01.11.2023
U intervjuu za Sputnjik Azerbejdžan, slavni ruski velemajstor govorio je o svom radu u Azerbejdžanu i ciljevima koje želi da postigne.
Piše: Teimur Tušiev
BAKU, 1. novembar – Sputnjik. Nedavno su mladi azerbejdžanski šahisti Govhar Beydullayeva i Magomed Muradli osvojili zlatne medalje na Svjetskom omladinskom prvenstvu u rapidu i blitz-u održanom u Italiji. A još ranije, isti Govhar i Abdulla Gadimbayli postali su prvaci među mladima u „klasičnom šahu“.
Čuveni ruski velemajstor, dvostruki ruski šampion Evgenij Tomaševski, koji skoro godinu dana radi u Azerbejdžanu, u određenoj je mjeri uključen u najnovija dostignuća mladih azerbejdžanskih šahista. I ovog novembra će pomoći ženskoj reprezentaciji ove zemlje na Evropskom ekipnom prvenstvu u Budvi (Crna Gora).
U intervjuu za Sputnjik Azerbejdžan, Tomaševski je govorio o napretku Govhar Bejdulajeve, radu sa azerbejdžanskim šahistima, predstojećem ekipnom prvenstvu i uopšte trendovima u svjetskom šahu.
– Želio bih da počnem sa nedavnim uspjehom Govhara Bejdulajeve i Magomeda Muradlija u Italiji. Pored toga, Govhar je prethodno osvojio svjetsko prvenstvo za mlade u klasičnom šahu.
Evgenij Tomaševski– Da, dvije titule šampiona su sasvim ozbiljne. Imam dvije strane percepcije ove situacije. Prije svega, jako sam srećan zbog momaka, svaka titula je važna, posebno titula svjetskog prvaka, doduše u rapidu. Veoma mi je drago da njihov trud nije uzaludan. Govhar i Magomed su dobro nastupili.
Ali postoji i drugi aspekt: pokušavam da vas podsjetim da morate težiti tituli na nivou odraslih. Čini mi se da je važno da oni sami imaju adekvatnu percepciju. Odnosno, sjajno je osvojiti takav turnir, ali da biste nastavili dalje, morate zadržati razuman stav prema ovim uspjesima. Morate shvatiti da na nivou odraslih niko neće praviti popuste na ovo.
Poenta je da što adekvatnije shvate da će na nivou odraslih morati uložiti još više napora da postignu uspjeh.
– Nemoguće je ne primjetiti da u poslednje vrijeme mladi azerbejdžanski šahisti sve češće postižu rezultate na međunarodnoj areni. Možete li reći da ste u to umiješani?
Evgenij Tomaševski– Dao sam sve od sebe, ali još ne bih precijenio svoje napore. Ovdje bih istakao Mihaila Šereševskog, koji radi šah sa omladincima i ženama više od godinu dana. Takođe bih istakao ulogu azerbejdžanskih trenera u ovom uspjehu. Naravno, u Azerbejdžanu postoji ozbiljna trenerska škola i veoma talentovani momci. Tako da u ovom slučaju ne bih precijenio svoj trud. Ocjenjivaću svoj rad po drugim turnirima. Ali ono što su momci poboljšali je više zasluga drugih ljudi. Posao, koji možda nije uvijek vidljiv, stalno se radi i ugodno ga je posmatrati.
Ovo se dešava čak i u Ajaxu.
– Koje turnire treba koristiti za ocjenjivanje svog rada?
Evgenij Tomaševski– Savjetujem različite momke, ali prije svega radim sa Ajdinom Sulejmanlijem. Sada ću raditi i sa ženskim timom Azerbejdžana. Prije svega važni su mi turniri kao što su Grand Swiss i Evropsko ekipno prvenstvo.
Osim toga, veoma mi je važan stalni napredak šahista. Na primjer, Aydin je stekao više od 50 rejting poena u toku godine dana koju sarađujem sa njim. Nadam se da će postati drugačiji šahista u dobrom smislu te riječi.
