Da li bi se Rusija sigurno borila za zlato? Ipak, u elitnom klubu 2700+ trenutno imamo samo Jana Nepomniachtchija, Aleksandra Griščuka i Danila Dubova.
Evgenij Tomaševski — Siguran sam u to. Hipotetički tim sa Janom, Sergejem [Karjakinom], Aleksandrom, Danilom, Vladom [Artemjevom] bi se borio sa svima. Plus, tu je još i Esipenko. Vrlo ozbiljan sastav.
— Krajem juna rođendane su slavili Boris Gelfand i Vladimir Kramnik. Blisko ste upoznati s obojicom. Podijelite zanimljive priče o ovim velikim igračima?
Evgenij Tomaševski — Boris Abramovič je u mnogim stvarima moj šahovski učitelj. Imamo poseban prijateljski odnos. Radio sam s njim na meču 2012. godine i turniru kandidata 2013. Djelomično, to je bila moja karta za veliki šah. Da, u tom trenutku sam već imao pristojan rejting, ali u Moskvi i Londonu sam se izravno susreo sa turnirima najvišeg nivoa. Tako da imam mnogo toga vezano za Gelfanda u šahovskom smislu. On je, bez sumnje, legenda. Želim mu prosperitet i mnogo zahvalnih učenika.
— Šta vas je impresioniralo kod Gelfanda?
Evgenij Tomaševski — Ponavljam, prije rada s njim nisam bio upoznat s unutrašnjom kuhinjom pripreme za takve događaje. Sjećam se da je rad na meču bio, s jedne strane, zanimljiv, s druge strane, fizički vrlo težak. Noćima smo analizirali mnoge pozicije, i kada smo ih ujutro pokazivali Borisu, impresioniralo me koliko je intuitivno osjećao slabe tačke naše analize, iako smo satima radili na visokom nivou. Za nekoliko minuta je pronalazio slabosti, a njegove procjene tih trenutaka su se u 80-90% slučajeva pokazale ispravnima. Tada sam jasno shvatio da u šahu nema granice za usavršavanje. Dobar analitičar nikada ne prestaje da napreduje.
— Sjećam se da je rekao kako je naučio takvu radnu etiku nakon bliskog druženja s Viktorom Korčnojem.
Evgenij Tomaševski — To je bolje pitati Borisa. Ali nije stvar u količini posla, već u efikasnosti i pristupima. Mnogi mogu sjediti pored šahovske table 10 sati dnevno, ali to ne funkcioniše uvijek kako treba. U slučaju Gelfanda, Boris Abramovič je razvio fantastičan analitički instinkt. Ranije je zbog toga imao značajnu prednost. S razvojem kompjutera, koji nam pokazuju ogroman broj varijanti, to se dijelom smanjuje.
— Gelfand je taj meč izgubio od Ananda u Moskvi...
Evgenij Tomaševski —Još uvijek mi je žao. Imao je realnu šansu da pobjedi.
— Kažu da 15. svjetski prvak tada nije bio u najboljoj formi...
Evgenij Tomaševski — Nije bio na vrhuncu, ali ne bih umanjivao njegovu tadašnju snagu. Ponavljam, Boris je mogao pobijediti, i imao je sve šanse. To je bila borba dvojice velikih igrača, po mom mišljenju, podcijenjena. Iako je moje mišljenje pristrasno, stoga nije najobjektivnije.
— S Kramnikom ste radili na zalasku njegove karijere.
Evgenij Tomaševski — Da, na turniru kandidata 2018. u Berlinu. Učestvovao sam u radu velemajstora, on je jedan od onih koji su u panteonu istorije igre. Da, Vladimiru Borisoviču je bilo teško izdržati taj turnir od početka do kraja, ali odigrao je nekoliko izvanrednih partija. Ja sam stekao nevjerovatno iskustvo. Upoznati ga, osjetiti njegov pristup. To je fantastična škola. Sretan sam što Kramnik sada vodi velike javne šahovske aktivnosti. Želim mu sreću, nadam se da će mu sve uspjeti kako je zamislio.
— Ako Kramnik nastavi u istom duhu, zašto se ne bi kandidovao za predsjednika FIDE?
Evgenij Tomaševski — Opet, bolje je ovo pitanje uputiti njemu. Da li to želi? Inače, putevi Gospodnji su nepredvidivi.
Evgenij Tomaševski — Već sam rekao "SE" da na online šah gledam kao na zabavu. I čitav meč u Madridu sam smatrao showom. Kako je sada moderno reći: bila je "akcija". Međutim, ona nije mnogo pokazala. I nije mogla pokazati. Čak i da je Kramnik razbio Peruanca ili obrnuto. Možda neki smatraju da je to dobra reklama za šah. Ja ne dijelim to mišljenje. Samo događaj koji se dogodio, odnosim se lako i skeptično.
Нема коментара:
Постави коментар