– Kada, po vašem mišljenju, Aydin može dostići rejting od 2600, a zatim 2700?
Evgenij Tomaševski– Kada smo počeli da radimo, imao je rejting nešto više od 2540. Sada ima 2595. Inače, na Grand Swiss turniru koji se ovih dana održava, Aydin je u šestom kolu pobijedio jakog Indijca Gukeša i prešao granicu od 2600 u „live rejtingu“. Napominjem da je 2600 formalna granica, ali svakako važna sa psihološke tačke gledišta. Međutim, to nije cilj kojem talenat njegovog kalibra treba da teži.
Što se tiče granice od 2700, hajde da o tome pažljivo razgovaramo, ali da bi se dostigao ovaj nivo, potrebno je mnogo toga povezati. Ići ćemo ka tome progresivno. Mnogo je važnije da Aydin sa svakom partijom postaje sve jači. Za sada sam zadovoljan njegovim napretkom. On je svakako sposoban za mnogo, ali samo će vrijeme pokazati šta on zapravo može postići.
– Kako ocenjujete izglede azerbejdžanskih šahista na Grand Swiss turniru koji se održava ovih dana?
Evgenij Tomaševski– Mislim da je ovo ključni turnir ove godine, samo je pitanje kako ga oni sami doživljavaju. Na primjer, Nijat Abasov – nadam se da je već riješio problem ulaska na Turnir kandidata (Nijat je bio četvrti na Svjetskom prvenstvu u Bakuu i biće uvršten na turnir kandidata ako Magnus Carlsen odbije da učestvuje u šampionskom ciklusu – napomena urednika) i može sebi priuštiti da igra opušteno.
Što se tiče ostalih momaka – pitanje je koje zadatke postavljaju sebi. Samo me zanima kako će se ponašati jer je turnir nevjerovatno uzbudljiv. Na primjer, na početku takmičenja Rauf Mamedov je igrao sa Gukeshom, a Vasif sa Vitiugovom. U svakom slučaju, momci su sposobni da pokažu dobre rezultate.
– Svojevremeno se u azerbejdžanskom šahu pojavio određeni generacijski jaz – posle talenata kao što su Tejmur Rađabov, Šahrijar Mamedjarov, pokojni Vugar Gašimov, kao i niz drugih, vidimo šahovske zvezde ovog nivoa. Šta mislite da je razlog?
Evgenij Tomaševski– Dešava se. Pogotovo ako pogledamo šta se sada dešava u fudbalu npr u Ajaxu. Malo čudan primjer, ali ja sam fudbalski navijač (smiješi se). Ova ekipa je jedne sezone stigla do polufinala Lige šampiona i plašili su je se svi, a sada je na pretposljednjem mjestu u svom prvenstvu. Odnosno, postoje različite situacije.
Vidim da šahovska federacija Azerbejdžana mnogo radi. U zemlji se šah voli, cijeni i poštuje, odnosno za šah su ovdje uradili mnogo. Samo što se sam šah mijenja u svijetu, a potrebni su malo drugačiji pristupi, da tako kažem, više sportskog rada. Šah sada postaje profesionalniji sport nego ranije, posebno na najvišem nivou. U Azerbejdžanu nije nestalo talenata, ali možda pri prelasku na najviši nivo počnu problemi koje ću pokušati riješiti.
– U Azerbejdžanu radite skoro godinu dana. Kako ste se navikli na to?
Evgenij Tomaševski– Zaista mi se sviđa i sa stanovišta rada i života ovdje. Izuzetno taktični i pristojni ljudi, nevjerovatan grad Baku. Pa, najvažnije je da mi je sa stanovišta posla sve zanimljivo, čini mi se da dosta toga ide. Tako da sam za sada veoma optimističan. Ali, opet, u sportu ‘Njegovo Veličanstvo rezultat’ je na prvom mestu, pa će sve zavisiti od njega
– Da li imate omiljena mjesta u Bakuu gde volite da provodite vreme?
Evgenij Tomaševski– Dosta sam dobro istražio okolinu bulevara, od kojeg živim ne tako daleko. Udaljenost hodom je vjerovatno 15 minuta. Uživam svaki put. Takođe volim da šetam Fuzuli parkom, posebno uveče. Tamo je uvijek veoma prijatno, volim da šetam i razmišljam.
Rusija će povratiti izgubljene pozicije
– Vratimo se šahu. Koji su ciljevi postavljeni timovima na Evropskom ekipnom prvenstvu?
Evgenij Tomaševski– Ne može biti mnogo ciljeva, očigledno je da su oni najviši. Kao što uvijek kažemo, loš vojnik je onaj koji ne drži maršalsku palicu. Borićemo se za pobjedu, ali će i medalje manje vrednosti biti dobar rezultat. Pogledao sam startnu listu ekipa, muška reprezentacija Azerbejdžana je prvoplasirana, a ženska druga. Istina, u drugom slučaju jaz od Gruzije je prilično velik, ali ipak.
Volim Evropsko ekipno prvenstvo, jer je velika konkurencija i mnogo ravnopravnih ekipa. Ali pošto imamo prilično visok startni broj, moramo pokušati da igramo za pobjedu ili barem za medalje.
– Ovo će biti prvo ekipno prvenstvo Evrope na kojem neće igrati ruske reprezentacije…
Evgenij Tomaševski– Naravno da će izostanak ruske reprezentacije imati jak uticaj, jer glavni favorit ne igra. Naravno, to povećava šanse svim ostalim ekipama. Možda, sa sportske tačke gledišta, prvenstvo malo slabi, ali tu još igra dosta izjednačenih timova, tako da će se imati s kim igrati.
– Kako biste ocijenili izglede ruskih šahista u azijskom regionu, gdje su se nedavno preselili?
Evgenij Tomaševski– I mene se ovo tiče, zanimljivo mi je. Azijski region je sada izuzetno jak, posebno to vidimo iz rezultata indijskih, kineskih, uzbekistanskih, kazahstanskih i vijetnamskih šahista. Trenutno azijski šah doživljava pravi procvat, a ja ću lično biti izuzetno zainteresovan da se provjerim i gledam kako se naši momci takmiče sa azijskim protivnicima. Inače, ruski šahista je nedavno osvojio prvenstvo Azije do 20 godina, tako da možete igrati i pobjeđivati I kod njih.
– Ruski šah je, iz poznatih razloga, donekle izgubio svoju poziciju u svijetu, o čemu svjedoči i FIDE rejting među zemljama u kojima je Rusija neobično na trećem mjestu. Hoće li ruski šah u bliskoj budućnosti moći da povrati izgubljene pozicije?
Evgenij Tomaševski– Vjerujem da da, jer se odgovor nalazi u samom pitanju. I sami ste rekli da je Rusija neobično na trećem mjestu. Ako razmislite, ovo je izuzetno visoko, ali za Rusiju je zaista neobično nisko. Ipak, imamo veoma ozbiljnu školu šaha i, naravno, vratićemo te pozicije. Barem se interes za šah u Rusiji nije smanjio, ima se koga birati. Optimista sam po tom pitanju.
Perpsektiva Nijata i Magnusova motivacija
– Jedan od glavnih šahovskih događaja ove godine bio je Svjetski kup u Bakuu. Prije turnira dali ste predviđanje o pobjednicima i među njima ste naveli Indijca Rameshbabu Praggnanandhu, koji je na kraju postao drugi…
Evgenij Tomaševski– Stvarno sam tako mislio, jer je zaista jako dobar. Naravno, malo je šteta za Arjuna Erigaisija. Njegov meč sa Praggnanandhom je bio pravi ukras Svjetskog kupa. Takvo predviđanje, naravno, izgleda cool, ali da biste predvidjeli uspjeh Pragga, ne morate biti Kasandra. Ako govorimo o predviđanjima, onda bih se usudio reći da je njegov pristup ozbiljan I dugotrajan.
– Ako nastavimo s temom predviđanja, onda je uspjeh Nijata Abasova vjerovatno bio glavno iznenađenje Svjetskog kupa.
Evgenij Tomaševski– Naravno da jeste, ali Nijata poznajem dosta dugo i mogu reći da je uvek izazivao velike simpatije svojim pristupom šahu. Mnogo prije mog dolaska u Azerbejdžan poznavao sam ga kao šahistu koji profesionalno radi svoj posao, uči korektno i puno, i mislim da je ovo zaslužen uspjeh, uprkos donekle iznenađenju. Bio je igrač oko nivoa 2650 dugi niz godina, ali je nastavio da radi naporno i vrijedno. Kao rezultat toga, sudbina mu je dala šansu koju je mogao da iskoristi. Mogu da skinem kapu ovde, stvarno volim ovakve priče. Veoma sam sretan zbog Nijata.
– Hoćete li mu pomoći da se pripremi za Turnir kandidata?
Evgenij Tomaševski– Hajde da ne pričamo o ovome za sada. Tim pomoćnika za učesnike turnira kandidata se po pravilu vrlo rijetko otkriva prije početka. Zato je bolje da o tome pitate samog Nijata.
– Tokom istog Svjetskog kupa u Bakuu, Magnus Karlsen je rekao da sa sadašnjim formatom šampionskog ciklusa nema šanse za njegovo učešće. Istovremeno, predsjednik FIDE Arkadij Dvorkovič je nagovjestio da bi format mogao biti promjenjen. Vjerujete li da će FIDE promijeniti format kako bi privukla Carlsena?
Evgenij Tomaševski– Mislim da je moguće. Naravno, bilo bi sjajno privući najjačeg šahista na svijetu da učestvuje u ciklusu. Ali i dalje želim da vjerujem da se pravila neće mijenjati u toku igre ovg ciklusa. Odnosno, promjena formata za sledeći ciklus izgleda kao logičnije rješenje. Smatram da sportski princip treba da bude iznad svega. Pa šta da radite ako čovjek ne želi da igra, nemojte ga tjerati. ‘Sveto’ mjesto nikada nije prazno i ima ko da ga zauzme, posebno među mladim indijskim šahistima.
– Da li mislite da je dobro ubrzati format partija u šampionskom ciklusu, za šta se zalaže i sam Carlsen?
Evgenij Tomaševski– Ja sam po tom pitanju konzervativan i moj stav je jasan – pojedinačni svjetski šampionat u šahu treba da se održi sa klasičnom kontrolom. Poštujem rapid, blic, manje online, ali klasično svjetsko prvenstvo, po mom mišljenju, treba ostaviti otprilike kako jeste. Mislim da su najveći turniri po klasičnoj kontroli nešto najgledanije u šahu. Uz svo poštovanje prema brzim i blic takmičenjima, takva pažnja nije usmjerena na njih.
– Inače, gledajući Magnusove posljednje partije u “klasici” i pad njegovog rejtinga, još jednom nas uvjeravaju da mu je ovaj format sve manje zanimljiv.
Evgenij Tomaševski– Da, ne može se zanemariti pad interesovanja za „klasičan šah“ sa njegove strane. Pitanje je motivacije. Magnus je u poziciji u kojoj može raditi šta god želi – može se povući ili nastaviti da igra u bilo kojem formatu. Svaki njegov nastup je praznik za ljubitelje šaha. On je u poziciji da mu niko ne postavlja bilo kakva pitanja. Očigledno, on više nema istu motivaciju u „klasičnom šahu”. Kako to riješiti? Možda nema potrebe da se rješava, sve ide kao i obično, ovo je prirodan proces. Čovek je napravio takav izbor za sebe, na kraju krajeva, ima na to pravo.
Нема коментара:
Постави коментар